FEMINIZAM: Istorijski razvoj radikalnog feminizma
Feminizam
je društveni pokret koji se zalaže za položaj žena u društvu
te traži političku, ekonomsku i socijalnu jednakost između muškaraca i
žena. Feminizam se kao pokret djeli na marksistički, liberalni, socijalistički,
potstrukturalistički i radikalni. Radikalni feminizam je grana feminizma
koja promatra žensku potlačenost ili vlast patrijarha kao osnovni sistem
moći na osnovu kojega su organizirani odnosi u zajednici. Radikalni feminizam
razmatra zašto žena mora prihvatit određenu ulogu u društvu samo na osnovu
spola te pokušava povući liniju između biološki i kulturološki determiniranog
ponašanja.
Radikalni feminizam razvio je Pokret žena kasnih 1960. u SAD-u. Prve važne
radikalno feminističke publikacije su Notes from the First Year,
Notes from the Second Year i Notes from the Third Year.
Najvažniji radikalno feministički-pokreti su Pokret žena, Nacionalna Organizacija
za Žene (NOW), Njujorške Radikalne Feministice, Feministkinje i Radikalne
Lezbijke.
Ovu temu sam odabrala jer smatram da je feminizam kao pojava mistificiran
i nejasan te su ljudi često puni predrasuda. Smatra se da su feministkinje
žene koje mrze muškarce, agresivne, protiv institucije obitelji, nisu
tradicionalne i žele nadmoć na muškarcima. Činjenica je da unutar feminističkog
pokreta postoje izrazito radikalne struje koje se služe nasiljem i mržnjom
ali to nije dovoljan razlog za odbacivanje feminizma. Unutar svake ideje
i pokreta postoje radikalni smjerovi ali to nije razlog da bi se te ideje
odbacile. Zašto bi s feminizmom bilo drugačije? Kao temu odabrala sam
povijesni razvoj radikalnog feminizma jer je radikalni feminizam kao pokret
imao najviše negativnog utjecaja na sliku o feminizmu. U ovom radu pisati
ću o razlozima nastajanja radikalnog feminizma, radikalno-feminističkim
pokretima i važnim djelima koja su obilježila radikalni feminizam.
FEMINIZAM
Feminizam je društveni pokret i svjetonazor koji se zalaže za unaprijeđenje
položaja žena uklanjanjem spolne dominacije i diskriminacije. Može se
reći i da je feminizam pokret žena za oslobođenje od podređenog položaja
u društvu i obitelji te za ekonomsku, političku i pravnu jednakost s muškarcima
te za punu društvenu i kulturnu emancipaciju.
Feminizam započinje s prosvijetiteljstvom, modernom demokracijom i liberalizmom
te s promjenljivim intezitetom, taktičkim oblicima i temama javnog djelovanja
traje do danas. Prvi feministički zahtjevi bili su usmjereni prema postizanju
jednakih mogućnosti žena pri izobrazbi, zaposlenosti i politici. Moderna
feministička misao započela je potkraj osamnaestog stoljeća djelom Mary
Wollstonecraft Obrana prava žene. Tijekom devetnaestog stoljeća naglasak
je bio na borbi za žensko pravo glasa a ispunjenjem tog cilja početkom
dvadesetog stoljeća završava prvi val feminizma. Šezdesetih godina dvadesetog
stoljeća započinje drugi val kojemu su intelektualni izvori knjige Francuskinje
Simone de Beauvoir i Amerikanke Betty Friedan. Obje su knjige snažno utjecale
na oblikovanje samosvijesti mnogih žena. Nakon toga feminizam se kao pokret
razgranao u više smjerova: liberalni, marksistički, radikalni, socijalistički
i poststrukturalistički feminizam.
RADIKALNI FEMINIZAM
Radikalni feminizam je grana feminizma koja promatra žensku potlačenost
ili vlast patrijarha kao osnovni sistem moći na osnovu kojega su organizirani
ljudski odnosi u zajednici. Radikalni feminizam razmatra pitanje zašto
žena mora prihvatiti određene uloge u društvu samo na osnovu spola isto
kao što postavlja pitanje zašto muškarci prihvaćaju isto. Radikalni feminizam
pokušava povući liniju između biološki i kulturološki determiniranog ponašanja
kako bi što više oslobodili i muškarce i žene njihovih predodređenih spolnih
uloga.
Patrijarhat je društveno uređenje rodovske zajednice u kojoj je grupa
povezana srodstvom po muškoj liniji. Vlast je u rukama najstarijeg muškarca.
RAZVITAK RADIKALNOG FEMINIZMA
Radikalni feminizam razvio je Pokret žena kasnih 1960-ih u SAD-u usporedno
sa socijalističkim i liberalnim feminizmom. Pokret žena je bio aktivan
na području o ljudskim pravima te je sudjelovao u političkim aktivnostima
za ljudska prava u antiratnim kampanjama 1960. Radikalni feminizam je
u početku bio koncentriran na velike gradove kao što su New York, Chicago
i Boston a od 1968. do 1972. počeo se brže širiti po cijeloj državi. Američke
radikalne feministkinje donijele su radikalni feminizam u Ujedinjeno Kraljevstvo.
Britanske radikalne feministkinje prihvatile su radikalni feminizam kao
uzbudljivu novu teoriju. (Donovan, 2000:155)
Britanske femininistkinje su se 1970. podijelile na dvije velike škole
mišljenja: socijalističku i radikalnu. Došlo je do još jedne podijele
1977. kada se iz ove dvije grupe izdvojila grupa koja sebe naziva revolucionarne
feministkinje.
Žene su došle do zaključka da je uništenje vlasti patrijarha nužan korak
do stvarne slobode društva. Pokret žena uveo je CR grupe (consciouness
raising groups).
Te grupe ujedinile su intelektualke, radnice i pripadnice srednje klase
u razvijenim zapadnim zemljama. Tijekom tih diskusija, žene su opazile
zajednički i potiskujući sistem bez obzira na njihova politička opredjeljenja
ili socijalni status. Te grupe omogućile su radikalnim feministkinjama
razvitak političke ideologije baziran na ženskom pogledu na svijet, oprečno
s drugim mogućnostima, kao na primjer s Marxističkom ideologijom koja
je bila popularna u to vrijeme. Grupe uzdignute svijesti bile su aktivne
u Nacionalnoj Organizaciji za Žene (NOW) tijekom 1970-ih.
Susan A. Watkins, Marisa Rueda i Marta Rodriguez nam u svom djelu "Feminizam
za početnike" objašnjavaju razlog osnivanja NOW. Početkom Kennedyeva
mandata novinarka Betty Friedan održavala je veze sa ženama u saveznim
i državnim povjerenstvima koja su bila organizirana za istaživanje položaja
žena. Nakon sastanka Povjerenstva za jednake mogućnosti zapošljavanja
1966. te žene su se gnjevne i ogorčene okupile u sobi Betty Friedan te
su osnovale Nacionalnu Organizaciju za Žene smatrajući da moraju imati
svoju organizaciju za građanska prava koja će se baviti položajem žena.
Aktivistice organizacije postizale su rezultate, naime imale su veze u
medijima i bile su iskusne lobistice. Slale su brzojave o spolnoj diskriminaciji
u Washington, tužile su New York Times zbog oglasa za radna mjesta sa
spolnom segregacijom, demonstrirale protiv Povjerenstva za jednake mogućnosti
zapošljavanja i lobirale u zrakoplovnim tvrtkama koje su stjuardese prisiljavale
da nakon udaje ili s trideset dvije godine prestanu raditi. (Watkins et
alii, 2002:101)
Ti-Grace Atkinson osnovala je grupu Feministkinje nakon što je dala otkaz
na mjestu predsjednice Njujorškog ogranka NOW u listopadu 1968. Grupa
se u originalu zvala "the October 17 Movement" po datumu na
koji je Atkinson dala otkaz. Feministkinje su izdale seriju članaka u
ljeto 1969. U njima su formulirani važni aspekti o teoriji radikalnog
feminizma. Osnovna teza koja je proizašla bila je da je politički okrutan
sistem muško-ženskih uloga prvi i originalni model svih ugnjetavanja.
Feministkinje su također smatrale da ako je brak primarna formalizacija
progonjenja žena, one smatraju da je odbacivanje te institucije u teoriji
i praksi primarni rad radikalnog feminizma. Shulamith Firestone je u dijelu
The Dialectic of Sex izrekla kritiku da su feministkinje napale ljubav
kao "instituciju" koja promiče ovisnost, ranjivost i sprečava
potpuni razvitak ženinog ljudskog potencijala. Kasnije ju je Atkinson
citirala u mnogim člancima.(Donovan, 2000:157)
Feministkinje su bile određene kao ne-hijerarhijska, primarna demokratska
organizacija.
Radikalne feministkinje u New Yorku osnovale su 1967. i 1968. godine glavno
tijelo radikalno-feminističke teorije. Prva važna radikalno-feministička
publikacija Notes from the First Year objavljena je u lipnju 1968. godine,
1970. godine objavljena je Notes from the Second Year a 1971. Notes from
the Third Year. Te publikacije uključivale su najvažnije rane objave o
teoriji radikalnog feminizma.
Njujoške Radikalne Feministkinje još je jedna radikalno-feministička grupa.
Osnovana je u prosincu 1969. godine. Osnovale su ju Shulamith Firestone,
Anne Koedt, Diane Crothers i Cellestine Ware. Grupa je objavila manifest
nazvan The
Politics of the Ego". Ovaj izvještaj je bio prvi koji je objavio
drugu centralnu tezu radikalnog feminizma, da ženino ugnjetavanje potječe
primarno iz psiholoških a ne ekonomskih faktora.
Još jedan važan rani radikalno-feministički članak bio je The Fourth World
Manifesto" objavljen 1971. a autorica je bila Barbara Burris.
Josephine Donovan smatra da je teorija radikalnog feminizma najjasnije
obrađena u dva teksta koja su objavljena 1970, to su "Sexual Pollitics"
autorice Kate Millett i The Dialectic of Sex: The Case for Feminist Revolution"
autorice Shulamith Firestone. (2000:158) The Dialectic of Sex je revolucionarno
djelo, puno je briljantnih zapažanja. Djelo je također puno pogrešnih
prenagljenih pretjerivanja i neistinitosti. Unatoč pogreškama djelo u
glavnim crtama prikazuje dosljednost teorije radikalnog feminizma i prikazuje
viziju za budućnost te nove izazove. Firestoneova smatra da žensko potlačivanje
leži u biološkoj a ne ekonomskoj problematici. Ona smatra da je ženska
reprodukcijska funkcija razlog za separaciju spolova. Kao ostale radikalne
feministkinje vjeruje da je primarni cilj feminističke revolucije kraj
tiraniji biološke obitelji. Kasnije su objavljena još dva veoma važna
teksta, "Amazon Odyssey" autorice Ti-Grace Atkinson iz 1974.
i "Gyn/Ecology: The Metaethics of Radical Feminism" autorice
Mary Daly iz 1978. Djelo Kate Millet presentirano je u "manifestu
za revoluciju" povezano s organizacijom ženske grupe na sveučilištu
Columbia gdje je Millet doktorirala engleski jezik i komparativnu književnost.
Sexual Politics bila je preinačena verzija njezine doktorske disertacije.
(Donovan, 2000: 159)
Radikalne feministkinje razvile su tezu da je silovanje političko sredstvo
za teroriziranje žena. Barbara Mehrhof i Pamela Kearon objavile su 1971
članak Rape: An Act of Terror, u kojem su urgirale da je silovanje politički
zločin, teroristički čin koji ženu čini potčinjenom. Ti-Grace Atkinson
je 1974. godine objavila Amazon Odyssey, kolekciju dvadeset i četiri članaka
i govora održanih između 1967. i 1972. godine. Djelo predstavlja važne
ideje koje još nisu realizirane u potpunosti. Atkinsonina najradikalnija
i najintrigantnija diskusija vodi se oko ideje ljubavi kao patologije,
čija je jezgra u nekompletnim identitetima muškaraca i žena. Ona smatra
da je fenomen ljubavi psihološki glavna točka u mučenju žena. Atkinson
zaključuje da kad bi bile slobodne nebi trebale ljubav.
Donovan u svom djelu objašnjava i drugi val teorije radikalnog feminizma
koji se odnosi na lezbijke i afroamerikanke. Crnkinje i ostale manjine
u SAD-u doživljavale su dva izazova. Crnkinje su se morale boriti ne samo
protiv seksizma u politici nego i protiv rasne diskriminacije. Također
su se morale boriti i protiv rasizma u bjelačkim feminističkim organizacijama.(2000:
169)
Kao i bjelkinje feministice, crnkinje su odabrale feminizam jer su postale
svjesne da su tretirane kao građani drugog reda. Crnkinje su imale drukčiju
kulturalnu povijest od bjelkinja, pogotovo onih iz srednje klase koje
su bile na čelu feminističkih pokreta. Zbog toga su bile u strahu od ne
prihvaćanja njihovog identiteta. Cherrie Moraga objašnjava razlike bjelačkih
i crnačkih doživljaja u djelu "/ Transfer and Go Underground "
iz 1980. Moraga želi uspostaviti feminizam koji ne niječe rasne, etičke
i klasne razlike. Mnoge afroameričke feministkinje ističu razliku između
njih i bjelkinja feministkinja. One ističu razlike u povijesti, naime
bjelkinje su tražile prava da rade dok su crnkinje oduvijek morale raditi.
One također istiću da češće ostaju udovice, imaju više djece, manje su
plaćene, duže rade i manje su obrazovane. Bez obzira na razlike mnoge
afroameričke feministkinje potiču na pregovore između dvije grupe kako
bi se udružile i uspostavile zajedničke ciljeve.
Lezbijski feminizam razvio se u radikalnom feminizmu oko 1970. godine
nakon perioda anti-lezbijskog stava i heteroseksualnog feminizma. Kasnih
1970-ih i ranih 1980-ih lezbijke su se zalagale za ideju da potlačivanje
žena potječe iz heteroseksualizma. Kao crnkinje i lezbijke su doživljavale
dvostruki izazov, ugnjetavane jer su žene i jer su homoseksulake. Morale
su se nositi i sa homofobijom ili strahom od homoseksualnosti te kasnije
sa muškim šovinizmom.(Donovan, 2000:174) Njujorška grupa Radikalne Lezbijke
objavile su prvo važno djelo o lezbijskoj feminističkoj teoriji "The
Woman Identified Woman". Djelo je objavljeno u Notes From the Third
Year 1971. godine. U ovom djelu je razvijeno jedno od najvažnijih teorijskih
koncepata koji uvode u drugi val radikalnog feminizma a to je onaj da
žena identificira ženu. Radikalne Lezbijke objašnjavaju da koncept lezbijanizma
nije samo stvar seksualnog identiteta. One objašnjavaju da je lezbijanizam
kada žena posveti svoju energiju drugoj ženi te odbijaju identificiranja
s muškarcima.
Još jedan važan članak objavljen u Notes From the Third Year je "Loving
Another Woman" autorice Anne Koedt. Ona je intervjuirala feministicu
koja je nedavno otkrila svoje lezbijske sklonosti o njezinom odnosu s
drugom ženom. U tom članku homoseksualnost je prikazana kao veoma normalno
iskustvo.
