POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ SOCIOLOGIJE
 
OSTALI SEMINARSKI RADOVI IZ SOCIOLOGIJE:
Gledaj Filmove Online

PERCEPCIJA RIZIKA

U radu se objašnjavaju različite percepcije rizika. Opisuje se razlika između hazarda (opasnosti) i rizika. Nakon određenja pojma rizik ističe se razlika između prirodnih i tehničkih rizika. Zatim se spominju tri osnovne dimenzije rizika: ekspertna, laička i politička. Nabrajaju se varijable koje utječu na percepciju rizika. Na kraju se spominju konceptualizacije raznih autora koje se odnose na strukturalne karakteristike percepcije rizika, osnovne atribute rizika i strukturirane kognitivne cjeline o riziku.

U radu će se govoriti o jednoj od osnovnih karakteristika rizika: percepciji rizika. Rizik u suvremenom «društvu rizika» strukturno se proizvodi u svakodnevici tehnologijskog okruženja. Uobičajena pretpostavka, od koje se u takvom «društvu rizika» polazi, je ta da je društvo u stanju razviti dovoljne, potrebne i djelotvorne mjere za nadzor rizika i opasnosti (Čaldarović, Rogić, Subašić, 1997: 37). U radu će se spomenuti razlika između prirodnih i tehnoloških rizika, te između rizika i hazarda. Također ću spomenuti osnovne dimenzije rizika. Zatim će se obrađivati glavna tema rada: percepcija rizika. Bit će nabrojane varijable koje utječu na percepciju rizika, kao i konceptualizacije raznih autora koje se odnose na rizik.


RAZLIKA RIZIKA I OPASNOSTI (HAZARDA)


Hazardi i rizici su plod interakcije tehnologije, društva i okoliša. Hazard je vjerojatnost pojavljivanja događaja, dok je rizik mjera pojavljivanja hazarda, stupanj štete uzrokovan događajem i vjerojatnošću njegovog pojavljivanja. Rizik je socijalna konstrukcija (Čaldarović, 1996: 204). On postoji neovisno o tome je li ga društvo registriralo.


RAZLIKA IZMEĐU PRIRODNIH I TEHNIČKIH RIZIKA


Jedan od najznačajnijih aspekata je razlikovanje prirodnih i tehnoloških rizika (Čaldarović, 1995b: 204). Prirodni rizici su samoprepoznatljivi, pojavljuju se i nestaju, nekontekstualni su, ne treba im «tumačenje izvana», akcidentalni su, nemaju prepoznatljiv uzrok i krivca. U najvećem broju slučajeva podložni su kontroli posljedica, ali ne i kontroli pojavljivanja. Neki od prirodnih rizika su poplave, tornada, požari, potresi i erupcije. Za razliku od prirodnih rizika, tehnološki rizici su proizvod ljudske djelatnosti. Oni su «proizvedeni» u svakodnevici tehničkog društva. Nepoznati su, netransparentni, izazivaju nerazumijevanje, traže «tumačenje izvana» koje dolazi od eksperata. Stoga se javlja problem povjerenja u eksperte.


OSNOVNE DIMENZIJE RIZIKA


Osnovne dimenzije su ekspertna, laička i politička. Ekspertna dimenzija uključuje stručnjake koji se bave proučavanjem rizika. Eksperti daju procjene i usavršavaju mjerne instrumente. Ekspertne procjene se sve više postrožuju. Ovdje se javlja problem povjerenja u eksperte. Javnost nije dobro upućena u sve aspekte rizika, zato mora vjerovati stručnjacima. Laička percepcija rizika predstavlja opću zabrinost javnosti. Politička dimenzija rizika pokušava utvrditi više elemenata rizika. U ovom slučaju rijetka je otvorena komunikacija, iako je ona vrlo važna. U ovoj dimenziji rizika važu se štete i koristi objave neke informacije vezane za neku rizičnu situaciju.


PERCEPCIJA RIZIKA


Različiti, ali i isti rizici bit će percipirani različito od strane pojedinaca u ovisnosti o mnogim varijablama, ali i o kontekstu. Rizik se ne doživljava izolirano nego kao dio šireg (smislenog) okruženja (kognitivna cjelina). Najvažnije varijable koje utječu na percepciju rizika su proživljena iskustva, konkretno znanje, predrasude, stupanj familijarizacije s rizikom, karakter inicijalnih iskustava, relativizacija i socijalizacija iskustava, poznatost/nepoznatost rizika, trenutna ili prolongirana šteta od rizika, jednostruke ili višestruke štete, iznenadnost pojavljivanja/dugoročno najavljivanje, mogućnost imaginacije «slika» o riziku, pretpostavke o smrtnim ili lakšim ishodima, karakter socioekonomskog statusa pojedinca, stupanj udaljenosti mjesta stanovanja od potencijalnog centra rizika. Svi nabrojeni elementi utječu na konkretan stav prema nekom riziku, odnosno na karakteristike njegovog uočavanja.
Ako smo već doživjeli neku situaciju to će povećati našu permisivnost prema toj situaciji u budućnosti. Na primjer, što se češće vozimo avionom, bit ćemo skloniji prihvatiti taj rizik. Familijarizacija s hazardima povećava spremnost za prihvaćanje novih opasnosti (Čaldarović). Konkretno znanje ima utjecaj na našu percepciju. Ako imamo osjećaj da znamo dovoljno o riziku, percipirat ćemo ga kao manje opasnog. Predrasude mogu biti osobne, ali i strukturalne. Jedan od primjera strukturalne predrasude je taj da u avionima ne postoji 13. red.
Inicijalna iskustva značajno će determinirati sva sljedeća ponašanja. Važno je kako smo se prvi put suočili s nekim rizikom jer slična iskustva povezujemo s inicijalnom situacijom.
Na neke rizike pristajemo zato što nas okolina potakne na njih. Na primjer, ako nas društvo nagovori na rafting, drugačije ćemo percipirati taj rizik i lakše ćemo na njega pristati.
Rizici mogu biti poznati i nepoznati. Uglavnom poznatije rizike percipiramo kao manje opasne. Stoga se u pravilu svi poznatiji rizici lakše prihvaćaju, a nepoznati se odbacuju.
Situacije će biti percipirane rizičnijima ako su očekivane štete višestruke, odnosno ako su posljedice dugotrajne, napopravljive i nepovratne. Trenutna šteta izaziva veći strah od rizika, dok ćemo prolongiranu štetu lakše podnijeti.
Kod dugoročnog najavljivanja rizika razina permisivnosti je veća, za razliku od slučaja kad se rizik iznenada pojavi.
Rizik ćemo percepirati ovisno o tome kako je on izražen. Snažnije prezentirani rizici slabije se prihvaćaju neovisno o njihovim objektivnim karakteristikama. Najviše se pamti ono što vidimo, a manje ono što čujemo. Ovdje dolazi do izražaja velik utjecaj medija na percepciju neke rizične situacije. Često se pojavljuju senzacionalistički naslovi u novinama koji amplificiraju rizik.
Ako postoji mogućnost da će doći do smrtnih ishoda, situacije će se doživljavati kao rizičnije.
Socioekonomski status pojedinca također ima ulogu u percepciji rizika. Bogat pojedinac ima veću mogućnost izbora, dok niži ekonomski standard dopušta manju mogućnost razlučivanja rizika.
Udaljenost mjesta života od situacije koja se percipira hazardnom važna je varijabla. Što je udaljenost veća, to se hazard doživljava manje manifestnim.


STRUKTURALNE KARAKTERISTIKE PERCEPCIJE RIZIKA


Osim navedenog, individualno prosuđivanje rizika i hazarda im i slijedeće karakteristike (Cutter) :

 

  • tendencija simplifikaciji,
  • težina inicijalnih iskustava,
  • percepcija ovisna o vidljivim odlikama,
  • pretpostavka o manipulaciji u izvještavanju o riziku,
  • slaganje o tome što se smatra rizičnim, nekonzistentnost u izvještavanju,
  • nemogućnost evaluacija stručnih rasprava.


Kao što autorica Susan Cutter spominje, osobe tendiraju pojednostavljivanju situacija. Simplifikacija može uvećati ili umanjiti dimenzije stvarne situacije.
Ovdje se pojavljuje i pretpostavka o manipulaciji u izvještavanju o riziku. Najveći broj ljudi nije u stanju otkriti izostavljanja u prijenosu poruka o rizičnim situacijama, pa su stoga podložni manipulaciji (Čaldarović, 1995: 84).
Također, najšira će javnost rijetko moći otkriti nekonzistentnost u raspravama o rizicima. To povećava njihov strah i oprez. Najširoj je javnosti vrlo teško precizno evaluirati stručnu raspravu o rizicima.
Najveća razlika među ljudima postoji oko onoga što se smatra rizičnim a što ne, a manje su razlike o tome kakve bi mogle biti posljedice neke rizične situacije.


OSNOVNI ATRIBUTI RIZIKA


Atributi rizika, potvrđeni mnogobrojnim sociologijskim istraživanjima su: nedostatak osobne kontrole nad razvojem događaja, nametnutost, nesigurnost, neslaganje sa situacijom, izostanak osobnog poznavanja situacije, imaginacije javnosti o situacijama, odloženi učinci anksioznosti, «socijetalna šteta», nevidljive koristi, nejednolika raspodjela rizika i koristi, ljudski, a ne prirodni uzroci. Wynne ispravno zaključuje da se navedeni atributi rizika ne mogu uzimati izolirano, kao neke objektivne mjerne jedinice ili kvalitete objektivnog mjerenja rizika, nego kao socijalni odnosi koji se vezuju uz specifične tehnologije viđene kao socijalni odnos (Čaldarović, 1995a: 88).


STRUKTURIRANE KOGNITIVNE CJELINE O RIZIKU


Hollander navodi slijedeće elemente koji utječu na percepciju i evaluaciju rizika (Čaldarović, 1995.b:369): katastrofični potencijal rizika, familijarizacija s rizikom, razumijevanje rizika, nesigurnost procjene, stupanj percipirane kontrole nad rizikom, impostiranost rizika, učinci rizika na djecu, učinci na buduće generacije, identifikacija žrtava, potencijalni smrtni ishod, povjerenje u instituciju, medijska pozornost, evidentirani i neevidentirani rizici, jednakost raspodjele, jasne i nejasne koristi, povratni učinci rizika, osobna procjena rizika i podrijetlo rizika. Neovisno o navedenim općim načelima percipiranja rizika, treba voditi računa i o tome da je svaka situacija temporalno i prostorno specifična (Čaldarović).


ZAKLJUČAK


Tema ovog rada bili su faktori koji utječu percepciju rizika. Na početku su bili objašnjeni osnovni pojmovi vezani uz «društvo rizika» kao što su razlike hazarda i rizika, te razlike prirodnih i tehničkih rizika. Zatim su bile spomenute tri osnovne dimenzije rizika: ekspertna, laička i politička. Nakon toga su bile nabrojane varijable koje najviše utječu na percepciju rizika kao i konceptualizacije raznih autora kao što su Cutter, Wynne i Hollander.

 

LITERATURA

1. Čaldarović Ognjen: Socijalna teorija i hazardni život. Rizici i suvremeno društvo.
Hrvatsko sociološko društvo, Biblioteka časopisa «Socijalna ekologija», Zagreb, 1995.a
2. Čaldarović Ognjen i Dejan Škanata: Laička i ekspertna percepcija tehnoloških rizika, Socijalna ekologija, 1995.b
3. Čaldarović Ognjen: Socijalne dimenzije strukture ekologijskog rizika. Sigurnost 1996.
4. Čaldarović Ognjen, I. Rogić, D. Subašić: Kako živjeti s tehničkim rizikom. APO-Agencija za posebni otpad, Zagreb, 1997.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | HEMIJA I INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

Seminarski i Diplomski Rad

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi