Poligamija, nekad i danas

Mnoge seksualne prefernce su do nedavno bile, a neke u još i danas, intimne i anonimne. Neke od njih ne odobrava društvena zajednica, a neke zakoni. Poligamija se definira kao mnogobračnost ili višepartnerstvo, tj. pojava kada se pojedinac nalazi istovremeno u bračnoj, odnosno spolnoj zajednici sa više partnera suprotnog spola. U zapadnim civilizacijama monogamija se smatra prihvatljivim oblikom zajednice i zaštićena je crkvenim i državnim zakonima, dok poligamija predstavlja suprotnu, "neprihvatljivu" stranu. Iako je poligamija u zapadnim društvima zakonski kažnjiva, ona nije društveno neprihvaćena. Bitno je objasniti da poligamija, tj. njezina dva osnovna oblika, poliandrija i poliginija nisu svojstvena samo "divljacima" i dekadentnim društvima i da je ono što zapadna društva čine, zapravo poligamija s nešto izmijenjenim dimenzijama. Tako ćemo unutar te osnovne podjele na poliandriju i poliginiju, pronaći podjele od kojih su neke bile prisutne i u pretpovijesnim društvima, ali i neke nove, koje su karakteristika današnjeg, modernog, zapadnog društva. Sukcesivna, simultana, sporedna i simbolična poligamija nisu bile nepoznate u prošlosti, ali njihov razvoj, razlozi nastanka i participacija u današnjem društvu su vrlo specifični i bitno se razlikuju.
Poligamija je pojava kada kulturni standardi dopuštaju brak ili vezu više partnera u isto vrijeme. Nastala je u prapovijesnom vremenu, iz grupnog braka u kojemu je bilo više partnera s obje strane. Bila je vrlo rasprostranjena kod primitivnih naroda Afrike, Azije, kod Indijanca u Americi, kod Eskima, itd. Danas je zakonom dopuštena u mnogim zemljama, naročito muslimanskim (na osnovi šerijatskog zakona). Sa kulturnim razvojem nerazvijenih zemalja poligamija polako nestaje. U kršćanskoj civilizaciji je strogo zabranjena, bar formalno. Njezini klasni zaostaci javljaju se u obliku prostitucije i legaliziranih preljuba (npr. Napoleonov građanski zakonik "Code Napoleon"). U patrijarhalnom društvu muškarac je zadržao određene privilegije izvan granica formalne monogamije. Zato se mnogo se češće susreće brak (veza) jednog muškarca s više žena i tada govorimo o poliginiji, a mnogo rjeđe brak (veza) jedne žene i više muškaraca, tj. poliandrija. (Fiamengo).

POLIGINIJA

Poliginija se javlja u dva osnovna oblika, srodna i nesrodna.

Nesrodna poliginija se dijeli:

a) prema broju žena na: biginiju, triginiju, tetraginiju, itd.;

b) prema položaju žena: sve žene ravnopravne, prva koje je glavna, neke glavne, itd.;

c) prema vremenu nastanka: na simultanu (istovremenu) i sukcesivnu;

d) prema učestalosti: prigodnu (slučajnu) i institucionalnu (stalnu, periodičnu);

e) prema razlozima: na ekonomsku i neekonomsku (političku, erotsku i sl.).

Srodna poliginija može biti:

a) krvnosrodna (žene su krvni srodnici);

b) frateralna (pravo ne žene svoje braće);

c) sororalna (pravo na sestre svoje žene), itd.

POLIANDRIJA

Poliandrija kao oblik poligamije, a podrazumijeva stupanje u brak (vezu) jedne žene sa više muškaraca. Biandrija je brak s dva muškarca. Oba su ova oblika ostaci grupnog braka. Za razliku od poliginije, poliandrija nije tako geografski rasprostranjena. Pronađena je u Tibetu, u indijskim dijelovima Himalaja i kod Eskima. Kod nekih indijanskih plemena primijećena su dva oblika poliandrije:

a) frateralna, u kojoj braća ili rođaci posjeduju jednu ženu i

b) matrijarhalna, u kojoj jedna žena ima više muževa koji nisu rođaci.

Djeca rođena u frateralnoj poliandriji pripadala su najstarijem bratu. Ponekada je i majka imenovala oca svome djetetu. Poliandrija u Tibetu ima svoje običajno društvene osnove. "Višak" žena u Tibetu odlazi u samostane, a u Bašaru (jugozapadni dio Alžira) je postojalo čak i društvo za izvoz žena. Poliandrija je postojala i u proislamskoj Arabiji, naročito kod nomadskih plemena. Članovi iste obitelji živjeli su u barku sa jednom, istom ženom. Matrijarhalni oblik poliandrije ostatak je matrijarhata. Biandrija je bila mnogo rjeđa pojava. Pronađena je kod nekih azijskih plemena, sjevernoameričkih Indijanaca, a često je bila predstupanj za poliandriju. Biandrija je postala u pojedinim plemenima privilegija uglednih i bogatih žena.

RAZVOJ POLIGAMIJE I NJEZINA PARTICIPACIJA U DRUŠTVU

Iako monogamnost i poligamnost nije vezana isključivo za brak i obitelj, njihov je povijesni razvoj gotovo uvijek praćen u okviru bračne zajednice. Evolucijski pristup tematici pak tvrdi da korijene poligamije treba tražiti u želji nadmoćnijih pojedinaca da prenesu svoje genetsko nasljeđe i osiguraju opstanak. Muškarci su to pokušali održavajući odnose s više žena istodobno, što je dalo i veću kvalitetu potomaka. Žene su više pažnje posvećivale samoj kvaliteti genetskog materijala, odnosno donatora. Razvojem društva, pojavom kršćanstva i pokušajem regulacije imovinsko-nasljednih prava u zapadnom civilizacijskom krugu, uglavnom se ustalio običaj jednoženstva, bilo da je riječ o religijskoj praksi ili društvenoj konvenciji, s vrlo suptilnim mehanizmom preljuba. (Bijelić) Upravo je mehanizam preljuba ono što čini poligamiju novih dimenzija. Ne osvrćući se na pitanje seksualnih navika, tj. koliko su one stvar izbora, a koliko su određene genetskom ili socio-kulturnom okolinom, slobodno se može reći da ljudska seksualnost balansira između vjernosti i zavjere, tj. između monogamije i poligamije. Poligamija novih dimenzija donijela je sa sobom neke nove standarde, netipične za predmoderna društva.

U prošlosti nalazimo mnogo uzroka poligamije, neki od njih su i danas prisutni, ali za današnje, moderno društvo, poligamija ima drugačije, tj. novo značenje. Tomu u prilog idu uzroci poligamije koji se danas bitno razlikuju od onih u daljoj ili bližoj prošlosti. Usprkos svim promjenama u vezi poligamije, bitna razlika u rasprostranjenosti poliginije i poliandrije prisutna je i danas. Naime, poliginija je i danas puno češći oblik poligamije nego poliandrija. Uzrok je muške poligamije u tome što žene zadovoljavaju i nagon muškarca za njegu potomstva i njihov nagon za razmnožavanje. To onda stvara dojam da bi oni mogli istodobno voljeti dvije žene. Oni uistinu vole samo jednu od njih kao ženu, a druga za njih ima posebno značenje, nešto poput djeteta. U žena teško može doći do takvog poimanja muškaraca, jer se krug osoba, na koje one usmjeruju svoje nagone, potpuno razlikuje. One, naime za nagon njege potomstva imaju svoju djecu, a za spolni nagon, ako je potrebno, svoga muža. (Vilar) Zbog toga se žene smatraju monogamičnima, a muškarci poligamičnima.

Veća rasprostranjenost poliginije uvjet je što je danas poliginija puno više istražena i objašnjena od poliandrije. Osnovni oblici poligamije koje nalazimo u današnjem društvu su: simultana, sukcesivna, sporedna i simbolična. (Vilar) Simultana poligamija prava je poligamija u kojoj muškarac ima više žena i želi sve zadržati. Sukcesivna poligamija jest poligamija na neko vrijeme u kojoj muškarac ima dvije žene, ali čeka na to da se jedne od njih ponovo oslobodi. Sporedna poligamija povremeno je mnogoženstvo, a simbolična poligamija jest zadovoljavanje spolnog nagona bez spolnog partnera. Sve ove navedene poliginije su zapravo neozakonjene i svode se na izvanbračne veze koje su nekada bile izuzeci, a danas su rasprostranjene u tolikoj mjeri, da ih gotovo možemo nazvati nepisanim pravilima. Vrlo je zanimljivo promatrati društvene uzroke poligamije, tj. poliginije. Naravno da se ti uzroci kulturno uvjetovani i da se ne mogu generalizirati, niti prostorno niti vremenski, ali ipak se mogu naći neke sličnosti koje danas vrijede jednako kao i nekada. To se prvenstveno odnosi na ozakonjenu poligamiju, gdje je su pravila stroga, a vjera u opravdanost poligamije, nepovrediva i neoboriva.

Najbolji primjer takve poligamije je ona koja je prisutna u islamskim zemljama u kojima je poligamija ozakonjena šerijatskim zakonom. Jedan ajet iz sure to najbolje oslikava. "Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili - eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati." (En-Nisa.) Poligamija nije izum islamskog svjetonazora, ona je postojala i mnogo prije. Islam ne potiče poligamiju nego je samo ograničio njen broj i, u isto vrijeme, propisao uvjete za njeno prakticiranje. Islam, u kontinuitetu nastavlja ono što je bio propis i u ranijim religijama. Nema nijedne religije koja mu je prethodila a da zabranjuje poligamni brak.

Le Bon navodi: "Običaj monogamije u zapadnim zemljama je čista farsa i prazna formalnost koja je propisana jedino u pravnim knjigama, budući da u stvarnom socijalnom životu nema ni traga od toga. Osim toga, poligamija je postojala na Istoku u zakonskom obliku, to znači prihvaćanje bračnog ugovora sa ženom i očinskih obaveza prema njezinoj djeci, dok je na Zapadu ona bila pod okriljem hipokrizije i u nezakonitom obliku, u obliku upuštanja u intimne veze s prijateljicama i ljubavnicama, bez sklapanja bračnog ugovora sa ženom i bez ikakvih očinskih obaveza prema njezinoj djeci." (Mehtić)

Kako islam smatra poligamiju opravdanom i potrebnom, u svoju obranu iznosi neke praktične razloge za njeno postojanje pa čak i ozakonjenje, a to su:

- veći broj žena u cijelom svijetu nego muškaraca, pa bi, u slučaju stroge monogamije, dio žena morao biti uskraćen od prava na porodični život i potomstvo;

- muškarac može dobiti potomke tokom cijelog života (oko 100 godina), dok žena može samo u prvoj polovici svoga života (oko 50 godina);

- povijesno gledano, ne može se naći nijedan oblik društvene zajednice, a da u njoj nije bilo poligamije, što je prisutno i u slučaju većine životinjskih vrsta;

- i zapadnjaci, izuzev vrlo malog postotka, žive u poligamiji, s tim što je ona nelegalna, jer se radi o bludu i prostituciji;

- višeženstvo u predislamsko doba nije bilo ograničeno brojem, niti uvjetovano pravednošću među suprugama, a to sve islam zahtijeva;

- ima slučajeva gdje je žena nerotkinja, pa višeženstvo dođe kao pravo rješenje za takve porodice, kako bi i one imale potomstvo;

- žena u periodu menstruacije ne može imati odnos sa muškarcem, što može potrajati i više dana, pa muškarac u tome periodu dolazi u iskušenje. (Mehtić)

Za islam višeženstvo je prijeka potreba koja se suočava sa problemom i koja ga rješava. Poligamija nije ostavljena na milost i nemilost strasti.
Protivnici islamskog viđenju poligamije kažu da u suvremenom svijetu odnosi između supružnika počivaju na uzajamnim pravima i obavezama zbog čega bi bilo teško da žena prihvati priznanje poligamije, a da se ne govori koliko bi bilo teško očekivati od muškarca da tolerira suparnika u bračnim odnosima.
Iako poligamija u SAD-u nije ozakonjena i premda je Mormonska crkva napustila praksu poligamije prije više od sto godina, mormonsku poligamiju možemo uzeti kao vrlo dobar primjer jedne tradicionalne poligamije koja ima stabilnu i nepromijenjenu formu. Prema nekim procjenama, u saveznoj državi Utah, u kojoj se nalazi sjedište Mormonske crkve, ima oko trideset tisuća poligamista, dok ih u čitavim Sjedinjenim Državama ima dva puta vise. Iako je protuzakonita, poligamija odnosno mnogoženstvo, u SAD-u se rijetko kažnjava, osim u slučajevima, kad se otkrije kakvo drugo krivično djelo, kao što su incest ili zlostavljanje. (Hoka,).

Zanimljivo je promatrati i kako su shvaćeni uzroci poligamije u kulturama gdje je ona protuzakonita i gdje se ona shvaća kao nemoralna, iako je vrlo rasprostranjena. Već spomenuta Esthher Vilar, navodi kao glavni razlog muške poligamije taj što žene zadovoljavaju i nagon muškarca za njegu potomstva i njihov nagon za razmnožavanje. (Vilar) Levi-Strauss navodi da seksualnost ima dva smjera. Jedan smjer regulira odnose između spolova i predstavlja prelijevanje kulture u prirodu, dok drugi smjer predstavlja svojstvo društvenosti u seksualnosti i za njega je ona stimulacija od strane druge osobe. Čovjekova sklonost ka poligamiji je urođena, jer kombinirana socijalna i biološka promatranja upućuju na to da su u čovjeku ove tendencije prirodne i univerzalne, i da su isključivo ograničenja što ih nameću sredina i kultura odgovorna za njihovo potiskivanje". (Levi-Strauss) Za Levi-Straussa poligamija ne predstavlja pluralnu formu braka u oba smisla: kao "spolno apstraktna" množina supružnika, to jest, kao mogućnost da oba spola imaju formu braka u kojoj se "množe" supružnici suprotnog spola. Za njega se ta pluralna forma braka u oba smjera koju označava poligamija, u stvari, svodi na pluralnu formu braka samo u jednom smjeru, to jest isključivo kao poliginija - kao forma braka u kojem muškarci imaju više žena. To se sasvim jasno može uočiti kada on, pišući o plemenu Nambikwara, polunomadima zapadnog Brazila, ističe da se poligamija odnosi isključivo na muškarce, jer oni sankcionirajuu poligamiju za svoje vođe i vračeve . Još preciznije, upravo kada govori o dubokim poligamnim tendencijama, on opet isključivo misli na muškarce, jer kaže da one postoje među svim muškarcima i da one uvijek dovode do toga da se broj pristupačnih žena čini nedovoljnim.

Za Charlotte Seymour Smith poliandrija nastaje isključivo zbog nestašice žena, dok se poliginija javlja kao specifičan sistem stratifikacije po spolu i starosti, gdje stariji muškarci, imajući kontrolu nad ljudskim resursima, kontroliraju stoga i produktivne i reproduktivne aktivnosti. (Seymour-Smith) On pri tom ne isključuje mogućnost da žene kontroliraju te iste aktivnosti. Međutim za Levi-Straussa te poligamne tendencije ne pripadaju i muškom i ženskom, nego isključivo muškomu spolu. Štoviše, on tu poligamnu tendenciju tumači kao neku primarnu tendenciju muškarca koja nije posebno izazvana time, što će, recimo, u poliginiji kad vođe i vračevi imaju više žena, zapravo doći do nestašice žena koje bi inače mogle biti "dodijeljene" svakom muškarcu. On smatra da čak i u slučaju da postoji onoliko žena koliko i muškaraca te žene neće biti jednako poželjne. Pri tome ovaj termin poželjnosti ima šire značenje od erotskog i da po definiciji najpoželjnije žene moraju činiti manjinu. Stoga je potražnja za ženama kao stvarna činjenica, ili po svim namjerama i ciljevima, uvijek u stanju neravnoteže i napetosti. To znači da duboku poligamnu tendenciju kao tendenciju muškaraca da ima više žena, prema Levi-Straussu, ne izazivaju određeni društveni činitelji, već, naprotiv, neka apstraktna i duboko motivirana potražnja za ženama, koja uopće ne ovisi o stvarnoj neravnoteži među spolovima. Ona se zasniva na njihovoj poželjnosti ili nepoželjnosti. Sama potražnja za ženama je stvarna činjenica. Ta potražnja za ženama, kao želja jednog muškaraca prema jednoj ili više žena, je uvijek u stanju neravnoteže i tenzije.

Tako se može zaključiti da je linija poželjnosti uvijek jednosmjerna, jer je uvijek muškarac taj koji želi i potražuje ženu, a nikako obrnuto. Ovo ne možemo prihvatiti kao važeće za današnje moderno društvo. Iako je sklonost poligamiji i u modernom društvu značajnije naglašena kod muškaraca, ne možemo reći da je jednosmjerna i da se odvija baš pod tim uvjetima i okolnostima. Kod simultano-poligamičnog muškarca najjasnije su odvojeni objekt zaštite i spolni objekt. On ostaje sa svojom ženom koju smatra objektom zaštite, ali spolni odnosi sa njom postaju farsa. On najradije ne bi više uopće spolno općio sa svojom štićenicom jer sada pravi seks prakticira samo sa svojom ljubavnicom ili više njih. Kao simultano-poligamični muškarac i sukcesivno-poligamični ima dvije žene, ali za njega poligamija predstavlja teret, i on čeka da se jedne od tih dviju žena, ponajprije starije, prvom prilikom oslobodi. Dakle, simultano-poligamični muškarac je gotovo uvijek poligamičan, a kod sukcesivno-poligamičnog se smjenjuju razdoblja poligamije s razdobljima monogamije.

Prema tome jeli mu više stalo do zadovoljenja njegova nagona za njegu potomstva ili do zadovoljenja njegova spolnog nagona, mogu se sukcesivni poligamisti podijeliti u kategoriju vječitih očeva i kategoriju vječitih mladića. Sporedna je poligamija mnogoženstvo maloga čovjeka. Suprotno bogatašu, siromah ne zadovoljava svoj spolni nagon redovno nego povremeno, i to kod žena koje ne može trajno imati (promiskuitet) ili kod žena koje svatko može imati (prostitucija). Žene koje se ne mogu trajno imati žene su drugih muškaraca. Samo bogataš smije birati s im će i kada spavati, a siromah ne premišlja dugo i prihvaća bez obzira svaku ženu koju dobiva jer zna da je to prilika koja mu se neće tako skoro ponovno ukazati. (Vilar 1978: 92) Iako je tu posrijedi samo promiskuitet, nužnost da svoj spolni nagon zadovolji na prvom dostupnom spolnom partneru, mali čovjek naziva "pustolovinom". Žene koje svatko može imati su one koje nisu gratis, ali nisu ni nedostižne. Visina svote koju takva žena zahtijeva za zadovoljenje muškog spolnog nagona, upravlja se matematički točno prema broju muškarca kojima je na raspolaganju. Seksualnost je jedan od malobrojnih aspekata svakodnevnog života u kojima i u državama blagostanja postoje još klasne granice: kakvog spolnog partnera muškarac dobiva, točno je određeno njegovim prihodom. Seks s prostitutkama bez sumnje je najjeftiniji oblik zadovoljavanja spolnog nagona, na živom objektu, ali je istodobno najdalje od seksualnosti, a samim time taj oblik poligamije je površan, ili kako sama tipologija kaže, sporedan.

Sporedna i simbolična poligamija, karakteristika su malih ljudi, a to hoće li se neki muškarac odlučiti za prvi ili drugi oblik, manje je financijski problem, obje varijante stoje otprilike jednako, najvažnije je pitanje temperamenta. Ekstrovertirani muškarci skloniji su sporednoj poligamiji, a introvertirani simboličnoj. Međusobne razlike ljudi i ovdje dolaze do izražaja. Naime, neki se mogu uzbuditi slikama, drugi riječima, neki kombinacijom oboga. Takvi muškarci neće tražiti svoje uzbuđenje u obliku živoga objekta, već upravo svojom će maštom pokušati postići ono što drugi rade s prostitutkama, ljubavnicama, itd. Sve su to simbolični spolni objekti pa je tu riječ o simboličnoj poligamiji.
Upravo su takva promišljanja i postupci udarili temelje poligamiji novih dimenzija, tj. onoj poligamiji koja je danas sve prisutna u našem društvu, koje formalno tu istu poligamiju odbacuje. Sve navedeno čini razliku između poligamije nekad i danas, ali isto tako rezultati današnje poligamije bitno se razlikuju. Iako prilično raširena u društvu, poligamija je oblik zajednice koji vrlo lako ruši obitelj kao temeljnu zajednicu društva. To je prilično apsurdna situacija u kojoj ljudi čine ono što na kraju nisu spremni prihvatiti kao nešto što im je svojstveno. Tako otkrivanje poligamije najčešće dovodi do razvoda braka jer ljudi nisu spremni dijeliti svoje partnere sa drugima. Smatra se da će u društvu koje nije spremno prihvatiti poligamiju i živjeti s njom doći do formiranja novih zajednica.

Neki vjeruju da će rješenje biti stvaranje grupnih brakova, koje bi trebalo zadovoljiti sve one koji stupaju u takvu zajednicu, drugi misle da bi moglo doći do stvaranja obiteljskih i bračnih komuna. Možda su pretpovijesne zajednice upravo onaj oblik koji mnogi spominju kao zajednicu budućnosti. S druge strane, neki smatraju da će se brak raspasti i da će čovjek biti sam sebi i otac, i majka i rođeno dijete. Kako je već rečeno razvoj poligamije prati se kroz razvoj braka, a kako se danas monogamija i poligamija međusobno isprepliću, bilo u ozakonjenim ili neozakonjenim vezama, teško je pratiti paralelan razvoj. Danas možemo reći da je razvoj poligamije destruktivan za razvoj braka. No, za Engelsa je upravo poligamna zajednica bila ključna u stvaranju monogamne obitelji. (Engels) Engels je tvrdio da su tijekom povijesti spolnim odnosima i stvaranju potomstva nametana sve veća ograničenja. Pretpostavljao je da su brak i obitelj razvili iz promiskuitetne horde kroz niz faza, uključujući i poliginiju, sve do današnje monogamne nukleusne obitelji. Svaka sljedeća faza nametala je sve veća ograničenja broja seksualnih partnera dostupnih pojedincu. (Haralambos, Holborn) Bez obzira na sve navedeno, monogamni standardi će najvjerojatnije ostati prisutni još dugo u budućnosti, jer čovjek je u svom dugom kulturnom razvoju izgubio "instinkt" grupe i zamijenio ga individualnom spolnom i nespolnom ljubavlju.

ZAKLJUČAK

Čovjek kao pokretač i kreator svih društvenih promjena je onaj koji je poligamiji dao novu dimenziju. Stoga se današnja poligamija ne može poistovjećivati s onom iz davnih vremena kada je čovjek imao sasvim druge motive za ulazak u poligamnu zajednicu, uz izuzetak onih poligamnih zajednica koje imaju nepromijenjenu formu bez obzira na sve društvene okolnosti. Za moderno, zapadno društvo, poligamija ima sasvim drugo, novo značenje. Zabranjena zakonom, postala je sveprisutna u mnogim drugim oblicima. Preljub kao najčešći oblik poligamije djeluje destruktivno na monogamiju kao osnovni i temeljni oblik zajednice u zapadnom društvu. Uz sve različitosti poligamija današnjeg vremena zadržala je i neke sličnosti sa onom poligamijom iz prošlosti. Bitna sličnost je rasprostranjenost poliginije i poliandrije. Poliginija je i dalje rasprostranjenija i "moralno prihvaćenija", iako je poligamija kao društveni fenomen u zapadnoj civilizaciji zakonski, a gotovo uvijek, i moralno neprihvatljiva. Vidljivo je iz svega da zakonske regulative ne mogu upravljati ljudskim instinktima, željama i potrebama. Čovjek mijena životne standarde, ali svoju prirodu ne može promijeniti. On tu prirodu samo prilagođava vremenu u kojemu živi stvarajući na taj način nove obrasce ponašanja i nove poglede na svijet.

LITERATURA

1. Bijelić Nataša - Tvrtko Rašpolić - Jelena Žerjavić (1997)"Love me, thrill me kiss me, cheat me: Značenje monogamije i studentsko seksualno poanašanje" Revija za sociologiju, XXVIII, 3-4; 229-237
2. Engels, F. (1945) Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, Naprijed Zagreb
3. Fiamengo, Ante (1967) Osnove opće sociologije, NN, Zagreb
4. Haralambos M., Holborn M. (2002) Sociologija teme i perspektive, Golden marketing, Zagreb
5. Levi-Strauss, Claude (1969), The Elementary Structures of Kinship, Beacon Press, Boston.
6. Seymour-Smith, Charlotte (1986), Macmillan Dictionary Of Anthropology, Macmillan Reference Books, Macmillan Press Ltd., London & Basingstoke.
7. Vilar, Esther (1978) Pravo na drugu ženu , Znanje, Zagreb
Internet:
8. Hoka, Zlatica (2003) Poligamija u Sjedinjenim Državama , dostupna na: http://www.voa.gov/miscl/croatia/poligam.html

9. Mehtić, Halil (2006) Poligamija - pravilo ili izuzetak? http://www.novihorizonti.com/test/tekst.asp?ArtikalID=1292

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | HEMIJA I INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi