|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
VILIJAM ŠEKSPIR “MAGBET”
Ova Šekspirova tragedija napisana je 1606. u Engleskoj, a prvi put objavljena 1623. godine. Ton u drami “Magbet” je taman i zlokoban, sugestivan i onaj koji svijet okreće naopako zbog prekršaja i neprirodnog zločina. Vreme dešavanja radnje je srednji vijek, posebno jedanaesti vijek, mesto dešavanja razne lokacije u Škotskoj, i takođe kratko u Engleskoj. Glavni sukob u Šekspirovom “Magbetu” je borba Macbetha između njegove ambicije i osjećaja za pravo i krivo, borba između ubilačkog zla koje zastupaju Macbeth i Lady Macbeth i najbolji interesi nacije, koje zastupaju Malcolm i Macduff.
Kratak sadržaj drame „Magbet ”
Drama
počinje kada se Macbeth vraća kući nakon bitke za odbranu Škotske i kralja
Duncana. Na putu, on i njegov prijatelj Banquo sreću tri vještice, a zatim
se drama seli u vojni logor, gdje škotski kralj Duncan čuje vijest da
su njegovi generali, Macbeth i Banquo poraženi od dve zasebne okupatorske
vojske - jedna iz Irske, na čelu s pobunjenikom Macdonaldom i jedna iz
Norveške. Učestvujući u ljutoj bici sa neprijateljskim snagama, Macbeth
i Banquo se susreću sa vješticama kada pređu močvaru. Vještice su Macbethu
predvidile da će biti tane (rang škotskog plemstva), Cawdor i na kraju
kralj Škotske. Isto tako su predvidile da će Macbethov prijatelj, Banquo
začeti liniju škotskih kraljeva, iako sam Banquo nikad neće biti kralj.
Vještice iščezavaju, a Macbeth i Banquo su skeptični prema tim proročanstvima
vještica, sve dok jedan od ljudi kralja Duncana, Ross ne dođe da se zahvali
dvojici generala za učešće u borbi i da kaže Macbethu da je uistinu imenovan
taneom od Cawdora. Prethodni tane je izdao Škotsku boreći se na strani
Norvežana,a Duncan ga je osudio na smrt. Macbetha je tada kopalo proročanstvo
vještica, da je možda istina da će biti okrunjeni kralj, ali nije bio
siguran šta da očekuje. On se sastaje sa kraljem Duncanom i oni planiraju
da ručaju zajedno u Invernessu, Macbethovom dvorcu, te noći. Macbeth piše
svojoj supruzi, Lady Macbeth, govoreći joj šta se sve dogodilo. Lady Macbeth
ne pati od nesigurnosti kao njen muž. Ona želi da Macbeth postane kralj
i želi da ubije Duncana kako bi njen muž došao na presto. Kada Macbeth
dođe u Inverness, ona nadjačava sve primjedbe svog muža i nagovara ga
da ubije kralja još te iste noći. On i Lady Macbeth planiraju doći do
Duncana pomoću dva pijana stražara kako bi prikrili sebe i sljedećeg jutra
njih dvojicu proglasili krivim, a oni će biti bespomoćni, jer se neće
ničega sjećati. Dok Duncan spava, Macbeth ga ubode, uprkos sumnjama i
broju nadnaravnih proročanstava, uključujući viziju krvavog bodeža. Kada
je Duncanova smrt otkrivena sljedećeg jutra, Macbeth ubija stražare -
navodno iz bijesa zbog njihovog zločina i lako preuzima kraljevanje. Duncanovi
sinovi Malcolm i Donalbain bježe u Englesku i Irsku, odnosno, bojeći se
da taj što je ubio Duncana da želi da se riješi i njih. Uplašen vještičinim
proročanstvima da će mu Banquov nasljednik oduzeti prijestolje, Macbeth
unajmljuje grupu ubica da ubiju Banqua i njegovog sina Fleanca. Oni naprave
zasjedu Banqua kada je išao na kraljevsku gozbu, ali ne ubijaju Fleanca,
koji im pobjegne. Macbeth postaje bijesan: dokle god je Fleance živ, Macbeth
strahuje da je njegova moć nesigurna. Na gozbi te noći, Macbetha se ukaže
Banquov duh. Kada ugleda duha, Macbeth se izbezumi od straha, a gosti
koji su čini veći dio škotskog plemstva se zaprepaste. Lady Macbeth pokušava
da smanji tu napetost i da zataška zločin svog muža. Uplašen, Macbeth
odlazi da pronađe vještice u njihovoj pećini. Pokazuju mu red demona i
duhova koji ga prate u daljim proročanstvima: mora se čuvati od Macduffa,
škotskog plemića koji se protivio Macbethovom pristupanju prestolju, iako
on nije u stanju da nauditi bilo kojem čovjeku kojeg je rodila žena, a
on će biti siguran sve dok Birnamska Šuma ne dođe do Dvorca Dunsinane.
Macbeth to olakša i on se osjeća sigurno, jer zna da je sve ljude rodila
žena, te da se šume ne mogu pomaknuti. Kad čuje da je Macduff pobjegao
u Englesku da se pridruži Malcolmu, Macbeth naređuje da se Macduffov dvorac
oduzme, a najokrutnije što je naredio je da se Lady Macduff i njena djeca
ubiju. Kada ta vijest o ubistvu njegove dolazi do Macduffa u Englesku,
on se zakune na osvetu. Princ Malcolm, Duncanov sin, uspio je da formira
vojsku u Engleskoj, pridružuje mu se Macduff i odlazi u Škotsku da izazove
Macbetha. Invazija ima potporu škotskog plemića, koji je zaprepašten i
uplašen Macbethovim despotskim i ubilačkim ponašanjem. Lady Macbeth, u
međuvremenu, počinje da muči mjesečarenje, gdje se ona žali da vidi ostatke
krvi na rukama. Prije nego stignu Macbetovih protivnici, on dobija vijest
da se ona samoubila, što je uzrokovalo da on potone u duboki i pesimistični
očaj. Ipak, čekao je englesku i ojačali Dunsinane, u koji se povukao da
se odbrani, siguran da vještičija proročanstva garantuju njegovu nepobjedivost.
Zanijemio je od straha kada saznaje da engleska vojska napreduje na Dunsinanu,
oklopljeni granama koje su otsjekli iz Birnamske Šume. Birnamska Šuma
dolazi do Dunsinana, ispunivši vještičije proročanstvo. U bici, Macbeth
je nasilno poražen, a engleske snage su nadvladale njegovu vojsku i dvorac.
Na bojnom polju, Macbeth se susretne sa osvetoljubivim Macduffom, koji
mu govori da on nije "rođen od žene", ali je umjesto toga "nepravodobno
istrgnut" iz majčine utrobe. Iako shvata da je kažnjen, Macbeth se
i dalje bori sa Macduffom koji ga ubija i odrubljuje mu glavu. Macduff
zatim proglasi Malcolma za kralja Škotske.
Likovi
Macbeth - Macbeth je škotski general i tane od Glamisa, kojeg su proročanstva vještica dovela do zla koje je počinio, pogotovo nakon što se njihovo proročanstvo da će biti tane od Cawdor ostvarilo. Macbeth je hrabar vojnik i moćan čovjek, ali nije moralan. On lako počini ubistvo da bi ispunio svoje ambicije za prijestolje, a nakon što je počinio prvi zločin te je okrunjen za kralja Škotske, on počini dalje zločine s lakoćom. Na kraju se Macbeth dokazuje kao bolji na ratištu nego kao političar, jer mu nedostaje vještina potrebna da vlada bez da bude tiranin. Njegov odgovor na svaki problem je nasilje i ubistvo. Za razliku od Šekspirovih velik zločinaca, kao što su Iago i Othello, Macbethu nikada nije bilo ugodno u ulozi zločinca. On nije u mogućnosti da snosi psihološke posljedice njegove okrutnosti.
Lady Macbeth - Macbethovah žena, duboko je ambiciozna i žudi za moći i položajem. U početku drame, od njih dvoje ona se čini jačom i nemilosrdnijom, kada poziva svog muža da ubije Duncana i ugrabi krunu. Nakon krvoprolića Lady Macbeth biva žrtvom krivnje i poludi čak i više nego njen muž. Njena savjest djeluje do te mjere da ona na kraju počini samoubistvo. Zanimljivo je to da su ona i Macbeth predstavljeni kao jako u zaljubljeni, a mnogi govori Lady Macbeth pokazuju da ona ima uticaj nad mužem. Njihovo zajedničko otuđenje od svijeta i partnerstvo u zločinu je ojačalo osjećanja koja imju jedno prema drugom.
Tri Vještice - Tri "crne i ponoćne vještice" koje kuju zle namjere protiv Macbetha koristeći čari, čarolije i proročanstava. Njihova predviđanja ga nagovore ubistvo Duncana, zatim da naruči smrt Banqua i njegovog sina i da slijepo vjeruje u svoju besmrtnost. Pravi identitet vještica je nejasan, osim činjenice da su sluge Hekata. One su nalik mitskoj Fatesi, koja tka niti ljudske sudbine. One uživaju u korištenju svog znanja o budućnosti i igraju se s ljudima i uništaavaju ih.
Banquo - Hrabar, plemenit general čija će djeca prema vještičinom proročanstvu naslijediti prijestolje škotske. Kao i Macbeth, Banquo ima ambiciozne misli, ali on ih ne misli sprovesti u djelo. Banquov lik stoji kao prekor za Macbetha, jer on predstavlja put po kojem je Macbeth odlučio da ne ide: put na kojem ambicija čovijeka ne treba dovesti do izdaje i ubistva. Zato Macbetha proganja Banquov duh, a ne Duncanov. Duh ga takođe podsjeća da nije promjenio Banquovu reakciju zbog proročanstva vještica.
Kralj Duncan - Dobri kralj škotske koga Macbetha vođen ambicijama za krunu, ubija. Duncan je moralan, dobar i dalekovidan vladar. Njegova smrt simbolizuje uništenje reda u Škotskoj koji se može vratiti samo po Duncanovoj liniji, odnosno sa Malcolmom, koji još jednom zauzima prestolje.
Macduff - Škotski plemić koji je neprijateljski raspoložen prema Macbethovom kraljevanju od samog početka. On na kraju postaje vođa krstaša da zbace Macbetha. Misija ove krstaške vojske je bila da postave Malcolma na mjesto zakonitog kralja, ali Macduff takođe želi osvetu nad Macbethom za ubistvo Macduffove žene i sina.
Malcolm - sin Duncana, čiji je povratak na prestolje znak za povratak Škotske u normalu nakon Macbethovog terora. Malcolm uz pomoć Macduffa postaje ozbiljan izazivač Macbetha. Prije toga, on se pretstavlja kao slab i nesiguran u svoju vlastitu snagu, jer on i Donalbain bježe iz Škotske nakon ubistva njihovog oca.
Hekata - Božica vračanja, koja pomaže vješticama da začaraju Macbetha id a ga ubjede u predviđeno.
Fleance - Banquo sin, koji je preživio Macbethov pokušaj ubistva. Na kraju predstave, Fleance je negdje gdje su nepoznati. Vjerojatno će doći da vlada Škotskom, da ispuni vještičije proročanstvo kao Banquov sin koji će sjesti na prijestolje škotske.
Lennox - Škotski plemić
Ross - Škotski plemić
Ubice – Grupa nasilnika koje je Macbeth unajmio da ubiju Banqa i Fleanca (koga ne uspijevaju ubiti) i Macduffovu ženu i djecu.
Porter - pijani portir u Macbethovom dvorcu
Lady Macduff - Macduffova žena. Scenu u njenom dvorcu nam pruža jedini uvid u domaćinstvo što se recimo ne može vidjeti kod Macbetha i Lady Macbeth. Ona i njen dom su sušta suprotnost od Lady Macbeth i paklenog svijeta Inverness.
Donalbain - Duncanov sin i Malcolmov mlađi brat
Analiza drame „Magbet ”
Kako vještice varaju Macbetha – Vještice na neki način manipulišu Macbethom i ostalim likovima u drami. One ojačavaju ideju koju je Macbeth već imao u glavi. Manipulišu s njim, ali ga ne konrtolišu. One mu govore sve što se tiče njegove budućnosti i ne traže ništa za uzvrat. On ne treba prodati svoju dušu da bi dobio određene informacije. Kada ih sreće predviđaju mu titule i na taj način počinju da manipulišu njime. Ono što progoni Macbetha je takođe i njegova ambcija. One upozoravaju, predviđaju i bacaju ga u iskušenje, ali ga ne kontrolišu. On je gospodar vlastite sudbine. On kontroliše svoj život. Vještice se ponekad smatraju i kao dio Macbethove mašte. Macbeth je slušajući vještice sam sebi donio nevolje. One su zasadile sjeme zla u njegovoj glavi koje je raslo kako bi dominirale njegovim umom. Ali Macbeth je ipak taj koji je sam slijedio svoju sudbinu. Nije mu bilo naređeno da ubije Duncana i njegove druge žrtve. Ali kada ubija Duncana on gubi razum, tako da su ga vještice onda mogle lako kontrolisati. Uvjeravaju ga da je nepobjediv, a kada shvata da će tako zadobiti svoju propast nastavlja da se bori. One su planirale njegov pad i počele lagano da ga vode prema njemu. Vještice su potomci zle Hekate i pomoću svojih uroka žele da sruše Macbetha. Pošto mu ne mogu same direktno naštetiti, predviđaju mu budućnost i na taj način ga pokušavaju baciti na dno. One truju njegov um i čine ga pohlepnim, unose loše osobine u njegovu dušu. Kada se ispuni prvo proročanstvo, Macbeth dođe na ideju da ubije Duncana, a to je ono što su vještice zapravo htjele. Njihov plan je uspio, izazvale su pohlepu u Macbethu i on ubija Duncana. Ta pohlepa je preuzela kontrolu nad njim, a on joj nije mogao okrenuti leđa. Kada su uspjele izvući iz Macbetha sve njegove loše osobine, vještice se spremaju da završe svoj plan i pobrinu se da Macbeth doživi pad. Macbeth odlazi da traži vještice u pećinu, a kada ih nađe tu se javljaju 3 vizije: prva je upozorenje da se čuva Macduffa, druga je bloody child – simbol Macduffovog rođenja i treća je dijete sa krunom na glavi koje drži granu drveta u ruci. Nakon toga on ludi i to je njegov konačni pad.
Pjesnički elementi u Macbethovom govoru – Poetski elementi koji se koriste u drami su jednako važni kao i dramatični elementi. Postoji mnogi primjera od kojih su neki aliteracija. Šekspir prikazuje različite tonove kroz upotrebu poezije, pomiješane sa prozom. Dok proza priča, poezija stvara temu, daje veći naglasak na određene scene. Primjeri ovakvog pristupa su poezija vještica u "Macbethu", koja daje tamne tonove. Poezija vještica daje drami ritualne efekte i stvaraju mračnu temu. Šekspir koristi poeziju u 1. činu, scena iii, da bi dramatizovao tragične i nadnaravne aspekte u "Macbethu". Tu je pitanje podizanja morala i časti s kojim će se Macbetha suočiti i biti žrtva. To jasno govori da je Macbeth mogao da bira kojim će krenuti nakon što su mu vještice izrekle proročanstva. Ali to takođe pokazuje da je Macbeth bio slijep od ambicija. Povodi se za proročanstvom tri vještice da će biti tane od Glamisa, plemić od Cawdora, a zatim kralj Škotske. Kada se prva dva proročanstva ostvare, Macbeth se suočava sa pitanjem kako će se treće proročanstvoostvariti dok je Duncan kralj Škotske i živi sa dva sina koja će biti nasljednici. Macbeth je suočen sa pitanjem zašto mu one otkirvaju ta proročanstva. Vještice se pojavljuju kao nadnaravna snaga. Macbeth je imao izbor hoće li ubiti Duncana ili ne. Ali on je odlučio da ubije Duncana id a tako svoju časnu prirodu pretvori u zle ambicije. Vještice se pojavljuju kao nadnaravne snage, ali su zapravo snage Macbethove vlastite prirode. Macbeth se pojavi kao čestit, vjeran, a na kraju ubija kralja.
Motivacija Macbetha – Macbethova motivacija su moć i status. U početku, njegovu motivaciju pokreću vještice kada govore kakva ga budućnost čeka, ali najveću motivaciju dobija od Lady Macbeth. U početku je bio skeptičan da li da vjeruje u vještice, ali kada se prvo proročanstvo ostvari, on počinje da sanja o kruni. Lady Macbeth prodaje dušu đavolu kada shvati da Macbeth može dobiti krunu. Njena žeđ za vlašću mijenja njenu osobnost u potpunoati. Ona je ta koja nagovara Macbetha da ubije Duncana. On to u početku nije htio, ali pošto ona vrši pritisak tako što ga naziva kukavicom i stavlja upitnik na njegovu muževnost, pa na poslijetku on pristaje. On im sam kaže da ne postoje drugi razlozi za ubijanje Duncana osim ambicije i ponosa. Lady Macbeth da mu oduzima muškost i manipuliše njime. Ona je ta koja želi biti kraljica, ali nastoji do trona doći preko svog muža. Macbeth osjeti krivnju i prije nego što to uradi i počinje da halucinira, vidi bodež kojim treba da ubije Duncana. Nakon ubistva Macbeth osjeća ogromnu krivnju pa moli Lady Macbeth da podmetne bodež stražarima umjesto njega. Macbeth osjeća tugu zbog onog što je učinio. Kada je Duncan mrtav, Macbeth želi da se nije dogodilo i da on nikada nije upoznao vještice. On se osjeća zaista kriv zbog ubistva kralja kako bi ispunio svoju ambiciju da i sam postane kralj. Ostala ubistva koja su se desila su počinjena iz paranoje. Macbeth je dobio vlast, ali ne može da se odmara već mora i dalje da ubija da bi sačuvao tu moć i zadržao se na tronu.
Izvori Macbetha – Šekspir je preuzeo material za zaplet Macbetha iz Holinšedovih Hronika Engleske, Škotske i Irske čije je prvo izdanje bilo 1577, a drugo 1586-87. Tu je opisana Škotska istorija. Ostali manji izvori koje je Šekspir iskoristio su Reginald Scot's Discovery of Witchcraft i Daemonologie, koje je napisao Kralj James I, 1599 god. Macbetove riječi o psima i ljudima u 3. činu, scena 1, vjerovatno su iz Colloquia, memoari Erasmusa. Takođe su Senecine predstave ostavile dojam na Šekspira, pa iako nema baš neke velike sličnosti, ali tu su ukupna atmosfera u drami i prikaz Lady Macbeth, koji se može pripisati latinskom autoru. Šekspir je iz Holinšedovih bilježaka izvadio glavne incidente koji se događaju u Macbetu, a izvadio ih je iz dva različita događaja – ubistvo Duncana od strane Macbetha i ubistvo Kralja Duffa, pra dede Lady Macbeth. Takođe možemo vidjeti da je Šekspir odstupao i u drugim aspektima iz hronike, kao recimo lik Banqua. U djelu postoje dramatične promjne, a 3 su glavna razloga zašto: priča koja je uzbudljivija nego u izvorima, tematska svrha stvaranja složenijih karakterizacija Macbetha i političke svrhe koje se vezuju za vladavinu Kralja Jamesa I. U Holinshedovim Ljetopisima Macbeth je predstavljen kao hrabar gospodin, a u Šekspirovoj drami, Macbeth je poslan od strane kralja Duncana kako bi slomio pobunu na čelu sa Mackdonwaldom. Šekspir ostavlja Macbetha kao u hronikama za vrijeme smrti Mackdonwalda. Naš prvi dojam Macbetha mora biti veličanstven. Kao hrabar ratnik i vođa, Macbeth je sposoban od uzime tuđi tereta na sebe. Macbeth u početku posjeduje snagu i ubjeđenje, a kasnije smo svjedoci njegovog pada i mentalnog propadanja do tačke gdje on nije sposoban za rukovođenje pa čak ni za svoj posao. Šekspir odstupa od Holišenda koji ne daje pravu analizu Macbethovog lika i motivacije. Šekspirov Macbeth je inteligentan čovjek, ambiciozan i smion. Unatoč ubistvima koje će Macbetha počiniti, Šekspir ga predstavlja kao nježnog, misaonog čovjeka koji može ljubiti svim srcem, kao što smo vidjeli u interakcijama sa njegovom suprugom. Izvor za Macbethov osjećaj krivnje nakon što je ubio kralja Duncana najvjerovatnije dolazi sa Holinshedovih stranica prije nego je on izvjestio o Duncanu i Macbethu. Ovdje Holinshed daje priču kralja Kennetha, koga muči savjest i osjećaj krivnje nakon što je ubio svog rođaka. Prikazana su dva Kennetovah iskustva koja su prepoznatljiva u Šekspirovom Macbethu, koji je takođe vođen krivom savjesti. Šekspir je promjenio i poboljšao tematski sadržaj drame, zamutio je liniju između dve krajnosti, dobra i zla. Na taj način je predstavio Macbethovu prirodu, i spašava Macbetha iz kategorije melodramatičnih zlikovca, te ga uzdiže do tragičnog junaka. Šekspir je takođe od Holišenda uzeo i tri kobne sestre koje je promjenio. U Holišendovim hornikama su to vile i nimfe, a kod Šekspira vješticve, koje ulijevaju strah publici. Šekspirove je takođe uveo vještice kako bi zadivio kralja Jeamesa I koji se is am bavio nadnaravnim bićima i pisao knjigu o njima. Šekspirovo preoblikovanje Holinshedovih čudnih sestara takođe obavlja tematsku funkciju uvođenja prisutnosti zla s kojim se Macbeth suočava. U Macbethu, uloga i karakterizacija Banqua se razlikuje od Holinshedovih Hronika. U oba teksta, Banquo je u početku plemenit vojnik koji se bori uajedno sa Macbethom. Međutim, kod Holinsheda Banquo postaje saučesnik u ubistvu kralja Duncana.Šekspir ga pretstavlja kao dobrog i plenenitog kroz dramu. Banquov portret služi u tri svrhe: dramatična, tematska i politička. Šekspirov Banquo je glas razuma i mudrosti koji upozorava Macbetha. Šekspir takođe uvodi promjene i u lik kralja Duncana i u način Duncanove smrti kako bi islutrovao Duncanove vrline i težinu ubistva kralja. Šekspir je promjenu kralja Duncan našao u Holinshedovim Hronikama i predtavio ga kao cijenjeog i idealnog vođu. Macbeth takođe prepoznaje Duncana kao savršenog vođu. Šekspir nije samo promijenio atribute Holinshedovog kralja Duncana, već je takođe promijenio događaje oko Duncanovog ubistva. U hronikama detalji ubistva kralja su kratki. Šekspir je preuzeo polu-istorijske izvore i napravio promjene koje omogućuju uzbudljiviju i tragičniju priču.
Dramska funkcija načinana koji je rođen Macduff – On je rođen da bude heroj. Vještice su te koje uvjeravaju Macbetha da mu niko rođen od žene ne može naškoditi. To aludira na Macduffovo rođenje carskim rezom, koje se tada smatralo neprirodnim.
Svjetlost i tama u Macbethu – Svjetlo je zajednički simbol za dobru vijest i red. Svjetlo, koje se spominje sugeriše da je sve u redu sa svijetom, Veliki Lanac Bića je u pravilnom redoslijedu. Ideja da svjetlo označava prirodni poredak stvari, se provodi kada plemić Ross kaže: "A ipak, tamna noć je ugušila putujuću lampu (sunce)". Sunce je simbol Velikog Lanca Bića i Božjeg poretka u harmoniji jer je izvor svih prirodnih svjetlosti. Macbeth je činom ubistva kralja poremetio prirodni poredak stvari i tako oslabio svjetlost sunca. Tama se više ističe kroz djelo. U ovom slučaju, njegova ambicija i obmanjivanje su elementi tame koji vode u njegovu propast. U "Macbethu", svjetlost je simbol sklada i reda, ali tama je upravo suprotno. Tama je haos i zlo koje proizlazi iz Velikog Lanca Bića kada se on prekine. Macbeth je poslao Škotsku u tamnu noć kada je ubijen kralj Duncan. Macbeth i Lady Macbeth su dvoje ljudi koji čine većinu slika vezanih za svjetlost i tamu. Kada ubijaju Šekspir koristi tamu. Tama je alat koji Macbeth i Lady Macbeth koristite kako bi počinili ubistvo. Kada ubijaju Duncana, Lady Macbeth priziva noć ne samo da sakrije svoje i suprugovo zlo djelo, već i da ga sakrije od neba, izvora moralnosti. Tama se takođe koristi kao simbol za opasnost, kada Banquo kaže da on "mora da posudi od tamne noći mračni sat ili dva", a Macbet planira da ga tada ubije. Tama se koristi za ilustraciju neprirodnog Macbethovog zločina, ubistvo kralja, Ross ističe da iako bi trebao biti dan, još uvijek je tamno kao po noći. Noć se takođe koristi kao metafora za Macbethovu vladavinu nad samim sobom, a na kraju Malcolm komentariše da je "duga je ona noć koja nikada ne pronalazi dan." Lady Macbeth kada ubije počinje da živi u tami i gubi razum, ali se nastoji izvući iz toga i pronaći lažno svjetlo. Tama vlada većinom djela, ima samo malo svjetla tek onoliko da se vidi. Kada ste u tami, potrebni su vam neki oblici svjetlosti da biste vidili. Prije nego je Banquo ubijen, on doziva svjetlost. Svjetlo se ne pokazuje do kraja drame kada Macbethova sudbina donosi smrt. Svjetlo simbolizuje ono malo dobra koja je prisutno. Na početku drame kralj Duncan je simbol svjetlosti. On je dobar i plemenite prirode. Čim je on ubijen, tama zaista ulazi u priču. Kada tama jednom uđe u djelo ono postaje sve tamnije, a svjetlo se slabo nazire. Šekspir koristi tradicionalne simbole svijetlog i tamnog za pojačanje elizabetanskog koncepta Velikog Lanca Bića u svojoj predstavi "Macbeth". Kada je sve u redu, svjetlo je prisutno u Velikom Lanacu Bića. Kada je Lanac prekinut, tama i zlo počinju da vladaju. Kada je Macbeth ubio kralja Duncana potrgao je Veliki Lanac Bića. Sa svojim grešnim činom, Macbeth je donio mraku koji može preći u svjetlo jedino kada se sva situacija stabilizuje.
Da li je Macbeth kukavica u očima Lady Macbeth – Macbeth je moralna kukavica koja se oslanja na druge likove. Kada šalje pismo Lady Macbeth o vještičijim proročanstvima osjetimo strah u njemu i potrebu da bude sa nekim, a ne sam. Ona je ta koja ima veliki utocaj na Macbetha i ona mu povećava ambiciju. Vidimo da ona silno želi postati kraljica pa smišlja ubistvo Duncana. Ona je puna volje i snage za uspjehom i tako ona zasjeni Macbetha. Macbeth je kukavica u njenim očima, jer se ne usudi sam bez njene pomoći da išta uradi. Ona je ta koja manipuliše suprugom da radi ono što su vještice predvidile. Ona ga tjera naprijed. U njeon govoru vidimo da se Macbeth dvoumi oko krune ili se boji svega toga, a tu se on pokazuje kao potpuna kukavica koja od straha ne zna kako ostvariti ono što želi. Ona ga poziva da mu sipa „mudrost u uho“ tj. da ga ohrabri i kaže mu nekoliko riječi koje bi ga odvele do krune. On je nesposoban bez Lady Macbeth, bez nje on ne bi znao ništa. Pokazuje se kao kukavica i kao neko ko je neuk. Lady Macbeth se ponaša kao muško u njihovoj vezi i bori se za krunu Macbetha. Ona ga savjetuje da treba imati nevino lice pred Dunacanom a da u duši bude zmija i da ga ubije. Macbeth je njena figura koja izvršava sve ono što mu ona naredi. Ona je muško u tom braku, a on samo jedna kukavica koja se ne usudi ništa. Lady Macbeth je takođe ranjiva, ali ne u tolikoj mjeri kao Macbeth. Lady Macbeth je ta koja mu otvara oči pred strahom, koja ga bodri i šalje naprijed. Ona je jača od njega i to ga ukpoava i stvara kukavicu od njega.
Macbethov pogled na svijet na kraju drame – Macbeth se ne može pomiriti sa svijetom u kome postoji ubistvo, iz košmara nema izlaza. Nakon prvog ubistva Duncana shavtio je da smrt ništa ne znači i ništ ne mijenja. On je na kraju pun pezimizma i uništen. Shvata svoje grške i na svijet gleda kao na mjesto gdje on više ne treba da bude. Strovio je haos u kraljevstvu, osjeća krivicu. Život nema smisao niti svrhu. Ali ako svijet nema smisla, onda ni to Macbethovo ubistvo nema smisla i manje je strašno.
preuzmi seminarski rad u wordu » » »