MARIN DRŽIĆ
Marin
Držić (Dubrovnik, 1508.? – Dubrovnik, 1567.), pjesnik
i komediograf (nećak Džore Držića) Marin Držić, zvan Vidra
(zbog snalažljivosti i inteligencije), rodio se (u kući blizu Kneževa
dvora) u dubrovačkoj pučkoj, trgovačkoj i posjedničkoj obitelji (u starini
se zvala Držimir ili Dersimiri /1295./, a i skraćeno Drža/Dersa/Dersia/Derxa,
a do oblika Držić prvi put dolazi 1326.). Držićeva obitelj imala je
nasljedno pravo protektorata nad crkvama svih svetih (Domino) u Dubrovniku
i svetoga Petra na Kalamoti
(Koločepu), imanja u Konavlima, Gružu, Rijeci dubrovačkoj, Stonu i Kalamoti,
ali je naglo osiromašila, pa 1538. moraju prodati i vlastitu obiteljsku
kuću. Srednje školovanje prošao je Držić u Dubrovniku, a 1526. kao klerik
postao je rektorom dviju crkava. Kad obitelj počinje materijalno propadati
(Marin je najmlađi od petero braće, ima i dvije sestre, a bilo ih je
dvanaestero prije nego su neki umrli), Držić prihvaća dužnost orguljaša
u dubrovačkoj Katedrali. Od Senata iste godine, 1538., međutim, prima
jednokratnu pomoć i kreće na studij u Sienu. 1541. u Sieni je izabran
za rektora studentskog konvikta Sapientiae i za prorektora Sienskoga
sveučilišta (ima vlastitu sobu u domu, dvoje slugu, potrebnu hranu).
Studirao je pravo, književnost, filozofiju i glazbu (znao je izvrsno
svirati nekoliko instrumenata, a poznavao je i nekoliko stranih jezika).
Zna se također da je kažnjen ukorom jer je za vrijeme španjolske okupacije
kao glumac (igrao je ljubavnika) sudjelovao u zabranjenu izvođenju nepoznate
komedije, u stanu jednog sienskog građanina. Držić se 1545. vraća u
Dubrovnik; braća su već bankrotirala (Držićev se brat Vlaho bio u Veneciji
afirmirao kao slikar) i Marin Držić morao je početi raditi kao pisar.
Krajem te godine u Dubrovnik je doputovao pustolovni austrijski grof
Christoph von Rogendorf i Držić postaje njegov zabavljač, sobar i tajnik
(imao je plaću od dva dukata i dva odijela godišnje). Zajedno putuju
u Beč i Carigrad. Godine 1548. Držić postaje đakon, a dvije godine kasnije
prezbiter. Počinje Držićevo zlatno razdoblje hrvatskoga kazališta. Prikazuju
se: eruditna komedija Pomet (izgubljena, prikazana 1548. Prid Dvorom),
pastoralna drama u stihu Tirena (1549., predstava ispred Kneževa dvora
prekinuta zbog nevremena, izvedena ponovno, s novim prologom, 1551.,
na svadbi Vlaha Držića), rustikalna farsa u stihu Novela od Stanca (1550.,
palača Frana Kabužića, svadba Martolice Džamanjića), rustikalno-mitološka
drama u stihu Venere i Adon 1551., palača Sinčićevića, svadba Vlaha
Držića), eruditna (učena, plautistička) komedija u prozi Dundo Maroje
(1551., u vijećnici Kneževa dvora, nakon neposredne zabrane izvedbe
Pred Kneževim Dvorom ili navodnoga nevremena). Pjesni ljuvene izlaze
1551. u Veneciji u jedinoj Držićevoj knjizi objavljenoj za njegova života;
naslovljena je Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim
lijepim stvarmi, a u njoj su osim ljubavnoga kanconijera i nekoliko
pjesama različite tematike objavljene sve Držićeve dotadašnje drame
u stihu (Tirena, Venere i Adon, Novela od Stanca). Da je knjiga bila
izvrsno prihvaćena, dokazuju još dva njezina izdanja, 1607. i 1630.
