Elementi mita i rituala u djelu
“ Kći Lotršćaka” Marije Jurić Zagorke
Mit, ritual, civilizacija
Prije no što iznesem i pokušam objasniti prisutnost i značaj
mitova i rituala u Zagorkinom djelu “Kći Lotršćaka”,
definirat ću mit i rituale i njihov značaj u formaciji kulture, koja je
sama po sebi mreža simboličkih obrazaca civilizacije; naime mitovi prije
svega počivaju na simbolizmu. Mitovi su priče nastale u raznim kulturnim
područjima širom svijeta koje govore o porijeklu i nastanku čovjeka, naroda,
i drugih živih bića, te bogova i heroja kulture, kao i nastanka civilizacije
i cjelokupnog svemira. Mitove možemo podijeliti u više kategorija, mogu
biti kozmogonijski, vezani uz religiju i rituale, o raznim herojima kulture
koji su donosioci civilizacije, o bogovima ili su povijesnog karaktera,
koji govore o seobama plemena. Tako je mit zapravo narativna refleksija
nekog naroda, tj. separirane kulturne grupacije, a formira njihov osjećaj
zajedničke povijesti i pripadnosti unutar grupe te značajnog odnosa sa
"višim" silama iz okolnog svijeta i svemira. Mit je projekcija
aspekata duše određene kulture. U svom kompleksnom ali otkrivajućem simbolizmu,
mit je u odnosu na kulturu kao što snovi stoje u odnosu na osobu. Obično
se mitovi vežu za drevne narode. Mitovi zapravo simboliziraju jedan specifičan
pogled na svijet, skriven i kodiran mnogostrukim značenjima. U ovom djelu,
koje prije svega počiva na mitskoj simbolici, prisutna je svaka od navedenih
vrsta mita. Uz mitove možemo vezati i rituale, jer i oni se temelje na
simboličkom sadržaju. Ritual označava svečan čin ili svečanu ceremoniju
koje se održava u skladu sa određenim zadanim pravilima, a ta pravila
su konkretna materijalna manifestacija simboličkog obrasca. Rituali su
često praćeni određenim riječima, gestama a mogu biti vjerske ili svjetovne
prirode. Kao takvi, rituali su uvjetujući čimbenici kulturne stvarnosti.
Razmatranje mitova i rituala u okviru popularne kulture
Kako su mitovi, legende i rituali potekli iz naroda, logično
je da kao takvi bivaju elementima narodne kulture, a popularna kultura
jest upravo suvremeni komercijalni oblik narodne kulture. Bilo društveni,
religijski, ili povijesni odnosno narodni mitovi; svi oni potječu iz prošlosti
te se šire ponajviše usmenom predajom, a svojom raspršenošću generiraju
kolektivnu svijest, a s druge strane je i učvršćuju. Kada čovjek u ranoj
mladosti, kada nema razvijeno kritičko mišljenje, pročuje neki mit, on
se tada ukorjenjuje u njegovoj svijesti te nalazi svoje mjesto kao simbolički
konstrukt koji potiče kognitivne procese, te razvstavanje dobivenih informacija
za dalje. Tako su nam predstavljeni određeni arhetipovi negativnih i pozitivnih
tj. poželjnih i nepoželjnih osobina, koji kroz prenesena značenja dobivaju
na čvrstoći i uvjerljivosti. Kći Lotršćaka se upravo poigrava takvim simboličkim
konceptima, s težnjom da nas navede da kritički preispitamo mitove koji
čine popularnu kulturu podneblja kojem pripadamo.
Elementi mita i rituala u Kćeri Lotršćaka
Pročitavši knjigu i upoznavši se s teorijskom literaturom, uvidjela
sam elemente mitova i ritualnih obrazaca kroz fabularnu cjelinu djela
koje ubrajamo u žanr pisma koje prenosi prije svega iskonsko žensko iskustvo
pripadajućeg vremena; međutim kodifikacije standardno ponavljajućih obrazaca
takvog iskustva se lako mogu proživjeti i kroz kasnije periode, baš kao
i one prethodeće. Kroz fabularni tok su prisutni elementi poganskih, kršćanskih
(prije svega katoličkih) i narodnih mitologija inkorporiranih u sentimentalno
obojen tipičan diskurs ženske popularne romanse. Roman umnogome koristi
mitove, legende i rituale kao ključne čimbenike zapleta radnje. Mitovi
i rituali predstavljeni u romanu odražavaju iskustvo života kojim pojedinac
postaje dio društva. U Kćeri Lotršćaka mit ima četiri dimenzije koje čine
imanentnu cjelinu: mističnu, kozmološku, sociološku i pedagošku.
Fryeva konstrukcija mita ljeta; kako se odražava u djelu
Prema teoretičaru Fryeu romantični mit kakav se proteže kroz djela na
koja se reflektira temelji se na narativnom toku koji se odvija prema
šest zasebnih perioda:
1. Mit o rođenju junaka
2. Nevino djetinjstvo i mladost protagonista
3. Potraga za iskustvom putem konstrukcije identiteta
4. Obrana integriteta nevinosti pred nasrtajem iskustva
5. Izmjena prirodnih ciklusa i razrješavanje traženog misterija
6. Završetak kretanja od aktivne do kontemplative pustolovine
Tih šest faza lako možemo identificirati kroz fabulu:
1. Protagonist Divljan rađa se u nesretnim okolnostima, otac antagonist
ga se želi odreći jer je plod njegova nedjela; čina silovanja nad njegovom
majkom koja je žrtva, prognana i osramoćena iako nedužna i pravična, na
kraju tragično okončava.
2. Divljan odrasta na selu s oklevetanom majkom koja se žrtvuje da bi
ga prehranila. Osim majčinskog aspekta ženstvenosti izražen je i aspekt
spolnosti, a majka mora biti ubijena i žrtvovana kako bi se zavjet ispunio
3. Divljanov put je nastojanje da ispuni svoj zavjet, pomaže Rakarima
i pronalazi zavodnika i ubojicu vlastite majke.
4. Divljan razvija idealan maskulini ljubavni aspekt; osjeća zaštitničku
ljubav prema Manduši, dok se ona opire njegovu zlu ocu i i njegovoj sebičnoj
i nehajnoj pohoti prema ženskom principu, koji on promatra isključivo
kao alat zadovoljena svoje nekontrolirane požude. Manduša dakako odbija
nedolične ponude kanonika Šimuna, grofa Brandenburga i drugih muških likova.
5. Manduša biva spašena iz kule na crnom otoku, zatim se oporavlja, manifestira
spolnost kroz odnos, a u toj fazi se i rješava misterij Divljanovog zavjeta.
6. Nakon ispunjenja zavjeta i dokazane nevinosti radnja Kćeri Lotršćaka
završava povlačenjem u idilu bračne harmonije
Pored realizacije faza Fryevog ljetnog romana, ono što također čini
djelo takvim je radnja usmjerena na iako stereotipnu, ipak i slikovitu
karakterizaciju likova, kao i na konflikt protagonista i antagonista;
naime karakterizacija je krajnje rigidna i plošna – likovi su pozitivni
odnosno negativni isključivo u odnosu prema misiji junaka, Divljana. Likovi
koji mu pomažu su prikazani kao etički ideali; kreposni, vrijedni, pošteni
i hrabri. Njegovi neprijatelji su karikirani i prikazani kao kukavni nitkovi,
razvratnici, preljubnici, slabići i izdajice, a svaki stereotipni lik
ima moralnog oponenta: Divljan-kanonik Šimun, Manduša-Rosanda, markgrof
Brandenburg-Pogledići, Pop Mirša (figura mudraca)-župnik Kos, Rakari-lukavački
vojnici.
Mitovi, legende i rituali kao komponente narativnog prostora
Narativni prostor korišti mnoštvo različitih mitova, rituala i legendi
koje imaju ulogu tematskih komponenti. Kči Lotršćaka nudi višestruke mogućnosti
iščitavanja mita kao društvenog i kulturalnog fenomena. Mit se koristi
kao izražajno simboličko oruđe razumijevanja čovjekova najunutarnijeg
bića i realnosti; po Campbellu ''mitovi su ključevi koji vode do duhovnih
potencijala ljudskog života''. Tako je mit kontekst bez kog radnja ne
bi bila moguća.
Poganski, kršćanski i narodni mitovi u Kćeri Lotršćaka
Poganski mitovi su definirani kao izraz čovjekova shvaćanja bogova kao
natprirodnih bića, posve nadmoćnih i nezamislivih u odnosu na njegovu
ranjivost. Poganski mitovi se pojavljuju dva puta u romanu; u legendi
o bogu Urusu i Crnom Otoku te priči o ''lukavačkoj veparici''. Bog plodnosti
Urus je bio kurpulentno i crno biće čija pojava bi izazivala strah, a
kao žrtvu sebi je prinosio vile i djevice. Tako on kao mitsko biće nije
refleksija zahvale plodnosti niti poticatelj mističnih religijskih rituala,
već daje otvoren poticaj korupcije i spolnog razvrata kao uživanje crkvenih
velikaša. Na drugom mjestu u romanu koje prikazuje poganski mit slikoviti
su opisi strahovitih obreda žrtvovnja djevice Urusu na njegovom maskulinog
principa koji niti može, niti želi kontrolirati svoje surove nagone, tako
nanoseći povrede krhkom i nevinom principu ženskog lika koji ima potrebe
za voljenjem, a žrtvujući svoju čednost.
U kontrastu s poganskim mitovima koji su proizvod tumačenja kozmosa i
prirode iz očiju primitivnog čovjeka kršćanski mitovi su mitovi sociološke
funkcije koja je ispravna ako se oni shvaćaju metaforički, a opasna i
lažna ako se isti tumače doslovno. Kako su antagonisti romana odreda visoki
crkveni dužnosnici, Kćeri Lotršćaka otvoreno kritizira licemjerstvo crkvene
institucijev koje zaboravlja temeljni nauk katoličke vjere koji se temelji
na ljubavi prema bližnjem i praštanju. Tu je dakle, legenda o Bogorodici
s Kamenih vrata, legedna o Sv. Kimernis i Sv. Luciji. Slika Bogorodice
s kamenih vrata je ugasila plamen vatre koji je gutao sve pred sobom ali
se zagasnuo pred slikom. Sveta Kimernis je predstavljala mitski krucificirani
androgeni ženski princip nedefiniranog spola, što propituje odnos roda
i moći u aktivnoj cjelini života problematizirane zajednice. Naime, glavne
junakinje Dodola i Manduša se obraćaju upravo sv. Kimernis za za zaštitu,
čime se idejno isprepliće kontekst zadanih situacija. Na kraju, dio romana
veže se i uz Sv. Luciju; naime svake godine na blagdan Sv. Lucije muškarci
su birali općinske poglavare, a djevojke su supružnika birale praznovjernom
procedurom s elementima poganskih rituala. Isprepletanjem spolnog, pravnog,
javnog i privatnog, praznovjerja i sakralnoga, Zagorka se u okviru kršćanskog
mita identificira kroz iskustvo suživota s najrazličitijim entitetima.
Za razliku od poganskih i katoličkih mitova koji nastoje proniknuti u
misterij ljudske egzistencije, narodni mitovi pridonose homogenosti i
integraciji nacionalnog korpusa kao izražaja kolektivne svijesti koja
čini jedinstven, ali nepropustan etnos. To dakako uključuje poticaj na
određeni model društvenog poretka, a pedagoška komponenta nacionalnog
mita poučava ljude kako preživjeti u raznim okolnostima podržavajuć poredak.
Tako hrvatski ban žedan i izmoren pronalazi svoju duševnu okrjepom ugledajuć
Mandušu koja mu udahnjuje novi život, tako Zagreb postaje Rajski vrt,
a mladi ban i Manduša oslikavaju Adama i Evu prognane iz Raja. Ljubomorni
banov brat zatim napada, što je varijacija mitskog sukoba Kaina i Abela,
a u romanu su se obojica ubila zarivši nož u prsa jedan drugom. Mit završava
tako što Manduša traga za njihovim dušama.
Zaključak
Mitovi predstavljeni u romanu svojom sveobuhvatnošću svakako otvaraju
širok horizont za književne i filozofske analize prikazanih elemenata.
Naslutila sam da je svaki aspekt psihe protagonista prikazan kroz neki
mit. Tolikom ukorporiranošću mitova u djelu autorica je htjela postići
širenje svijesti kod čitatelja, jer takav korpus je namijenjen preispitivanju
ustaljenih obrazaca kroz simboličke kodove koji golicaju ustaljena stanja
svijesti. Tako se prikazani mitovi ne odnose samo na likove i situacije
u djelu, već se mogu značenjski i simbolički proširiti na svaku životnu
situaciju i svjetonazor ovisno o osobnoj širini receptora mita, tj. čitatelja.
Narativna struktura je konstituirana od mitskih zapleta čije ideje su
nositelji brojnih funkcija koje oblikuju stvarnost življenja.
Literatura:
1. Marija Jurić Zagorka, Kći Lotršćaka, Školska knjiga, Zagreb, 2006.
2. Jerry D. Moore, Uvod u antropologiju, Jesenski turk, Zagreb, 2002.
3. Kako je bilo. O Zagorki i ženskoj povijesti , radovi sa znanstvenog
skupa "Marija Jurić Zagorka - život, djelo, naslijeđe / Feminizam,
povijest, politika" , Centar za ženske studije,Zagreb,2011.
4. http://www.znanje.org/i/i25/05iv06/05iv0628/O%20Mitologiji.html
5. David Adams Leeming: Encyclopedia of creation myths, ABC-CLIO, Inc.,
Santa Barbara, Kalifornija, dostupno na na URL: http://www. sites.otago.ac.nz
/EBchecked/topic/142144/creation-myth/Adams_Leeming.pdf
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi seminarski
rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|