Ivan Mazuranic Hrvatski pjesnik i političar rođen 18. srpnja 1814. u Novom Vinodolskom. Srednju školu pohađao je u Rijeci, Zagrebu i Szombathelyu (Mađarska) dok je u Zagrebu studirao pravo. Nakon završenog fakulteta zaposlio se kao nastavnik na gimnaziji u Zagrebu, a kasnije je postao odvjetnik u Karlovcu. U periodu od 1841. do 1848. službenik je u gradskom vijeću Karlovca. Za vrijeme revolucionarnog razdoblja (1848. - 1849.) narodni je zastupnik i perovođa Hrvatskog sabora, te glavni redaktor saborskih zaključaka i zakona. Vrhovnim državnim odvjetnikom imenovan je 1850. godine.
Deset godina kasnije (1860.) imenovan je predsjednikom Hrvatskog dvorskog dikasterija. Već godinu dana kasnije (1861.) pa sve do 1865. godine na dužnosti je dvorskog kancelara. Predsjednikom Hrvatskog sabora postaje 1871. i tu dužnost obavlja sve do 1873. kada postoje hrvatski ban (tzv. ban pučanin). Na banskoj dužnosti ostaje do 1880., a nakon napuštanja banske dužnosti napušta i svaku političku aktivnost i živi povučeno baveći se matematikom i astronomijom. Pjesme je počeo pisati još kao srednjoškolac u Rijeci. U periodu od 1835. pa sve do 1841. bio je suradnik Gajeve Danice. Gundulićevo djelo Osman dopunio je 1844. (XIV. i XV. pjevanje), a 1846. objavio je svoje najveće i najznačajnije djelo - ep Smrt Smail-age Čenigća. Tim djelom, u kojem su spretno prevladani klasični i dubrovački utjecaji kao i utjecaj narodne poezije, Mažuarnić je stvorio klasičan junački ep.
Do 1849. najistaknutiji je vođa radikalno-demokratske, tzv. karlovačke grupe Ilirskog pokreta.
Kao ban nastoji voditi politiku uravnoteženosti između mađarskog i dvorskog utjecaja u Hrvatskoj, ali više kao pasivni promatrač nego kao aktivni politički vođa usmjeravajući svoja nastojanja na administrativno i kulturno unaprijeđenje zemlje. Za njegova banovanja provedena je reforma pravosuđa, poltičke uprave i školstva, a 1874. osnovano je Sveučilište u Zagrebu, prvo u Južnih Slavena. Pjesnički rad Ivana Mažuranića nije zahvaćen protuslovljima njegova držanja u poltici: svjestan da je njegova političko-činovnička praksa nespojiva s pozivom pjesnika Mažuranić je definitivno prestao pisati. Malo je znano da je bio i poliglot - govorio je devet jezika. Preminuo je 4. kolovoza. 1890. u Zagrebu.
Danas se njegov lik nalazi na novčanici od 100 Kuna. Mnoge ulice, trgovi i škole u Hrvatskoj nose njegovo ime, a u zagrebačkom parku Zrinjevac postavljeno mu je i spomen bista.

Smrt Smail-age Čengića

Smrt Smail-age Čengića je spjev kojeg je napisao Ivan Mažuranić, njegovo najveće djelo objavljeno 1846. godine. Spjev je nastao djelomice po narudžbi Dimitrija Demetra. Osnovnu građu Mažuranić pronalazi u stvarnom događaju, pogibiji turskoga junaka i hercegovačkoga paše Smail-age Čengića u sukobu s hercegovačkim Crnogorcima (današnja Crna Gora, Drobnjaci) u jesen 1840. Osnovna ideja spjeva je prolaznost sile, vjera u pravdu i konačnu pobjedu dobra u životu. Ukupno, djelo ima 1134 stiha ukomponiranih u pet pjevanja (Agovanje, Noćnik, Četa, Harač, Kob).

Sadržaj dela:

Agovanje

Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemić. On je bio poznat kao mučitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. U jednom okršaju on ih je veliki broj zarobio. Željan da gleda krv i mučenje aga naredi svojim slugama đelatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplašiti da će mu se Crnogorci osvetiti. Aga muči Crnogorce na razne načine. Jedne je dao nabiti na kolac, druge vješati, a trećima je dao odrubiti glave. On se je nadao da će čuti jauke, vapaj i molbe ali to se nije dogodilo. Zbog toga agu obuze paničan strah koji je krio u sebi. Pošto to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske braće. Durak je molio, pištao i vikao da ga pomiluju. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vješanje Duraka. Sve je to gledao starčev sin Novica i on se zakune da će se osvetiti agi za njegovo nedjelo.

Noćnik

Pošto nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijašnjem dzelatu naiđe na protivnika. Novica odlazi u šume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. Međutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. Došavši pod zidine noćnika Novica naiđe na stražara preobučenog u crnogorsku nošnju. Stražar ga pušta unutra pod uvjetom da odloži oružje. Novica za osvetu agi odlazi među Crnogorce, odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i zajedno uništili agu.

Četa

Jedne tamne noći kretala se po planinama jedna kolona, a pravac joj je bila Hercegovina. Šuteći, prolazila je četa od stotinu Crnogoraca na čelu sa Mirkom kao harambašom. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: uništiti tursku vlast. Da bi četa ostala neprimjećena putovala je samo noću. Jednog sunčanog dana četa se odmorila. Već pred večer čuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko Morače. U to vrijeme do čete je došao starac i počeo ih je ispovijedati, blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan čovjek. Starac je rekao četi da treba da se bore protiv Turaka. Starac ode ali nakon njega dođe neki čovjek koji je bio obučen u odijelo turskog đelata. Svi se Crnogorci odmah uhvate za mačeve. Tada im on kaže da će se zajedno osvetiti Smail-agi.

Harač

Jednog lijepog sunčanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haračlijama na granicu Crne Gore. Šatore je razapeo i poslao haračlije. Oni se svi vraćaju praznih ruku. Haračlije traže od raje po glavi zlatnik, a od porodice jednog ovna. Raja nije platila harač jer nije imala novaca. Aga naredi da mu se dovede raja. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaštvo na raji. Baciv se "đilitom" umjesto raje pogodi Turčina usred oka. Ljutit na taj neuspjeh ode da smišlja muke za raju. Naredivši da se raja poveže za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Iza šatora u grmlju vidjele su se na više mjesta po dvije svijetle točke koje su se dobro isticale u tamnoj noći. Bijahu to Crnogorci. Čuje se pucanj, jedan, dva, tri a zatim se čuje agin glas koji viče slugama da mu dovedu konja. Pade tu mrtav aga i sluge. Jedino se spasi Bauk. Novica je htio da izvrši svoju osobnu osvetu ali ga jedan Turčin ubi. Crnogorci se vratiše kao pobjednici i odniješe aginu glavu.

Kob

Pod Lovćenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuća. U njoj živi jedan Turčin odjeven u punu ratnu opremu. Na licu mu izgleda da je ljut međutim to samo izgleda. Taj čovjek je Smail-aga. To je njegovo čelo, njegove ruke i odijelo, al' sve to visi obješeno i tužno. Proganja ga savjest. Ovim zadnjem djelom Mažuranić nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan.

Lik Smail – age Čengića, Turaka i Crnogoraca

Smail-aga je silni turski ratnik, koji je veoma krvoločan i uživa ubijajući nevine i bespomoćne ljude. Svoje zarobljenike muči nečuvenim mukama, da bi ih zastrašio i iz njih izvukao što veči harač. Međutim, on je u duši kukavica koja svoje vlastite slabosti prikriva mučenjem drugih ljudi.

Njegovi sluge Turci, također uživaju u zvjerskim mučenjima zarobljenih kršćana. Vole živjeti lagodnim životom, razvratni su i novac im predstavlja najveće zadovoljstvo. Da bi živjeli takvim načinom života, spremni su raditi sve i svašta nevinom narodu, samo kako bi ugodili Smail-agi, koji im takav život omogućava.

S druge strane ,Crnogorci su ljudi koji se zadovoljavaju malim stvarima. Bogatstvo za njih ne predstavlja ništa značajno, njima je važnija njihova sloboda od svog zlata na svijetu. Umiru bez straha, ne ispuštajući ni jednog jauka, iako umiru u strašnim mukama. Vjeruju u pravdu i Boga, i znaju da na kraju svako nasilje mora prestati.

Vrsta pjesme: Umjetnički ep
Vrsta stiha: Slobodni
Vrijeme radnje: XVI. stoljeće
Tema: Krvnički život Smail-age Čengića
Lica: Smail-aga Čengić, Novica, Durak, Hasan, Mujo, Mer, Jašar, Bank, Saruk
Ritam : umjereno polagani
Mjesto radnje:kula Smail-age ( Hercegovina )

ANALIZA DJELA:

Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi, koji vođeni ljubavlju i odlučnošču žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. U pjesmi je naglasen i religiozni moment, koji je bio značajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek, jer tko je odbacio svoju vjeru, priznavao je Tursku vlast.

SMAIL-AGA:

- bezosjećajan
- surov
- u duši kukavica
- ljut što njegovi zarobljenici umiru ponosni i s vjerom u Boga
- krvoločan
- divi se svojoj moći
- utjeruje harač

SMAIL-AGINE SLUGE:

- boje se Smail-age
- slijepo slušaju naređenja Smail-age
- ne mogu vjerovati da ljudi mogu umirati u strašnim mukama a da pri tome ne ispuštaju ni jauka
- boje se Crnogoraca koji umiru ponosno- boje se njihove osvete

CRNOGORCI:

- umiru sa vjerom u Boga
- hrabro idu u smrt ne ispu?tajući ni jauka
- ne boje se Smail-age

DURAK:

- starac moli milost za Crnogorce
- umire ponosno, ne boji se smrti

NOVAK:

- Durakov sin koji voli svoga oca
- Ne trpi ubijanja Smail-age
- Moli milost za svog oca
- Osvetoljubiv

ELEMENTI FABULE:

Smail-aga poziva svoje sluge
Naređuje slugama da pobiju Brđane
Brđani umiru dostojanstveno bez jauka
Smail-aga naređuje slugama da ubiju starca Duraka
Novica moli milost za svog oca

Pjesničke slike:

a) vizualne
- na nogah im teške negve
- na rukah lisičine
- rijekom krvca poljem teče
- gvožđa, konop
- palu, oganj, kolac grozni

b) akustične
- plačuć pjeva
- plačuč plače
- Krcnu kolac

Izražajna sredstva:

a) epiteti
- zlatno odijelo
- okovana sablja
- britka sablja
- tamne oči
- zvijezde sjajne

b) onomatopeja
- pišti
- ciči
- hripi

d) personifikacija
- noć je vani slijepa, gluha
- mrak se gusti
- zadrhtaše ta vješala tanka
- gola nevesela duša
- zrolar krst se smije

e) usporedba
- već ko tajni glas duhova
- riknu aga ko bik ljuti

g) kontrast
- malena je, ali hrabra
- sunce zađe, a mjesec izađe
- zadrhtaše ta vješala tanka-al nepisnu Crnogorčad mlada

h) gradacija
- hljeba, hljeba, gospodaru!
- Ne vidjesmo davno hljeba!

Zaključak

Djelo mi se veoma svidjelo, jer je jako poučno. Divim se narodu koji se hrabro bori protiv tuđinske vlasti i tlačitelja. Divim se narodu u kojega je tako duboko usađena vjera u Boga, vjera u pravdu, narodu koji bez ijednog krika trpi zvjerska mučenja i vjeruje da će nepravda jednog dana nestati i da će se oni ponovo domoći svoje slobode. Ne mogu vjerovati da na svijetu postoje bolesni ljudski umovi kao što je Smail-aga, ljudi koji mogu uživati u zvjerskim mučenjima nedužnih ljudi.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi