JEROME DAVID SALINGER “LOVAC U ŽITU”
Bilješke o piscu
Jerome David Salinger je američki književnik, rođen
1919. godine. Međunarodni uspjeh je doživio romanom "Lovac u žitu".
Tim romanom je postao idol jedne generacije američke omladine. Napisao
je zbirku novela "Devet priča" i zbirku pripovijetki "Franny
i Zooey".
O djelu:
Kroz priču postupno saznajemo o njegovu životu, obitelji, prijateljima,
učiteljima i ljubavima. Holden je dijete dobrostojećih roditelja, ima
starijeg brata D.B.-a koji je uspješan u Hollywoodu i mlađu sestru Phoebe
koju voli više nego ikoga drugoga. Mlađi brat Allie je umro od leukemije
što je jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega.
Holden je izbačen iz tri škole. Na kraju ga izbacuju i iz škole Pencey
Prep, zbog nerada i neuspjeha. Iz škole je trebao otići početkom božićnih
praznika, u srijedu, no on odlučuje otići već u subotu, nakon posjeta
profesoru iz povijesti i tučnjave s cimerom Stradlaterom.
Boji se reakcije roditelja, pa ne odlazi kući nego u hotel u New Yorku.
Tu se suočava s noćnim životom: s taksijima, turistima, barovima i sl.,
čak i s prostitutkom i njezinim svodnikom. Tada susreće bivšu djevojku
Sally koja ga nikako ne može shvatiti. Također posjećuje svoju malu
sestru Phoebe. Spreman je otići na zapad, ali se prije toga želi oprostiti
sa sestrom. Ona želi poći s njim pa se oni posvađaju. Nakon svađe oni
odlaze u zoološki vrt, a zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru
pronalazi mir i sreću. Tim prizorom završava Holdenova ispovijest u
bolnici, gdje se nejasno izražava o očekivanjima o budućnosti i mogućnosti
prilagođavanja svijetu.
U romanu se mnogo pažnje posvećuje Holdenovom unutarnjem monologu, njegovim
razmišljanjima o životu, svijetu, ljudima koji ga okružuju, budućnosti...
Vrlo su izraženi njegovi osjećaji prema obitelji, školi, prijateljima
i sestri Phoebe koju voli više od svega. Holden ne započinje priču uobičajenim
dugačkim uvodom s mnogo opisa već samo napominje neke važne činjenice
koje su važne da se razumije nadolazeća radnja.
Već na samom početku romana Holden napominje da ta priča nije autobiografija
u pravom smisli riječi: "Ako već zaista želite da vam pričam o sebi,
prva stvar koju ćete vjerojatno htjeti znati jest gdje sam se rodio,
kakvo je bilo moje glupo djetinjstvo, čime su se bavili moji roditelji
prije nego sam došao na svijet i sve ono uobičajeno davidkoperfildsko
sranje, ali ja nekako nisam raspoložen da se upuštam u te stvari. Osim
toga, nije mi ni na kraj pameti da vam sad ovdje pričam čitavu svoju
autobiografiju ili nešto slično."
Holden nam na početku objašnjava kako se zapravo našao u bolnici: "Pričat
ću vam samo o onoj ludnici kroz koju sam prošao tamo oko prošlog Božića,
upravo prije nego sam nešto kao šiznuo, pa su me dogurali ovamo da se
malo smirim.
" Zatim nakon nekoliko stranica iznosi i drugu verziju o svom boravku
u bolnici: "S druge strane, porastao sam u toku prošle godine šesnaest
i pol centimetara. Tako sam ustvari i dobio tuberkulozu i morao doći
ovamo na sve one proklete pretrage i preglede i tako. Inače sam posve
zdrav." Holden nam govori da njegov odnos s roditeljima i nije najbolji.
Jako ih voli i priznaje da mu se teško vratiti kući nakon što je izbačen
iz škole. Govori da su mu roditelji oduvijek osjetljivi: " ...a s druge
strane moji roditelji dobili bi bar po dva nervna sloma po komadu kad
bih pokušao da kažem nešto pobliže o njihovom privatnom životu. To su
dobri, fini ljudi i sve – ne kažem ništa – ali zaista su preko svake
mjere osjetljivi." Posebno su postali osjetljivi nakon smrti Holdenovog
brata Allieja: "Od smrti mog brata Allieja ona nije baš naročito zdrava.
Strašno je nervozna." Allie je bio Holdenov mlađi brat uz kojeg je Holden
bio posebno vezan. Bio je Holdenov uzor. Holden o njemu govori pun ponosa.
"Bio je dvije godine mlađi od mene ali zato valjda pedeset puta inteligentniji.
Bio je fantastično inteligentan. Njegovi nastavnici stalno su pisali
majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu dječaka kao
što je Allie. Stvar, međutim, nije bila samo u tome da je bio najinteligentniji
član obitelji. Bio je i najbojli, na mnogo načina. Nije se nikad ljutio
ni na koga.
Općenito se smatra da se riđokosi ljudi veoma lako raspale, ali Allie
se nikada nije raspalio, a imao je izrazito riđu kosu." Holdenu je također
važna njegova sestra Phoebe, o kojoj govori samo najbolje stvari. Nakon
što je napustio školu, ponekad mu padne na pamet da nazove svoju sestru,
ali se boje da mu se ne jave roditelji. Holden se stalno uspoređuje
sa Phoebe i Alliem. Često govori za sebe da je glup i lud. Tvrdi da
je u cijeloj obitelji jedini neuspješan. "Trebalo bi da je vidite. U
životu niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojčicu. Zaista je bistra.
Hoću da kažem, otkad je pošla u školu, imala je uvijek odlične ocjene
iz svih predmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijeloj porodici. Moj
brat D.B. je pisac i sve što god hoćete, a moj drugi brat Allie, onaj
koji je umro, bio je pravi mudrac. Ja sam jedini koji je zaista tup."
Govori da nema mnogo prijatelja. Izdvaja nam Stradletera, Ackleya i
Jane Gallagher. Za Stradletera kaže da je pametan i dobar čovjek, ali
da je veliki ženskar. Ackleya je opisao kao strahovito dosadnog i naivnog,
ali mu je svejedno nedostajao. Jane Gallagher je Holdenova draga prijateljica,
čak i tajna ljubav. Na toj je djevojci sve volio, čak i njen način kartanja.
Spominje ju kroz cijeli roman. Holden mnogo govori o svojim razmišljanjima,
ali o izgledu vrlo malo. "Često govorim "ljudi moji", prilično često.
Dijelom zato što mi je rijčnik vrlo siromašan, a dijelom zato što se
ponekad ponašam kao da sam mlađi nego što jesam. Sad imam sedamnaest,
ali ponekad se ponašam kao da imam svega trinaest godina. To je doista
ironija jer sam visok 189 cm a u kosi imam dosta sijedih vlasi." U jednom
dijelu nam Holden govori da mnogo laže.
To potvrđuje i citatom: "Samo da prestanem lagati. Kad jednom počnem,
u stanju sam lagati satima." Holden općenito voli filozofirati pa stvara
i cijele odlomke oko inače potpuno nevažnih tema, npr. kako se držati
s djevojkom za ruke. Također se često susreće s temama koje voli prokomentirati.
Često počinje govorit o nečemu da bi se sjetio druge stvari koja ima
neke veze s početnom tvrdnjom, a onda se vraća na prijašnju temu, podsjećajući
čitatelja gdje je stao. Holden je jako nesiguran u sebe. Pretpostavljam
da ta nesigurnost proistječe iz neprestane usporedbe s Allijem, koji
je bio jako pametan. U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana. Možda
se čini neprikladnim, no on je itekako točan. U cijelom se romanu govori
o Holdenovim željama, o onome što voli ili ne voli. Tako je Holden jednom
pričao Phoebe o tome što bi želio postati. Rekao je da želi biti lovac
u žitu, ali takav lovac kojemu bi bila dužnost da lovi malu djecu koja
se slučajno zatrčavaju u provaliju. To je povezano sa pjesmom "Ako netko
sretne nekog dok kroz žito ide" pa je tako nastao ovaj lovac u žitu.
Radnja ovog romana ne teče kronološki nego ovisi o subjektivnim doživljajima
lika, a tijek se radnje prekida razmišljanjima i monolozima. Pisano
je žargonom mlade generacije. Holden koristi mnošto poštapalica i fraza,
npr. "Što jest jest, bilo je očito da se doista osjeća bijedno što me
morao srušiti. Zato sam navio staru ploču. Rekao sam mu da sam pravi
pravcati degenerik i sve što uz to ide." Često je taj žargon poslužio
za unos humora u tekst: "Počeo sam škicati one tri vještice za susjednim
stolom." Holden također koristi ironične usporedbe, npr. "Plesati sa
starom Marty bilo je isto kao vući Kip slobode za sobom po podu." Tom
usporedbom je želio reći da Marty ne zna plesati, ali je to učinio na
prilično smiješan način i mislim da nema osobe koja nije shvatila značenje
te usporedbe. Holden sve ljude o kojima govori naziva "stari", bez obzira
na njihove godine. Iako i sam koristi mnoge psovke, ne slaže se s njima,
pa ih tako pokušava izbrisati sa zidova u školi koju Phoebe pohađa.
"Lovac u žitu" je moderan roman, čiji je stil neoubičajen u odnosu na
druga djela u školskoj lektiri. Način opisivanja i razmišljanja u prvom
licu je jednostavan i blizak je mladoj generaciji. Nije zamoran jer
nema mnogo dosadnih opisa nego je radnja cijelo vrijeme zanimljiva i
potiče nas da čitamo dalje. Također nam daje odgovore na mnoga pitanja
koja mladi postavljaju o svijetu oko nas. Tako je Holden dobio odgovore
na pitanja zašto netko umire mlad, kako pronaći ljubav, probao je cigarete
i alkohol, a dobio je i odgovor na pitanje zašto se mora ići u školu.
To su sve pitanja o kojima bi se moglo raspravljati. Nije dobio odgovor
na jedno jedino tipično dječje pitanje – Kamo odlaze patke kad se zaledi
jezero u Central parku?
Analiza glavnog lika:
Lik Holdena prikazan je kao lik prosječnog tinejdžera. On ima svoje
probleme i gleda na svijet na svoj način. Pomalo je problematičan.
Pokazuje znakove razumnosti ali misli da mu svijet ne može pružiti ono
što on želi. U biti nije loš. Često bježi od problema i upliće se u
svakodnevne gluposti. Rekao bih da je on jedan prosječan tinejdžer sa
svojim vlastitim problemima i vlastitim viđenjem svijeta. Izgubljen je i ne
zna što traži tako da je podosta podložan raznim glupostima.
Život lika:
Iz romana možemo zaključiti da je Holden rastao u relativno dobrim
uvjetima života. Otac mu je bio pravnik i prema njegovim riječima mlatio
dosta love. Imao je sestru i braću. Problemi počinju smrću njegovog
brata Alleja što je vjerojatno i uzrok njegovog tmurnog pogleda na svijet
i ljude. Vidimo da on nije loš ali baš zbog toga što je izgubljen i
ne zna što hoće a kritizira sve živo postaje problematičan, te ga neprestano
izbacuju iz škola što njegovim roditaljima stvara poprilična muke. Zadnja
škola koju je Holden pohađao bila je škola u Pecnayu. Svi su je hvalili
ali on je u njoj vidio samo licemjere. I tako je pao godinu i bio isključen
iz škole. Roditeljima je bilo upućeno pismo da je izbačen. Holden se
je trebao vratiti kući u srijedu. Kad je na kraju sagledao sve svoje
prijatelje i svoj život, odlučio je da ode odmah iz Pecnaya i provede
ostatke vremana (do srijede) u New Yorku, jer ga je Pecney umarao… opet
pogreška. Otišao je u New York ali sve što je uspio napraviti je to
da je potrošio brdo novaca, bio pretučen, pijan, upustio se u sve i
svašta te se posvađao sa nekim svojim prijateljima. Na kraju ga je samoća
svladala te se zaputio svojoj mlađoj sestri kući u nadi da ga roditelji
neće uhvatiti, uostalom bilo mu je svejedno. Holden zapravo nikad od
Allijeve smrti nije bio pravo sretan. Otišao je da bude još do srijede
kod svog nastavnika a on mu je podijelio neke savijete, da se trgne
i odluči što želi od života. Došao je još jedan šok za Holdena… njegov
bivši nastavnik se pokazao kao perverznjak… užasno… i to ga je još više
zbunilo. Razmišljao je da pobjegne od svega u neku zabit. Njegova sestra
mu je poremetila planove jer je htjela poći s njim tako da su se posvađali
oko toga i Holden joj je obećao da nikuda neće ići… mislim da je shvatila
kako je to besmisleno. I sada dolazi trenutak kada je Holden osjetio
neku toplinu u svome srcu… kada je vidio svoju sestru kako se vrti na
vrtuljku… htio je vikati od sreće. Na kraju se vratio kući i sada opet
mora u novu školu… on ni sam ne zna što da misli o svemu tome… Da li
je postao razboritiji obogaćen ovim iskustvom – tko zna… pričekajmo
lovca u kukuruzu.
Simbolika naslova:
Zamislimo lovca kako lovi zeca a nalazi se u žitu. Zec je malen i lovac
ga vjerojatno nikada neće uloviti. Tako je i sa Holdenom… on traži nešto,
a ni sam ne zna što a to je tako nedostižno… traži smisao života… izgubljen
je… ništa mu se ne sviđa… na kraju pronalazi sreću u svojoj sestri Pheobe…
da li je sada našao ono što traži?
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|