SEMINARSKI RAD IZ KNJIŽEVNOSTI
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
“Bijeg” - Milutin Cihlar NehajevBiografija pisca Milutin
Cihlar Nehajev (1880.-1931.), romanopisac, pripovjedač, dramatičar,
vrlo cijenjen književni kritičar i esejist. Rođen je u Senju, tematski
je ostao emotivno vezan za svoj rodni kraj u književnim djelima. U Zagrebu
i Beču stekao je visoku naobrazbu doktora kemije, ali kao svoj životni
poziv odabrao je književnost. Od rane mladosti pokazuje izuzetnu inteligenciju
i književnu darovitost, poput svojeg lika u romanu ˝Bijeg˝.
1897.godine izvode njegovu dramu ˝Prijelom˝ (tada mu je samo 17 godina),
a već 1898.godine dramu ˝Svjećica˝. Ipak, svoj veliki književni
ugled stekao je proznim djelima i književnom kritikom. Uz pisanje radio
je kao urednik, publicist i žurnalist, a imao je i ulogu okretanja jedne
struje hrvatskih modernista ka književnim novinama moderne europske
literature. Iako je na samom početku bio sljedbenik kritičkog realizma,
pod utjecajem modernih pisaca, okreće se europskom modernizmu. Najčešće
teme koje je obrađivao bile su: bijeg od stvarnosti, propadanje intelektualca
u malograđanskoj sredini, iskorijenjenost i neprilagođenost životnoj
sredini. Jedan dio ovih motiva ima biografsku podlogu, što se veoma
očituje u romanu ˝Bijeg˝ gdje Nehajev svoja iskustva bečkog đaka i neshvaćenog
mladog intelektualca stavljenog u provincijsku sredinu opisuje uz pomoć
priče o životnom krahu Đure Andrijaševića. U posljednoj fazi Nehajevog
stvaralaštva zaokupljali su ga motivi iz nacionalne povijesti koji su
bili podloga za izražavanje tadašnje hrvatske životne zbilje. On i njegov
kritičarko-esejistički rad imali su presudan utjecaj na ulaženje modernih
književnih strujanja u književnost hrvatske moderne. Autor ima tri faze
stvaralaštva: O djelu i analiza djela “Bijeg” Podnaslov romana glasi: ˝Povijest jednog našeg čovjeka˝.
Tiskan je 1909.godine i jedan je od najboljih romana hrvatske moderne.
Roman opisuje životni put lika Đure Andrijaševića, kao tipičnu sudbinu
siromašnog hrvatskog intelektualca,školovanog u velegradu te naposljetku
dotučenog i do kraja propalog u skučenim okvirima provincijskog gradića.
Iako na prvi pogled roman ima realistička obilježja, sam podnaslov sugerira
da se radi o tipičkom karakteru i socijalna komponenta je također naglašena
u romanu,ovo je zapravo psihološki roman, jer se autor bavi stanjem
svijesti svojeg lika. U romanu se nalaze značajke moderne proze poput:
osnovnu sukob smješta se unutar samog lika, refleksija i psihološka
analiza lika, defabularizacija (nema neke osobite radnje,sve je svedeno
na unutarnje sukobe),autorsko pripovijedanje isprekidano je monolozima
glavnog lika,njegovima pismima i dnevnicima. Roman je podijeljen na
12 poglavlja. U prvom poglavlju se tijekom jedne noći za vrijeme putovanja
u vlaku iznosi cijeli Đurin život od rođenja do kraja studija. Ostatak
romana proteže se na dvije preostale godine Đurina života,radnja je
puno sporija i teži se unutarnjim doživljajima lika. Đuru upoznajemo
već na početku romana kao vrlo osjetljivu ličnost,koja nevoli putovati
te je zbog toga zadnji put bio veoma hladan prema svojoj zaručnici Veri.
U vlaku razgovara sa trojicom mladića,ali ubrzo gubi volju nakon što
ga jedan od njih prepozna kao pisca,pokušavajući povesti razgovor o
književnosti. Đuro putem razmišlja kako se trbao javiti zaručnici da
stiže u rodni kraj,točnije da prije nego dođe posjetiti nju,odlazi u
Zdence kod svog prijatelja. Cijelog života Đuro se nadao kako će nakon
smrti strica Tome dobiti veliko nasljedstvo (stric ga je i školovao),međutim
stric mu nije ostavio ništa,jer ništa više nije ni imao, a Đuro,kao
i Verini roditelji polagali su velike nade u to nasljedstvo. Osim položenog
doktorskog ispita, mora položiti i profesorski,a do toga su ostale još
dvije godine,što nije povoljno za Đuru,jer ga Vera ne može toliko čekati.
Putujući vlakom razmišlja o svom dosadašnjem životu,otac mu je bio mornar,a
majka iz trgovačke obitelji. Otac mu je umro kad je on imao 8 godina,a
njegovo školovanje prihvatio je stric Tomo. Kao dijete bio je umjetnički
nastrojen,puno je čitao i svirao glasovir. Školovao se u Rijeci,a prije
same mature u časopisu ˝Vijenac˝ izašli su mu prvi literarni radovi.
Đurino kasno djetinjstvo obilježio je sukob između njegovog kršćanskog
odgoja i saznanja o spolnosti,nad kojom se potpuno zgražao. Svoju utjehu
pronalazi u književnosti. Ljeto nakon položene mature ljetovao je kod
strica Tome koji je iznajmljivao sobe turistima te je tamo Đuro upoznao
Zoru Markovu i njezina brata Marka. Zaljubljuje se u Zoru,međutim nakon
zajedničke provedene noći,Đuro počinje osjećati kako je tjelesnost ubila
tu ljubav. Rastali su se i nikad si više nisu pisali. Jedini pokušaj
bio je pisanja novele u Beču o njima i ljubavi koju su doživjeli,ali
niti nakon toga nisu stupili u kontakt. Došavši u Beč,Đuro prestaje
učiti,odgovarati majci na pisma i zapada u novčanu krizu. Tada mu stric
uskračuje novce za boravak u Beču i Đuro je prisiljen vratit se doma.
Odlazi na selo kod svog prijatelja Toše i ponovno mu se vraća volja
za životom. Toša ga nagovara da studij nastavi u Zagrebu,što Đuro prihvati,te
se uz to u Zagrebu počinje bavit i kritikom i novelistikom,a počeo je
ponovno i svirati. U Zagrebu upoznaje Veru,kćer višeg činovnika Hrabara.
Ona se je počela zanimati za Đuru,oduševljena njegovim načinom razmišljanja
i govora,a intelektualna privlačnost je potakla fizičku. Vera ga je
pozvala preko zajedničkog prijatelja na glazbeno druženje u jednom salonu,ali
u trenu susreta izgubila je hrabrost i zamolila ga da zanemari poslanu
poruku. Đuro joj je kao odgovor na to napisao pismo u kojem joj pripovijeda
o cijelom svom životu te provodi cijelu noć u išćekivanju odgovora,a
njezin odgovor će ga učinit drugim čovjekom. S sjećanjima Đuro je doputovao
u Zdence. Drugo poglavlje sadržaj je dnevnika koji Đuro vodi u Zdencima.
U Zdencima vodi dosadan život,zavidi skladnoj Tošinoj obitelji. Dobiva
Verino pismo i pismo njezine majke Nine da hitno dođe u Zagreb. Verina
majka želi razvrgnuti zaruke i zato Đuri postavlja brojna pitanja o
zajedničkom životu i gasi mu svaku nadu da će onu dvoje uspjeti skupa.
Majka Nina predlaže prestanak njihovog dopisivanja sve dok Đuro ne položi
profesorski ispit, na što oni nevoljko pristaju,ali se ne opiru previše.
Dok u Rijeci kod majke čeka odgovor na molbu za zaposlenje,ponovno vodi
dnevnik i razmišlja o vezi s Verom. Đuro dobiva posao u Senju u gimnaziji
te uživa u radu sa djecom,želeći im prenijeti filozofski način razmišljanja
(u smislu da promišljaju o stvarima u životu). U planu mu je skoro početi
učiti za ispit koji mora položiti. Od školskih kolega posebno ga se
dojmio Lukačevski,koji ga savjetuje da si da vremena na prilagodbu na
ovaj mali kraj,za koji Đuro ima osjećaj da ga guši. Jedne večeri Đuro
odlazi sa kolegom Gračarom kod kolege Rajčića na večeru. Gračar je jedan
od najstarijih profesora i obiteljski čovjek koji ima petero djece te
jedva sklapa kraj s krajem. Rajčićeva supruga je počela prigovarati
nakon što se on napio (općenito Rajčić i njegova supruga nemaju dobar
odnos), sve završava velikom svađom oko novca koji je Rajčić molio za
gostionicu (ona je upravljala financijama). U tom trenu Đuro shvaća
kako ne može zamisliti Veru kao svoju ženu,jer joj ne želi priuštiti
ovako bijedan život i odnos kakav vlada u večini brakova. Đuri se u
međuvremenu nagomilalo mnogo problema: nedostatak novca,dužan je na
sve strane,u gostionici,gazdarici za stan,a majka mu ne želi pozajmiti
novac jer je sve što je imala darovala samostanu u kojem će provesti
ostatak života. U takvoj situaciji stiže mu pismo od Vere da odmah dođe
u Zagreb jer mora hitno razgovarati s njim. Pošto nema novca,a nema
ni od koga posuditi,ne može otputovati. Napisao joj je pismo o svojoj
situaciji,ali ono mu se vraća neotvoreno. Đuro moli Tošu da ode u Zagreb
umjesto njega,ali Toša dobiva obavijest o tome veoma kasno,kada Hrabarovih
više nema u Zagrebu. Čekajući Tošin odgovor,Đuro se osjeća ostavljenim,usamljenim
i iznevjerenim. Za vrijeme praznika Đuro počinje više vremena provoditi
sa gradskom učiteljicom Darinkom i njezinom štićenicom Minkom. One ga
uspiju nagovoriti da preuzme režiranje diletantske đačke predstave.
Neki su u tom okupljanju mladeži vidjeli pokušaj političkog utjecanja
pa su u novinama izašle kritike s negativnim aluzijama na Đuru. Taj
događaj nakratko ga je trgnuo,započeo je pisati komediju ˝Rat u Ždrenju˝.
Međutim,nikako nije mogao smisliti dobar kraj,tako da ju je na neko
vrijeme ostavio u ladici. U tom trenu zatekao ga je Tošin odgovor. Đuro
se ponovno prisjeća pisma kojeg je poslao Veri,ali ovaj put se dvoumi,jer
počinje shvačati kako ne želi priuštiti Veri život njegovih kolega.
Tu po prvi put pomišlja na smrt kao jedino rješenje svih problema. Na
misi koja se služila za početak nove školske godine,vjeroučitelj optužuje
Đuru kako kvari mladež,a sljedećeg dana u novinama izlazi novinski članak
o tom događaju te svi misle kako ga je napisao Đuro. Ravnatelj poziva
Đuru k sebi kako bi porazgovarali o tom članku. Kasnije Đuro saznaje
da je članak napisao neki starac kojemu je cilj bio pridobiti Đuru u
svoju stranku,ali ga Đuro pri samoj spomeni te ideje otjera. Đuro dovršava
komediju te mijenja naziv u ˝Revolucija u Ždrenju˝. Komedija je prestavljenja
u Zagrebu,ali su kritike bile veoma loše. To Đuru dodatno shrva. Prihvaća
poziv da Badnjak provede kod Minkinih roditelja. Tamo se ne zadržava
dugo jer ga je gušila obiteljska atmosfera. Odlazi u gostionicu nadajući
se da će sresti Jagana i Miloševića (jedino dvoje ljudi s kojima se
nastavio družiti),ali susreće jedino Lukačevskog koji ga uporno nudi
pićem. Lukačevski komentira kako se vidi sa se između Đure i Minke događa
ljubav,na što izbija svađa i blaga tučnjava. Ujutro Đuri u posjet dolazi
Jagan s idejom sa izazove Lukačevskog na dvoboj. Kada je ta vijest došla
do ravnatelja,on je sazvao hitno okupljanje i mirenje kako nebi došlo
do skandala. Oni dvoje su službeno mire,a nakon toga Đuro oboljeva i
dodatno još počinje izbjegavati društvo. Jednom prilikom sreće Darinku
koja mu kaže kako se Minka jako brine za njega,ali Đuri nije jasno zašto.
Darinka se ljuti na Đuru jer misli da glumi zbunjenost i govori mu kako
je Minka zaljubljena u njega i kako za to znaju svi,od njezinih roditelja
pa sve do ljudi u gradu. Ta vijest strašno ga pogodi jer se ne može
zamisliti u vezi s nijednom djevojkom te bježi sa Jaganom I Miloševićem
opijati se. Dobiva pismo od Verina oca koji mu govori kako su zaruke
raskinute zbog afere sa Lukačevskim. Ujedno saznaje da se Vera udala
za Titu pl. Ljubojevića. U takvoj situaciji vračajući se u grad skoro
se utope,Đuro dobiva ukor od ravnatelja,a Jagana otpušta. Đuro je potpuno
propao,prestao je jest,samo pije,dobio je i otkaz jer su prošle dvije
godine,a on još uvijek nije položio profesorski ispit. U krčmi izvan
Senja Đuro piše posljednje pismo Toši,sagledava svoj život u cjelini
i pita se tko je kriv za takav svršetak. U pismu piše Toši kako će se
ubiti,što i učini utopivši se u moru. Djelo pripada epohi modernizma.
Modernizam u svijetskoj književnosti započinje 1857.godine. Te godine
izlazi pjesnička zbirka ˝Cvjetovi zla˝Charlesa Baudelairea koji se označava
kao prvi modernistički pjesnik te ˝Madame Bovary˝ Gustavea Flauberta.
Ono što nas zanima je utjecaj modernizma na hrvatsku književnosti. Hrvatski
modernizam započinje: a) 1892.godine izlaskom djela ˝Misao na vječnost˝
Janka Leskovara i Matoševog djela ˝Moć savjesti˝ te traje do 1916.godine;
ILI b) 1895.godine kada dolazi do paljenja mađarske zaspave od strane
starijih srednjoškolaca i studenata ispred HNK,povodom njegovog otvaranja
te traje do 1914.godine kada je stupila Matoševa smrti i izlazi antologija
˝Hrvatska mlada lirika˝. Prijelaz 19-tog na 20-to stoljeće obilježila
je borba između mladi i starih (modernista i tradicionalista) gdje je
stare predstavljala organizacija ˝Matica hrvatska˝, a mlade ˝Društvo
hrvatskih književnika˝ osnovano 1900.godine. Nakon paljenja mađarske
zastave ispred HNK jedan dio mladih je protjeran iz Zagreba na školovanje
u Beč ili Prag te se na taj način razvijaju dvije skupine mladih: a)
Praška skupina-bili su podloženi idejama socijalnog realizma kojeg je
zastupao profesor Masaryk, okupljeni oko središnjeg časopisa ˝Hrvatska
misao˝ te zalažu se za tendecioznost književnosti (cilje da književnost
ima neku namjeru,svrhu); b) Bečka ili bečko-zagrebačka skupina-predvođeni
secesijom (odvojenošću,otpadništvo,odcjepljenjem) Hermana Bahra, okupljeni
oko časopisa ˝Mladost˝, zalažu se za slobodu umjetničkog stvaranja (književnost
ne mora imati neku svrhu).
|