Miroslav Krleža - GOSPODA GLEMBAJEVI
Miroslav Krleža
Miroslav Krleža rođen je u Zagrebu 07.07.1893., a
umro je, također u Zagrebu, 1981.
Poslije rata, politički opredijeljen za komunističku opciju, živi uglavnom
kao slobodni književnik, putuje u SSSR te Prag i Varšavu.
1950. je godine imenovan direktorom leksikografskog zavoda u Zagrebu,
na čijem čelu ostaje do smrti.
Djela su mu: ''Pan'', ''Tri simfonije'', ''Balade
Petrice Kerempuha'', ''Povratak
Filipa Latinovicza'', ''Gospoda Glembajevi'', ''Zastave'',
itd.
O DJELU:
Radnja se u drami odvija u 3 čina:
1. čin: prikazuje sukob Leona s glembajevskom sredinom
2. čin: sukob Leona i oca; Glembajeva smrt
3. čin: Leone – barunica Castelli – Beatrice; baruničina
smrt
Drama je dio ciklusa o Glembajevima (Gospoda Glembajevi, U agoniji,
Leda) i temelji se na sukobu: Leone – otac – barunica Castelli
Glembajevi su bogata aristokracija u čijim životima postoji dvojnost
između:
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
—IGNJAT GLEMBAY, bankar, direktor poduzeća Glembay Ltd. (69 godina)
—BARUNICA CASTELLI-GLEMBAY, njegova druga žena (45 godina)
—Dr. LEONE GLEMBAY, sin Ignjata i prve supruge rođ. Basilides-Danielli
(38 godina)
—ANGELIKA GLEMBAY, udovica starijeg Glembayevog sina Ivana (29
godina)
—FABRICZY, bankar Glembaya, veliki župan (69 godina)
—Dr. PUBA FABRICZY, advokat, pravni savjetnik poduzeća Glembay
Ltd. (28 godina)
—Dr. med. ALTMAN, liječnik (51 godina)
—Dr. theol. et phil. SILBERBRANDT, baruničin ispovjednik (39 godina)
—OLIVER GLEMBAY, sin barunice Castelli i Ignjata Glembaya (17
godina)
—Sobarice, gosti
LEONE i IGNJAT GLEMBAJ: Leone i otac su različiti:
Ignjat je poslovan i racionalan bankar, predstavnik građanstva koji
uživa u gomilanju i udobnosti, čovjek kojem je novac pretpostavka svih
vrijednosti, preduvjet čovjekove sreće. On je nezainteresiran za Leonovo
slikarstvo, smatra ga bezvrijednim kao i Leonov poziv, a Leoneu je kao
umjetniku stran njegov materijalizam, a mržnja se pojavljuje i zbog
Ignjatova odnosa prema njegovoj majci.
Svoju viziju oca Leone prikazuje crtajući očevu posmrtnu masku koju,
na žalost svih nazočnih, uništava jer nije prikazao kako treba donju
čeljust koja je za njega materijalno obilježje glembajevštine, toliko
bitne u viziji očeva lika.
Leone je srušio očevu viziju sretnoga braka (koja se temeljila na vjerovanju
da ga Charlotte voli) razotkrivajući njezin preljub sa Silberbrandtom,
što je početak Glembajeva kraja.
Krleža nam likove i njihove sukobe otkriva kroz dijaloge i didaskalije.
Dijalozi su nositelji dramskoga jer kroz njih izbijaju osjećaji i unutrašnji
sukobi i odnosi. U početku su ti dijalozi kratki. Ton je prividno smiren,
česte su stanke, naglašavanje pojedinih riječi, ali kako se događaji
odvijaju i temperatura raste, ton se povisuje pa se Krleža služi gradacijom
u razvijanju dijaloga.
SADRŽAJ DJELA:
Prvi čin
Crveni salon. Na zidovima se nalazi petnaestak portreta obitelji Glembay.
Sve je puno gostiju.
Na sceni stoji sestra dominikanka Angelika, udovica Ivana Glembaya (najstarijeg
sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete. Vitka je i otmjena, ruke
skriva u naborima rukava. Uz nju stoji Leone Glembay. Ima prosijedu
kosu, rijetku bradu, bez brkova. U ustima ima lulu. Leone počinje razgovarati
o Kantu i Euleru, te o logici i matematici. Prvi put izlazi na vidjelo
da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u
što vjeruje u glembayevskoj kući. Govori joj da ju je gledao cijelu
večer. Angeliki postaje neugodno. Dolaze do portreta Angelike i počinju
razgovarati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. Svi razgovaraju
o portretu. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale, Leone u njemu stalno
nalazi pogreške. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta.
Svi dolaze za njom. Ona počinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu.
Dok Fabriczy govori o njihovim dobročinstvima, Leone priča da je točno
da su svi Glembayevi varalice i ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva.
Fabriczy je bio začuđen tim njegovim stavom. Dolazi Puba tražeći barunicu.
Sav je razdražljiv jer se nitko osim njega ne brine za nedavni događaj.
Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore o obitelji Glembay
i posebno barunici. Smatra da to treba demantirati u novinama. Uto dolazi
Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutni očituju se što treba
napraviti. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Govori
da su ju oslobodili i da o tome više ne govore jer ju uzrujavaju. Puba
pita Glembaya što da radi. Ovaj odgovara da se tome protivi, a barunica
govori da ju boli glava. Puba počinje čitati članak u kojem se sve objašnjava:
Sinoć se oko devet sati s trećeg kata bankarove kuće bacila krojačka
radnica Fanika Canjeg, zajedno sa sedmomjesečnim djetetom, nakon što
je bila izbačena iz Glembayeve kuće. Prije toga njezinu je svekrvu pregazila
barunica sa svojom kočijom, ali bila je oslobođena optužbe.
Članak optužuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojačice. Glembay više
ne može slušati i traži Pubu da prekine čitati. Puba počinje govoriti
kako bi trebali napraviti demante na takve članke u tisku. Glembay opet
ustaje protiv toga. Leone im, cijelo vrijeme pozorno slušajući, govori
da nikakvim riječima ne mogu oživjeti mrtvu ženu. Barunica se buni ne
misli li on da je ona za to kriva. On prijeđe preko tog pitanja. Počne
govoriti da je razgovarao s tom ženom i da je ona tražila samo jednu
singericu (stroj za šivanje). On joj je rekao neka se ne ponižava i
neka ode. Kad je otišla, otišao je i kupio singericu te poslao na njezinu
adresu. Puba u tome vidi priliku da se demantiraju novine, a Leone to
ne može vjerovati. Barunici je svega dosta, zove psa i s pratnjom izlazi
iz sobe na terasu, a zatim i u vrt. U daljini se čuje grmljavina.
Dolazi do svađe između Leonea i Silberbrandta. Silberbrandt govori da
je čuo razgovor između Leonea i krojačice i da je čuo da je Leone rekao
da bi najbolje bilo da se baci kroz prozor. Leone na to odgovara optužujući
barunicu i njezino lažno dobročinstvo. Silberbrandt ju počinje braniti,
a Leone ga optužuje da je baruničin ljubavnik. To sve sluša Glembay
na terasi. Gosti odlaze. Neki od njih pričaju o vezi Leonea i Angelike.
Drugi čin
Zbiva se trideset minuta poslije, u sobi Leonea Glembaya. On pakira
kovčege. Tu se nalazi i Silberbrandt. Optužuje Leonea da ga nije trebao
optužiti pred svima. Da mu je to rekao u četiri oka, još bi mu i mogao
oprostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne obazire na Silberbrandta.
Netko pokuca. Ulazi Glembay. Leone mu govori da sjedne, no Glembay ostane
stajati. Silberbandt se ispriča i povuče iz sobe. Nastavlja se dijalog
između oca i sina. Počinju govoriti o Leonovu slikanju, grmljavini,
nekom nécessaireu, stalno izbjegavajući temu. Konačno Leone upita zašto
je došao. Glembay mu govori da je čuo svaku njegovu riječ i pita je
li to istina. Leone govori da je suvišno da razgovaraju. Glembay želi
da prijateljski razgovaraju, ali Leone to odbija. Glembay traži dokaze,
a Leone kaže da ih nema. Leone počinje razgovarati o obitelji. Govori
da je barunica za sve kriva. Njegova se sestra Alis utopila jer je saznala
da je mladić u kojeg se zaljubila baruničin ljubavnik. Također optužuje
barunicu za smrt majke koja se otrovala. Govori kako se sjeća da je
odmah sljedećeg dana barunica došla k njima s buketom ljubičica i psom
i da nije ni izmolila Očenaš, a već se prekrižila i otišla u salon.
Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva
krv, a ne Glembayeva. Leone optužuje oca da je barunici kupovao darove
i vile dok je još majka bila živa i da još uvijek od njega uzima novac
kojim bi se mogla nahraniti cijela zemlja. Glembay odgovara da ga je
barunica naučila živjeti i da nema nikakva prava da ju optužuje. Tada
se počinju svađati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova
majka.
Ponovno se vraćaju na to kako je Leone optužio barunicu da ima ljubavnika.
Leone Glembayu daje pisma, nađena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog
barunice, pisana baruničinim rukopisom i potpisom Mignon. Glembay pisma
ne priznaje. Tad Leone počinje vrijeđati barunicu, što rezultira provalom
bijesa kod Glembaya koji konačno dva puta udari Leonea raskrvarivši
mu lice. Leone napokon priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog
toga jedanaest godina nije dolazio.
Glembaya počinje probadati srce. Zove slugu da ode po barunicu. Ne mogu
je naći u sobi. Glembay postaje sumnjičav. Barunica dolazi, a Glembay
je pita gdje je bila. Ona slaže da je bila u vrtu jer ima migrenu. Glembay
ponavlja: “ M-m-m-i-gre-na?” U tom mumljanju padne. Barunica izvan sebe
traži da netko donese leda.
Treći čin
Glembayeva spavaća soba. Na postelji leži Glembay. Do njegovih nogu,
na klecalu, kleči sestra Angelika. Leone slika oca. U naslonjaču sjede
Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann.
Svitanje. Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajući sastanke
odbora. Fabriczy, Altmann i Silberbrandt razgovaraju o smrti. Dr. Altmann
o smrti govori s medicinskog, a Silberbrandt s vjerskog stajališta.
Leone nije zadovoljan skicom i pokida ju, a Puba uzima komadiće i na
stolu ih slaže u cjelinu. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govoreći
da to nije dobro. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci
pasiva više od pet milijuna.
Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Ostaje
sama s Leoneom. Pita ga zašto ju mrzi, što mu je skrivila. On šuti.
Govori Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kući.
Govori kako je njezin sin već poprimio glembayevska obilježja, kako
se u njemu već razvija zločin. Vraća se Angelika. Donosi kravatu. Leone
odlazi na telefon. Vraća se i govori barunici da ju treba direktor Trgovačke
banke.
Angelika i Leone ostaju sami. Leoneu postaje slabo. Angelika ga dovodi
do divana. On legne. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. Govori
da postoji samo jedno rješenje, a to je ubiti se.
Dolazi barunica poput luđakinje. Govori da je Glembay nitkov, hulja,
da ju je pokrao. Angeliki govori da glumi, da je drolja, da je ljubavnica
kardinala. Leone ju tjera van. Ona mu govori da je ta kuća njezino vlasništvo,
da ju nitko ne može otjerati. Opet optužuje Glembaya. Leone joj govori
da je uzeo samo ono što je ona od njega krala sve te godine. Govori
joj da šuti. Barunica optužuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice.
Leone uzima škare i govori: ”Ni riječi više!” Barunica počne vikati
što hoće od nje. Leone ju želi pograbiti, ali ona pobjegne. On potrči
za njom.
Čuje se lupanje vratima, razbijanje stakla. Barunica viče: “Pomoć!”
Ulazi sluga i uzima instrumente dr. Altmanna. Govori da je barunica
zaklana. Angelika stoji poput kipa. Cvrkut ptica u vrtu.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|