|
BIROKRATIJA
Termin birokratija je skovao francuski
ekonomista Gurno (M.V. de Gurnay, 1712-1759) od francuske rijeci bourette
(gruba tkanina kojom su presvlačeni činovnički stolovi, po čemu je
činovnički ured nazvan biro) i gčke riječi kratein
(vlast, vladavina). Od nastanka, termin je objašnjavan na razne
načine. U nauci su rasprostranjena tri glavna načina upotrebe pojma birokratija:
Prva i najtradicionalnija upotreba je u političkoj
nauci. Birokratija je shvaćena kao vladavina uz pomoć činovničkog ureda.
Drugim riječima to je vladavina uz pomoć državnih službi u kojima sjede
imenovani, a ne birani funkcioneri hijerarhijski organizovani i zavisni
od suverenog autoriteta. To je vladavina prava i poretka, ali, istovremeno,
i vlast bez učesća podvlasćenih.
Drugo značenje pojma je vezano za M. Vebera (Weber), a koriste
ga pretežno sociolozi i istoričari. Birokratizacija je racionalizacija
kolektivnih aktivnosti. To je centralizovani sistem državnih organizacija
koji počiva na razvijenoj mreži bezličnih pravila, funkcionalnoj specijalizaciji
i odgovornosti nosilaca službi.
U trećem negativno-kritičkom, značenju birokratija
je sinonim spore, aljkave, koruptivne i neodgovorne kancelarijske službe
koja je istovremeno sklona zloupotrebi vlastitog polozaja.
Birokratija predstavlja poseban društveni sloj koji se profesionalno
bavi poslovima rukovođenja , upravljanja i ˝ organizacija u društvenoj
administraciji i drugim velikim hijerarhijskim organizacijama ˝. Osim
toga , sa birokratijom se , nerijetko , identificiraju društveni i politički
odnosi u nekoj društvenoj zajednici , gdje određeni slojevi ljudi , relativno
nezavisni ili , čak , potpuno samostalni , izvan bilo kakve demokratske
kontrole i mogućnosti utjecaja širokih slojeva , upravljaju društvenim
poslovima.
Ono bez čega bi birokratija bila nezamisliva jeste veoma razvijena podjela
rada , ˝specijalizacija˝ za obavljanje određene vrste poslova , precizno
postavljenja zaduženja , nadležnosti , subordinacija ˝višima˝ u odnosu
na ˝niže˝ i tome slično.
Narastanju birokratije i birokratiziranju društvenih odnosa pogodovalo
je niz činilaca. Istaknimo samo neke. Ne samo u kapitalističkom , nego
i u tzv. socijalističkim zemljama, veoma je proširen državni aparat tj.
došlo je do umnožavanja državnih funkcija , potom su nastali veliki sistemi
u privredi , javnim službama , politici , u vojnoj oblasti itd., a što
je upravo organizirano na jednoj centralističkoj , odnosno hijerarhiziranoj
osnovi.
Proces birokratiziranja se odvijao tako što su sve više jačali izvršni
organi (vlada , ministarstva , administracija ) na račun predstavničkih
i zakonodavnih organa (skupštine , odnosno parlamenta ). Nešto slično
se dešavalo i na planu političke djelatnosti, tj. u radu političkih partija
i sindikata. Odvijao se proces sve većih dominacija rukovodstva nad članstvom,
tj. koncentriranje političke moći u vrhovima tih političkih struktura
.
Treba naglasiti da , kad je riječ o birokratiji i birokratskom organiziranju
društva , većina teoretičara ima negativan stav prema toj vrsti pojave
. Međutim , ima i onih koji jedino u njoj vide mogućnost racionalnog i
efikasnog organiziranja društva , odnosno obavljanja određenih poslova
.
Međutim , ako bismo pokušali ovakva stajališta provjeravati na primjerima
dokazano birokratskih društava , odnosno država , poput staljinističke
prakse u bivšem SSSR-u , ali i na toj matrici organiziranja nekih drugih
zemalja , uvjerit ćemo se da ovi drugi nisu bili u pravu.
S druge strane treba imati u vidu tzv. birokratski mentalitet i praksa
veoma adaptabilni , da se bez većih problema mogu prilagođavati različitim
situacijama , te u fizionomijskom smislu mijenjati , a da se , pri tome
, uopšte ne izgubi suština. Otuda je i borba protiv birokratije , a za
koju se tako uporno mnogi zalažu , sizifovski težak posao.
WEBEROVO GLEDIŠTE O BIROKRATIJI
Sve velike organizacije kako kaže Veber imaju tendenciju da se birokratizaciju
. Riječ ˝birokratija˝skovao je Degurnej 1745. godine dodavši riječ ˝biro˝
koja označava kancelariju i pisaći sto, što je izraz izveden iz grčkog
glagola ˝vladati˝. Birokratija je, prema tome, vladavina činovnika. Termin
je prvi put primijenjen na državne službe, ali se postepeno proširio na
sve organizacije većeg obima.
Pojam označen ovom riječju od početka se koristio u negativnoj konotaciji.
Degurnej je govorio da je sve veća moć činovnika ˝bolest zvana biromanija˝.
Francuski pisac Onore de Balzak vidio je birokratiju kao ˝džinovsku moć
koju imaju pigmeji˝.Takvo gledište doprlo je da naših dana : Birokratija
se često povezuje sa pretjeranim formalizmom , neefikasnošću i rasipništvu
. No, ima autora koji je vide u drugom svijetlu ; za njih je ona obrazac
pažljivosti , preciznosti i djelotvorne administracije i, u stvari , najefikasniji
oblik organizacije koji su ljudi stvorili, jer se na taj način svi zadaci
rješavaju po strogim proceduralnim pravilima. Veberovo shvaćanje birokratije
je negdje na sredini između ova dva ekstrema.
I u tradicionalnim civilizacijama , kako ukazuje Veber , u društvu su,
iako u ograničenom broju, postojale organizacije (npr. Imperijalna Kina).
No, tek u naše doba došlo je do punog razvoja birokratije.
Po Veberu, širenje tog sistema je neizbježno u modernom društvu, jer je
birokratska vlast jedini način izlaženja nakraj sa administrativnim zahtjevima
u velikim društvenim sistemima . Međutim, on vjeruje da birokratija ima
jedan broj većih nedostataka koji, kao što ćemo vidjeti, značajno utiču
na prirodu savremenog života u društvu.
Da bi proučio porijeklo i prirodu širenja birokratskih organizacija ,
Veber (1978) je konstruisao jedan idealan tip birokratije (idealan čist
a ne najpoželjniji). Ovo su karakteristike tog tipa :
- Postojanje jasno određene hijerarhije ovlaštenja. Na
taj način se zadaci u organizaciji raspoređuju kao ¨službene dužnosti˝.
Birokratija izgleda kao piramida, a s tim što su pozicije najveće vlasti
(ovlaštenja) situirane na vrh. Postoji i lanac komandovanja koji se proteže
od vrha nadole , čime se omogućava usklađeno odlučivanje.
- Pisanim pravilima određuje se ponašanje službenika na svim organizacionim
nivoima. To ne znači da su birokratske dužnosti i zadaci samo
stvar čiste rutine. Što je viši nivo segmenta u organizaciji , to se veći
broj raznovrsnih slučajeva obuhvata pravilima, što znači i da je u njihovom
tumačenju potrebno više širine
- Službenici rade puno radno vrijeme i imaju platu. Za
svako radno mjesto u hijerarhiji predviđena je plata , a od pojedinca
se očekuje da grade karijeru u organizaciji. Unapređenje je omogućeno
na osnovu sposobnosti i godina službe, kao i uz primjenu oba ta kriterija.
- Postoji razdvojenost između dužnosti službenika na poslu, to
jest u organizaciji , i njegovom poslu van posla. Privatni život
odvojen je od aktivnosti na radnom mjestu, uključujući i fizičku odvojenost
ta dva domena.
- Pripadnici organizacije nisu vlasnici materijalnih sredstava
sa kojima rade. Razvoj birokratije , prema Veberu , odvaja radnike
od kontrole nad njihovim sredstvima za proizvodnju. U tradicionalnim zajednicama
poljoprivrednici i zanatlije obično imaju kontrolu nad procesom proizvodnje
u kome su angažovani i posjeduju alatke koje koriste. U birokratijama
službenici nisu vlasnici kancelarija u kojima rade, stolova za kojim sjede
ili birotehničke opreme koju koriste.
Osnovna obilježja klasičnog Weberovog "ideal-tipa"
birokratije mogla bi se podijeliti na funkcionalna i strukturna,
i u jednostavnoj šemi mogla bi se prikazati na sljedeći način:
- Funkcionalna obilježja:
a) djelovanje na temelju opštih i iscrpnih pravila koja se mogu naučiti;
propisana forma
(procedura) djelovanja;
b) neosobnost (impersonalitet);
c) zasnivanje funkcionisanja na spisima (aktima) - pismenost;
d) tendencija k tajnosti stručnog znanja;
e) kontinuitet djelovanja koji stvara strukturu.
- Strukturna obilježja:
a) organizacija kao strukturna pretpostavka djelovanja;
b) podjela rada na relativno stabilni sistem nadležnosti;
c) hijerarhijska struktura u odnosima pojedinih jedinica/službi ("ureda"
odnosno
"kontora") te mogućnost instancijske kontrole;
d) tendencija prema monokratičnosti (inokosnom naspram kolegijalnom odlučivanju).
Integralni dio Weberove teorije birokracije je i opis
položaja službenika unutar organizacije a koje bi ukratko bile:
- Statusna obilježja:
1) profesionalizam službenika: služba kao "poziv" (Beruf);
2) trajnost zaposlenja (u načelu doživotna služba);
3) specijalizirano znanje i školovanje službenika;
4) stručni ispit kao filter i inicijacija budućih službenika;
5) odvojenost ličnih i službenih materijalnih sredstava službenika (odsustvo
prava vlasništva na službu);
6) pokoravanje službenoj disciplini;
7) stupanje u službu imenovanjem, a ne izborom;
8) regulirano napredovanje u okviru hijerarhije službi ("karijera");
9) pozitivno vrednovanje (prestiž) službeničkog položaja.
Ideal-tip birokratske organizacije Weber smatra tehnički superiornim
u poređenju sa svim drugim tipovima organizacije, prema kojima se odnosi
"isto onako kao što se stroj odnosi prema nemehaničkim načinima proizvodnje
dobara". On je "racionalniji",
"objektivniji" i "stručniji" od drugih organizacijskih
formi, ali i obratno: "birokratizacija
svake vlasti veoma snažno potpomaže razvoj racionalne 'objektivnosti'
i sloja 'profesionalaca' i 'stručnjaka'". Birokratizacija je ujedno
i neminovan pratilac modernizacije: ona je "neizbježna popratna pojava
masovne demokracije" 10 savremenih velikih modernih država.
Analiza birokratske vlasti uklapa se u širi okvir Weberove teorijske
analize – u njegovu tipologiju vlasti s obzirom na model legitimiteta
na kojem pojedini tip vlasti počiva.
Weber, naime, razlikuje tri tipa legitimne vlasti, koje se podjele u svojoj
empirijskoj analizi uvijek drži, unatoč nekim nedosljednostima: to su
legalna, tradicionalna i karizmatska vlast. Za suvremenu državu koja,
prema Weberu, svoje opravdanje izvodi iz vjere u legalnost apstraktnih
i opštih pravnih pravila i pokoravanju bezličnom poretku posredstvom ustanova
i osoba koje te norme ovlašćuju na izdavanje zapovijedi (legalnu vlast),
najčistiji bi tipski oblik organizacije vlasti bila upravo birokrazija.
Birokratskoj organizaciji koja, definisana gornjim obilježjima, zbog
svoje samorazumljivosti u savremenim uslovima već počinje gubiti razlučivost,
Weber suprotstavlja "predmoderne" oblike organizacije vlasti
- neposredno demokratsku upravu malih političkih zajednica zasnovanu na
rotaciji funkcija izvlačenjem (ždrijebom) ili izborom te "vlast honorata"
- sistem "počasnog" vršenja vlasti od strane dužnosnika - amatera,
izabranih na temelju određenih kvaliteta - starosti ili društvenog/staleškog
prestiža. Weberova teorija birokratije doživjela je podjednaku popularnost
koliko je bila i meta raznih kritika - štoviše, "čini se da je ovaj
model doživio više kritike nego priznanja".
Glavni pravac kritike pritom se odnosio na navodnu tehničku superiornost,
ciljno svrsishodno djelovanje i "racionalnost" birokratskih
struktura. Istraživanja su se pritom najviše usmjeravala na disfunkcionalnosti
birokratske organizacije: nehumanost, krutost, otuđenje i vlastite interese
birokratije koji mogu doći u sukob s javno proklamiranim ciljevima organizacije.
Utoliko, Weberova je teorija birokratije doživljavala sličnu sudbinu kao
i njegova teorija legitimnosti. Poseban problem pritom su različita shvaćanja
izraza "birokratija"; termin "birokratija" u političkom
diskursu često se naime navodi s krajnje negativnim konotacijama, za označavanje
"raznih patoloških promjena normalnih odnosa između politički odlučujuće
grupe i izvršavajuće upravne organizacije", karakterizirane naročito
gubitkom veze upravnih organizacija i njihove "političke podloge",
izolacijom uprave unutar društva i "otuđenjem čovjeka od političke
vlasti".
Negativno vrednovanje birokratije naročito je bilo istaknuto i u političkim
i teorijskim raspravama u socijalističkim zemljama, a unutar njih posebno
u bivšoj Jugoslaviji. Unatoč tome što "birokratske strukture"
- bilo u Weberovom, bilo u uobičajenom
pogrdnom smislu - nikad nisu prestale postojati, ideologija "samoupravnog
socijalizma"
izabrala je "birokratiju" za jedan od osnovnih predmeta ideoloških
napada. Vrijednosnoneutralna istraživanja djelovanja "birokratsko-monokratske
uprave" weberovskog tipa bila su stoga veoma otežana i, uz rijetke
iznimke, praktički onemogućena.
Sve kritike Weberove teorije birokratije nisu, međutim, osim manjih promjena
u
vrijednosnim akcentima, ugrozile eksplanatornu moć njegovog modela. On
je u savremenim analizama donekle relativiziran, obogaćen dodatnim uvidima
i sumnjama, no nije izgubio niti svoje "klasične" kvalitete
niti je prestao biti upotrebljiv kao instrument analize savremenih društava,
toviše, nakon razdoblja u kojima je u komparativnim razmjerima prevladavao
kritički odnos spram Webera i njegovog djela, čini se da se teorija –
posebno nekad prema Weberu naročito kritična njemačka teorija - ponovno
vraća Weberu. To, svakako, ne znači da su uklonjene i inherentne poteškoće
povezane s koncepcijom "birokratske vlasti". Mnogih od tih teškoća
bio je svjestan i sam Weber. Ovdje naročito treba istaknuti ambivalentan
odnos demokratije i birokratije: iako, kao što je već navedeno, Weber
smatra da se birokratija razvija usporedo s razvojem moderne predstavničke
demokracije, demokratija uključuje i postulate suprotne birokratskim načelima:
odbojnost spram stvaranja zatvorenog "činovničkog staleža" i
težnju ka svođenju činovničke vlasti na minimum, u korist proširenja sfere
utjecaja "javnog mnijenja". Stoga je "'demokratija' kao
takva protivnik 'vlasti' birokratije, usprkos tome, ili upravo zbog toga,
što ona neizbježno ali nehotice potpomaže birokratiju i da, kao takva,
u izvjesnim okolnostima veoma osjetno remeti birokratsku organizaciju
i stvara joj prepreke".
Sve ove činjenice treba imati u vidu i prilikom analize modernog evropskog
sudstva iz perspektive Weberovog modela. Ono što će se ubrzo u analizi
ispostaviti, a što je znao i Weber, jest da potpuno "čisti"
model nigdje ne postoji: "s birokratskom organizacijom su se ukrštali
i ukrštaju se oblici strukture koji počivaju na heterogenim principima"
Također, specifično na sudstvo može se primijeniti uvid da se obavljanje
specifičnih zadataka organizacije "može vršiti - čak i vrlo dobro
- bez postojanja svakog od idealnih elemenata klasične birokratije".
Mnoge razlike organizacijskog ustrojstva sudstva kontinentalnog Zapada
i zemalja anglo-američkog pravnog kruga pokazat će se kao stilske varijacije
koje mogu podjednako dobro služiti za postizanje istog cilja. No napokon
- a to je pitanje koje se može postaviti kao središnje - neke opšte disfunkcionalnosti
čiste birokratske organizacije mogu se pokazati fatalnima za obavljanje
civilizacijske misije sudova u savremenom društvu: izvjesna odstupanja
od čistog modela birokratske organizacije mogu se pokazati ne samo kao
kontingentna, već i kao nužna za održavanje sudstva na razini njegove
istorijske zadaće. "Objektivnost" kakvu proklamira Weberov citat
sa samog početka ovog teksta možda i ne može osigurati samo birokratska
organizacija sama po sebi. Stoga, elementi koji bi se u strogom weberijanskom
smislu trebali sagledati kao "predmoderni", a koji se u većoj
ili manjoj mjeri uporno održavaju i u najradikalnije birokratiziranim
pravosudnim aparatima zapadnih demokracija - elementi koji sadržavaju
crte neposredne demokracije, honoratske organizacije, pa čak i izvjesne
primjese karizmatičnosti - neće svjedočiti o "zastarjelosti",
"nesavršenosti" ili "neracionalnosti" organizacije
pravosuđa. Upravo suprotno, oni će dokazivati epohalnu modernost - primjerenost
uređenja koja postoji upravo zbog, a ne unatoč činjenici da (ni) evropsko
pravosuđe nije primjer čistog "idealnog tipa". Fragilna ravnoteža
birokratskih i nebirokratskih elemenata (elemenata koje ćemo, u nedostatku
boljeg izraza, nazivati korporativnima) može se, doduše, postići u različitim
kombinacijama, jednako kao što i dobro jelo može biti rezultat različitih
omjera različitih sastojaka. Činjenica je, međutim, da pravi omjer treba
pogoditi - i u tome treba gledati i zadatak odgovornih političkih snaga
u posttotalitarnim zemljama koje iskreno nastoje približiti svoje države
(barem) onoj razini demokratizacije kakva je dosegnuta u zapadnoj Evropi.
Veber je vjerovao da što se više neka organizacija približava idealnom
tipu birokratije to će biti djelotvornija u ispunjavanju ciljeva zbog
kojih je osnovana. On je također često povezivao birokratiju sa usavršenom
birotehničkom opremom.
FORMALNI I NEFORMALNI ODNOSI U BIROKRATIJI
U Veberovoj analizi birokratije na prvom mjestu su formalni odnosi u
samim organizacijama, to jest među ljudima koji su regulisani pravilima
organizacije. Veber je imao malo da kaže o neformalnoj povezanosti i odnosima
manjih grupa kojih može biti u svim organizacijama. Međutim, u birokratijama
su baš ovi neformalni odnosi oko “ završavanja poslova “ često važni i
samim tim predstavljaju najelastičniji način do koga se inače drugim putem
ne može doći.
U svojoj klasičnoj studiji , Peter Blau (1963) bavi se neformalnim odnosima
u jednom državnom organu nadležnosti za utvrđivanje kršenja poreskih propisa.
Službenici koji bi naišli na problem u radu bili su po postojećoj proceduri
obavezni da o tome konsultuju svog starješinu , a ne kolege istog ranga.
Većina službenika , međutim , nerado se obraćalo starješinama , iz bojazni
da se to ne protumači kao njihova nesposobnost u radu, što bi im umanjilo
izglede za napredovanje. Kršeći pravila , savjetovali su se sa kolegama
pa se posao dobro obavljao , a smanjila se i nelagodnost u radu. Tako
su se na primarnom nivou društvene grupe razvili čvrsti odnos lojalnosti
među službenicima istog ranga. Takva grupa je kako zaključuje Blau, uspjela
na ovaj način da razvije jedan neformalni postupak u kome je bilo više
inicijative i odgovornosti no što je to bilo moguće prema pravilima.
Neformalne veze se javljaju na svim nivoima organizaciji. Na samom vrhu
rukovođenja lične veze i odnosi mogu biti važniji no formalni okviri u
kojima bi odluka trebala da se odnose prema pravilima.Na primjer, pravilo
je da se na sastancima upravnog odbora i dioničara određuje poslovna politika
kompanije. U praksi, međutim, samo mali broj članova odbora rukovodi kompanijom,
a odluke donose neformalno, očekujući da će ih odbor odobriti. Neformalne
veze ove vrste ponekad se protežu i na nekoliko kompanija. Poslovni ljudi
iz raznih firmi, naime, obično mijenjaju iskustva i savjetuju se na neformalan
način, a često im takvu komunikaciju olakšava i pripadanje istim klubovima
i drugim udruženjima u oblasti sporta, rekreacije i razonode. Utvrditi
u kojoj mjeri neformalne procedure pomažu ili ometaju efikasnost organizacije
nije jednostavno. Sistemi koji liče na Veberov idealan tip najčešće rađaju
čitavu šumu ovakvih procedura, uglavom zato što se neslužbenim zaobilaženjem
pravila postiže veća elastičnost u radu. Za one na monotonim poslovima
to može stvoriti povoljniju atmosferu za rad, a neformalne veze među rukovodiocima
često pozitivno djeluju na organizaciju kao cjelinu, iako se može dogoditi
da oni pri tom više gledaju na svoje interese.
FIZIČKI OKVIR ORGANIZACIJA
Najveći broj modernih organizacija funkcioniše u potpunom formiranim
fizičkim okvirima. Zgrada u kojima one rade prilagođene su arhitektonski
tipu aktivnosti organizacije. Sličnosti ipak ima u činjenicama da sve
takve zgrade obično imaju hodnike i sličan kancelarijski namještaj, a
katkad i sličan spoljni izgled.
ALTERNATIVA
PROFITNI ILI BIROKRATSKI MENADŽMENT
Želimo li spoznati šta birokratija stvarno znači, moramo krenuti od razmatranja
djelovanja motive za ostavrivanje profita koji postoji u kapitalističkoj
zajednici. Najvažnija obilježja kapitalizma podjednako su nepoznata kao
i obilježje birokratije. Izmišljene legende koje je popularizirala demagoška
promidžba potpuno su pogrešno protumačile kapitalistički sitem. Kapitalizam
je na nezabilježen način uspio poboljšati materijalno blagostanje masa.U
kapitalističkim je zemljama sada broj stanovnika nekoliko puta veći nego
što je bio uoči industrijske revolucije, a svaki građanin tih nacija danas
ima mnogo viši životni standard od onoga što su ga imali bogati ljudi
u prošlosti. Bez obzira na to, veliki dio javnog mnjenja omalovažava slobodno
preduzetništvo i privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnji i smatra
ih groznim institucijama koje su štetne najvećem dijelu naroda, a od koristi
su samo maloj skupini sebičnih izrabljivača. Političari, čije je najvažnije
dostigmuće ograničavanje poljoprivrede proizvodnje i nastojanje da se
onemoguće tehnička poboljšanja u proizvodnim postupcima, diskreditiranju
kapitalizma kao “ gospodarstvo neimaštine” i govore o izobilju koje će
donijeti socijalizam. Vođe sindikata, čiji članovi voze vlastite lične
automobile, entuzijastični su u isticanju životnih uslova gologa i bosoga
ruskog proletarijata i hvaljenju slobode koju imaju radnici u Rusiji,
gdje su sindikati ugušeni, a štrajkovi se smatraju kaznenim prekršajem.
Birokratija sa svojim zaslugama i pogreškama, svojim radom i djelovanjem
može se razumjeti samo ako se uporedi sa djelovanjem profitnog motiva
na način kako on funkcioniše u kapitalističkome tržišnom društvu.
ZNAČENJE RIJEČI :
Birokrat(a) – (franc.bureaucrate)
1. predstavnik birokratskog sistema uprave
2. službenik koji sve probleme rješava za kancelarijskim stolom (strogo
po propisima , pretjerani formalista )
Birokratija – (franc. Bureau + grč. Krateo – vladam )
1. zbir Birokrata
Birokratizam - (franc. Bureau
+ grč. Krateo – vladam )
1. sistem upravljanja u kojem se državna vlast oslanja na činovnike ;
vladavina činovništva
2.pretjerani formalizam u vršenju dužnosti , rješavanja ˝strogo po propisima˝
bez obzira na suštinu pitanja
Demokrat(a) – (grč. Demos -
narod + grč. krateo – vladam)
Pristalica demokracije , čovjek slobodoljubivih pogleda
Demokracija - (grč. Demos -
narod + grč. krateo – vladam)
1.oblik državnog uređenja u kojem suverena vlast pripada narodu
2.poštovanje jednakosti i slobodnog učešća u društveno-političkom životu
: sloboda uopšte
LITERATURA :
Jusuf Žiga – uvod u sociologiju ( 2 dopunjeno izdanje),Sarajevo 2003.godine
Dr. Radomir Aleksić – rječnik stranih riječi (Prosveta) Beograd
Internet (web stranice filozofskog fakulteta u Zagrebu, Beogradu )
Enciklopedija političke kulture,Savremena administarcija, Beograd 1993
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|