|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
“Gospođa Bovary” - Gustave Flaubert
Gustave Flaubert (Gistav Flober)
Gustave
Flaubert, rođen u Rouenu, 12. prosinca 1821. godine je
bio jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.
Sin liječnika, Flaubert upisuje studij prava koji ne završava, putuje
sjevernom Afrikom, formira krug pariških prijatelja, a od svojih tridesetih
godina uglavnom živi na imanju Croisset u Normandiji, s povremenim posjetima
Parizu. Nakon adolescentske ljubavi prema udatoj Elise Schlesinger,
koju nije nikad zaboravio, imao je više erotskih veza, od kojih je najpoznatija
s pariškom spisateljicom Louise Colet, no, nikad nije zasnovao vlastitu
obitelj.
Iako su tijekom 19.st. veliki ruski romanopisci poput Tolstoja i Dostojevskog
popularniji i utjecajniji kod širega čitateljstva, te iako je njihov
zahvat u stvarnost dojmljiviji i uzbudljiviji- Gustave Flaubert ostaje
nenadmašivim. Za Flauberta se može kazati da je pisac za pisce, veliki
učitelj i mjerilo majstorstva.
Prvo Flaubertovo remek djelo je ujedno i najkontroverznije: "Gospođa
Bovary", 1857., turobna pripovijest o egzistencijalnoj dosadi,
preljubima i samoubojstvu žene provincijskoga normandijskoga liječnika.
Izazvao je sudski proces zbog navodno nemoralnih dijelova teksta. No
pisac, njegov izdavač i tiskar su oslobođeni optužbe, zahvaljujući i
realizmu i životnoj mudrosti suca. Romanom odlikuju značajke koje će
se sretati i u kasnijim Flaubertovim djelima: vjerodostojnost u prikazu
pojedinosti, impersonalni pristup u kojem ne čujemo glas pisca niti
uopće znamo za njegovo postojanje, te harmonični i njegovani stil koji
je postao uzorom francuske proze. Godine 1869. Flaubert objavljuje svoj
najveći roman, "Sentimentalni odgoj". To poluautobiografsko
djelo u kojem je rekreirao svoju mladenačku očaranost Elise Schlesinger
i studentske dane, autor je opisao kao "moralnu povijest ljudi
moga naraštaja". Djelo zapravo nema zaplet i rasplet u konvencionalnom
smislu riječi: likovi se vrte u prostoru vlastitih projekcija i želja,
vrijeme prolazi i ništa se bitno ne riješava niti ostvaruje. Posve su
drukčije fantastične vizije "Iskušenja svetoga Antuna", 1874,
dramsko-romanesknoga uratka, toga "francuskoga Fausta" na
kojem je radio preko 25 godina. Posljednje, postumno djelo je "Bouvard
i Pecuchet", 1881., opisuje seoskie "pothvate" dvojice
umirovljenih činovnika, hibridna je studija okarakterizirana i kao svojevrsna
farsična enciklopedija ljudske gluposti.
Gustave Falubert ostaje najutjecajnijim romanopiscem 19. stoljeća.Tvorac
je psihološkog realizma (tip realizma u kojemu se ističe psihološka
karakterizacija, tj. unutarnja proživljavanja glavnog junaka ili nekoliko
važnih likova), a najavio je naturalističku i modernu prozu.
Romani prevedeni na hrvatski jezik:
• „Memoari jednog luđaka“
• „Salambo“, povijesni roman o Kartagi
• „U mjesecu studenom“ (preveo Tin Ujević)
• „Iskušenje svetoga Antuna“, nadotjeraniji njegov filozofski roman
• „Jednostavno srce“
• „Bouvard i Pecuchet“
• „Sentimentalni odgoj“, najbolji roman, romansirana biografija, autobiografski
roman
Flaubert umro je u Rouenu, 8. svibnja 1880.
Gospođa Bovary
O djelu:
Flaubert do ideje o stvaranju ovog romana došao je nakon čitanja neuspjele
verzije svog djela ‘’Iskušenje svetog Antuna’ u koje je uložio nevjerojatan
intelektualni napor i dorađivao ga gotovo cijeli život, smatrajući to
djelo stvaralačkim vrhuncem. Prema preporuci prijatelja, pokušao je
pisati o nekom konkretnom životnom motivu. Izvor i građu za novo djelo
Flaubert je pronašao u nekom novinskom izvještaju (životna tragedija
lječničkog pomočnika Delamare i njegove žene Delphine) koji mu je poslužio
kao inspiracija. ‘’Gospođa Bovary’’ je najpoznatiji Flaubertov roman
na kojem je radio šest godina. Knjiga je doživjela buran uspjeh, ali
je bila osuđena i proganjana zbog povrede javnog morala od strane pariškog
suda za prijestupe. Oslobođena je zahvaljujući odličnom odvjetniku Senardu.
Vrsta djela: roman (realistički, psihološki – Flaubert
produbljuje psihološku analizu gl. lika, obiteljski – prati bračni i
obiteljski život Bovaryjevih, roman lika – istražuje Emmu u cijelosti,
društveni – pisac se bavi malograđanskim mentalitetom koji su zapravo
nosioci problematike, ljubavni – pokušaj stvaranja privida prave ljubavi)
Tema djela: nesretan brak i život u provinciji
Mjesto radnje: Francuska – Tostes: ‘’Gospodin i gospođa
Bovary stigoše u Tostes oko šest sati.’’ – str. 35
- Vaubyessard: ‘’Jedne srijede, oko tri sata popodne, sjednu gospodin
I dospođa Bovary u svoj boc i odvezu se u Vaubyessard.’’ – str. 49
- Yonville-l’ Abbaye: ‘’…jest trgovište udaljeno osam milja od Ruena,
između abbevillske i beauviske ceste, u dnu doline, koju natapa rječica
Rieule…’’ – str. 70
- Rouen: ‘’- Vi ste lijepi kao Amor! Izazvat ćete opće divljenje u Rouenu.
Poštanska su se kola zaustavila pred hotelom Crveni križ, na trgu Beauvoisine.’’
– str. 209.
Vrijeme radnje: polovica 19. st.
Sadržaj:
Roman je podijeljen u tri dijela (očekivanje, ostvarenje, razočaranje)
pri čemu su sva tri usredotočena oko lika glavne junakinje, Emme Bovary.
1. DIO
Roman započinje upoznavanjem Charlesa Bovarya u petnaestoj godini kada
dolazi u školu gdje ga učenici ismijavaju zbog nespretnosti i povučenosti.
» str. 10
Zatim upoznajemo porodicu i okolnosti pod kojima je Charles došao u
internat. Njegov otac Charles-Denis-Bartholome Bovary, bivši pomoćni
vojni kirurg, lijep čovjek, hvalisavac, živio je od ženina miraza; a
majka mu je poklanjala mnogo pažnje. U dvanaestoj godini ga je školovao
župnik, a poslije godine dana ga poslaše u ruensku gimnaziju. Bio je
mirne ćudi, jako se trudio pa je učeći napamet završio školu i liječnički
ispit na medicinskoj školi. Majka koja mu je upravljala životom, našla
mu je i praksu u Tostesu i oženila ga udovicom od četrdeset i pet godina.
Jedne noći Charles je morao nekom starijem gospodinu namjestiti slomljenu
nogu i tako je stigao na imanje Bertaux. Dolaskom na imanje pomaže gospodinu
Rouaultu te upoznaje njegovu kćer Emmu. » str. 21.
Otada je Charles sve češće dolazio na imanje, iako je gospodin Rouault
odavno ozdravio. Heloise, njegova žena mu je to strašno zamjerila. Nedugo
nakon toga, dok je vješala rublje, Heloise udari krv na usta i ona umire.