1553. Držić postaje pisar u solani (za plaću od pet perpera). Tih je
godina izvedena pastoralno-rustikalna drama u prozi ili komedija Džuho
Krpeta (1554.?, svadba Rafa Gučetića, sačuvana samo u fragmentima),
eruditna (plautistička) komedija u prozi Skup (1555.?, svadba Saba Gajčina),
rustikalno-mitološka drama u prozi i stihu Plakir iliti Grižula (1556.,
oba naslova potječu od istraživača, autorski se naslov nije sačuvao).
Vrijeme premijere plautističke komedije u prozi Pjerin (sačuvana samo
u fragmentima, izvedena na svadbi Džona Miškinova), vrijeme premijere
komedije u prozi Tripče de Utolče ili Mande (autorski naslov nije sačuvan,
oba su naslova dali istraživači) i komedije u prozi Arkulin nije se
do danas utvrdilo. Zna se da je 1557. u Hvaru ili u Zadru Marin Držić
posjetio Mikšu Pelegrinovića. Držićeva tragedija Hekuba, prva sačuvana
hrvatska tragedija, izvedena 1559., izvorna je adaptacija istoimene
Euripidove tragedije na temelju talijanske preradbe Lodovica Dolcea.
Izvođači Držićevih dramskih djela bile su amaterske družine mladića
(koji su glumili i ženske uloge): Pomet-družina, družina Gardzarija
i Od Bidzara, Njarnjasi, itd., sastavljene od mladih plemića, ali ponekad
i od skupnoga nastupa mladih vlastelina i građana. Posljednje godine
Držićeva života ovijene su tamom: nestao je iz Dubrovnika, ne zna se
čemu se posvetio nakon što je napustio teatar. Od 1562. do 1567. u Veneciji
je kapelan tamošnjeg nadbiskupa. Nezadovoljan stanjem u Dubrovniku,
razmišlja o obaranju oligarhije, odnosno "vlade ludijeh nakaza"
i uspostavljanju demokratske vlasti. Ta je epizoda iz Držićeva života
ostala prilično nerazjašnjena i baca novo svjetlo na čovjeka i komediografa
(prvenstveno) Marina Držića. Naime, Držić iz Firence (gdje se iznenada
našao) piše 1566. toskanskom vojvodi Cosimu I. Mediciju urotnička pisma
(zna se da ih je bilo pet, ali su četiri sačuvana; prvo je napisano
2. srpnja i bilo dugo četrnaest stranica, a posljednje je poslano 28.
kolovoza) na talijanskom jeziku, pravi biser autobiografsko-memoarsko-polemičke
proze. Iako je u potpunosti zamislio urotnički plan, na pisma nikad
ne dobiva odgovor. Ne zna se je li Držićeva iznenadna smrt u Veneciji
1567. povezana s tim pismima (pokopan je 2. svibnja 1567. u crkvi Sv.
Ivana i Pavla u Veneciji). Držićeva lirska poezija nastavlja se djelomice
na raniji hrvatski petrarkizam, koji u glavnom posručju svoga stvaranja
– drami – parodira. Dramski opus, koji je bio izvođen isključivo o pokladama
i na svadbama (nekoliko puta godišnje, ne cijelu godinu), čini pastoralni
(idilični) i komediografski dio. U pastoralnom dijelu poseže za domaćom
tradicijom (npr. Džore Držić), za oblicima talijanskoga pastoralnoga
kazališta i za oblicima rustikalnoga kazališta s izvorima u srednjovjekovnoj
protuseljačkoj farsi i pučkom kazalištu. Temelj Držićevih drama čini
antiteza (pastoralno-mitološko: rustikalno, viši slojevi: niži slojevi,
stih: proza; svijet poezije: realni svijet…), čime iz renesansne poetike
prelazi u manirističku poetiku (suprotstavljanje umjetnika politici;
zrcalna dramaturgija zamjenjuje dotadašnju dramu tzv. realističkoga
oponašanja). Držićevo komediografsko stvaranje najvećim je dijelom bazirano
na eruditnoj (učenoj, plautističkoj) komediji (prolog, 5 činova, jedinstvo
mjesta (renesansni trg), vremena i radnje, stalni i karakteristični
tipovi, karakteri, dramske osobe: škrti starci, zaljubljeni mladići,
djevojke, sluge, sluškinje, gospodari, prostitutke, hvalisavi vojnici,
stranci, krčmari…; zaplet na prepoznavanju i zamjeni: qui pro quo),
s podlogom radnje u svakodnevici, u talijanskoj novelistici i plautovskim
komedijama. Za suvremenu talijansku komediografiju vezuje ga posebna
uloga jezika i jezičnih stilizacija kao izvora komike. Priklanjajući
tome karnevalsku tradiciju, autobiografska izvorišta ključeva za interpretaciju,
urotnički pogled na društveno-ploitičku situaciju, scenski šarm, inteligenciju,
lucidnost… stvara potpuno originalan i genijalan komički teatar koji
predstavlja vrhunac hrvatske renesanse i manirizma, vrh hrvatske i jedan
od vrhunaca europske književnosti i kazališta Prevođen na brojne jezike
i izvođen na mnogobrojnim hrvatskim i svjetskim pozornicama s golemim
uspjehom, Držić postaje i ostaje i naš suvremenik. Tri su vrhunca Držićeve
komediografije: Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup.
“Dundo Maroje”
Komediju Dundo Maroje Držić je oblikovao kao petočinku
s prizorima. Na početku, u obliku ekspozicije u djelo, Držić je napisao
dva prologa, jedan autorski te jedan negromantov (čarobnjakov). Kao
i u mnogim ranijim komedijama, tako i u ovoj prolog je iznimno važan
za razumijevanje djela. Prvi prolog je prolog negromanta u kojem Držić
govori da će ova komedija pokazati tko su "ljudi nahvao",
a tko su "ljudi nazbilj". Držić je tim govorom htio da dubrovačka
vlastela povjeruje da su oni "ljudi nazbilj" koji su dobri,
pošteni, pravični, no tijek komedije će pokazati suprotno. Djelo je
pisano dubrovačkim narodnim jezikom s nerijetkim pojavama latinizama
i talijanizama. Djelo je, stoga teže čitljivo zbog samog jezika kojim
je pisano. U prvom redu, ovo je komedija karaktera u kojoj Držić na
ironičan i gotovo sarkastičan način ismijava karaktere i osobine glavnih
likova. Suprotnosti među likovima također doprinose komičnosti ove radnje.
Dundo Maroje je predstavnik stare generacije, a Maro mlade. Suprotnosti
između građansko-patricijskog sloja i sloja obespravljenih gdje Držić
zauzima negativan stav prema prvom sloju također doprinose komičnosti
radnje. Renesansa je bila razdoblje velikih suprotnosti u društvu, a
to vidimo i u ovom djelu gdje bogati gospodari imaju svoje sluge koji
su obespravljeni, potlačeni, bez ikakvih prava. Likovi su govorno okarakterizirani
zato što se po njihovom govoru vidi kakvog su karaktera. Pomet svojim
monolozima pokazuje svoj dobar i pošten karakter "Srcem mučno idem
- čijerom voletijero. I tko k meni dođe. "Pomete, opravi mi",
- opravljam; "Pođ' za mene", - idem; ruga se sa mnom, - za
dobro uzimljem". Dok Dunde Maroje samo govori o svojim dukatima
te je tako okarakteriziran kao škrtac. Pomet Trpeza je glavni lik koji
započinje i vodi svaku intrigu. Preko lika Pometa, Držić zapravo iznosi
svoj vlastiti svjetonazor, te je u tom liku, Držić prikazao sebe s manama,
ali i vrlinama. "Ma se je trijeba s bremenom akomodavat."
jedna je od glasovitijih Pometovih izreka. U toj izreci, Pomet poručuje
da se treba vremenu i situaciji prilagoditi da bi poslije, naučeni i
s iskustvima izašli pametniji i s mogućnošću promjene svoga života.
To se očituje naročito kod Pometa koji inteligencijom i razumom svladava
glupost i sudbinu. "Kralj je čovjek od ljudi, koji se umije vladat"
još jedna je važna Pometova izreka koja pokazuje da je Pomet, svojim
svjetonazorom i svojim stavom postao kralj od ljudi jer nije bio pohlepan,
nije imao novaca, niti je bio utjecajan, a opet je na kraju izašao kao
pobjednik, kao vladar nad ljudima. Pomet Trpeza klasičan je primjer
renesansnog lika sklonog životnim užicima i hedonizmu, koji sve čini
da bi zadovoljio svoje potrebe i želje. "A merita moj profumani
trbuh da mu vjerno služim. Sve sam ove galanterije za njega naučio,
er me nigda ne izdava na dobru obroku; vazda je bio pripravljen, dispos
ponijet". Hrana mu predstavlja sve, a trbuh mu je bio gospodar,
stoga je i dobio nadimak Pomet Trpeza. Glad je kod Pometa zapravo metaforička
glad za boljim životom, jer on, kao i Bokčilo, teži biti svoj gospodar,
a ne drugome sluga. Strpljenje je također vrlina koja čovjeku dobro
donosi. Tako je i Pomet, strpljenjem došao do cilja. "Trijeba je
bit pacijent i ugodit zlu bremenu, da se pak dobro brijeme uživa".
Čovjek strpljenjem i prilagođavanjem nevoljama jedino može uspjeti u
postizanju vlastita cilja.
Sadržaj djela “Dundo Maroje”
U prologu nas čarobnjak upoznaje sa radnjom cijele konedije. Starca
Maroje dolazi u Rim sa sinom Marom. Dao je sinu 5000 dukata i poslo
ga u Italiju da obiđe sva važna trgovačaka mjesta i postane trgovac.
Međutim, Maro je novac potrošio živeći u Rimu i kupovao je darove Lauri
u koju se zaljubio. U Lauru je bio zaljubljen i Ugo Tudšek. Svi oni
imaju svoje sluge koji su im veliki pomoćnici i savjetnici. Maroju pomaže
Bokčilo, Ugu Pomet, Maru Popiva, a Lauri Petrunjela. Laura uživa u ˝bogatstvu˝
koje Maro djeli s njom, ali kad je Maroje došao u Rim, Maro se pretvarao
da ne pozna vlastitog oca. Onda mu Popiva savjetuje da ode Lauri posudi
3000 dukata i da glumi da je trgovac. Laura je, zaluđena pričom o velikom
Marojevom bogatstvu, posudila je novac. Plan nije uspio jer je Maroje
prevario sina i uzeo mu te tri tisuće. U grad je otprilike u isto vrijeme
došla i Pera, Marova zaručnica. Ona je saznala da je Maro s Laurom.
Kroz cijelu priču Pomet, sluga Uga Tudšeka, pokušava pomaknuti vodu
na svoj mlin i otkriti cijelu istinu Lauri da ostavi Mara i uda se za
njegova gospodara. Otkrio je Petrunjeli da je Maro zaručen, te da će
mu otac uzeti sav novac i povesti ga u Dubrovnik. Kasnije se otkriva
i da je Maroje uzeo Laurin novac. Slučajno, Pomet na ruke dobiva dva
pisma koja će se kasnije pokazati izuzetno važna. Otkrio je i da je
Laurino pravo ime Mandalijena Tudšek i za to dobio sto škunda. Ne otkrivajući
to nikome, uspio je spojiti Lauru i Uga. Maro se pristao oženiti Perom
jer je njemu baka ostavila veliko bogatstvo, ali pod uvjetnom da se
oni vjenčaju. Pomet se zaručio s Petrunjelom, a Maroje je vratio bar
dio svojih novaca.
I čin
Dundo Maroje traži svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izuči zanat
za trgovca. Njegov sin Maro je sa 5000 dukata umjesto da ide u Firenzu
otišao u Rim i tu se prepustio lagodnom životu. Kada je njegov otac
otišao da ga potraži sa sobom je poveo svoga slugu Bokčila koji nije
mislio na ništa drugo nego na jelo i piće. Nakon što su stigli u Rim
sreli su jednog Kotoranina, Tripčetu koji ih je poveo u neku gostionu
a začudili su se kada su čuli da u Rimu postoji neki gospodin Marin
koji živi veoma raskošno. Dundo Maroje je odmah znao da se radi o njegovom
sinu. Kada su došli u jednu četvrt, Tripčeta reče da ovdje stanuje ljubavnica
gospodina Marina. Došli su pred jednu gostionu, ali mu se činilo veoma
skupo te je Dundo Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodžaju
tu ja siromah ne alodžavam tu sinjor Marin alodžava". Tada
se upute do druge gostione koja je bila veoma blizu. U to doba Ugo je
sinjori Lauri, Marinovoj ljubavnici, obećavao sve samo da mu pokloni
malo pažnje ali ona to nije htjela. Upravo u to doba očekivala je Marina.
Marin je otišao obavijesti svog slugu kako će ostati na ručku sa Laurom.
Osim Marinova oca tražila ga je i njegova zaručnica Pera koju je ostavio
u Dubrovniku. Ona se je preobukla u momka i zajedno s još jednim momkom
tražila ga već tri dana.
II čin
Petrunjela, Laurina služavka, razgovarala je sa Pometom. On joj je rekao
kako je Marinu došao otac i kako će ga ubrzo odvesti sa sobom iz Rima
natrag u Dubrovnik. Također joj je rekao da je Marin ostao bez novaca
i da bi za Lauru bilo bolje da gleda za gospodinom Tudeškom, njemačkim
plemićem. Petrunjela mu obeća da će utjecati na njenu gospodaricu. U
gradu su došla tri prijatelja koji također traže Marina. Jedan od njih
je prepoznao Petrunjelu. Maro je sa Laurom stajao na balkonu, a pošto
je Laura počela zvati Petrunjelu da uđe u kuću, on se okrenuo i prepoznao
svoje prijatelje. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje i sukobljava
se sa sinom. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata, Marin se je pravio
da ga ne poznaje. To je oca rasrdilo, te je on potegao nož da ulovi
sina. Uto dođe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. Nakon što su
Dunda Maroja odveli u zatvor, Bokčilo je ostao sam, a nakon lutanja
gradom sreo je Pometa. Pošto su se poznavali još iz Dubrovnika, Bokčilo
ispovijedi nezgodu koja ga zadesi. Na to Pomet savjetuje Bokčila da
pokuca na Laurina vrata i da kaže da je Dundo Maroje sinu donio tovar
vrijedne robe, te traži da se pomire. Kada je to Popiva čuo odmah ga
je uveo gospođi Lauri da ga dobro nahrani.
III čin
Kada se Marin vratio, pred kućom ga dočeka gospodin Sadi koji je tražio
da mu Marin plati svotu od 200 dukata koju mu je bio dužan zbog ogrlice
koju je poklonio Lauri. Pošto nije imao baš mnogo novaca, Marin je najprije
odugovlačio, a onda je vidio da ne može izbjeći plaćanje, te plati dug.
Kada mu je Laura rekla da je Popiva sa Bokčilom otišao po Dunda Maroja,
te da će ga dovesti onamo, Marin se razbjesni. Kada je našao Popivu
ovaj ga savjetuje da ode k Lauri i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata,
da kupi robu. Ugo ponovno dolazi kod Laure, te moli Petrunjelu da kaže
Lauri da će joj dati dukata koliko joj drago, samo da bude njegova žena.
Kada ga Tripče sve to čuje on se posvadi s Ugom. Popiva govori Lauri
o tome kako je Marin u teškom stanju i kako nema novaca, a Laura mu
odgovara neka Marin dođe k njoj i ona će mu pomoći. Marinova zaručnica
Pera, susrela je Petrunjelu i kaže da su Marin i ona zaručeni već 3
godine. Prvom prilikom će to Petrunjela prenijeti gospodarici.
IV čin
Dundo Maroje saznaje da je Bokčilo dosta novca potrošio na hranu i to
ga ljuti jer je on veoma škrt. Pošto je Marin nabavio novca od Laure,
kupio je robu kojom bi se ocu dokazao kao trgovac. Marin se skromno
odjene te pođe ocu u susret. Kad su se susreli Maro kaže ocu da ga je
napao netko njemu sličan, pretvarajući se uzornim građanom i poštenim
trgovcem. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao lukavijim rekavši
da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. Tako je na prevaru
uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu. U grad dolazi neki čovjek
i traži djevojku po imenu Mandalijena. On je iz Kotora, a poslao ga
je otac te djevojke da ju pronađe jer ju je izgubio. Kada se Petrunjela
vratila Lauri, rekla joj je da je Marinu u Rimu došla zaručnica, da
ju je Marin prevario i da mu je bez veze dala 3000 dukata. Nakon nekog
vremena dolazi Popiva donoseći poklon Lauri od Marina. Ona primi poklon
i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina.
V čin
U petom činu se očituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom.
On odjeven poput plemića, s ogrlicom oko vrata, dolazi Lauri i u zamjenu
za 3000 izgubljenih dukata ponudi Uga Tudeškog. Pomet se s Laurina balkona
ruga Marinu i Popivi, koji bjesne. Nakon sve zavrzlame napokon su se
na okupu našli Dundo Maroje, Bokčilo, Baba, Pera i Dživo. Dundo Maroje
se jako razljutio zbog svog sina, te ga se odriče. Pera je razočarana,
no još i dalje voli Mara. No ipak, na kraju, sve je sretnije završilo
povratkom svih u Dubrovnik, dok se sinjora Laura vratila u Kotor.
Analiza dela “Dundo Maroje”
Mjesto i vrijeme radnje:
Radnja ovog djela odvija se u Rimu, u 16.stoljeću.
Kompozicija:
Ovo djelo se sastoji od pet činova. Svaki čin sastoji se od prizora.
Na početku djela pisac se služi ekspozicijom, tj. postepeno nas uvodi
u radnju svog djela. Djelo je pisano za izvođenje na pozornici.
Tema djela i motivi:
U ovom djelu prisutan je sukob oca i sina, tj. sukob generacija koji
je uvijek prisutan među ljudima. Glavni problem u ovom djelu je pohlepa
za novcem. Pisac na jedan način ismijava tu pohlepu. On nam želi reći
da novac nije najvažniji na svijetu i da zbog njega mnogi ljudi postanu
zli. On nas upozorava da i mi ne postanemo takvi.
Ideja:
Pisac nam pomoću ovog djela želi reći da novac nije sve i da ne smijemo
dopustiti da nas novac iskvari.
Stil, jezik i tehnika pisanja:
Ovo djelo je pisano na dubrovačkom narodnom jeziku uz koji se pojavljuje
i talijanski. Djelo je teže čitljivo upravo zbog jezika kojim je pisano.
Djelo je pisano u dijalozima i monolozima. Pomoću dijaloga saznajemo
više o likovima dok pomoću monologa pisac opisuje pojedine situacije.
Djelo je pisano za izvođenje u kazalištu.
Analiza likova dela “Dundo Maroje”
Dundo Maroje - Živ čovjek i tipičan dubrovački trgovac
iz epohe renesanse, a tek poslije toga smiješan i škrt starac komedije,
on, istina, neumorno plače za svojim dukatima i neprikladno podvlači
da mu je do njih više stalo nego do sina (Maro/Marin).
Maro Marojev - Renesansni mladić, sin škrtog dubrovačkog
trgovca, željan slobode i uživanja. Kad ga je otac poslao u Italiju
da postane trgovac iskoristio je priliku i slobodno i bez razmišljanja
trošio novac koji mu je otac dao. Naivno i bez razmišljanja prihvaća
sve tuđe savjete. Lakomislen i rasipan.
Pomet - Sluga Uga Tudšeka, zaljubljen u Lauru koja
je Marova ˝kurižana˝, tj. ljubavnica. Snalažljiv je i dosjetljiv, traži
puteve do svog cilja, sve čini u svoju korist i za svoj boljitak.
Popiva - Marov sluga koji, kao i Pomet, čini sve da
bi pomogao gospodaru iz vlastite koristi.
Laura - Bogata gospođa koja je također doselila iz
hrvatskih krajeva gdje se negdje zvala Manda. No, njeno pravo ime je
Mandalijana Tudšek što je također otkrio Pomet i za to dobio prilično
novca. Laura je navodno zaljubljena u Mara, a ustvari voli njegov novac
i luksuz koji joj je pružao trošeći očev novac.
Petrunjela - Laurina služavka, također pomaže gospodarici
gledajući pri tom svoju korist. I ona se kao i svi likovi u ovoj komediji,
˝okreće kako vjetar puše˝.
Bokčilo - Marojev sluga, njegov pomoćnik i savjetnik.
Stalno govori o Marojevoj škrtosti.
Pera - Prevarena Marova zaručnica, ali je na kraju
ipak dobila što je htjela, tj. udala se za Mara, ali i to je radi novca.
Ona je vjerojatno jedina uz Uga Tudšeka koja se povodila za srcem, a
ne za materijalnom koristi.
Ugo Tudšek - Zaljubljen je u Lauru i postaje njen muž
na kraju. Bio je sve spreman dati za svoju ljubav.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|