|
Dopustivost abortusa
Budući
da se u zadnje vrijeme, tj. u posljednjih 30 god. sve više otvara polemika
po pitanju abortusa, odlučila sam sagledati neke osnovne dileme i pokušati
doći do nekakvog konkretnog zaključka o tom pitanju. U ovom radu obradila
sam dva osnovna pitanja na kojima bi se trebala temeljiti odluka o dopustivosti
pobačaja. To su pitanje statusa fetusa, tj. pitanje je li fetus osoba
sa punim pravima odrasle osobe i pitanje sukoba prava, odnosno pitanje
prvenstva prava majke ili fetusa.
Stvarnost pobačaja nije jednostavna, ona uvijek zadire u različite sfere
i dimenzije ljudskog života, od osobnog, privatnog i bračnog života, preko
vjerskog, pa do najšireg društvenog života. Upravo zbog toga mnogo je
ljudskih, mišljenja, pa i neskrivenih tenzija uključeno u raspravu o ovom
gorućem pitanju. Unatoč tome što se u zadnje vrijeme sve više govori o
problematici abortusa;
usprkos brojnim i dugotrajnim raspravama,, polemika za i protiv pobačaja
ne jenjava. Dapače, po mišljenju mnogih znalaca, dosegla je sam vrhunac.
U svim područjima društvenog života, od prava, politike, sociologije,
do filozofskih i teoloških rasprava, intenzivno se iznose različiti argumenti
u prilog oba stava, ali rat i dalje traje i niti mu se ne nazire kraj.
U ovom radu, nije mi namjera bila stati ni na jednu stranu, već izložiti
rasprave, temeljna pitanja i osnovne argumente za i protiv.
Pojam abortus podrazumijeva dobrovoljno prekidanje trudnoće od strane
trudnice, dakle, uništavanje života nakon začeća, a prije rođenja. Radi
jednostavnosti upotrebljavat ću pojam fetus, kroz čitavi rad, unatoč terminološkoj
nepreciznosti i nepreciznosti s medicinskog stajališta. U raspravama,
ali i unutar laičkih razmišljanja često se postavljaju sljedeća pitanja:
Imaju li žene pravo na abortus? Imaju li pravo na prekid trudnoće
u svim okolnostima, ili samo u nekim, određenim okolnostima? U kojim slučajevima
postoji pravo na pobačaj ili koje su to okolnosti u kojima pobačaj ne
bi smio biti dozvoljen? Je li pitanje pobačaja stvar zakona ili morala?
Smije li se ozakoniti pobačaj iako je njegova moralnost dvojbena? ...
Kao što i Snježana Prijić Samardžija iznosi odgovori na ova pitanja obično
su raspravljani unutar dvaju općenitijih pitanja, a ona glase:1.) Je li
fetus osoba s pravima koje posjeduje svaka odrasla osoba?, tj. pitanje
statusa fetusa i 2.) Jesu li prava fetusa ili prava žene nadređena, i
u kojim okolnostima?, tj. pitanje ljudskih prava.(Samaržija,1995:2)
2. Status fetusa
Pitanje statusa fetusa je pitanje je li fetus osoba ili nije, tj. ima
li prava jednaka kao i svaka druga odrasla osoba? Kod ovog pitanja javlja
se problem određivanja kriterija po kojima će se definirati osoba, odnosno
identificirati svojstva koja tvore osobu. Postoji nekoliko mišljenja,
odnosno nekoliko grupa ljudi koja zastupaju različita mišljenja, odnosno
imaju različite odgovore na pitanje je li fetus osoba, i kad postaje osobom.
Prva skupina autora smatra da je nužan i dovoljan uvjet biti pripadnik
ljudske vrste, tj. homo sapiensa. To je konzervativna struja, kojo pripada
i katolička crkva. A najistaknutiji pripadnici te struje su J. Noonan,
koji smatra da je dovoljan uvjet ljudskosti biti začet od ljudskih roditelja,
odnosno posjedovati genetsku ljudskost, koja se stječe samom činjenicom
da je fetus začet od ljudskih roditelja ( Noonan, 1970:40). Ističe se
i P. Ramsey, koji smatra da je dovoljan uvjet biti pripadnik vrste homo
sapiens jer se u trenutku začeća oblikuje specifični i neponovljivi genetski
kod. (Ramsey, 1971:2). Takav je i stav katoličke crkve koje je papa Ivan
Pavao II iznio u Evanđelju života, u enciklici o vrijednosti i nepovredivosti
ljudskog života. Glavne kritike ovakvog stajališta se temelje na tome
da su u svom identificiranju pojma osobe pripadnici konzervativne struje
dali samo proširenje zdravorazumskog, uobičajenog pojma osobe; te da kuglicom
tkiva kakvo je oplođeno jaje ne smatramo osobom. Kritičari ističu da je
oplođeno jaje u tolikoj mjeri osobau kojoj je žir već hrast, a puki smiješani
sastojci već gotova pita (Samaržija, 1995:3).
Isto tako naveli su misaoni eksperiment. U kojem su zamislili da bića
s drugog planeta dođu na Zemlju, da mogu razmišljati, osjećati, komunicirati...Bi
li ih bilo ispravno ubiti samo zato što nisu pripadnici ljudske vrste?
Osim toga, kažu da i pas posjeduje genetski kod, ali da nije pripadnik
ljudske vrste. Navodeći primjer jednojajčanih blizanaca dokazali su da
trenutak začeća nije presudan u pitanju osobnosti, jer se jednojajčani
blizanci odvajaju tek u drugom tjednu. Osim toga imaju i isti genetski
kod. Znači li to da jednog blizanca možemo ubiti, a drugog ne? A što je
s kloniranjem? Bi li bilo dopušteno napraviti pobačaj ako ćemo gene fetusa
zamrznuti i nakon nekog vremena klonirati?
Osim toga, ovakvo stajalište isinuira i da je većina kontracepcije, ustvari,
abortivno sredstvo. Snježana Prijić Samaržija navodi kako postoji i druga
skupina autora koja smatra da se fetus ne može smatrati osobom sa svim
odgovarajućim pravima od začeće, ali ni daj status stječe tijekom trudnoće,
niti neposredno nakon rođenja(1995:5). Tako M. A. Warren navodi da genetska
ljudskost ne uvjetuje moralnu ljudskost, te da postoji pet kriterija moralne
ljudskosti, a to su: svjesnost, racionalnost(sposobnost zaključivanja),
samoinicijativna djelatnost, sposobnost komunikacije, te samosvijest (Warren,
1973:43-61). J. Feinberg, razmatrajući tzv. Zdravorazumske kriterije osobnosti
navodi slične uvjete: svjesnost, samosvijest, racionalnost, planiranje
budućih događaja i djelovanje u skladu s tim, te sposobnost osjećanja
boli i ugode (Samaržija,1995:5). Slično, i M. Tooley smatra da su osnovni
uvjeti osobnosti: želja za životom, ideja o sebi kao o biću kojeg oblikuje
njegovo osobno iskustvo, svijest, emocionalnost, sposobnost za međuljudske
odnose, te ideja osobnog identiteta (Samaržija, 1995:5). Budući da fetus
ne zadovoljava te uvjete, oni smatraju da ga se ne može smatra i osobom
sa svim pravima. Međutim, njihov stav ne povlači za sobom automatski tvrdnju
da pobačaj nije problematičan, ali brani da se pobačaj izjednači s hotimičnim
ubojstvom osobe. Dakle, oni su za liberalniji pristup, tj. dozvoljavaju
pobačaj u određenim okolnostima. Međutim, kritičari ovog stava javili
su se brzo i veoma glasno jer su ovaj stav shvatili intinuitivno kao poistovjećivanje
pobačaja sa čedomorstvom, dakle, shvatili su ga kao dozvolu čedomorstva,
Te kritike izazvale su podjelu među pripadnicima ovog stajališta. Tako
su se oni podijelili na one koji su se zalagali za to da čedomorstvo,
kao ni pobačaj nije ubojstvo osobe; što bi izazvalo strah i nesigurnost
u društvu, a među njima su se najviše isticali . Tooley i P. Singer. Te
na one koji su priznali sličnost čedomorstva i pobačaja, odnosno sličnost
čedomorstva i kasnog pobačaja, ali smatrali su da postoji razlika između
čedomorstva i ranog pobačaja. Također, zalagali su se za to da se pronađu
razlozi, zbog kojih je, za razliku od pobačaja, čedomorstvo, načelno nedopustivo.
Obično su rabili utilitarističke razloge prema kojima ubijanje bića koje
nije osoba, ali u mnogome sliči osobi, nije dopušteno jer slbi respekt
prema vrijednosti života, socijalno jedinstvo, javni interes i sl. (Samaržija,
1995:7) Među njima bila je najglasnija M. A. Warren.
Treća skupina autora smatra da se, neovisno o genetskoj i moralnoj ljudskosti,
pobačaj u određenim stadijima može dozvoli, a da se u određenima ne može.
U literaturi možemo naći niz prijedloga o tome gdje povući crtu. Tako
se predlaže oživljavanje, tj. trenutak kada majka prvi put osjeti da se
fetus pomaknuo. Zatim sposobnost preživljavanja izvan majčina tijela(što
je uzeo i Vrhovni sud SAD-a kao ključni trenutak prilikom donošenja odluke
Roe v. Wade 1973.g. temeljem kojeg je pobačaj ozakonjen do tog trenutka
a zabranjen, osim u posebnim okolnostima, poslije ). Moguće je kao kriterij
uzeti i kriterij iskustva, tj trenutak u kojem fetus počima reagirati
na vanjske poražaje, aktivira pamćenje i sl. Neki autori zalažu se da
se kao točka razgraničenja osobe od predosobe uzme rođenje. ( Samaržija,
1995:9,10) Međutim period od začeća pa do rođenja nije podijeljen na diskretne
stupnjeve, već predstavlja kontinuirani proces razvoja. Osim toga vrlo
je individualan, stoga je jako teško, gotovo nemoguće razgraničiti stadije
razvoja na stadije kad je fetus pred-osoba, a kad je osoba sa punim pravima.
Četvrta skupina autora smatra da je fetus od početka potencijalna osoba
koja će steći svijest, emocionalnost, samosvijest, racionalnost itd. odnosno,
da će postati osoba sa svim pravima. Prema tome, pogrešno je ubiti potencijalnu
osobu, isto kao što je pogrešno ubiti osobu sa punim pravima. Ovaj stav
ide u prilog konzervativnom stavu, kao što navodi i S. P. Samaržija (
1995:11). Tako J. Noonan i M. Hare govore kako ljudskost ovisi o vjerojatnosti
života. J Noonan ističe da je potencijalnost, tj. vjerojatnost spermija
da postane živo biće 1:200 milijuna, a vjerojatnost da embrio postane
živo biće je 80% (Noonan, 1967:125-131) Kao posebno stajalište može se
izdvojit stajalište J. English, koja zaključuje da je pojam osobe sam
po sebi nejasan i nije precizirano koja svojstva tvore nužne i dovoljne
uvjete osobnosti. Zato, rasprava o tome je li fetus osoba ili nije, kako
kaže sama autorica, ne može biti osnova donošenja odluke o pobačaju. Poruka
njene argumentacije upravljena je na to da čak i ako fetus nije osoba,
on nalikuje osobi i u svjetlu toga treba raspravljati o pobačaju. Ona,
poput većine liberalnih zastupnika, zagovara stav da pobačaj, unatoč tome
što nije ubojstvo, predstavlja ozbiljan moralan problem (English, 1975:233-234)
Posebno stajalište glede pobačaja iznosi i R. Dworkin koji pokušava dokazati
da unatoč raspravi liberalne i konzervativne struje o statusu fetusa,
glavna rasprava ne bi trebala biti rasprava o statusu fetusa, već o intrinzičnoj
vrijednosti ljudskog života. Navodi stavove istaknutih feministkinja C.
Mackinon i R.West i drugih koji govore o tome kako žene shvaćaju pobačaj
kao veliki moralni problem, a trudnoću kao stvaralački čin. Žene shvaćaju
da je fetus nešto što je u njima i što je njihovo više nego bilo čije,
te posljedično osjećaju veliku odgovornost za fetus koji nose. Takav stav
je moguć ako se pretpostavi da je život fetusa intrinzična vrijednost,
a pobačaj je dopustiv samo kada u sukobu intrinzičnih vrijednosti majke
i fetusa pobijedi majčina .(Dworkin, 1993: 97-126)
3. Ljudska prava i pobačaj
Iako rasprava o statusu fetusa nije razriješena ni u čiju korist pretpostavit
ćemo da je razriješena u korist konzervativaca. Naime, ovu su raspravu
potakli sami liberali. Konzervativci su postavili sljedeće premise:1.
pogrešno je ubiti nevinu ljudsku osobu; 2. ljudski fetus je nevina ljudska
osoba; iz čega su izveli zaključak da je pogrešno ubiti ljudski fetus,
kako navodi (Samaržija, 1995:16). Do sada smo se bavili prvom, premisom,
a sada ćemo u pitanje dovesti drugu premisu. Konzervativni stav je po
tom pitanju veoma jednostavan i dosljedan: pobačaj je nedopustiv u mjeri
u kojoj je nedopustivo hotimično ubojstvo osobe. Međutim, ni religijska
doktrina ne može uvijek tvrditi da su sva prava na strani fetusa. Što
u slučajevima u kojem rađanje djeteta znači sigurnu smrt majke? Što u
slučaju silovanja ili incesta? (Samaržija, 1995: 16). Stoga se liberalna
struja usredotočila na rješavanje konflikata prava i na traženje odgovarajućeg
prava temeljem kojeg žena može zahtijevati priznanje prava na pobačaj.
Ponuđeno je nekoliko odgovora. Pravo odlučivanja o vlastitom tijelu, odnosno
pravo da žena odlučuje suvereno o svom tijelu, pa i onom što se nalazi
u njemu. Pravo posjedovanja, ali upitno je koliko žena posjeduje fetus
jer on nije stvar koju bi mogli posuditi, uništiti ili iznajmiti, što
je moguće sa stvarima koje posjedujemo; isto tako ne može se izjednačiti
sa dijelom tijela kao što je noga, ruka, oko ili bubreg jer je on nezavisni
entitet. Treća je mogućnost da žena uistinu ne posjeduje fetus, ali posjeduje
utočište bez kojeg fetus ne bi preživio. Međutim, ovakvo pravo posjedovan
ja ne osigurava ženi pravo da ubije fetus. Možemo zaključiti, da pod pretpostavkom
da fetus jest osoba, ženino pravo na pobačaj ne može se temeljiti na pravu
na vlasništvo. Pravo na privatnost, na kojem je, između ostalog Vrhovni
sud Sad-a temeljio svoju odluku u slučaju Roe vs. Wade. U liberalnoj tradiciji,
pobačaj nije stvar zakonskih odredbi, već privatnosti, odnosno moralnosti
ili nemoralnosti. Ovime, pobačaj se izjednačuje s homoseksualnošću, prostitucijom,
kockanjem, uživanjem droge i sl. Odnosno, utemeljenje prava na pobačaj
na pravu na privatnost odbacuje pretpostavku da je fetus osoba sa svim
pravima, a osim toga jasno je, samo po sebi, da se pitanje ubojstva ne
može proglasiti privatnom stvari (Samaržija, 1995:17,18). Pravo na autonomiju
tijela J. J. Thomson pokušala je opravdati pravo na pobačaj misaonim eksperimentom,
za kojeg neki smatraju da je igeniozan, dok drugi osporavaju njegov značaj.
Kako god bilo, radi se o primjeru koji je u posljednje vrijeme potakao
najviše pitanja i intuicija glede pobačaja. Zamislite da se jednog jutra
probudite u bolnici cjevčicama spojeni s tijelom nepoznatog čovjeka. Liječnik
vam objasni da se radi o glasovitom violinisti i da će umrijeti ukoliko
ne bude koristio vaše bubrege. Udruženje poklonika glazbe otelo vas je
jer jedini vi imate odgovarajuću krvnu grupu. Radi se o tome da ukoliko
narednih devet mjeseci ostanete prikopčani na violinistu, on će se potpuno
oporaviti, a vi nećete imati nikakvih zdravstvenih posljedica. Ukoliko,
međutim, prekinete vezu, on će umrijeti. (Thomson, 1971:173-187) Iako
bi bilo lijepo od vas da ostanete i pomognete violinistu, vi imate puno
pravo otići i pustiti violinistu da umre jer niste odgovorni za stanje
u kojem se on nalazi. Najveći prigovor ovoj zamišljenoj situaciji je da
ona ilustrira isključivo dilemu o pobačaju kad je žena silovana i u kojoj
nije odgovorna za svoju trudnoću. Međutim, J. J Thomson je i pokušala
ovim primjerom ukazati na značaj pitanja odgovornosti. S njom se ne slaže
J. Glover, koji razmatra ovo pitanje u kontekstu rasprave o dužnostima:
pozitivnim (pomoć, podrška, spašavanje života i sl.) i negativnim (uzdržavanje
od ubijanja ili povređivanja i sl.). On smatra da nam je bez obzira na
odgovornost dužnost suzdržati se od ubijanja i povređivanja; dok pomoć,
podrška i sl. ovise o tome koliko smo .odgovorni za situaciju u kojoj
je nekome potrebna takva pomoć. (Glover, 1977:20) J. J. Thomson očevidno
smatra da i negativne dužnosti ovise o odgovornosti. P. Singer smatra
da dopustivost pobačaja ovisi o teoriji prava, a ne o stupnju odgovornosti.
On smatra da J. J. Tomson iznoseći svoj stav pretpostavlja takav sustav
prava i dužnosti temeljem kojih su naši postupci opravdani ili neopravdani
neovisno od posljedica. Ukoliko se, naprotiv, pretpostavi utilitarističko
stajalište, pobačaj će biti nedozvoljen neovisno o odgovornostima, jer
se gledaju konačne posljedice postupaka. (Samaržija, 1995: 21)
Možemo uočiti da se pobačaj može učiniti dopustivim u situacijama u kojima
je žena odgovorna za trudnoću, jednako kao u onima u kojima nije odgovorna.
O čemu, onda, ovisi dopustivost pobačaja . Dolazimo do zaključka da je
jedina situacija u kojoj je dozvoljeno ubiti nevinu osobu, situacija samoobrane.
Tako liberali ističu pravo na samoobranu kao nadopunu prava na autonomiju
nad vlastitim tijelom, kao utemeljenje prava na pobačaj. Međutim, tu se
javljaju kritičari koji navode dva osnovna nedostatka, a to su: 1. samoobrana
je opravdana samo u slučaju zbiljske agresije, a fetus je nevin i ni u
kojem slučaju nije agresor, te 2. samoobrana mora biti proporcionalna
šteti koja se nanosi.. J. English im je odgovorila da je fetus, ako je
osoba s pravima i dužnostima, neovisno o nevinosti , agresor. A što se
tiče drugog prigovora pomoću misaonog eksperimenta pokušala je dokazati
da je pobačaj utemeljen na pravu na samoobranu i da to vrijedi i za slučajeve
u kojima nije doslovno i neposredno ugrožen ženin život.
Pod pretpostavkom da je fetus osoba javlja se još jedno pitanje koje
izaziva polemike, a to je pitanje vezano uz osobu koja obavlja pobačaj,
tj. liječnika - pitanje treće strane. I liberali i konzervativci su i
po ovom pitanju dosljedni sami sebi.
Umjesto zaključka
Počevši se baviti ovom temom nadala sam se da ću dobiti precizne i jednoznačne
argumente i odgovore na neka moja pitanja, a ne tek hrpu argumenata za
i protiv, temeljenih na analogijama, misaonim eksperimentima i intuicijama.
Međutim, ako razmotrimo objektivno sva stajališta, teorije, teze i argumente
shvatit ćemo da je previše tenzija i sukoba interesa prisutno da bi se
došlo do nekakve vrste kompromisa i nekog općeprihvaćenog zaključka. Samo
po sebi nameće se pitanje mogu li oni koji fetus smatraju djetetom, pobačaj
ubojstvom , a materinstvo najvažnijom ženinom zadaćom i oni za koje je
materinstvo direkcijsko pravo, a pobačaj prijeko potreban uvjet da bi
uistinu tako i bilo, uopće postići bilo kakav kompromis? Teško!
LITERATURA:
1. Dworkin, R. (1993) «The Morality of Abortion» u Life's Dominion, New
York, Alfred A.Knopf
2. English, J. (1975.) «Abortion and The Concept of a Person», Canadian
Journal of
3. Philosophy, vol. V, br.2
4. Glover, J. (1977.) «Causing death and Saving Lives», London, Pengiun
Books
5. Noonan, J. (1967.) «Abortion and The Catholic Church: A Summary History»,
Natural Law Forum 2
6. Noonan, T. J. (1970.) «An Almost Absolute Value in History,», The Morality
of Abortion: Legal and Historical Perspectives, ur. J. T. Noonan, Cambridge,
Masscusets: Harvard, Un iversity Press
7. Prijić - Samaržija, S. (1995) «Pobačaj: za i protiv»
8. Ramsey, P. (1971) «The Morality of Abortion» u Pobačaj: za i protiv
9. Thomson, J. J. (1971) «A Defenco of Abortion», Philosophy and Public
Affairs 1
10. Warren, M. A. (1973) «On the Moral and Legal Status of Abortion»,
The Monist, vol 57,br. 1
11. http//www.revolucijamladih.blog.hr/print/?id=6838 (02.05.2006)
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|