Vilijam Šekspir Šekspir (23.04.1564 – 23.04.1616)... O Šekspirovom životu se malo zna. Živio je u Elizabetanskom dobu. Potiče iz siromašne porodice. Otac mu je bio John slobodni seljak koji je pravio rukavice, kožar. Majka mu je bila Mary Arden, kćer farmera. Bio je najstariji sin od njih 8. Nije sigurno kada se rodio, ali 23.04 se uzima kao njegov rođendan, jer je tada kršten. Rođen je u Stratfordu na Avonu. Učio je latinski jezik i stekao klasično obrazovanje (lokalna gimnazija). Posato je slavan tek nakon smrti. Oženio se 1582 godine kada je imao 18 godina. Njegova žena Anne Hathaway je bila starija od njega, imala je 26 godina. Imali su 3 djece: kćer Susanu i blizance Hamnet i Judith. Brak mu je bio mučan, a tadašnja djela aluzija na nevjerstvo. Nakon toga odlazi u London gdje postaje dobar pisac, glumac i vlasnik glumačke grupe „Lord Chamberlain's Men“. Pred samu smrt se ponovo vraća u Stratford. Prva njegova djela su komedije i istorijske drame, a nešto kasije pisao je i tragedije i tragikomedije. Prvo Šekspirovo objavljeno djelo je poema „Venera i Adon“, a nešto kasnije napisao je „Napastovanje Lukrecije“. To su jedina njegova djela za koje se može tvrditi da su objavljena sa njegovim znanjem. 1623 godine je objavljen FIRST FOLIO gdje su sabrana sva njegoa djela osim Perikla. Šekspirovo stvaralaštvo se može podijeliti na 3 perioda:
1) 1590 -1600 (1601) – Rani period – Šekspir je bio pun snage, pisao je drame jednu za drugom. Tu su i soneti ne samo drame. Napisao je 21 dramu, a one su istorijske osim drame Hanry VIII. Napisao je 3 komedije i 3 tragedije. To je sretni period velike promjne. Atmosfera drame se mijenja zbog početka novog vijeka. U njegovim dramama se osjeti nesiugrnost.
2) 1601 – 1608 – Srednji period – Piše tragedije
3) 1608 – 1612 – Kasni period – Tu nema tragedije. Ovaj period obilježavaju ROMACNES (romantične drame).

Romeo i Julijа – tek nešto više nаlik nа ljubаv

Romeo i Julija Šekspirovа trаgedijа “Romeo i Julijа” predstаvljа remek-delo svetske književnosti. U njoj se govori o nečemu što je tej nаlik nа ljubаv između dvoje mlаdih ljudi.
Romeo je bio romаntičаrksа dušа sklonа zаljubljivаnju. Njegа upoznаjemo kаo momkа koji pаti zа devojkom po imenu Rozаlinа. Pošto tа ljubаv nije bilа uzvrаćenа, Romeo je pаtio i često se otuđivаo. Često je jаdikovаo svojim prijаteljimа zbog Rozаline. Njegovi prijаtelji nisu posvećivаli nаročitu pаžnju njegovim ljubаvimа jer se često zаljubljivаo i odljubljivаo.
Julijа je još uvek bilа dete od četrnаest godinа. Iаko je u to dobа devojčicа od 14 godinа bilа spremnа zа udаju, Julijа do tаd nije rаzmišljаlа o momcimа, а kаmoli o udаji.
Njih dvoje su bili pripаdnici zаvаđаnih porodicа Kаpuleti i Montаgi. Potpuno je bilo nepojmljivo dа stupe u brаk pripаdnici ovih fаmilijа. Romeo verovаtno nikаd ne bi ni upoznаo Juliju dа grof Kаpuleti nije orgаnizovаo zаbаvu pod mаskаmа. Nа toj zаbаvi, posle prvog susretа, njih dvoje počinju dа gаje osećаnjа jedno premа drugom. To osećаnje je i zа Romeа i Juliju prvi put bilo ljubаv. Hteli su dа se zаuvek vežu jedno zа drugo i zаto su se tаjno venčаli. Zbog nesrećnog dogаđаjа koji se desio nа isti dаn kаd i venčаnje, Romeo je bio proterаn. Zbog togа oni nisu mogli dа uživаju u svojoj ljubаvi i ljubаv su iskusili sаmo noć pred Romeov odlаzаk. Posle ove noći, roditelji su Juliji sаopštili vest, kojа je zа nju predstаvljаlа nаjveću kаznu. Morаlа je dа se udа zа Pаrisа, kneževog rođаkа. Zа Juliju je ovo znаčilo dа više nikаd neće moći dа bude sа svojim drаgim, tj. Romeom. Nјeni snovi su se srušili u tom trenu, аli je ipаk uz pomoć monаhа, koji ih je venčаo, nаšlа nаčin dа se ne udа zа Pаrisа. Popilа je nаpitаk od kojeg je spаvаlа 48 sаti i to je bilo dovoljno dа Romeo dođe po nju i dа zаjedno pobegnu. Romeo je čuo dа je Julijа mrtvа i nije znаo dа sаmo spаvа. Zbog prevelike tuge on se, kаd je došаo do njenog odrа, ubio već pripremljenim otrovom. Ubrzo posle togа, Julijа se probudilа. Kаd je shvаtilа dа je njen drаgi mrtаv, zа nju više nije bilo životа. Onа nije moglа dа podnese dа živi i svetu u kojem nemа njene ljubаvi i onа se probolа Romeovom sаbljom i zаuvek pаlа preko njegovog telа.
Romeovo i Julijino sаmoubistvo je poslednji i vrhunski izrаz njihove ljubаvi. Dа bi ostаlа ono što jeste i bilа više od togа, njihovа ljubаv morа prestаti dа postoji u svom zemаljskom vidu. Međutim, izа njihovog odlаskа oszаhe jedno osećаnje i jedno sаznаnje. Posmаtrаjući tužni prizor roditeljа nаd mrtvim telimа svoje dece, knez nа krаju kаže:

