SEMINARSKI RAD IZ KNJIŽEVNOSTI
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Strip Alan Ford i kulturološki kontekstAlan Ford je talijanski humoristični strip. Stvorili su ga scenarist Luciano Secchi, pseudonim Max Bunker, i crtač Roberto Raviola, pseudonim Magnus. Lik Alana Forda nacrtan je po uzoru na britanskog glumca Petera O'Toolea. Zanimljivo je da je Alan Ford postigao najveću slavu na području bivše Jugoslavije, što se tumači na različite načine. Svojom lucidnošću i sposobnošću da satirično ocrta eskapizam i neefikasnost propagandnog i korumpiranog sistema Alan Ford uspijeva saživjeti s poviješću Balkana i njegovom etnopsihologijom, no ništa manje nije niti kritika zapadne civilizacije, pa čak i samog svjetskog poretka u okvirima nešto šire slike tumačenja njegovog diskurza. U ovom seminarskom radu ću najprije opisati strip kao pojam općenito, zatim ilustratore, pa nastanak stripa; u drugom dijelu rada ću predstaviti ukratko narativni segment, stil prikaza i opis likova, te ću tako pokušati predočiti sliku društva kakvo je karikirano ovim stripom, te na koji način je to postignuto. 2. Strip kao pojam i umjetnostStrip je grafički medij koji koristi slike s ciljem prijenosa određenog narativnog redoslijeda. Naziv mu potječe od grčke riječi komikos (κωμικος); što znači nešto komično, humoristično. Slika ima prevlast nad tekstom, te tako razlikujemo stripove od ilustriranih knjiga. Većina stripova kombinira tekst i slike, uobičajeno i najčešće u obliku govornih oblačića, no nisu rijetki niti stripovi bez teksta . Strip je poznat i pod nazivom umjetnost u okviru ili deveta umjetnost. Pisanje stripova je započelo radom Williama Hogartha, no vremenom se forma stripa promijenila. Najpoznatiji, i komercijalno najprofitabilniji žanrovi stripa su pustolovni, kriminalistički, superjunački, horror, western, znanstveno-fantastični, fantastični, humoristični, i erotski. Danas su poznata tri centra pisanja stripova: europski, američki i japanski. U Americi se strip kao masovni medij pojavio tek početkom dvadesetog stoljeća, naime tek tada su se pojavili superheroji, koji i danas čine osnovu industrije stripa. Najpoznatiji američki strip autor i crtač je Frank Miller, koji se proslavio ilustracijama stripa Daredevil za tvrtku Marvel. U Europi su Francuska i Belgija oduvijek njegovale umjetničku stranu stripa, a tek usponom stripova za odrasle 60-ih godina 20. stoljeća, strip se počinje tretirati kao prava umjetnost. Francuski strip je obično u formatu albuma od četrdesetak velikih stranica na kvalitetnom papiru i tvrdih je korica. Autori stripa u Europi imaju mnogo viši status nego u Americi i Japanu i smatraju se umjetnicima, dok se tamo crtanje stripa prepoznaje uglavnom kao nekakva vrsta zanata u službi masovne industrije zabave. Najpoznatiji europski autori i ilustratori su Morris (strip Lucky Luke), Uderco (Asterix & Obelix) i Hergé (Tintin). Japanski strip je najmlađi, ali pripada najvećem od ova tri centra. Japanski stripovi manga čine čak 40% ukupnog tiskanog materijala u Japanu; tamo strip ima obilježja masovne industrije, a većina umjetnika koji ne spadaju u najpoznatije i najproduktivnije nema zadovoljavajuć status niti su priznati. Svakog mjeseca izlazi oko 350 strip-magazina i oko 500 stripova. Izdaju se u sveskama od dvjestotinjak stranica. Zato se u japanskim stripovima najviše pažnje posvećuje radnji, dok je Ilustracija sporedna. Najpoznatiji japanski autor je Osamu Tezuka, kojega je proslavio strip Astroboy 3. AutoriLuciano
Secchi, poznatiji pod pseudonimom Max Bunker, rođen
je u Milanu, 24. kolovoza 1939. Debitira 1962. godine pišući za Atomika
i Maschera Nera (Crna maska), western koji je crtao Paolo Piffareiro (crtač
koji je pruzeo rad na Alan Fordu nakon Magnusova odlaska). 1964. godine
stvara Satanika i Kriminala, stripove koje je crtao Magnus, a 1965. Godine
zajedno stvaraju i strip Agent Denis Cobb SS018. 1967. godine osniva časopis
Eureka na čijim stranicama se pojavio i Maxmagnus te Fouché, un uomo nella
rivoluzione (Fouché, čovjek u revoluciji). U svibnju 1969., u suradnji
sa crtačem pod psudonimom Magnus stvara Alana Forda i grupu TNT. 1983
godine Max Bunker se odvojio od izdavačke kuće Corno i osnovao vlastitu,
Max Bunker Press. 4. Nastanak i povijest stripa Alan Ford „Alan Ford“ je ugledao svijetlo dana na talijanskim
kioscima 1969. Godine, pod okriljem izdavačke kuće Corno. Ovom
uhodanom strip tandemu, već proslavljenom stipovima o Kriminalu i Sataniku,
tri godine ranije pala je ideja da naprave strip koji bi spajao motive
avanturističkog, crnog stripa u kome su se već uspješno iskušali i humorističkog,
zabavnog stripa. Prvi koraci u tom pravcu učinjeni su kratkim stripovima
o kralju Maksmagnusu, ali je tek Alan Ford u svakom smislu trebao
predstavljati novinu u svijetu stripa: humorističan, s elementima „crnog
stripa“, on se i svojim scenarijem i crtežom okrenuo u pravcu groteske
koja je karikirala klasične krimi i špijunske priče te parodirala herojski
imidž njenih glavnih protagonista. U slučaju Alana Forda očigledna je
bila satira na račun Jan Flemingovog Jamesa Bonda. Maks Bunker se prisjeća:
„U to vrijeme stripovi su imali precizno definirane karakteristike:
tradicionalna avanutura i crni strip (to su bili Kriminal, Satanik i sl.)
i komični, poput Miki Mausa i drugih sa strogo preciznom tipologijom crteža.
Oštar, groteskni Magnusov crtež bio je apsolutna novina za određeni tip
priča koje su bile mješavina groteksne satire i humora. Čuđenje ostalih
nije bilo malo...“ 5. Likovi5.1. Grupa TNTGrupa TNT osnovana je od strane Broja Jedan, a njeni su stalni članovi (tajni agenti) Alan Ford, Bob Rock, Sir Oliver, Grunf, Šef i Jeremija. Grupa TNT pod vodstvom prapovijesnog paraplegičara riješava brojne kriminalne zaplete i ulazi u raznorazne situacije. Tajni agenti, međutim, od toga nemaju neke velike financijske koristi, već su uglavnom gladni i poderani odrpanci. Sjedište Grupe TNT je cvjećarnica na Petoj Aveniji u New Yorku, koja im služi kao paravan. Cvjećarnica je redovito bez cvijeća, a ako netko i slučajno u nju zaluta, članovi grupe TNT koji se tamo zateknu uobičajeno prodaju oronuli buket poljskog cvijeća kojeg su slučajno našli pod pultom. Dok većina članova veliki dio vremena provodi na zadatku na različitim stranama svijeta (od Afrike do Transilvanije), cvjećarnicu "budno" čuvaju Šef i Jeremija, koji na zadatke odlaze samo povremeno, kad se pojavi potreba za angažiranjem svih raspoloživih resursa. Iako prividno loše organizacije, članovi grupe funkcioniraju kao savršeno uhodan tim, te situaciju uvijek završe na za njih povoljan način, služeći se kreativnim i krajnje neuobičajenim sredstvima. Pomoću svojih članova, Br. 1 ostvaruje znatne zarade, koju međutim zadrži u svojim rukama, dok svojim agentima podijeli uredno - svakome po jedan dolar. Iako potplaćeni i izgladnjeli, agenti pokazuju zavidnu vjernost grupi, svrsi i svome vođi. Članovi grupe TNT su, zapravo, nevesela skupina sačinjena od socijalnih otpadnika, od društvenog taloga i bizarnih marginalaca koji su lijeni i nesposobni, ali, istovremeno, prepredni i uporni u namjeri da ostvare uglavnom svoje najprizemnije materijalne interese, budući da životare na rubu egzistencije. Nalazeći se u svijetu smještenom između mračnih, kriminogenih gradskih četvrti gdje caruju bijeda i nebrojeni primjeri društvene ekspolatacije i rasizma, a sa druge strane svijeta luksuza u kome žive društvene elite koje se guše u farsičnim oblicima ophođenja, korupciji i beskrajnoj pohlepi – strip Alan Ford posipa crnom farbom i groteskno karikira i likove i društveni milje. 5.2. Članovi TNT-aAlan
Ford je siromašan plavokosi momak odrastao u sirotištu. Vrlo
je naivan i dobrodušan pa ga se često iskorištava. Čista je suprotnost
drugom poznatom tajnom agentu Jamesu Bondu. Kao crtač reklama bez posla
i praznih džepova kreće u potagu za svojim prvim poslom. Na žalost (ili
sreću), radi grešku i ispisuje krivu adresu te umjesto do sastanka sa
svojom prvom mušterijom dolazi do cvjećarnice, sjedišta grupe tajnih agenata,
grupe TNT. Od tada počinje Alanova karijera kao tajnog agenta, ali istovremeno
to je i početak jednog od najneobičnijih stripova. Alan Ford je, zapravo
kada ga proanaliziramo, jedan tipični plavokosi američki WASP-ovac , pošten
i naivan koji se trudi da preživi i nađe pristojano posao. Nizom greški
iliti igrom slučaja on postaje pripadnik odrpane grupe tajnih agenata
koji idu na najnevjerovatnije specijalne zadatke. Alan Ford je antipod
Jamesa Bonda, tajnog agenta 007. Dok Bond predstavlja prototip mitologiziranog
i mistificiranog zapadnjačkog modernog avanturista i špijuna, onog u prikladnoj
mjeri nečovječnog, hladnog ali i markantnog macho zavodnika , Alan Ford
je smeteni, stidljivi naivac koji se rumeni u ženskom društvu. On je toliko
sirot i običan da ga, naizgled paradoksalno, upravo ta običnost i čini
grotesknim. Naravno, tu je i crna „egzistencijalistička“ rolka u koju
ga je obukao Magnus kako bi podcrtao njegovu nesigurnost, pomodnu odgurnutost,
bačenost u vanjski svijet i slične, tih šezdesetih godina pomodne kulturološke
obrasce. No u svojoj običnosti, Alan je ipak neiskvaren. 5.3. Sporedni likovi i negativciGotovo
od samog početka lik špijunke Margot se provlači kroz
one epizode u kojima možemo naći delikatne operacije TNT grupe (krijumčarenje
mikrofilmova, prodaja tajnog oružja, krađa dragog kamenja, itd.). U ovom
liku nalazimo karakteristike tajnog agenta 70-ih i 80-ih godina (u neku
ruku ona je žensko oličenje agenta 007 James Bond-a), vješta u svakoj
operaciji, spremna na svako iznenđenje, gotovo neuhvatljiva kao tigrica,
neprezajući od upotrebe svih sredstava kako bi ispunila zadatak za koji
je unajmljena. Najjači aduti su joj izvanredno prerušavanje i do savršenstva
''isklesano'' tijelo koje u spoju sa njenim perfidnim ženskim šarmom nikoga
od članova grupe TNT ne ostavlja ravnodušnim. Naime, Bob Rock je taj koji
će, u većini slučajeva, nasjedati na njene zavodničke trikove, u nju se
zaljubljivati i na kraju biti hladno odbačen od razotkrivene Margot, bolno
i sa bijesom podnositi prijevaru i zadirkivanja ostalih članova grupe.
Upravo iz tih razloga ne mali broj puta Broj 1 će žaliti (ne vidjeti zelene
dolare) neostvarene pothvate svojih agenata u onim akcijama gdje sudjeluje
i slavna špijunka Margot. Time je na još jedan način prikazan jedan od
mnogih "poroka" članova TNT grupe. 5.4. Likovi Alana Forda kao kritika zapadnog svijetaOdlika satire kao vrste humorističkog izražavanja leži u pretjerivanju, karikiranju, u korištenju apsurdnih momenata radi potenciranja kontradiktornosti, u davanju „suprotnih“ iskaza i sugestija da bi se, tako „pojačano“, izrazilo ono što se želi izvrći ruglu - dakle, u obilatom korištenju dovitljive ironije i grubog sarkazma, koji kao svoj krajnji cilj imaju društvenu kritiku. Na taj način je ustrojstvo grupe TNT alegorija poretka zapadnog svijeta: u grupi su Nijemac, priglup i poslušan, što sluša zapovijed i za sitni groš osposobljava tehniku; kočoperni Italoamerikanac (s braćom blizancima u redovima Mafije) u kome se smjenjuju kompleksi i puste želje da se ''uhljebi''; naivni američki plavušan koji manje-više sve radi iz ideala, a za to uglavnom biva nagrađivan tapšanjem po ramenu; i egleski aristokrat-lupež, koji se, iza uglađenih riječi i manira, dobrano koristi mjestom unutar grupe za nevjerojatne prijevare i krađe. Zaista, nema stereotipnijeg i uvjerljivijeg opisa euroatlantske zajednice, ozloglašenog „novog svjetskog poretka“, od likova i odnosa unutar grupe TNT! 6. Tematski okvir i stilIlustrator ovih stripova, sto će čitatelju biti sasvim jasno, ima izrazit scenografski ukus: potrebno je reći da se jedno vrijeme bavio scenografijom i da ga je to uvelike zanimalo prilikom konstrukcije likova i cjelokupnog okružja, što čini tako prepoznatljivu atmosferu ovog stripa. Magnus je iz Bolonje, profesor crtanja i kolekcionar oružja. Kad je strip u pitanju uzor mu je prije svega bio Walt Disney. Njegova ilustratorska ličnost se ogleda u grotesknoj maniri, koja čini okosnicu obilježja Alana Forda. To se opaža u agresivnosti, ubrzanom i profanom naboju, u njegovom načinu stvaranja iznijansiranih karikatura, s rijetkom tvrdoglavošću za jednog crtača stripova s težnjom opisa humorističnih situacija i gdje se scene izmjenjuju vrtoglavom brzinom. Njegovi likovi pripadaju jednom raštrkanom, olinjalom svijetu punom zakrpa i loših utjeha. U svojoj srži, oni su vjerodostojni i podsjećaju nas na slavne prethodnike iz nekih prošlih, samo na umjetničkim medijima nama dostupnih vremena: na stare Američke kriminalističke filmove, s likovima koji se bore u surovom okruženju, gdje su zapravo svi protiv svih, pa i protiv sebe samih. Upravo je to ključ za Magnusa i Bunkera, aludiraju na jedan "deja vu"; slutnju koja nas u trenutku potresa i doseže svojom dramatičnošću i slojevitošću zbog svoje iskonske ideje, iako prilikom čitanja i ne moramo biti potpuno svjesni onoga što nas je zadesilo, već jednostavno znamo da je to-to. Zaista, iskrivljena realnost koju evociraju, nema nikakvu sociološku vjerodostojnost. Prihvatljivo je i vjerodostojno samo na grafičkom planu i tu je kraj. Prikazan je jedan svijest prijevare, podlosti, bijede i svega što je općenito nisko, i što se odvija u tzv. vlastitom oaralelnom svemiru, bez ikakva osvrtanja na ono ono veliko, bolje i drukčije što se odvija u njegovoj blizini, ali tako daleko. Magnus ima svoj vlastiti ritam kome žrtvuje sve drugo: bitno je da se ideja rodi u pravom trenutku. Da bi se nadoknadili svi drugi nedostaci, Alanu Fordu su date ljupkost i ljepota.To je jedini muški lik koji nije odbojan. Čini se da je crtač bio darežljiviji prema ženama. Oba ženska lika; i crna ljepotica i plavuša su ugodnog izgleda. No, funkcija toga je samo da bi još više istakle Alanov poraz kada ih pokušava osvojiti uprkos nesavladivoj nespretnosti. Bitno je spomenuti i neodređena pravila koja vlada pričom: to je neprilika i antipatija. Ako je žena zla, Alan je odbija, ako je dražesna događa se suprotno i to beziznimno. To je komedija dvosmislenosti ali obojena agresivnom crtom. Iako je Alan Ford jedan od karaktera, priča se obično ne zasniva na njemu. On je pristupio grupi slučajno, kada je zapisao pogrešnu adresu i umjesto u korporaciju gdje je trebao raditi u odjelu marketinga, otišao je u Cvjećarnicu – što je zapravo tajna baza grupe TNT. Strip je parodija na klasične priče o tajnim agentima. Radnja je smještena u New Yorku, a tu je pogodno ismijavati kapitalizam, rasizam i neke druge osobine koje su poznati aspekti američkog društva, čak i danas. Max Bunker nadalje, objašnjava da je Alan Ford ime koje se lako prevodi na sve jezike. Crtež Alana Forda je baziran na liku irskog glumca Peter O'Toolea. Alan je obučen u usku crnu rolku i hlače poput nekakvog baletana, što oslikava činjenicu da se na isti dovitljivi način; pomalo vragolasto, a pomalo na baletanski način uspijeva izvući iz bujice udaraca sudbine, odnosno okružja koji su mu upućeni. On je samotnjak po prirodi, što dakako podrazumijeva i naznake pjesničkog duha: tema se nazire tako što se Alan predstavlja kao lik u maniri Charlya Chaplina koji nezakonito živi sam u jednom golubarniku, beznadni sanjar koji sa svakim novim danom vidi naznake neke bolje budućnosti. Takve odrednice daju određenu psihološku gustinu Alanovom liku, između ostalih drugih osobina a koje ga čine antiherojem, nakon ustaljenog niza detektiva i tajnih agenata heroja. Alanova grafička prisutnost, odnosno symbol njegova postojanja se ostvaruje nekakvim vragolastim balansiranjem između jezivog i ironičnog, u formi avanture koja jedino tako pronalazi svoj istinski izraz, ali i iskaz. 7. Recepcija stripa u Jugoslaviji Strip Alan Ford je s talijanskog jezika preveden na francuski, danski,
portugalski, albanski, srpski i hrvatski jezik. Francusko izdanje je izašlo
u samo dvanaest brojeva, kada je zamrlo zbog neuspeha, a na gore navedenim
jezicima strip je izlazio još kraće; u Portugalu je obustavljen nakon
svega tri broja. Postojalo je i brazilsko izdanje, koje također nije trajalo
više od tri epizode. Ali, u bivšoj Jugoslaviji Alan Ford je postigao veliki
uspeh, brzo postajući najprodavaniji strip i dostižući kultni status.
Strip je i dalje popularan i poznat, u našoj zemlji danas izlazi čak u
četiri različita izdanja. Strip je prvo objavljivao zagrebački “Vjesnik”
1972. Prvi prijevod, koji je radio Nenad Brixy, postao je veoma popularan,
djelom i zaslužan za komercijalni uspeh stripa u Jugoslaviji. Naime, njegovi
prijevodi su se dičili svojom prepoznatljivošću zahvaljujuć njegovom ingenioznom
korištenju opskurnih hrvatskih baroknih ahaizama. Neka od Vjesnikovih
izdanja su bila, iako rijetko, cenzurirana od strane jugoslovenskih vlasti.
Primjericeu broju 16, "(Ne) glasajte za Notaxa" je izbačena
rečenica "Kao prvo, obećajem da ćemo one crnce sabiti u mišje rupe.
Neka vide tko vlada na našem kontinentu! Ovo je zemlja bijele rase, i
tko se usprotivi taj će videti svoga boga...!" a zamijenjena je rečenicom
"Kao prvo, obećajem da ćemo neprijatelje sabiti u mišje rupe, ovo
je naša zemlja i tko ne misli taj će..." Nakon raspada Jugoslavije,
u Hrvatskoj je nakladnička i novinska kuća Borgis počela krenula izdavati
nove epizode Alan Forda. Nakladnik “Maverick” iz Kraljeva je počeoizdavati
strip u Srbiji, no kasnije je “Svet” preuzeo. Zanimljivo je i da je sredinom
90-ih godina u “Teatru T” u Beogradu izvedena i kazališna predstava “Alan
Ford”. Predstava je bila originalna priča sa većinom likova iz stripa,
najviše bazirana na stripu broj 29 - “Bradata Banda”. Predstava je izvedena
na hrvatskom jeziku, kao što je i prevodio Nenad Brixy. 7.1. Razlozi popularnosti na našim prostorimaPresudni faktor za kultni status stripa je bila ironija gdje su i vlasti predstavljene pokvarenim, odnosno da su, u korumpiranom sistemu koji je članovima grupe TNT u rješavanju zadataka bili jednaka smetnja kao i klasični negativci, mnogi čitatelji prepoznavali tadašnji truli, korumpirani komunistički sustav. Činjenica da su mnoge rečenice iz Alana Forda ušle u žargon i postale dio ovdašnjeg humora („Halo, Bing, kako brat?“ ili „Cjena, prava sitnica!“ za nešto što je precenjeno, preskupo) govori nam o sklonosti ka ironiji i sarkazmu, odnosno o izraženom „crnohumornim“ tendencijama u balkanskom mentalitetu. U miljeu siromaštva, sučeljeni sa pljačkaškim porivima velikih sila iza „velikih priča“ i civilizatorsko-vjerskih uloga, sa domaćim režimima svakojakih ideološko-političkih provenijencija kojima je jedno jedino zajedničko - da kradu, otimaju i gule kožu narodu, u dobroj mjeri je izgrađeno povijesno iskustvo (ili je to možda povijesno pamćenje) koje sa sumnjičavošću gleda sve priče o poretku i društvenoj pravdi iza kojih se, po pravilu, kriju najniži porivi. I to nije slučaj samo sa komunizmom, već, praktično, sa svakom „velikom pričom“ koja je kročila na Balkan, od Osmanlija do Europske Unije. Satirični, podrugljivi humor je i posljedica ovog iskustava i obrambeni mehanizam sa ciljem (samo)održanja na osnovu ove spoznaje. Zaključak Kroz ovaj seminar je u najosnovnijim crtama opisan subverzivni svijet Alana Forda, no kulturološkom analizimo stripa možemo uvidjeti da takvo jedno satiričko seciranje poretka ima za težnju tom vrstom kritike i ironije naglasiti opće karakteristike društva koje u svojoj srži nažalost nije nekakav samosvojni kontrasubjekt i paralelni svijet pravde naspram ovih lupeža, već je to nažalost njegova stvarnost. Iskustvo surovosti takvog života je mozda najviše imala priliku iskusiti publika na području bivše Jugoslavije, što objašnjava takvu prihvaćenost i kultni status koji nije zabilježen niti u jednoj drugoj zemlji. To dakako ne znači da se arhetipski modeli likova grupe TNT ne mogu pronaći kao zanimljivi i stvarni u očima zapadnjačkog čitatelja, već on zbog svog povijesnog pamćenja nije u stanju iščitati višeslojne matrice TNT ''otpadnika'' koje se lako mogu projicirati na najviše društvene organe, čime se automatski gubi kritička oštrica i analitička osnovica ovog stripa, koje čine njegovu bit. Literatura
|