O BOŽANSTVENOJ KOMEDIJI | Dante ALIGHIERI
Bilješke o piscu:
Dante
ALIGHIERI (1265.-1321.) - najveći talijanski nacionalni pjesnik,
rodom iz Firence. O njegovu je djetinjstvu i mladosti malo provjerenih
podataka,ali se zna da je vrlo rano počeo pokazivati interes za umjetnost,
čitajući najpoznatije latinske pisce. Predpostavlja se da je prvi put
ugledao Beatrice Portinari kada mu je bilo devet godina, a
drugi put ju je vidio u svojoj 18-oj godini. Ona postaje njegovo životno
nadahnuće, ideal savršenstva i posvećuje joj svoj prvi sonet. Beatrice
umire 1290.g. , a njezina smrt mijenja pjesnikov život-u potpunosti
se predaje izučavanju filozofije i pozitivnih znanosti, te objavljuje
svoja prva književna djela (Novi život, Gozba). Njegovo životno
djelo, Božanstvena
komedija, nastaje između 1307. i 1321.g. kada je bio u progonstvu
zbog javnog djelovanja protiv pape. Iz progonstva se više nikada nije
vratio u Firencu. Umire od malarije u noći između 13. i 14. Rujna 1321.g.
u Raveni, gdje je i sahranjen.
Dante je organizirao Pakao u obliku ljevka, koji ima 9 krugova:
1.
Limb
2. Razvratnici
3. Proždrljivci
4. Škrtci i rasipnici
5. Srditi
6. Krivovjernici
7. Nasilnici
8. Oni kojima ne možemo vjerovati, lopovi, varalice, licemjeri
9. Izdajnici
BILJEŠKE IZ PRVOG PJEVANJA
Tema:
Danteov dolazak u mračnu šumu (koja je alegorija svijet grijeha) i suočavanje
s tri zvijeri koje predstavljaju tri ljudska poroka (pantera-požuda,
lav-oholost i vučica-lakomost) .
Prema Danteovu shvaćanju prosječni ljudski vijek trajao je 70 godina.,
što bi značilo da je spjev započeo u 35. godini života. Smatrao je da
svaki čovjek kreće na zagrobno putovanje na polovici svoga života, tj.
u 35. Godini. Iz prve strofe:
„Na pola našeg životnoga puta
u mračnoj mi se šumi noga stvori
jer s ravne staze skrenuvši zaluta.“
Saznajemo da je Dante na početku svog zagrobnog putovanja zalutao, te
se našao u mračnoj šumi koja zapravo predstavlja svijet grijeha. Tamo
sreće različite zvijeri, a od silnog straha Dante ne zna kuda da pođe.
Tri zvijeri koje Dante susreće na svom putu predstavljaju ljudske poroke
- požuda (pantera), oholost (lav) i lakomost
(vučica). Danteu u pomoć dolazi Vergilije, pjesnik koji je rodom iz
lombardijskog grada Mantove, rođen još za života Julija Cezara, ali
ipak smatran pjesnikom Augustova doba, kad je napisao najslavniji ep
rimske književnosti Eneidu. Iz prvog pjevanja saznajemo da je Dante
veliki obožavatelj Vergilija i njegovih remek djela. Strofa koja nam
to govori je:
„Ja poklonik sam remek-djela tvojih,
i lijepi stil, što na me pažnju svinu,
samo iz djela tvojega usvojih.“
Vergilije ga na svu sreću skrene sa krivoga puta, te ga dovodi do vrata
svetog Petra.
Likovi iz prvog pjevanja:
Dante - glavni junak svog spjeva-on je i simbol grešnog
čovjeka
Vergilije - predkršćanski, poganski, rimski pjesnik,
koji Dantea vodi kroz kršćanske
predjele.Vergilije realistički promatra onaj svijet. On je glas razuma
i mudrosti.
Tri zvijeri -lav koji predstavlja oholost -pantera
koja predstavlja požudu -vučica koja predstavlja lakomost
„Al' istom da ću uzbrdo,kad eno
odnekud panter brz i gibak pao,
s krznom što biješe od pjega šareno;
i nije mi se više s oka dao,
već me u hodu priječio sve jače,pa sam se vraćat više puta stao.
Taj kao da je na me doći htio
od gladi bijesan,podigavši šiju,
reko bi:i zrak uplašen je bio,
i što izgledaše sviju
požuda sita u svojoj suhoći,
i zbog koje već mnogi suze liju.”
Ideja:
Kada Dante zaluta u šumu, koja zapravo predstavlja svijet grijeha, on
se zapravo bori s grijesima s kojima se čovjek sreće kroz život. Bori
se s lavom koji predstavlja oholost, s panterom koja predstavlja požudu
i vučicom koja predstavlja lakomost.
BILJEŠKE IZ TREĆEG PJEVANJA
Tema:
Opisivanje patnji ljudi u pretpaklu.
Dante i Vergilije uđu u pretpakao, te Dante spazi natpis iznad vrata:
„Kroz nas se ide u grad sviju muka,
kroz nas se ide gdje se vječno plače,
kroz nas se ide do propala puka.
Pravda nam tvorca višnjega potače;
božanska svemoć,mudrost što sve znade,
i prva ljubav graditi nas zače.
Što god stvorenja prije nas imade
vječno je, pa smo i mi vječna vijeka;
tko,uđe nek se kani svake nade.“
Ušavši u predvorje pakla Dante čuje vriskove boli duša koje ne pripadaju
niti raju niti paklu. To su duše ljudi koji su za života bili usmjereni
samo na sebe, pa ih sada nemilosrdno gone stršljeni i ose. Kroz tu tu
prostranu ravnicu protječe rijeka Aheront, na čijim obalama nesretne
duše čekaju da ih sijedi starac Haron preveze na drugu obalu u vječnu
tamu, vatru i led. Budući da je Dante bio živ, Haron ga odbija prevesti,
no Vergilije stišava Haronov bijes i podsjeća ga da Dante putuje po
božjoj volji. U to se zatrese zemlja, digne jak vjetar, a zastrašujući
bljesak sruši i onesvijesti Dantea. Možemo zaključiti da u trećem pjevanju
Dante govori o predvorju pakla u kojem se nalaze kukavice koje raj odbacuje,
a njihovi grijesi nisu toliko teški da odu u pakao.
„Sad stigosmo do mjesta teških jada,
ko što ti rekoh,gdje se svijet jati,
što blagodati uma lišen strada.“
Likovi:
Dante,Vergilije, Haron (lađar, koji prevozi mrtvace na onaj svijet)
„A Haron,demon s očima što žegu,
skuplja ih,mig im dajući, i tuče
veslom kad tko zaostane u bijegu.“
Ideja:
Čovjek u životu ne smije biti kukavica!
Dante je sve kukavice smjestio u predpakao. Smatram da u životu niti
jedan čovjek ne smije biti kukavica. Trebamo se znati suočiti sa svime
što nam život donosi, ponekad dobro, ponekad loše. Nikada se ne smije
bježati od istine, bojati se onoga što uistinu jesi. Kukavice su osobe
koje nemaju dovoljno snage da se suoče s onim što ih muči. Mislim da
je svaka osoba bar jedanput u životu bila kukavica i bojala se neke
banalne stvari ili pojave. Zato moramo biti hrabri i poduzeti nešto
dok ne bude prekasno, a ne poslije žaliti,kada bude kasno za bilo kakve
promjene.
BILJEŠKE IZ ČETVRTOG PJEVANJA
Tema:
Uzaludna čežnja nekrštenih u limbu (prvom krugu pakla).
Dantea je probudio gromovit tutanj i on preplašen shvati da se nalazi
na ulazu u prvi krug pakla.Taj prvi krug naziva se limb. Sluša uzdahe
ljudi koji nisu počinili nikakav grijeh, ali su bili nekršteni, jer
su živjeli prije kršćanskog vremena, tj.prije Isusa Krista. Stanovnici
limba uzalud uzdišu za blaženstvom božje milosti i osjećaju stalnu čežnju.
„Ne pitaš“dobri učitelj mi reče
tko su ti dusi, pred tobom što stoje?
Prije no pođeš znaj da njih ne peče
Nikakav grijeh; al' premalo to je
da bi se spasli, i uz djela čista,
jer su bez krsta, vrata vjere tvoje .“
Tu sreće Homera, Horacija, Aristotela,
Platona i druge
znamenite ličnosti staroga svijeta. To su ličnosti koje su imale mnogo
zasluga. Oni nisu podvrgnuti mučenju, ali im se patnja sastoji u tome
što ih muči stalna čežnja bez ikakve nade.
„Bez druge krivnje s te stradamo mane,
pateći samo od tog što bez nade
a puni čežnje boravimo dane. „
Likovi: Dante, Vergilije i niz znamenitih ličnosti koje borave u limbu
(Homer, Aristotel, Brut, Elektra, Ptolomej, Euklid...)
BILJEŠKE IZ PETOG PJEVANJA
Tema:
Dolazak u drugi krug pakla gdje se nalaze griješni ljubavnici. Susret
Dantea s Minosom, Kleopatrom, Didonom, Parisom, Ahilom...
U ovom pjevanju govori se o griješnim ljubavnicima koji se nalaze u
drugom krugu pakla.Ljubavnici su počinili grijeh, jer su uništili život
onih ljudi koji nisu bili krivi. Kažnjeni su tako što nikada nemaju
mira i cijelo vrijeme im puše oluja. Dante je duboko u paklu i susreće
krugove koji su sve manji, a muke su sve jače i gore. Likovi koje susrećemo
u drugom krugu jesu: Minos, Kleopatra, Paris, Didona, Ahil, Tristan,
Semiramida... Po Danteovom shvaćanju Minos (čuveni kralj s otoka Krete)
je sudac na ulazu. On je pola neman, pola čovjek. Pred njega dolaze
griješne duše i ispovjedaju svoje grijehe, te čuvši osudu kreću dalje
u pakao, za onoliko krugova koliko se njegov rep ovije oko tijela.
„Tu Minos strašan,zubima režeć
stoji na pragu ondje grijehe ispitiva,
sudi i šalje,repom pravdu kroji.“
Minos nerado pušta Dantea u drugi krug pakla, gdje se nalaze duše preljubnika,
a sada njihove duše raznosi vihor koji nikad ne prestaje. Tu susreće
i Tristana i Parisa. Susreće i Kleopatru koja je bludom izgubila dušu.
Razgovara s Franceskom i Paolom koje je ubio Paolov brat zatekavši ih
u preljubu.
„Pakleni vihor,što bez stanke huji,
tu nosi duše u zamahu punu;
muči ih,bije,vrteć ih u struji.“
Likovi:
Dante
Minos -po starogrčkoj mitologiji sin Zusa i Europe,jedan od sudaca u
podzemnom svijetu.
Kleopatra -egipatska vladarica,ljubavnica Cezara i Marka Antonija,počinila
samoubojstvo pustivši na sebe dvije zmije otrovnice
Paris -izazvao trojanski rat otevši Meneleju ženu Helenu
Didona -utemeljica i kraljica Kartage,zbog neretne ljubavi ona se spalila
Ahil -glavni helenski junak
Tristan -zaljubljuje se u ženu svog ujaka,kralja Marka
Semiramida -legendarna asirska kraljica
Vergilije -glas razuma,vodi Dantea kroz pakao
Mjesto i vrijeme radnje:
Pakao, drugi krug, 1293.godina
Ideja:
Preljub je jedan od težih grijeha zbog kojeg su preljubnici osuđeni
na vječnu patnju!
Preljub je danas normalna stvar. Svi varaju sve. Brakovi se raspadaju
zbog nevjere jednog ili oba partnera. Mislim da je najteže onom tko
je prevaren i nadam se da se na tom mjestu neću naći nikada u životu.
Zato prije nego nešto učinimo trebali bi dobro razmisliti u kojem bi
se krugu pakla mogli naći,jer će onda biti kasno za kajanje.
JEZIK I STIL BOŽANSTVENE KOMEDIJE:
Dante je koristio talijanski, firentinski dijalekt u svom djelu. S pravom
možemo reći da je Dante otac talijanskog jezika. Djelo je puno latinizama
i formalno je savršeno komponirano. Pisano je u tercinama (strofama
od 3 jedenaesterca). Svaki dio (Pakao, Čistilište, Raj) ima 33 pjevanja
podjednake dužine, a zajedno s uvodnim pjevanjem postignuta je savršena
brojka 100. Tercina
„Na pola našeg životnoga puta
u mračnoj mi se šumi noga stvori
jer s ravne staze skrenuvši zaluta.“
Isprekidana rima
„Čemernija ni samrt mnogo nije;
al' da bih kazo što tu dobro nađoh,
ispričat mi je druge zgode prije.“
Dijalozi između Dantea i Vergilija
„Ta ti li si Vergilij, ono vrelo,
gdje rječitosti ključa rijeka prava?
Odvratih prignuv zastiđeno čelo.“
Alegorije
Mračna šuma predstavlja svijet grijeha prava staza predstavlja put
kreposti tri zvijeri koje sreće predstavljaju ljudske poroke.
Epiteti
Lijepi, velik, ogroman.
Doživljaj djela
Kada sam se upoznala s činjenicom da je tako opsežno djelo u stihovima
tako savršeno napisano, uz besprijekornu primjenu jedanaesteraca i tercina,
kroz tako velik broj strofa i pjevanja, ne mogu a da, poput bezbroj
čitatelja prije mene, ne budem zadivljena i u potpunosti shvatim zašto
je djelo nazvano „Božanstvenim“. Veličina ovog djela se prvenstveno
odnosi na njegovu neprolaznost i svevremenost. Dante je na jedan izuzetan
način uspio otjelotvoriti ideal vjere i morala. Likovi u paklu su nosioci
različitih osjećaja, žudnji, duševnih stanja i grijeha, te ne mogu da
se ne zapitam koliko sam ja duboko u toj šumi grijeha u koju zaluta
svatko, svjesno ili nesvjesno. Preispitivanje vlastite savijesti je
nešto što se ne može izbjeći nakon čitanja ovog djela, pri tome ne smijemo
zaboraviti da se u predvorju pakla nalaze neodlučni i kukavice, koji
su se kolebali između dobra i zla i koji su kukavički bježali od svake
odgovornosti. Pakao je prikaz čudnovatog krajolika, fantastičnog svijeta
i gešnih ljudi. Pakao je alegorijski prikaz ovozemaljskog života! Iz
pakla nema povratka!
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|