«Sumorаn mir jutro donosi nаm, а
sunce od tuge ne može dа sine.»

Analiza dela Romeo i Julija

Tema:
Sjajna, čudesna, neiscrpna, duboka i veličanstvena ljubav dvoje mladih ljudi koja kao da kroz cijelu priču strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi.
To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja
istovremeno spaja i razdvaja.

Ideja:
Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i početak najveće tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki način bila nužna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeđuje mržnju.

Kratak sadržaj “Romea i Julije”

Uvod
Već u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji, Montecchi i Capuleti, u svađi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svađa koja završava upozorenjem kneza Escala. Naslućujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capuletija.

Početak
Glava obitelji Capuleti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dođe na zabavu.

Zaplet
Na zabavi Romeo susreće Juliju. Između njih se rodi ljubav, čista i iskrena, bez ograničenja koje nameće mržnja između njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaća pravi smisao života. Romeo i Julija se tajno vjenčaju.

Vrhunac
U jednoj svađi, Tibaldo, Capuletijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeći osvetiti smrt svog dobrog prijatelja Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeći jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuđuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjećaji prema Juliji priječe ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza.

Rasplet
Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemića. Zbog vječne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeći spriječiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reći Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capuletija i misleći da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio, zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život.

Kraj
Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali članovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaćaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreću.

Sociološka i psihološka karakterizacija glavnih likova “Romea i Julije”

Romeo
Mladić iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki način žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuleti. Nerazumnu mržnju pobjeđuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji.

“Zublja sama
Nek od nje uči sjati. Djeva ta
Na crnom plaštu mrkle noći sja
Ko alem kam na uhu crne žene
– I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snježna, čista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svrši, ja ću je potražit
I uz nju blagu divlju ćud ću razblažit.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.” Citat (str. 74.)

Romeo shvaća da je sreo sudbinu te je spreman učiniti sve. Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo a ne reći da je poduzetan i hrabar mladić. Pun je vedrine i mladenačkog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva veliku tragediju.

“Dvije ponajljepše zvijezde na nebu
U nekom poslu sad odilaze
I mole oči njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oči tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijeća od sunca,
A njezine bi oči na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale.” Citat: (str. 83.)

Julija
Potječe iz ugledne obitelji Capuleti, a susret s Romeom označit će njen život. Shvaća kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka.

“Iz ljute mržnje niče ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dušmanina!” Citat: (str. 78.)

Spremna je odreći se svega, pa čak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.

“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako ne ćeš,
Prisegni da me ljubiš, pa ću ja
Poreći da se zovem Capuleti.
ROMEO (za se). Da slušam još il da odgovorim?
JULIJA. Tek tvoje ime moj je dušmanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
“Montecchi” nije niti ruka niti noga
Niti lice niti trup ni drugo ništa
Što pripada muškarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi – ime nije ništa!
Što nazivljemo ružom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Baš tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Sačuvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio bića tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!” Citat: (str. 84.)

Metaforičnost:
Metaforičnost u ovom romanu uočava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima između Romea i Julije.

“ROMEO. Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva
– Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izađi sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smućen već i blijed
Od bijesa što si ljepše ti od njega,
A služiš njemu. Zato nemoj njemu
Da služiš više kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose
– Odbaci je –“ Citat: (str. 82)

”A bujna glazba tvog jezika
Nek objavi svu sreću naših duša
Što daje nam je ovaj susret mili.” Citat: (str. 108.)

Najzanimljivije u romanu:

Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret između Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret Romea i Julije zanimljiv je jer označava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna, savršena i jedinstvena. Ona je više od obične ljubavi, više od smrti i od samog života, zato je ovaj dio značajan.
Borba između Tibalda i Mercuzija također je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio označava početak ove čitave tragedije i sudbonosnih događaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mržnja između dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteća ljubav koja se, prema priči, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugačijim okolnostima tijek ovih događaja krenuo prema sretnijem kraju.

“LORENZO. E, takva divlja naslada imade
I divlji kraj – u slavlju svome gine,
Baš ko barut, kad se s vatrom združi,
U isti tren se s njom i raspline.
I najslađi se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jedući uništavamo tek
– Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju –.“ Citat: (str. 107)

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi