SEMINARSKI RAD IZ KNJIŽEVNOSTI
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Antun Šoljan “Kratki izlet”BILJEŠKA O PISCUAntun Šoljan je rođen u Beogradu 1932. godine, a umro je u Zagrebu 1993. godine. Ovaj pjesnik, novelist, romanopisac, dramatičar, esejist, prevoditelj i antologičar pojavio se u književnosti ranih pedesetih sa skupinom pisaca okupljenih oko časopisa Krugovi. Po tom će časopisu taj cijeli naraštaj biti prozvan krugovaškim. Zajedno sa Ivanom Slamnigom, Zvonimirom Golobom, Vlatkom Pavletićem, Slavkom Mihalićem i drugima, Šoljan je svojom spisateljskom energijom uvelike pridonio radikalnoj promjeni hrvatske književnosti. Šoljan za svoja djela odabire novu tematiku, drugačiji izbor likova (tzv. antiheroj umjesto ratnog heroja), no često oni koji nešto tako drastično mijenjaju plaćaju i cijenu za to. Nakon govora u povodu 50. obljetnice Matoševe smrti ostao je trajno politički sumnjiv vladajućim strukturama što će uvelike obilježiti i njegovo stvaralaštvo i položaj u društvu. Objavio je sedam zbirki pjesama; neke od njih su Na rubu svijeta (1956. g.), Bacač kamena (1985. g.), Prigovori (1992. g.). petnaest dramskih tekstova za radio, kazalište, TV. Napisao je i četiri romana: Izdajice (1961. g.), Kratki izlet (1965. g.), Luka (1974. g.), Drugi ljudi na mjesecu (1978. g.). ANALIZA ROMANAPisac priču započinje opisom svog prijatelja Roka za kojeg
govori kako je jedna osebujna ličnost; čovjek sa devet života koji je
uvijek spreman za akciju. Pisac kreće na ekspediciju sa grupom ljudi
koju predvodi Roko – kreću u potragu za freskama u mjesto Gradina. Ime
Gradina je zapravo izmislio jer je zaboravio pravo ime mjesta. Gradina
bi se trebala nalaziti u unutrašnjosti Istre pa ekspedicija jednog dana
kreće autobusom prema kamenjaru i šikari. Usred tog kamenjara pokvari
im se autobus te jedan dio ekspedicije ostaje u autobusu čekajući pomoć,
a drugi dio kreće dalje pješke, predvođen Rokom. Roko cijelo vrijeme
tvrdi kako je siguran kamo idu no nakon nekog vremena skoro da mu više
nitko i ne vjeruje. Njihove sumnje se pokažu ispravnima kad jednom prilikom
gotovo da ne završe u provaliji. Napokon pronalaze neko naseljeno mjesto
tj. kuće, ali čini se da ljudi baš i ne žive u tim kućama. Na jednom
prozoru ugledaju dvije ogromne žene koje im se zavodnički smiješe pozivajući
ih k sebi. Ekspedicija na nagovor Roka kreće dalje no Petar se vraća
k ženama i tamo ostaje. Ekspedicija gubi još jednog člana kad Vladimir
ostaje pijan u konobi tj. u podrumu nekog zlobnog starca. Trećeg člana
ekspedicija gubi kad Ivan kupuje kuću u šikari i ostaje tamo živjeti.
Dvije posljednje članice ekspedicije odluče vratiti se do autobusa pa
Roko i naš pripovjedač ostaju sami. U sumrak dolaze do urušenog samostana
i tamo upoznaju fratra koji im govori kako su stigli prekasno. Prema
fratrovoj priči, on je dugo godina čuvao sve freske i biblioteku no
unatoč njegovom trudu, sve je propalo. Kad se uvjere u istinitost te
priče Roko odlučuje vratiti se natrag slijedećeg jutra. Fratar govori
kako će on ostati umrijeti u samostanu. Naš pripovjedač odlazi podzemnim
hodnikom u nadi da će ipak nešto pronaći. Pothodnik ga na kraju dovodi
do mjesta od kuda su i krenuli sa ekspedicijom. Članove ekspedicije
više nikad ne uspijeva pronaći kao ni samostan sa starim fratrom. U
romanu se zapravo radi o mladim ljudima u potrazi za identitetom i za
smislom života. Odgovor je da ga se ne može pronaći i da se stalno vrtimo
u krug. No nije rješenje odustati već treba i dalje stalno pokušavati. |