|
Eutanazija: religijska i filozofska perspektiva
Pitanje života i smrti je kroz povijest uvijek bilo jedno od osnovnih
pitanja na koje su religija i filozofija nastojali dati odgovor. Isto
tako pravo na vlastiti izbor između života i smrti je tema o kojoj su
uvijek postojali suprotni stavovi. Ovaj rad usredočit će se na aktivnu
eutanaziju te će predstaviti eutanaziju s dvije različite perspektive,
religijske i filozofske. U drugom djelu eseja biti će prikazan stav Peter
Singera o temi eutanazije. Ovaj rad neće nastojati dati odgovor na pitanje
moralne ispravnosti eutanazije već će nastojati pokazati da, iako se argumenti
o eutanaziji u religiji i filozofiji često preklapaju, argumenti protiv
eutanazije imaju religijsko porijeklo dok filozofija koja se zasniva na
razumu često traži racionalne razloge u korist "ubojstva iz milosti".
U
ljudskom životu smrt je najizvjesniji događaj, te je stoga pitanje smrti
bilo jedno o glavnih pitanja postavljanih (i odgovorenih) od filozofa,
religija i različitih kultura. Smrt je prihvaćana ozbiljno kao dio individualnog
života ali i bitan dio kulture. Sljedeći to pravilo civlizacije su pravile
jednostavna ali promišljena etička pravila o smrti. Neka od njih nisu
relevantna za suvremene rasprave o eutanaziji i samoubojstvu ali služe
kao primjer različitih etičkih pravila u različitim kulturama. Na primjer
u ratničkom društvu Vikinga, "samo oni koji umru nasilnom smrću
mogli su ući u raj ili Valhallu. Najveća čast bila je smrt u bitci, a
samoubojstvo je bila druga najbolja alternative" (New York State
Departement of Health, 2001: 78). Dok na otoku Sumatri "kad starac
onemoća, popne se na drvo, a rodbina počinje naricati, tresti drvo i govoriti:
Godišnje doba je došlo, plod je dozrio, mora pasti! Starac siđe, rodbina
ga zatuče i pojede" (Pozaić, 1985:11). Sličnih primjera ima
mnogo i oni samo pokazuju kako različite kulture mogu dati različite odgovore
na pitanje dostojanstva smrti i prava na eutanaziju.
Budući da je eutanazija kompleksna tema kojoj se može pristupiti sa različitih
perspektiva u ovome seminarskom radu, tema eutanazije biti će prikazana
iz religijske i filozofske perspektive. U suvremeno doba medicina s jedne
strane omogućuje sve uspješnije svladavanje boli i bolesti te u isto vrijeme
zbog aparata koji održavaju samo funkcije sistema disanja i krvotoka stavara
nove probleme i etičko moralna pitanja (Pozaić, 1985:9). To dovodi do
toga da je danas eutanazija složen pojam te treba razlikovati aktivnu
i pasivnu eutanaziju, pozitivnu i negativnu, dobrovoljnu i nedobrovoljnu.
U ovome radu bit će prvenstveno riječ o aktivnoj eutanaziji, koja se odnosi
na teške slučajeve neizlječivih bolesnika koji trpe nepodnosive bolove
i već su ušli u tok umiranja koji može biti kraći ili duži. "Aktivna
eutanazija tada znači zahvat kojim se zadaje prijevremena i bezbolna smrt
i omogućava blago i dostojno umiranje" (Pozaić, 1985: 30).
Religija i filozofija često se preklapaju ali i suprostavljaju kada se
radi o temi eutanazije. Dok argumenti protiv eutanazije obično potječu
iz religije, filozofija često nalazi racionalne razloge u korist eutanazije.
Da bi objasnila razlike u argumentima o eutanaziji prvo će biti prikazani
različiti religijski stavovi s naglaskom na kršćanstvu, koje je imalo
i još ima jak utjecaj na moralne stavove zapadnog svijeta. Zatim će biti
prikazan filozofski pogled na eutanaziju kroz nekoliko povijesni razdoblja
s naglaskom na pristup utjecajnog suvremenog filozofa Petera Springera
koji toj temi pristupa na drugačiji način. Ovaj rad prije svega će dati
pregled suprotnih argumenata koje zastupaju religija i filozofija kada
se radi o eutanaziji te neke suvremene poglede na temu. Na kraju možemo
zaključiti da je ishod debate za i protiv eutanazije još neizvjestan te
će ostati neriješena i s mnogo otvorenih pitanja dok se ne nađe rješenje
koje je svima prihvatljivo.
Religijska perspektiva
Smrt je jedna od glavnih tema svih religija. Religije nude objašnjenje
za smrt i umiranje te pružaju rituale i ceremonije za pamćenje mrtvih
te govore o smrti kao osnovi za razumijevanje ljudskog života. Kad se
to uzme u obzir nije čudno da sve religije imaju snažne stavove prema
"ubojstvu iz milosti".
Četiri
glavne religije ga osporavaju i zabranjuju.Stavovi četiri glavne
religije koje imaju jednog vrhovnog Boga su vrlo slični u suprotnome uloga
Boga kao jedinoga koji ima pravo i moć da uzima i daje život
bi bila ugrožena. Iz perspektive budista eutanazija je pogrešna jer stavlja
pomagača pri eutanaziji u loše mentalno stanje i također indicira da je
bolesna osoba u lošem stanju uma budući da je dozvolila da fizička bol
uzrokuje mentalnu patnju. Nije jasno da li će eutanazija utjecati na karmičku
ravnotežu i uzrokovati patnju u slijedećem životu. Hinduistički stav je
vrlo sličan. No hinduisti tvrde da je završetak nečijeg bolnog život dobar
čin te kao takav znači ispunjenje moralnih obveza. No za hinduiste kultura
i religija su nerazdvojno povezani tako da njihov stav prema eutanaziji
nije jasan. Dio njihovih moralni principa je život prema moralnim obvezama
koje su određene kulturom. "Muslimani vjeruju da je ljudski život
svet jer ga je Alah dao i da On treba odlučiti koliko će netko živjeti.
Ljudi se ne bi trebali uplitati u to" .
Muslimani zabranjuju eutanaziju i samoubojstvo što se najbolje vidi iz
primjera: "Ne uništavaj se i Alah će sigurno biti milostiv prema
tebi (Kuran, 4.29)... Prorok je rekao: Među narodima prije vas
bio je čovjek koji je imao ranu, i zbog nestrpljenja zbog boli uzeo je
nož i podrezao si ruku te krv nije prestala teči dok nije umro. Alah je
rekao moj sluga je požurio u smrt sam te sam mu zabranio da uđe u raj"
(Sahih Bukhari 4.56.669).. "Očuvanje života je jedna od Poruka
judeizma je da se čovjek
mora boriti do posljednjeg daha života." (Dr. Rachamim Melamed-Cohen,
Jews week, March 2002). Muslimani i židovi imaju snažne stavove protiv
eutanazije što je naglašeno u njihovim religijskim knjigama. Kada govorimo
o zapadnom društvu, kršćanstvo je kroz povijest oblikovalo moralne norme
te je stoga najrelevantnije za temu eutanazije. Kršćanstvo
se strogo protivi eutanaziji. Taj stav je jasno izražen u Evangelium Vitaeu
koji je predstavio papa Ivan Pavao II 1995. godine. On je rekao da je
"Eutanazija kršenje božjih zakona, jer je to namjerno i moralno
neprihvatljivo ubijanje ljudskog bića"
Filozofska perspektiva
Ponekada su se religijski i filozofski stavovi o eutanaziji preklapali.
Bilo je to vrijeme filozofije religije i Tome Akvinskog koji je značajno
utjecao na stav crkve o samoubojstvu i eutanaziji. Toma Akvinski je sintetizirao
najbolja filozofska znanja i povezao ih sa kršćanskim vjerovanjima. Spojio
je elemente Platona,
Aristotela, i
čak neke elemente židovske i islamske misli (Magee and Kinderslay, 1998:80).
Stoga je tomizam najbolji primjer spoja filozofije i religije u srednjem
vjeku. Njegov pristup prema eutanaziji je bio da je eutanazija pogrešna
"jer krši dužnost koju osoba ima prema samoj sebi i prirodnu
sklonost prema samodržavanju." Toma Akvinski protivi se samoubojstvu
i eutanaziji jer škodi drugim ljudima i ugrožava Božiji autoritet nad
životom (NSDH, 2001: 10, 11). Toma Akvinski jasno kombinira filozofsku
misao o dužnosti prema sebi, koju je prvo uveo Sokrat a kasnije Plato
sa religioznim vjerovanje u dužnost prema Bogu.No u vrijeme srednjeg vijeka
djelujuju također Thomas Moore i Francis Bacon. Thomas Moore u "Utopiji"
navodi: "Neizlječive bolesnike brižno njeguju.. .Ali ako je bolest
ne samo neizlječiva već i puna trajne patnje i tjeskobe tada svećenici
i vlast nagovaraju čovjeka govoreći mu da više nije kadra vršiti dužnost
života, i neka se odluči ne trpiti pogubnu bolest. I videći da mu život
nije ništa drugo nego muka neće se protiviti već će radije u dobroj nadi
osloboditi sama sebe te muke ili dobrovoljno dopustiti da ga drugi od
toga izbave" (Pozaić, 1985: 14).
Povijesno većine filozofa ima mišljenje o samoubojstvu i eutanaziji. Svoje
su mišljenje temeljili na argumetima koje su smatrali validnim. No argumeti
za eutanaziju su se mjenjeli i imali različito uporište kroz povijest.
"Platon je naprimjer vjerovao da je samoubojstvo općenito kukavički
i nepravedno, ali bi bilo etički prihvatljivo ako bi osoba imala nemoralan
i nepopravljiv karakter, učinila nečasan čin ili izgubila kontrolu nad
svojim djelima zbog tuge ili patnje" (NSDH, 2001:78). Nesumljivo
ovaj stav je pod utjecajem Sokrata, koji je i sam počinio samoubojstvo
da sačuva integritet. Sličan stav se može vidjeti kod stoika koji su također
pod utjecajem Sokrata. Stoici su poznati po izreci:"Ako je soba
umjereno zadimljena ostat ću, ako je previše dima otići ću. Zapamti to
i čvrsto se drži toga, vrata su uvijek otvorena." Stoici su
smatrali samoubojstvo herojskom alternativom besmislenom životu. Seneka
piše da je bolje ubiti se nego gledati sebe onemoćana, živa, a već mrtva
( Pozaić,1985: 9,15).17 stoljeće je bilo razdoblje razdvajanja filozofije
i religije. Filozofi počinju misliti da moral ne treba religioznu podlogu.
Kant i Hegel su smatrali da se moralne istine mogu spoznati razumom ali
kada su primjenili razum na pitanja kao što je eutanazija i samoubojstvo
zaključili su da je crkva imala pravo od početka. Značajna iznimka ovome
načinu razmišljanja bio je David Hume (1711-1776), koji je smatrao da
osoba ima pravo završiti svoj život kada to želi. Hume, kojii je bio skeptičan
prema religiji, posebno je nastojao naći argumente u suprotnom smjeru"
(Cavalier, 2001:1). Za Kanta, samoubojstvo vrijeđa moralnu odgovornost"
(NSDH, 2001: 81). "Za utilitariste pitanje je bilo je dnostavno
da li povećava ili smanjuje ljudsku sreću ako se pruži brza i bezbolna
smrt onima koji umiru u agoniji? Jasno oni su zaključili da će jedina
posljedica takve akcije biti smanjenje patnje i jada u svijetu te stoga
eutanazija mora biti moralno prihvatljiva" (Cavalier, 2001:
3). Iako ima još mnogo primjere koji potkrepljuju tvrdnju da se povijesno
filozofi, vodeći se razumom a ne vjerskom tradicijom, zalažu za eutanaziju
no zaustavit ćemo se na utilitaristima budući da Peter Singer polazi s
njihovog gledišta kada iznosi argumente u korist eutanazije.
Peter Singer, praktična etika i eutanazija
Peter
Singera New Yorker je proglasio najutjecajnijim suvremenim filozofom
dok ga njegovi protivnici nazivaju i najopasnijim čovjekom na svijetu.
Singereovi stavovi o pravima životinja, embrijima, eutanaziji izazivaju
polemike a ponekad i prosvjede. On zasigurno pristupa temama na kontroverzan
način i dovodi u pitanje ustaljena vjerovanja o eutanaziji, infanticidu
i moralnim pravima životinja te nam tako daje drugačiji pogled na temu
eutanazije (Doyle, 2001:940).Singer o eutanaziji piše kao racionalist,
utilitarist i ateist. U središtu njegovog stava su dva etička principa.
Prvo, da se ne treba nametati nepotrebna bol bilo kojem živom biću i drugo,
da je samosvjesnost karakteristika koja određuje čovjeka. Singerovi argumenti
za eutanaziju su povezani sa pristankom i samosvijesti. On se pita da
li je osoba samosvjesna i da li je autonomna? Singer smatra da je ozbiljnija
stvar ubiti samosvjesno biće nego samo svjesno. Samosvjesna bića nisu
ona koja mogu doživjeti ugodu i bol ali nisu racionalna i samosvjesna,
te time nisu osobe. Kao primjer navodi ne-ljudske životinje,novorođenčad
i neke ljudi sa intelektualnom invalidnošću. Kada se radi o autonomiji,
sposobnosti biranja i donošenja vlastitih odluke on smatra da je ubiti
osobu koja nije sama izabrala smrt pogrešno jer je to kršenje autonomije
osobe. On četiri principa navodi kao argumente u korist eutanazije. Ta
načela su: Da se samosvjesna biće boje smrti i da ubijanje njih ima negativan
učinak na druge. Da bi opravdao eutanaziju on je obrnuo utilitarističku
izjavi i tvrdi da osoba koja trpi veliku bol neće se bojati smrti s pristankom
već će se više bojati bolne smrti koja dolazi.Dalje Singer tvrdi da je
želja za životom razlog protiv života jer se u slučaju neizlječive bolesti
pretvara u želju za smrću koja je dobar argument za eutanaziju. Singer
također tvrdi da ako autonomno izabiremo smrt tada iz poštovanja prema
autonomiji mi ćemo pomoći nekome da umre. U biti Singer opravdava aktivnu
eutanaziju na temelju utilitaristički načela, također njegovi su argumenti
povezani sa Kantovom teorijom autonomije.Osnovna snaga ove teorije su
poštovanje prema preferencijama ili autonomija i čista racionalnost same
odluke. Kada se radi aktivnoj eutanaziji Singer smatra da nema "intrizične
moralne razlike između ubijanja i puštanja da se umre. Ali da ekstrizični
razlozi mogu nekada biti relevantni. Te smatra da pasivna eutanazija vodi
mukotrpnoj smrti što nikako nije cilj onoga tko je odabrao umrijeti"(Singer,
2002,195-200).
Ta teorija sigurno postavlja neka dodatna pitanja kao gdje je kraj individualne
slobode? Gdje je razlika između odluke da se uzme heroin i odluke da se
umre? Singer na to odgovara tvrdi da do dobrovoljne eutanazije dolazi
samo kada "unatoč najboljem znanju lječnika, osoba pati od neizlječive,
bolne i stresne bolesti ili poremećaja" (Singer, 2002: 200). No Singer
navodi samo razloge za dobrovoljnu eutanaziju budući da su gotovo svi
protiv nedobrovoljne eutanazije. Na Singerov stav neki poput svečenika
R.Harrisa ističu da se treba uzeti u obzir kako autonomija možda nije
najbitnija ljudska karakteristika? Drugi iznose prigovor skliske padine,
prigovor da eutanazija može dovesti do genocida, pozivajući se na primjer
2 svjetskog rata. Prema Robertu Cavalieru, "postoji strah ako eutanazija
postane pravilo, a ne iznimka da ćemo biti na skliskom terenu koji može
voditi u izazov da eutanaziramo siromašne, usamljene, starije, manjine"(2002:3).
Ta briga je povezana sa prijedlogom nacista 1930 da se eliminiraju "nezdravi"
članovi društva kroz eutanaziju. Prijedlog je kasnije uključio starije
osobe čemu su se protivili, pa je prijedlog ostao na hendikepiranim osobama.
(Cavalier,2002:3) Neki tvrde da "iako se nacistička praksa masovnog
ubijanja u nacističkoj Njemačkoj ne može uspoređivati sa suvremenim prijedlogom
za eutanazijom, sve je počelo sa aktivnim ubijanjem teško bolesnih i temeljilo
se na prijedlozima Njemačkih lječnika i akademika u 1920 prije nego što
su nacisti preuzeli vlast."Kao i prijedlozi koji se zastupaju u SAD-u,
ti prijelozi su se odnosili na neizlječivo bolesne i predlagali mjere
zaštite kroz odbore za provjeru i stroga pravila (Capron, 32-33; R. J.
Lifton, The Nazi Doctors: Medical Killing and the Psychology of Genocide
(New York:Basic Books, 1986)" (NSDH., 2001: 107).Singer taj stav
odbija i tvrdi da je malo povijesnih dokaza koji pokazuju da bi popustljiviji
stav prema ubijanju jedne kategorije ljudi doveo do kraha ograničenja
ubijanja drugih ljudskih bića (Singer, 2002:222).
Zaključak
Iz ovoga seminarskog rada jasno je kako se religija i filozofija suprostavljaju
u perspektivama eutanazije. Singer i drugi suvremeni mislioci nude nove
pristupe koji se udaljavaju od tradicionalni moralni vrijednosti. Hoće
li to voditi ka boljim etičkim pravilima ili dodati još problema već kompleksnom
pitanju eutanazije? Na to nema jednostavnog odgovora već će vjerojatno
biti subjekt debata sa jednakim brojem argumenata na obje strane. Kroz
povijest, kada se radi o pitanju eutanazije, društva su se vodila jednostavnim
etičkim pravilima koja su sa njihovom kulturom i načinom života. No društvo
se mijenjalo i tehnologija je napredovala te tako utjecala na novi način
života prema kojemu je neizbježno potrebno prilagoditi etička pravila
(Singer, 2002: 256). Iako nam kroz povijest filozofija i religija iznose
oprečne stavove nove tehnologije, postavljaju nova pitanja i traže nove
odgovore. Ponekad nam udaljavanje od prošlosti dopušta da vidimo moguća
rješenja. Stoga podupirem ideje koje dopuštaju da se ovoj temi pristupi
na nove načine.Ovaj seminarski rad ne nudi konačna rješenja već daje uvid
u neka moguća rješenja problema eutanazije te pokazuje kako su kroz povijest
stajališta religija i filozofije bila suprostavljena. Da li će se stavovi
filozofije i religije o eutanaziji u budućnosti razilaziti ili približavati
pitanje je na koje samo možemo predvidjeti odgovor.
Literatura
1. Cavalier, Robert (2002).Academic dialouge on Applied Ethics: The
topic of
Euthanasia.Carnegie Mellon and Charles Ess, Drury College. URL,
http://caae.phil.cmu.edu/Cavalier/Forum/euthanasia/background/euth/Euthanasia.html
(2006,05,15)
2. Doyle, John "Writings on an Ethical Life." British Medical
Journal 323.7318(2001):940.Research Library. ProQuest.RIT Library. New
York State, Rochester. <http://www.proquest.com/> (2006,05,29)
Magee, B. & Kinderslay D. (1998). The Story of Philosophy, Cambridge
University Press, Cambridge.
3. Pozaić, Valentin (1985).Život dostojan života: Eutanazija u prosudbi
medicinske etike. Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb
4. Singer, Peter (2002). Workings on Ethical Life, Cambridge University
Press, Cambridge.New York State Departement of Health (2001).Task force
on Life and the Law:When Death is Sought: Assisted suicide and euthanasia-ethical
debate,URL:
http://www.health.state.ny.us/nysdoh/consumer/patient/chap5.html (2006,05,20)
5. The Rt Rev Richard Harries, Richard.JFe need more rational argument
and less polemic on euthanasia: My case against the assisted dying bill
does not depend on religion, writes Richard Harries." The Guardian
[London (UK)]25 Oct.2005. National Newspapers(27). ProQuest.RIT Library.
New York State, Rochester. <http://www.proquest.com/> (2006,05,29)
6. xxx (2001). Religion and Ethics: Euthanasia .British Broadcasting
Corporation(BBC). URL: http://www.bbc.co.uk/religion/ethics/sanctity_life/euthis.shtml
(2006, 05,20)
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|