Charles je začudo osjetio poboljšanje i slobodu. U Bertauxu su ga toplo
primili i on se zaljubi Emmu. Emmin otac je sve zapazio te odlučio Charlesu
dati Emmu ali uz njen pristanak. Svadba je bila dogovorena. Charles
nije bio duhovit čovjek i nije se istakao za vrijeme svadbe ali je idući
dan izgledao kao potpuno drugi čovjek. Živjeli su u Tostesu. Ispočetka
se Emma trudila oko kuće, uređivala je stan, a on je liječio ljude te
uživao u novom životu.
Prije no što se udala, Emma je mislila da osjeća ljubav u sebi, ali
kako sreća nije došla, ona je mislila da se možda prevarila. Kao šesnaestogodišnjakinja
provodila je vrijeme u samostanu, ali je previše maštala, čitala ljubavne
romane, pa ju je otac izvukao iz samostana.
Svako veče bi Charles zadovoljno stigao kući u deset navečer, večerao
i zaspao. Ona mu je u čitala ljubavne pjesme ali nije izazvala strast
u njegovu srcu te se uvjerila da u njegovoj ljubavi nema ništa izvanredno.
» str. 47
Jednom se zbilo za Emmu nesto neobično. Bili su pozvani u Vanbyessard
k markizu d'Andervvilers i svojom su kočijom otišli do dvorca. Na balu
je osjetila Emma raskoš i ljepotu života koji ju je opčinio. Uživala
je u sjaju promatrajući modu i plešući plesove, pogotovo sa zgodnim
vikontom, dok se Charles dosađivao potpuno neprilagođen sredini. Kad
je rekao da bi zaplesao Emma ga je odbijala i podsmijavala. Posjet dvorcu
ju je oduševio. Maštala je o Parizu, kupila je čak i plan Pariza i zamišljala
ulice. » str. 52
Vrativši se kući Emma je zapustila je kućanstvo i sviranje klavira.
Zdravlje joj je oslabilo i srce je ponekad jače lupalo. Liječnik je
dijagnosticirao poremećaj na psihičkoj bazi. Charles promjeni radno
mjesto te pođu u Neufshatel. Raspremavši ladicu, Emma se ubode na svadbeni
buket, sav osušen i žut te ga baci u vatru i promatra kako polako gori.
Pri preseljenju u drugi grad, Emma je bila u drugom stanju.
2.DIO
Preselili su u Younville-l’ Abbaye, malo neugledno mjesto. Preko puta
ljekarne gospodina Homaisa, smještena je gostionica gospođe Lefrancois,
Zlatni lav. Stalni gost poznate gostionice bio je dvadesetogodišnji
pisar Leon s kojim se Emma zbliži za vrijeme prve večere u novom gradu.
Veoma su slični jedno drugome po ukusu i interesu za umjetnost. Rađa
se ljubav koju ne pokazuju otvoreno zbog Leonova stida i Emmina straha.
Iako je priželjkivala sina, u tridesetoj godini Emma rodi djevojčicu
Berthe. Charles nije ništa primječivao i Emma ga je doživljavala kao
zapreku njezinoj sreći. Pokušala se otvoriti župniku ali je nije shvatio.
Leon se bojao iskazati ljubav ženi za koju je vjerovao kako ništa ne
osjeća za njega pa je odlučio odseliti u Pariz. Emma je bila očajna.
Jednom neki bogataš Rodolphe Boulanger dovede slugu da mu Charles pusti
krv. Naočiti muškarac odmah zapazi lijepu ženu i odluči je osvojiti.
»vstr.126
Za vrijeme skupštine poljoprivrednika u Yonvillu, Rodolphe šarmira Emmu
koja ga nakon kraćeg vremena zavoli. Charles potakne njihovo zbližavanje
kad ih nagovori da pođu na jahanje što će Emmi poboljšati zdravlje.
Na prvom jahanju u šumi Emma mu se poda. » str. 154
Postupno su se viđali sve češće, a ona je i sama odlazila k njemu čemu
se Rodolphe protivio. Više nije mislila na Leona. Rodolphe je u početku
bio slatkoriječiv, ali se postupno hladio i polako postao ravnodušan.
Smetalo mu je što mu je ona poklanjala svakakve stvari.
Charles je pokušao šepavom Hippolytu operirati nogu, no sve je završilo
da je neki liječnik nesretniku morao amputirati nogu kako bi mu spasio
život. Emmi se muž još više zgadio, čak joj se i kći učini neobično
ružnom.
Rodolphe kome se Emma potpuno posvetila, uživao je u ljubavi i užicima
pa od Emme stvori svojom bezobzirnošću ‘’poslušno, privrženo i pokvareno
stvorenje". Ipak mamila ga je njena predanost. Razmišljao je o
njenom planu zajedničkog bijega ali uoči samog bijega napisao je oprištajno
pismo i posalo s košaricom bresaka. Emma je bila očajna i skoro skočila
s prozora. Kad je ugledala Rodolphovu kočiju kako prolazi pala je u
nesvijest. Legla je u krevet i četrdeset i tri dana je Charles bio uz
njezinu postelju. No Charles je imao i novčanih briga. Emma je uzimala
odjeću od trgovca Lheurexa te je on tražio isplatu. Emma se sporo oporavljala,
jednom se naglo okrenula vjeri, ali vrlo kratko. Charles odluči da ode
s Emmom u Rouen u kazalište gdje je nastupao slavni pjevač Lagardy u
Lucii de Lamermoor. Za vrijeme opere u kojoj je Emma uživala u kazališnoj
raskoši. Charles je u pauzi sreo Leona i doveo ga u njihovu ložu. »
str. 211
3. DIO
Leon je nakon tri godine studija iskusniji i otovreniji. Ema mu prizna
da je voljela drugog, on ne joj tvrdi da ju je zaboravio. Dogovorili
su se za sastanak u katedrali. Emma se nikako nije mogla odlučiti što
će s Leonom. No željna uzbuđenja i strasti, uđe s Leonom u kočiju iz
koje nisu izlazili cijelo popodne jer Leon nije dozvolio kočijašu da
stane.
Trgovac Lheureux je tražio svoj novac, pa je Charles odlučio poslati
Emmu ponovo u Rouen da se savjetuje s Leom, gdje je ostala tri dana.
I ona je dobila punomoć na Charlesovu mirovinu. Emma smisli kako će
se nalaziti s ljubavnikom. Nagovorila je muža da joj plaća satove klavira
i tako je četvrtkom odlazila u Rouen. Charles nije slutio ništa.
Dugovi su se gomilali i trgovac izmami od Emme prodaju zemljišta ispod
cijene bez muževa znanja. Tražila je od Leona da joj piše stihove. Ubrzo
Emma dobiva sudski poziv da plati dugove. Dobila je pomoć Charlesove
majke, no Emma se ponovo zadužila. Avantura s Leonom postala joj je
sve dosadnija i dosadnija.
Došao je dan kad je morala vratiti cjelokupan dug. Tražila je trgovčevu
pomoć no on ju je odbio. Zatražila je pomoć od Leona, no i on je bio
bespomoćan. Očajno je tražila pomoć te se u jednom trenu sjetila Rodolpha.
Otišla je do dvorca gazeći svoje dostojanstvo. On je isprva uzbuđeno
privine u zagrljaj, no kad ona zatraži novac, Rodolphe ju hladno odbije
iznenađen, jer je i sam bio u novčanoj neprilici. » str. 292
Vračajući se kući uđe u ljekarnu i nagovori Justina koji je bio lud
zanjom, da je pusti u zabranjenu prostoriju i pred njim proguta šaku
bijelog praška. Vrati se u kuću u kojoj je Charles plakao te mu napiše
pismo koje će tek idući dan pročitati. Počela je povraćati krv i vikati.
Isprali su joj želudac, ali uzalud. Konačno se pojavio i čuveni liječnik
Lariviere, no on je ustvrdio da se više ništa ne može učiniti. Emma
se uspravi u postelji, krikne, poče se smijati luđačkim smijehom te
padne mrtva. » str. 306
Charles je jako patio i htio je da sprovod bude romantičan i da je sahrane
u vjenčanoj haljini. Nitko od ljubavnika ju nije žalio jedino je na
grobu između jela plakao je Justin.
Leon obavijesti da se ženi, te Charles pišući pismo Leonu počne sumnjati.
On otvara tajni pretinac, otkriva pisma i Rodolphovu sliku te za sve
krivi sudbinu.
Karakterizacija likova:
Emma Bovary, Charles Bovary, Leon, Rodolphe Boulanger, gospodin Rouault, Charlesovi roditelji, Heloise – Charlesova bivša žena, Lheureux – trgovac, Homais – ljekarnik, Justin
Emma Bovary
Emma je kći veleposjednika Rouaulta odrasla u samostanu. Izašavši iz
samostana i vrativši se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem
je čekala da život krene u istom smjeru kao I u svim onim romanima koje
je pročitala.
Kada je Charles zaprosi, ona pristaje misleći da ga voli, ali ona je
nakon udaje sve samo ne sretna. Emma rađa curicu koja joj uopće ne mijenja
raspoloženje iako je voli. Međutim mladi pisar Leon odmah joj se svidio.
Ona s njim doživljava platonsku vezu, budući da je on nesiguran. Kad
on odlazi u Pariz ona si nalazi novog ljubavnika Rodolphea. Međutim
ubrzo obnavlja vezu s Leonom ali isto tako brzo pada u ponor te ispija
otrov i umire.
Emma Bovary žrtva je svojih snova. Nije se mogla zamisliti kao gubitnicu,
kao običnu domaćicu uz svog prosječnog muža te je htjela pobjeći od
dosade koje se je bojala. Njezina razmišljanja su romantična, susreti
s ljubavnicima puni strasti, ali zato sredina u kojoj živi je okrutna
realnost od koje ona želi pobjeći
Opis str. 21
Naturalistički, ona je bila bludnica, težila je uvijek većim uzbuđenjima
i strastima, koja je bila gotovo očajna da ih doživi. Njezino samoubojstvo
možda je romantično, ali njezina smrt užasava.
» str. 307.
Charles Bovary
Muškarac seoskog podrijetla, razvijen u iskusnog liječnika. Nije bio
čovjek velikih ambicija, obožavao je Emmu i toliko joj vjerovao da zapravo
nije uvidio cijelu situaciju. Kada saznaje laži svoje voljene žene za
koju je smatrao da je savršena, pogađa ga i umire nesretan jer je proveo
život u laži znajući da nije usrećio ženu. Nakon svoje smrti nestao
je onako kako je i postojao – prosječno nazapažen. Charles je bio sve
ono protiv čega se Emma borila do smrti, te ga prezire zbog svoje običnosti.
Emma i Charles su primjer suprotnosti » str. 212
BOVARIZAM: ‘’Svojstvo držati se drugim nego što čovjek
jest’’
Bovarizam je naziv dobio prema liku Emme Bovary te predstavlja obrazac
ponašanja u kome se gubi osjećaj za realnost zbog dugotrajnog i postojanog
nezadovoljstva, koje je posljedica razlike izmeđju umišljene slike o
sebi i svog stvarnog postojanja.
Emma Bovary, jedna sanjarska duša zamijenila je srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za ostvarenje svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mašte i okrutne stvanosti.
Poruka djela:
Flaubert je ovim djelom poručio da živiti vlastiti san je sveto i neotuđivo
pravo svakog čovjeka, pa makar bilo i pogubno, a da će ga se domoći
svatko u tolikoj mjeri koliko skupi snage boriti se za njega.
preuzmi seminarski rad u wordu » » »