Još jedan aspekt lezbijske feminističke teorije koji je utemeljen 1970-ih
je ideja da odnos između dvije žene ne mora uključivati seks, one mogu
razviti model egalitarne veze. U članku objavljenom 1971. godine objavljeno
je da feministice smatraju lezbijanizam stilom života koji se vrednuje
sam po sebi a ne samo kao seksualna veza.
Gina Covina je 1975. godine objavila djelo "Rosy Rightbrain's Exorcism/Invocation"
u kojem opisuje san separatista o kulturi centriranoj oko žene. Ona zamišlja
da će se u toj utopiji umjetnost živjeti kao u starim matrijarhalnim umjetnostima.
Covina razvija teoriju da se žene od muškaraca razlikuju u dva faktora.
Prvi je taj da se žene prethistorijiski razlikuju od muškaraca zbog različitih
zadataka koje su obavljale. Drugi je taj da su provedene studije koje
pokazuju da su žene inteligentnije od muškaraca. Još jedan važan esej
koji je razvijao teoriju kulturalnih separatista bio je "I Dream
in Female: The Metaphors of Evolution" iz 1975. autorice Barbare
Starrett. Starrett smatra da se ženska osjećajnost i sistem vrednovanja
moraju zamjeniti novim setom simbola. Ona smatra da se oni moraju reinterpretirati
iz prošlosti. Novi simboli bi prikazivali tipične ženske reakcije kao
što su subjektivnost, empatija, intuicija i racionalnost.
Kulturalni separatisti vide žensku kulturu kao pacifističku i ekološki
holističku, za razliku od muške kulture koja je korijenovana u prethistorijskim
iskustvima lova i jedenja mesa. Mnoge kulturalne feministkinje stoga smatraju
da je vegetarijanstvo jedan od važnijih aspekata ženske kulture.
Cherrie Moraga i Gloria Anzaldua smišljaju projekt ljevičarski svijet,
El Mundo Zordo, gdje će svi koji su etiketirani kao drugačiji naći svoj
dom. One smatraju da žene svojom duhovnom povezanošću s tim grupama mogu
stvoriti internacionalni feminizam.
ZAKLJUČAK
U ovom radu je objašnjen pojam feminizma kao pokreta a jednakost muškaraca
i žena te je ukratko pojašnjena povijest feminizma. Definiran je pojam
radikalnog feminizma kao pokreta koji promatra žensku potlačenost te vlast
patrijarhata kao osnovni sistem moći na osnovu kojeg su organizirani ljudski
odnosi u zajednici te su objašnjeni razlozi začetka pokreta radikalnog
feminizma. Radikalni feminizam se kao pokret razvio radi borbe protiv
vlasti patrijarhata te potpune ljudske slobode. Također su navedene važne
grupe osnovane da bi promicale radikalni feminizam a to su Pokret žena,
NOW iz kojeg se razvio radikalni feminizam, Feministkinje, Njujorške Radikalne
Feministkinje i Radikalne Lezbijke. Također su navedena i najvažnija djela
koja su obilježila začetke pokreta radikalnog feminizma. Najvažnije publikacije
su Notes from the First Year, Notes from the Second Year i Notes from
the Third Year. Obrađeni su i problemi radikalnih feministkinja drugih
rasa te radikalnih lezbijki koje su morale uložiti puno veći napor u borbu
za jednakost i svoja prava.
Cilj ovoga rada bio je prikazati krajnje poteze koje su žene bile spremne
učiniti da bi se izborile ne za jednakost, za što se zalaže feminizam,
nego za prevlast žena i žensku utopiju očišćenu od muškaraca kao osoba
nižeg reda. Feminizam kao pokret i radikalni feminizam često se izjednačuju
iako su veoma različiti pa se nadam da će ovaj rad biti barem jedan korak
u separaciji tih pojmova.
Literatura:
1. Donovan Josephine: Feminist teory:the intellectual traditions, Continuum,
New York, 2000.
2. Rueda Marisa, Watkins S. A., Roriguez M.: Feminizam za početnike, Jesenski
i Turk, Zagreb, 2002.
3. Hrvatska enciklopedija, leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb
2001.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|