SEMINARSKI RAD IZ KNJIŽEVNOSTI
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
VILIJAM ŠEKSPIR “BOGOJAVLJENSKA NOĆ”Mesto radnje ove Šekspirove komedije je mistična zemlja Ilirija. Glavni sukob u „Bogojavljenskoj noći” predstavlja radnju gde je Vilola zaljubljena u Orsina, koji je zaljubljen u Oliviu, koja je zaljubljena u Violu koja je maskirana u muškarca po imenu Cesario. To je ljubavni trokut, komplikovana činjenica da ni Orsino ni Olivia ne znaju da je Viola žena. Komedija je pisana u Engleskoj između 1600 – 1602. godine. Ton komedije je lagan, veseo, komičan, ponekad ljut i melodramatičan, posebno u govorima Orsina i Olivije. Kratak sadržaj komedije „Bogojavljenska noć”Drama započinje na dvoru u Iliriji. U kraljevstvu Ilirije, plemić Orsino leži i sluša muziku, plačući za svojom ljubavi Lady Oliviom. On je ne može imati, jer je ona u žalosti zbog brata koji je umro i odbija bilo kakve prijedloge braka. Valentin izvještava Oliviju da joj je brat nedavno umro (ubrzo nakon što joj je otac preminuo), pa Olivia odluči da se zaključa kod kuće, id a ga žali narednih sedam godina. Olivijina tuga za bratom ne smeta Orsinu i on nam zapravo govori da ako ona može toliko voljeti i žaliti preminulog brata, šta je onda sa živom osobom. U međuvremenu, oluja sa obale izaziva strašan brodolom. Mlada, aristokratska žena po imenu Viola je pometena na Ilirskoj obalu. Kada se nađe sama u tuđoj zemlji, ona pretpostavlja da je njen brat blizanac, Sebastian, utopljen u olupinama, i pokušava da shvatiti šta ona može učiniti. Prijateljski kapetan joj govori o Orsinovom udvaranju Oliviji, a Viola govori da bi željela da radi nešto u Olivijinoj kući. Ali, budući da Lady Olivia odbija razgovarati s strancima, Viola shvata da ne može tražiti posao kod nje. Umjesto toga, ona odluči da se maskira u muškarca, uzimajući ime Cesario, i odlazi na posao u gazdinstvo kneza Orsina. Viola (maskirana kao Cesario) ubrzo postaje omiljena Orsinu, koji načini Cesaria pažom. Viola se zaljubi u Orsina-ljubavkoju je teško održavati, jer Orsino vjeruje da je ona muškarac. Ali kada Orsino šalje Cesaria da dostaviti Orsinovu ljubavnu poruku nadmenoj Oliviji, Olivia se i sama zaljubljuje u lijepog Cesaria, vjerujući da je muškarac. Ljubavni trokut je kompletan: Viola obožava Orsina, Olivia voli Orsina, ali voli i Cesaria, a svako od njih je nesretan.U međuvremenu, upoznajemo ostale članove Olivijinog domaćinstva: pijanica od strica, Sir Toby; njegov glupi prijatelj, Sir Andrew Aguecheek, koji pokušava na beznadni način da privuče Oliviju, Olivijina duhovita i zgodana služavka gospođa Maria, Feste mudra luda u kući i Malvolio, strog, licemjeran rukovodilac Olivijinog gazdinstva. Kada Sir Toby i ostali napadnu Malvolia zbog konstantnog napora d aim pokvari zabavu, Maria smišlja praktičnu šalu kako bi Malvolio mislio da je Olivia zaljubljena u njega. Ona piše pismo, koje je navodno od Olivije, upućeno njenom voljenom (čije je ime označeno slovima M.O.A.I.), govoreći mu da ako želi da zadobije njenu naklonost, da treba da obuče žute čarape i podvezice, da se ponaša oholo, stalno osmjehuje i da odbija da se ikome pravda zbog toga. Malvolio pronalazi pismo, pretpostavlja da je adresirano na njega, i ispunjen snovima o ženidbi Olivije i da i sam postane plemić, sretno slijedi njene naredbe. On se ponaša tako čudno da Olivia pomisli da je lud. U međuvremenu, Sebastian, koji je još uvijek živ, nakon svega, a njegova sestra Viola vjeruje da je mrtav, stiže u Iliriju, zajedno sa svojim prijateljem i zaštitnikom, Antoniom. Antonio se brinuo za Sebastiana od brodoloma i strastveno je (a možda i seksualno) vezan za mladića - toliko da ga slijedi do Orsinovog posjeda, usprkos činjenici da su on i Orsino stari neprijatelji. Sir Andrew, posmatrajući Olivijinu privlačnost prema Cesariu (Viola je još uvijek maskirana), izazove Cesaria na dvoboj. Sir Toby, koji je video zabavu u budućem dvoboju, još više podbada Sir Andrewa. Međutim, kada Sebastian, koji izgleda baš kao prerušena Viola, se pojavi na sceni, Sir Andrew i Sir Toby na kraju dolaze i puše sa Sebastianom, misleći da je on Cesario. Olivia ulazi usred konfuzije. Sreće Sebastijana i misli da je on Cesario, ona ga moli da je oženi. On je zbunjen, jer je nikada prije nije vidio. On vidi da je ona bogata i lijepa, i još je spremniji da ode zajedno s njom. U međuvremenu, Antonia hapse Orsinovi oficiri, a on moli Cesaria za pomoć, mislićei da je on Sebastijan. Viola negira da poznaje Antonia, Antonia odvode, a on viče da ga je Sebastijan izdao. Viola se nada da je njen brat moždajoš uvijek živ. Malvolio navodo ludilo je dopustilo razdraganoj Maria, Tobyu i ostalima da zaključaju Malvolia u malu, tamnu sobu da se izliječi, pa ga muče kako žele. Feste se oblači kao "Sir Topas," svećenik, te se pretvara da ispitje Malvolia, izjavljujući mu da je definitivno lud bez obzira na to što se on tome protivi. Međutim, Sir Toby smišlja nešto bolje od šale, te oni dopuštaju Malvoliu da pošalje pismo Oliviji, u kojem on traži da bude oslobođen. Na kraju, Viola (još uvijek maskirana kao Cesario) i Orsino se upute do Olivijine kuće, gdje Olivia pozdravlja Cesaria kao svog novog muža, misleći da je on Sebastian, za koga se upravo udala. Orsino je bijesan, ali onda se na sceni pojavi Sebastian i sve se otkriva. Brati sestra se radosno spajaju, a Orsino shvata da voli Violu, sada kada zna da je ona žena i pita je da se uda za njega. Otkrivamo takođe da su Sir Toby i Marija u braku. Konačno, neko se sjetio Malvolia i oslobađa ga iz tamne sobe. Prevara je otkrivena u cijelosti, a ogorčeni Malvolio odlazi bjesan, ostavljajući sretne parove na njihovom slavlju. LikoviViola - mlada žena aristokratskog porijekla, a u drami je protagonist. Izbačena na obalu Ilirije, kada joj je brod uništen u oluji, Viola odluči da slijedi svoj put u svijet. Ona se preruši u mladić poi menu "Cesario" i postaje paž Vojvodi Orsinu. Ona se zaljubi u Orsina kao i Olivia, a žena kojoj se Orsino udvara, zaljubljuje se u Cesaria. Viola otkriva da je njena vješta i lukava maska prevarila: ona ne može reći Orsinu da ga voli, i takođe ne može reći Oliviji zašto, kao Cesario, ne može da joj da ljubav. Njen nezgodan položaj je centralni dio drame. Orsino - moćan vlastelin u Iliriji. Orsino je zaljubljen
u lijepu Lady Oliviu, ali postaje sve više i više naklonjen svom novom
pažu zgodnom mladiću, Cesariu, koji je zapravo žena - Viola. Orsino je
vozilo kroz koje se u drami istražuje apsurdnost ljubavi: vrhovni egotista,
potišteni Orsino okolo prigovara kako je utučen zbog Olivie, kada se jasno
vidi da je on zaljubljen s idejom da bude u ljubavi i da uživa u spektakulaciji
samog sebe. Njegova privlačnost prema Cesariu ubrizgava seksualnu dvosmislenost
u njegov karakter. Sebastian - Violin izgubljeni brat blizanac. Kada je stigao u Iliriju sa putovanja sa Antoniom, njegovim bliskim prijateljem i zaštitnikom, Sebastijan otkriva da mnogi ljudi misle da ga znaju. Lijepa Lady Olivia, koju nikada nije upoznao, se želi udati za njega. Sebastian nije toliko dobar lik kao njegova sestra. Čini se da postoji kako bi preuzeo Violinu ulogu dok je ona maskirana u Cesaria – Olivijin pomoćnik. Malvolio - moralno strog upravnik ili glavni sluga u kući Lady Olivie. Malvolio je vrlo efikasan, ali i pravedan. On ima loše mišljenje o piću, pjevanju i zabavi. Njegov nadmeni i oholi stav mu daje neprijateljstvo sa Sir Tobyem, Sir Andrewojm i Mariom, koji ga okrutno varaju, tako što ga uvjeravaju da je Olivia zaljubljena u njega. U svojim fantazijama o ženidbi svoje ljubavi, on otkriva snažne ambicije da se podigne iznad svoje socijalne klase. Feste - klaun ili luda sa Olivijinog gazdinstva. Feste se kreće između Olivijinog i Orsinovog doma. On zarađuje svoj dnevnicu šaleći se, pjevajući stare pjesame, tako što je duhovit, a nudi i dobar savjet maskiran pod slojem ludosti. Pored toga što je profesionalna luda, Feste često izgleda kao najmudriji lik u drami. Sir Toby - Olivijin stric. Olivia dozvoljava Sir Tobyu da živi s njom, ali ona ne odobrava njegovo grubo ponašanje, praktične šale, alkoholizam, da dolazi kasno noću ili druži (posebno sa idiotskim Sir Andrewom). Sir Toby također zarađuje srdžbu od Malvolia. Sir Toby je saveznik ili pratilac Olivijine oštroumne gospođe Marie. Oni zajedno izvlače pobjedu iz haotičnog duha, koji utjelovljuje Sir Toby, a takođe i propast samokontrole Malvolia. Maria - Olivijina pametna, hrabara mlada gospođa služavka. Marija je izuzetno slična antagonistu Malvoliu, koji teži da se uzdigne kroz brak. Ali Marija uspjeva tamo gdje Malvolio ne uspije, možda zato što je ona žena, ali najvjerojatnije jer ona je više u skladu sa anarhističkim, naopakim duhom koji se oživljava u drami. Sir Andrew Aguecheek - prijatelj od Sir Tobya. Sir Andrew Aguecheek pokušava da privuče Oliviju, ali nema šanse. On misli da je duhovit, hrabar, mlad i dobar govornik i plesač, ali on je zapravo idiot. Antonio - Čovjek koji spašava Sebastijana nakon brodoloma. Antonio je postao jako naklonjen Sebastijanu, brine se za njega, prati ga u Iliriju, te ga snabdjeva novcem, sve zbog ljubavi toliko jake da se čini da je romantične prirode. Antoniova privlačnost za Sebastiana, međutim, nikada ne nosi plod. Analiza komedije „Bogojavljenska noć”Lik: Viola - Kao i većina Šekspirovih heroina, Viola je jako simpatičan lik. Ona nema ozbiljne mane i lako joj se dopušta da ispuni svoju odluku i da se maskira u muškarca, jer postavlja cijeli zaplet u drami. Ona je lik čija se ljubav čini najčišća. Strasti drugih likova su prevrtljive: Orsino ide od Olivia do Viole, Olivia ide od Viole do Sebastiana, a brak Sir Tobya i Marie se čini više kao stvar hira nego izraz duboke i trajane strasti. Samo se Viola čini da je istinski strastveno zaljubljena naprotiv tome što je samo-popustljivo zaljubljena. Kao što ona govori Orsinu, opisujući sebe i svoju ljubavi prema njemu: U mislima je teškim, Viola glavni problem u cijeloj drami je problem identiteta. Zbog svoje maske, ona mora biti i ona i Cesario. Ova montaža krize identiteta kulminira u završnoj sceni, kada se Viola nađe okružena ljudima koji imaju različite ideje o tome ko je ona i nisu svjesni ko je ona zapravo. Da Bogojavljenska noć nije komedija, taj pritisak bi mogao uzrokovati violin pad. Sebastianova pojava u tom trenutku, međutim, spašava Violu dopuštajući joj da opet bude to što jeste. Sebastijana, koji je nezavisan od sestre nije neki lik, preuzima aspekte Violinog maskiranja koje ona ne želi više održavati. Tako oslobođena od strane svog brata, Viola je slobodna da igra uloge koje ona nakuplja kroz dramu, te se može vratiti da bude Viola, žena koja je voljela i osvojila Orsina. Funkcija dvostrukog zapleta: 2 zapleta – glavni i sporedni.
Bogojavljenska noć kao najveselija Šekspirova komedija - Bogojavljenska noć spada u kategoriju romantične komedije koja je zasnovana na relanoj slici društva.To je komedija svjetlosti i sjene, koja ne nasmijava samo publiku već ukazuje na problem u društvu. Šekspirove komedije prikazuju određene zajedničke karakteristike. Te karakteristike su često likovi visokog društvenog statusa. Tu postoji jedan ozbiljan problem kojeg treba riješiti a to je ljubav. Neki likovi su smiješni zbog svog ponašanja ili se smiju na račun nekih drugih likova u djelu. Tu postoji elemet zamjene identiteta i prerušavanja što dramu čini priločno zabavnom. Na kraju djela ozbiljni likovi završavaju sretno u ljubavi, a komični likovi ponekad prilično nesretno. Zemlja u kojoj se odigrava sve je Ilirija, tako da publika gledajući ovu dramu može otputovati u čarobnu zemlju iako ona stvarno postoji. Najkomičnije scene u Bogojavljenskoj Noći su one gdje ima prerušavanja i zamjene identiteta. Viola, jedan od glavnih likova u djelu se prerušava i postaje Cezario. Nakon brodoloma dolazi na ostrvo Ilirije smatrajući da joj je brat blizanac potopljen. Odlazi da radi kod Vojvode Orsina prerušena u muškarca poi menu Cezario. Upoznaje Oliviju koja se zaljubi u njega it u nastaje komedija kada joj on govori kako nikada nije izgubio srce za ženom. Sebastijan se vraća živ, Olivija ga ugleda i udaje se za njega misleći da je to Cezario. Pojavljuju se blizanci it u nastaje komična pometnja. To čini dramu komičnom. Ono što je još čini komičnom je ponašanje nekih likova čega su i oni sami svjesni. Odličan primjer takvog lika u Bogojavljenskoj Noći je Malvolio. Na samom početku vidimo da je on komičan lik po svom drskom ponašanju i zaljubljenosti u samog sebe, pa zato i biva prevaren od Sir Tobya i Marie. Pomaže im Feste koji će pokazati da je obrazovan. On često pjeva u drami, pa je to takođe jedan od znakova da je radnja vesela. Bogojavljenska Noć se smatra jednom od najveselijih Šekspirovih komedija zato jer u njoj postoje radnje koje donose puno smijeha i ličnosti koje svojim ponašanjem nasmijavaju publiku i unose veselje i smijeh u dramu. Šekspir je u ovoj drami sastavio grupu ljudi koji su humoristični i satirični likovi, čak i Malvolio koji se čini sumoran postaje jedan od smiješnih likova kada odluči da posluša ono što je napisano u pismu i obuče podvezice. Sukob dva svijeta – starog i novog. To je sukob romantičarskog i realističnog svijeta. To je borba za životi smrt. Tu boemi i melanholici traže svoja prava. Šekspir je na strain Tobya, Festa ali zna kakav je ishod njihove borbe i on ne želi lagati svoju publiku pa ipak naglvještava ishod borbe. Pojavljuje se Viola koja se prerušava u muškarca da bi lakše preživjela. Privid i stvarnost - Mnogi od problema i zabuna u Šekspirovom djelu "Bogojavljenska Noć" su rezultat iskrivljenog roda, a mnogi od njih uključuju prerušavanje i prevaru u ovom ili onom obliku. Kao najistaknutiji primjeri prerušavanja i izgled u odnosu na stvarnost u Bogojavljenskoj Noći su da privid sakriva važnu stvarnost, a ponekad to ometa lik u razvoju ili postizanju želja. Viola u "Bogojavljenskoj Noći" je najjasniji primjer toga, jer njena ljubav prema Orsinu mora biti neprepoznatljiva sve dok se privid ne zamijeni za stvarnost. Problemi vezani uz prevare i stvarnosti stvoraju napetost u "Bogojavljenskoj Noći”, posebno u slučaju Malvolia. Osim ovih primjera kada privid ne odgovara stvarnosti, postoje i drugi aspekti koji nisu potpuno jasni u smislu roda. Na primjer, ljubavni odnosi između muškaraca često su zbunjujući i pomalo dvosmisleni. Kroz značenje prevare, privid i stvarnosti su takođe zbunjujući u “Bogojavljenskoj Noći”. To je najočitije u slučaju prevare Malvolia. On je lik koji nije simpatičan, pogotovo kada ga prvi put susrećemo, ali je jedan od rijetkih za kojeg se ne čini da ima bilo kakvu masku, osim činjenice da njegova jednostavna pozadina ne odgovara velikoj viziji da je "Grof Malvolio." Uprkos njegovom učestvovanju u kreiranju da privid zamijeni stvarnost, on je i dalje žrtva ove paradigme u njegovim mislima. On ima veliki ego koji mu dopušta da gleda samo na vanjski izgled, a ne na dublju istinu ili stvarnost i on rado poprima drugi izgled kako bi zadovoljio uslove navedene u (navodno) da bi njegova želja postala stvarnost. Malvolio prerasta u ljubavni objekat i nosi žute čarape zato što je bio zaveden. Njegovo ponašanje podsjeća na Orsinove riječi kada jadikuje, "Fantazija je puna oblika / te je sama od sebe bajna". Orsino navodi da su "fantazija" ili romantična ljubav fantastični i da nisu povezani sa stvarnošću. Bilo da se radi o Malvoliu koji djeluje kao budala zbog ljubavi ili Orsinu koji želi samo da leži po cijeli dan i razmišlja o Oliviji, dvije teme su jasne - sama ljubav je krajnji oblik privida i stvarnosti, a kada se olako shvate, stvarnost se ističe. Privid i stvarnost su takođe čudni kao i sami likovi. Predstava počinje sa likom koji odluči da uzme drugi pol, a tu takođe ima likova koji se nikada nisu maskirali, rodnih identiteta i ljubavnih interesa. Na primjer, dok se očekuje da Viola / Cesario je zaljubljena u svog gospodara, to se kasnije mijenja jer vidimo da je Orsino više zainteresovan za mladića nego za Vilou. Čak i kada Viola pokaže svoj pravi izgled Orsino još uvijek ima čudnu ideju da bude zaljubljen u mladića, nego u ženu. U jednom trenutku pred kraj, Orsino kaže: "Cesario, dođi, / Jer, tako da će biti dok ste muškarac, / ali kada bi bio drugačije viđen / ti si Orsinova ljubavnica i njegova kraljica iz mašte". Sličan primjer neočekivane ljubavi koja prelazi pol je takođe ona koja se može vidjeti u slučaju Antonia koji prati Sebastiana, zbog "želje / koja je oštrija od obrađenog čelika". Ovo sve donosi drami još više zbunjenosti, ali i značenje privida u odnosu na stvarnost. Sve u svemu, čini se kao da Šekspir želi publici razjasniti istinsku prirodu stvarnosti. Takođe, predstavljanjem teme privida u odnosu na realnost u toliko konteksta (preoblačenje, trikovi, zamjene identiteta i dvosmisleni ljubavno spajanje) čitaocu se prikazuje da privid ponekad može biti od male ili čak nikakve vrijednosti. Likovi: Olivija i Orsino - Orsina i Oliviu vrijedi razmatrati zajedno, jer imaju slične osobnosti. Oboje tvrde da su preplavljeni snažnim emocijama. Kada ih prvi put susrećemo, Orsino tuguje za Olivijinom ljubavi, a Olivia tuguje zbog svoga mrtvog brata. Oni ne pokazuju interes u vezi s vanjskim svijetom, nego se radije zaključaju u svoje domove sa svojom tugom i potištenosti. Violin dolazak počinje da vadi oba lika iz njihovih školjki, ali ne daje neke jasne promjene. Orsino se prema Violi odnosi na način na koji se nikada nije odnosio prema Oliviji, umanjujući samozataškavanje što ga čini još simpatičnijim. Ipak, on ostaje pri svom uvjerenju da je zaljubljen u Oliviju do zadnje scene, unatoč činjenici da on nikada ne govori s njom tokom drame. Olivia, u međuvremenu, svoju tugu stavlja u drugi plan kada Viola (maskirana kao Cesario) dolazi da je vidi. Olivia ima svoje fantazije o ljubavnim jadima, u kojima ona žali, a to se sve odražava na Orsinu - za čovjekom koji je zapravo žena. Na kraju se čini da su Orsino i Olivia van dodira što se tiče pravih osjećaja, kao što pokazuje lakoću s kojom oni mijenjaju svoje osjećaje u posljednjoj sceni - Orsino od Olivie do Viole, a Olivia od Cesaria do Sebastiana. Sličnost između Orsina i Olivie se ne umanjuje do kraja drame, dok publika ne shvati da se udajom za Violu i Sebastijana, odnosno da se Orsino i Olivia žene za žensku i mušku verziju iste osobe. Likovi: Tobi i Malvolio - Sir Toby Belch je prikazan kao smion, pijanica i odmjeren prema ljubavnoj melanholiji. Šekspir ga koristi kako bi priči dao još veću dozu humora. On je mješavina dobrog raspoloženja i podle lukavosti. U dejlu dominira njegova melanholija koja pokazuje da ima snage, živahan je, bučan i dobro raspoložen kao što nam to sugeriše i njegovo ime. Jedino što on ne radi je spavanje. On je sam po sebi odvratan lik, ali to ga čini značajnim likom u drami. Tobyu je puno zabavnije družiti se na zabavama, ali on je kreten. On u potpunosti koristi svog pijanog prijatelja, Sir Andrew Aguecheeka, koji podupire Tobyev životni stil. Tobyev mučitelj Malvolio mrzi njegovu šalu i jako je ozbiljan. Sir Tobya se ne može optužiti za snobizam. Iako mu Malvolio govori da promjeni svoje ponašanje kako ne bi skrenuo s puta, ali on to ne želi i prema njemu se ponaša tako što ga ne poštuje. Toby pokušava posredovati brak između Olivije i Aguecheeka, da bi on osigurao svoj ekstravagantni način života. On je sebičan, a to što se želi oženiti Oliviom govori da ima socijalne ambicije. Malvolio ne odobrava njegov način života i postaje njegov neprijatelj. Malvolio u početku izgleda kao da je sporednik lik, a njegovo poniženje izgleda zabavnije od sporednog zapleta Viola-Olivia-Orsino-ljubavni trokut. Kada ga susrećemo prvi put Malvolio se čini da je jednostavan puritanac, krut i odvažan sluga koji voli da pokvari zabavu drugih ljudi. To mu je donijelo neprijateljstvo sa otkačenim, pijanicom Sir Tobyem i pametnom Mariom, koji zajedno kuju njegovu propast. Malvolio ima velike ambicije da se oženi sa Olivijom i postane “Grof Malvolio”. Tu se on i Sir Toby podudaraju jer obojica žele podići svoj status. Kada dobije pismo od Olivie njegovo drugo ime postaje zabluda, a to ga čini još više smiješnim. Sažaljenje za Malvolia se povećava kada ga Toby i Maria zatvaraju u tamnu sobu i proglašavaju ga ludim. On tada postaje žrtva i zarađuje naše poštovanje. Malvolio ostaje vjeran sebi i unatoč svemu, on zna da je on zdrav i ne dopušta da njegovo znanje bude uništeno. Ali Malvolio ne dobiva nikakvu nagradu za svoju patnju. Na kraju je izveden iz tamne sobe na proslavu gdje nema učešće. On nije dio arhaičnog svijeta “Bogojavljenske Noći” , odnosno on sugeriše da u svijetu neko mora da pati, a neko da bude sretan. |