SEMINARSKI RAD IZ SOCIOLOGIJE
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Kraj čovjeka: genska tehnologija ili civilizacija
O ljudskoj naraviDefiniranje ljudske naravi mora biti polazišna točka prikaza dvaju suprotstavljenih
mišljenja o kraju čovjeka, jer je kraj čovjeka zapravo kraj ljudske naravi.
Nažalost, već je ta početna točka opterećena dubokom podijeljenošću kod
koje među znanstvenicima, filozofima i teolozima nije postignut konsenzus,
niti se on nazire. Da bi daljnja rasprava imala težinu, postavit ću tezu
da ljudska narav postoji, te prikazati Fukuyamine argumente kojima on
to postojanje pokušava dokazati.
Ljudska narav i genska tehnologijaGenetsko inženjerstvo kakvo se primjenjuje na poljoprivrednim proizvodima sve je bliže pronalasku svog mjesta pod suncem i kod ljudi. Manipulacija genima provodila se i prije, kroz eugeniku totalitarnih sustava, ali niti eugenika dovedena do krajnosti ne bi mogla izmijeniti ljudski genotip dovoljno da bi ugrozila ljudsku narav. Međutim, genetsko inženjerstvo bi moglo probiti i tu barijeru, posebno zato što mnogi znanstvenici dijele stav poznatog genetičara Steena Willadsena, da je «uloga znanosti kršiti zakone prirode» (Kolata 1998.: 134) Stanje genske tehnologije danasDanašnje znanje svodi se na skicu ljudskog genoma, što znači da se prepoznaje
gen u genomu, ali je on tek dio složenog sustava i nije poznato što pojedini
gen radi. Identificirani su pojedini geni za neke nasljedne bolesti, kao
što su cistična fibroza, anemija srpastih stanica, Huntingtonova koreja,
ali to su relativno jednostavni poremećaji za čije je nastajanje odgovoran
samo jedan alel, pojedini niz u genu. Međutim, drugi su poremećaji mnogo
kompliciraniji i ovise o međudjelovanju više gena, od kojih svaki gen
ima različitu ulogu, što je izuzetno teško razumjeti. Nekoliko gena tvori
složeni sustav, a većina se bioloških sustava ne može razumjeti jednostavnim
prikupljanjem podataka njihovih sastavnih dijelova. Novo područje istraživanja
su nelinearni ili "složeni prilagodbeni" sustavi, koji pokazuju
da se cjelina može rastaviti na dijelove, ali da ne postoji jednostavan
model kojim bismo dijelovima omogućili da djeluju kao cjelina. Modeli
složenih sustava primijenjeni su na mnoga područja te se ustvrdilo da
mnoge cjeline ostaju kaotične i nepredvidljive. Posljedice dostupnijih tehnologijaUz pretpostavku da genetički inženjering neće biti moguć u bliskoj budućnosti, biotehnologija svejedno postavlja mnoge dileme pred čovječanstvo. Prve tri faze u njenom razvoju su: veće znanje o genetskim uzrocima, neurofarmakologija i produživanje života. Svaka od voih točaka izaziva korjenite promjene jer ugrožava ukorijenjene i poštovane postavke o jednakosti svih ljudi i njihovoj sposobnosti za moralni izbor. Mijenjaju se i naša gledišta na identitet, postojeće društvene hijerarhije i stope napretka. Ipak, one zadržavaju zajedničku poveznicu sa svim dosadašnjim tehnloškim otkrićima; ne mijenjaju čovjekovu narav. Posljedice genetskog inženjerstvaGenetsko inženjerstvo je posljednja i najudaljenija faza biotehnologije.
Iako ne znamo za koliko bi godina moglo doći njegovo vrijeme (ako ikada
i dođe), njegove su potencijalne posljedice takve da se rasprava o njima
vodi već danas, a institucije koje bi ga trebale kontrolirati se ubrzano
stvaraju. Razlog je u tome što jedino genetsko inženjerstvo može promijeniti
čovjekovu narav, koja je u temelju našeg shvaćanja pravde, moralnosti
i dobrog života. Politički nadzor nad biotehnologijomOpasnosti genetskog inženjerstva bi mogle vrlo brzo doći do faze kada bi trebalo brzo odlučiti želimo li ih ili ne. Budući da bi odgovor vrlo lako mogao biti da je u pitanju čovjekova narav i dostojantsvo i da se genetski inženjering mora kntrolirati, treba razmotriti je li to uopće moguće, i ako jest, kakve se korake može poduzeti na vrijeme. Zbog toga se treba osvrnuti na procese odlučivanja i razmotriti stanje s drugim opasnim tehnologijama i kako ih danas kontroliramo. Odlučivanje o kontroliranju tehnologijePostoji mišljenje da bi znanstvenici mogli kontorlirati sami sebe i da su upravo oni najpozvaniji da to učine. Međutim, priroda znanosti je takva da ne može uspostaviti namjene kojima služi. Čak ni pri uspostavi moralnih pravila koja se tiču njihovog vlastitog ponašanja, znanstvenici ne mogu djelovati kao pravi znanstvenici, nego kao članovi šire društvene zajednice. Sudove o znanstvenim dostignućima mogu dati samo teologija, filozofija ili politika, a legitimnu odluku o nadziranju razvoja pojedine tehnologije može dati samo demokratski ustrojena politička zajednica. Mogućnost nadziranja tehnologijeNajviše nadzirana tehnologija današnjice je tehnologija izrade nuklearne
bombe. Njeno nadziranje je relativno uspješno, što pokazuje trenutni mali
broj zemalja koje posjeduju nuklearno oružje, u usporedbi s prvim procjenama
iz 1940-ih kako će uskoro deseci zemalja posjedovati nuklearno oružje.
Iz te perspektive, relativno mala raširenost nuklearnog oružja i njegova
rijetka primjena mogu se smatrati uspjehom institucija koje se brinu za
nadzor nuklearne tehnologije. "Prirodni život"Fukuyamino gledište je onakvo kakvo bi sigurno većina ljudi zapadnih
civilizacija potpisalo. Nakon stabilnog razvoja, ljudska se civilizacija
nalazi pred određenom prijetnjom, s kojom se treba suočiti. Međutim, za
suočavanje postoje načini unutar postojećeg sustava, dovoljno je već postojeće
institucije prilagoditi ili kreirati nove, ali ne radikalno nove. (Fukuyama
2002.) John Zerzan želi spasiti čovjeka ne od neke nove prijetnje ili
tehnologije, već od civilizacije same. Njegovi se argumenti temelje na
opčinjenosti bogatstvom života lovaca-sakupljača s jedne strane i otuđenosti
koju primjećuje kod stanovnika koji žive u razvijenim civilizacijama.
Neki su od njegovih argumenata lako prihvatiljivi bilo kome tko se ponekad
zaputi u prirodu i provede neko vrijeme živeći u skladu s njom, međutim
neke od njegovih radikalnih ideja, kao što je odricanje od simboličkog
jezika ili pojma vremena doista izazivaju čuđenje ili bunt. Ovdje ću podrobnije
predstaviti nekoliko njegovih razmišljanja o civilizaciji. Jedan citat iz knjige dobro će poslužiti da ocrta opći ton kojim Zerzan pristupa civilizaciji:"Međutim, taj ideološki pogled na našu prošlost se u posljednjih nekoliko desetljeća radikalno izmijenio, zahvaljujući radu akademika poput Richarda Leeja i Marshalla Sahlinsa. U antropološkim uvjerenjima dogodio se gotovo potpun obrat, praćen bitnim posljedicama. Danas, primjerice, znamo da je život prije zemljoradnje zapravo bio porpilično lagodan, obilježen bliskošću s prirodom, čulnom mudrošću, jednakošću spolova i zdravljem. Tijekom milijuna godina to je bila naša ljudska priroda, sve dok nas nisu porobili svećenici, kraljevi i šefovi." (Zerzan)
Porijeklo i značenje jezikaPrema nekim autorima, glavna razlika između našeg i "primitivnog" uma je taj što kod "primitivnog" uma nema odvojenosti u trenutku iskustva, tj. "divljakov um totalizira", kako se izrazio Levi-Strauss. (Zerzan 2004.:27) Za razvoj svijesti se nužnim smatraju pojam vremena i razvoj jezika. Zerzanova je teza da je jezik u trenutku svojeg postanka već bio potpun, a da je njegov napredak obilježen stalnim procesom kvarenja. Današnji jezik teži ka općenitom i apstraktnom, tako da nam jezik Navajo Indijanaca izgleda "previše doslovan". Međutim, baš je ta doslovnost odraz izravnih međuljudskih odnosa i spoznaja. Jezik se može razmatrati i kao organizator spoznaje, pri čemu je konstrukcija društvene zbilje vrlo često određena jezikom. Jezik isto tako ograničava načine percpecije i stvara ideološku zbilju kao sloj odvojen od ljudi. Uloga umjetnostiPočeci umjetnosti vezani su uz relativno rijetke slikarije otisaka ruke, što Zerzan tumači kao izravan doživljaj prirode. Procvat umjetnost doživljava u gornjem paleolitiku, a očituje se kroz slike lova u spiljama Altamira i Lascaux. Umjetnost se tako može shvatiti kao očitavanje nezadovoljstva, što potkrepljuje i razvoj obreda u isto vrijeme, pri čemu većina obreda teži prikazivanju trenutka početka. Postupno kržljanje osjetila doprinijelo je slabijem neposrednom opažanju, a to je značilo da je stvarnost uklonjena u korist umjetničkog, čisto estetskog iskustva. Tumačenje Oscara Wildea je da umjetnost ne oponaša život, nego ga slijedi, a time slijedi i simbolizam. Prema Zerzanu, upravo izobličeni život stvara simbolizam, a umjetnost ga kao takvog slijedi. Uloga vremena"Ne postoji ništa što bi se, makar približno, moglo usporediti s vremenom. Ono je jednako neprirodno, a ipak jednako univerzalno poput otuđenja." (Zerzan 2004.: 97) Vezu vremena i jezika možemo shvatiti kao tez da je vrijeme simbolički konstrukt koji prethodi svima drugima i zahtijeva jezik kao sredstvo vlastite aktualizacije."Svijest o vremenu omogućava nam da se simbolički odnosimo prema vlastitoj okolini; izvan takva otuđenja, vrijeme ne postoji." (Zerzan 2004.: 99) Zaključak Tema ovog rada bila je razmatranje ljudske naravi, a cilj prikazati postoji li ona i što ona jest, te razmatranje opasnosti koje joj prijete. Pri tome su suprotstavljena dva gledišta, prvo Francisa Fukuyame u kojem on izražava svoju zabrinutost genskom tehnologijom i njenim mogućim posljedicama te predlaže konkretne načine kako kontrolirati proces koji prijeti ozbiljnim posljedicama za ljudsku narav. Drugo je gledište radikalnog autora Johna Zerzana, anarhoprimitivista, koji smatra da je gubitak ljudske naravi započeo civilizacijom, tj. počecima podjele rada, pripitomljavanjem životinja i prelaskom na poljodjelstvo. U kaotičnom djelu koje vrvi citatima izvađenim iz konteksta nije se lako snaći, ali osnovna poruka o otuđenju današnjeg čovjeka je jasna i treba biti ozbiljno shvaćena. Pitanje je, naravno, je li nužno potrebno odreći se jezika ili pojma vremena da bismo to otuđenje smanjili ili izbrisali. Po mom mišljenju, takve su osnovne blagodati civilizacije nužne i pokušaj odricanja od njih bi stvorio silnu štetu, uz malo pozitivnog učinka na otuđenje. Međutim, neki manji zahvati u svakodnevne živote bi mogli pomoći kako bismo ponovno počeli shvaćati prirodu i odnose u njoj. Ti su zahvati, iako manje vidljivi, za očuvanje čovječanstva vjerojatno jednako važni, kao i nadzor biotehnologije. Literatura preuzmi seminarski rad u wordu » » » |