|
TEORIJA UROTE
Tijekom povijesti u raznolikom sadržaju događanja koji su preneseni
pismenom i usmenom predajom i onih događanja koji povijesnu predaju tek
započinju, stvoren je jedinstven oblik razmišljanja i javnog mišljenja
koji je davao naznaku kritičnosti naspram svakog događaja sa negativnim
predznakom prenesenog u važnost za opću javnost. Mnogi događaji obilježeni
su kao nositelji teorija urote prilikom čega se pomno obrađivala povezanost
svih faktora uključenih u sam događaj. Određeni broj teorija je tijekom
vremena kroz procese dokazane krivnje aktera, izgubio status teorije čime
se pridodala još veća pozornost vjerojatnosti teorija, dok su neke od
teorija zauzele status najveće kontroverze kroz teorije urote kroz apsolutnu
neprisutnost bilo kakvog dokaza kao pokazatelja osnovanosti sumnje, osim
sumnje same.
Teorije
su temeljene na svakom segmentu neovisno o vrsti javnog događaja ili kulturi
javnosti koja stvara opću percepciju samog događaja. Sumnjičenje svega
postalo je temelj odnosa javnosti prema izlaganju činjenica koje su inicijalni
materijal kojim se dopire do javnog mišljenja, u kojemu prilagodba načina
izlaganja činjenica određuje u kojoj će se mjeri doprijeti do povjerenja
javnosti. «Mišljenje javnosti» temelji se na općenitom stavu mentaliteta
i potencijalu manipulativnosti svakog od pojedinaca u odnosu na izlaganje
činjenica ali i korelaciju komunikacijskog utjecaja pojedinaca.
U slučaju «korelacije komunikacijskog utjecaja pojedinaca» vidljivo je
da samo mišljenje i temelj teorije započinju isključivo između pojedinaca
pod uvjetom obostranog utjecaja. U tom slučaju možebitni nedostatak se
utvrđuje umanjenim interesom određivanja izvora činjenica koje se korelacijom
izmjenjuju, već se važnost percepcije pridodaje začetku i temelju same
rasprave u svrhu zaprimanja različitih informacija nad kojima pojedinac
vrši komparaciju i prilagodbu vlastitog stajališta sa direktnim utjecajem
na mišljenje drugoga pojedinca. Komparacija i prilagodba u komuniciranju
su vrlo značajne i toliko utjecajne da čak i dva istovjetna mišljenja
nakon korelacijske komunikacije neće sadržavati istovjetan omjer prilagodbe,
već će se međusobno razlikovati.
Usporedba izvora informacija čini i sastavne dijelove zaključaka nad zaprimljenim
informacijama, kroz određivanje vjerodostojnosti izvora ali ne uvjetuje
omjer kroz pristup informaciji sa stajališta činjenice. Kao primjer navedenoga,
kroz religije se provodi predaja stečenog znanja o informacijama kroz
prezentirane dokaze o postojanju izvora sljedbeništva i njihove povezanosti.
Uvidom u primopredaju informacija donosimo zaključak o vjerodostojnosti
kroz brojnost istomišljenika te samim time ne postavljamo pitanje o točnosti
povezanosti informacija i izvora. U trenutku kada zaprimimo informacije
o osnovanoj sumnji nad točnosti bilo kojega od dokaza postavljamo upit
vjerodostojnosti nad cjelokupnim konceptom.
Religijska primopredaja prolazi kroz promjene koje će dokazati točnost
njene primopredaje a time i njenu utemeljenost. Primopredaja je uvjetovana
novim tehnologijama i novim načinom pristupanja sagledavanju činjenica
koje su nam predstavljene. Brojnost istomišljenika ne predstavlja isključivu
točnost niti u slučaju jedine mjerodavnosti, jer jedina je isključiva
točnost ona koja je izražena u stopostotnom obliku. Kao dokazne činjenice
iz primjera religije navedimo postojanje niza dokaza iz brojnosti istomišljenika
kao što su primopredaja kroz svete knjige, običaje i sljedbeništvo u primjeni
sakramenata ili pristupanje vjeri prije no što to pojedinac može na osnovu
vlastitog razlučivanja odlučiti.
2. Što je «teorija urote»?
Teorija urote vođena «konspiracizmom», je termin kojim se opisuje bilo
koja od tvrdnji urote (konspiracije) i direktno se odnosi na bilo koju
od krhkih teorija koja objašnjava povijesni ili trenutni događaj kao rezultat
tajnog plana od strane uobičajeno, moćnih Machiavelijanskih urotnika,
kao što su «Tajne organizacije» ili «Vlast u sjeni», radije nego rasprostranjena
socijalna sila ili velika struktura ljudskog kolektiva.
Teorije urote često bivaju promatrane sa skepticizmom i ismijavane poradi
izravnog podržavanja teorije bez činjeničnih dokaza i karaktera institucionalne
analize koja se usredotočuje na ljudsko ponašanje. Takva razrada bila
bi prezentirana od strane javnosti poznatih institucija, kao što to biva
sadržajno u školskim materijalima i svakodnevnim medijskim izvješćima
u svrhu razjašnjenja povijesnih i trenutnih zbivanja, ispred tajanstvenih
udruživanja pojedinaca.
U kasnom 20. stoljeću i ranom 21. stoljeću, teorije urote zauzele su redovitu
poziciju u masovnim medijima, što je doprinijelo da «konspiracizam» preraste
u kulturalni fenomen i moguću zamjenu demokracije «urotništvom» kao dominantne
paradigme političkog djelovanja na um javnosti. Time je vjerovanje u teorije
urote postala tema koja pobuđuje interes sociologa, psihologa i stručnjaka
općeg izražavanja u kulturama.
Sam pristup razrade određen je različitim događanjima u različitim sferama
javnosti predstavljenih događaja koji su poprimali predmet teorije urote
po važnosti određenoj za specifičan period. Svrha i cilj razrade teorije
urote je prikaz opće prisutnosti i povećanja teorija urote u modernoj
kulturi kao i naglasak na tijek koji dovodi do nastajanja apsolutnog masovnog
nepovjerenja između različitih kultura i unutar zasebnih kultura i njihovih
pripadnika, kao i krajnost teorije urote kroz prikaz novog svjetskog poretka.
3. Psihološki pristup «postojanje obrazaca»
U današnje vrijeme kada je gotovo svaki od pojedinaca u društvu sa visokim
stadijem razvitka kulturološke, ekonomske i sociološke forme, pod opterećenjem
napretka, kako osobnog tako i onoga šire zajednice i populacije općenito,
u svakom od segmenata ponašanja i percepcije postoji i obrazac po kojem
je osmišljeno utvrđivanje karakteristika pojedinca, zajednice i populacije.
Razradom osnovnih psiholoških čimbenika po kojima je moguće donijeti uvod
u percepciju i mentalitet konspiracizma dolazi se do tvrdnje, da svaki
iskorak iz uobičajenog obrasca ponašanja ima za posljedicu neki od psiholoških
uzročnika.
3.1. Apophenia «psihičko stanje svijesti»
Kao jedan od psiholoških pokretača napomenuta je Apophenia odnosno psihička
sklonost primjećivanja obrazaca ili povezanosti u odnosu na predočene
nasumične ili beznačajne podatke/informacije također objašnjena kao: «Ničim
uzrokovano priviđenje povezanosti popraćeno sa specifičnim iskustvom abnormalne
beznačajnosti.» (1958., Klaus Konrad, Kognitivni pristup svjesnosti situacije),
koja se često povezuje sa religijskim tvrdnjama i pristupu pseudoznanosti
.
Ovaj je fenomen po Konradu također opisan u odnosu «iskrivljene stvarnosti»
prisutne u psihozi, ali se šire upotrebljava pri opisu sklonosti zdravih
pojedinaca bez nužnog upućivanja na prisutnost neuroloških različitosti
ili mentalne bolesti.
3.2. Paranoja
Sljedeći pokretač je paranoja
(Grč. / para = izvan, nous = um), koja je uzrokovana tjeskobom ili strahom,
u svojem pretjeranom obliku često do pojave neracionalnog pristupa i deluzija.
Kao također čest uzrok takvog pristupa razmišljanju navodi se i prihvaćanje
malih i nepovezanih uzoraka «klastera» u odnosu na varijabilnost zaprimljenih
informacija sa stajališta ljudske percepcije, odnosno ljudski um predviđa
brojnije ishode no što se to može statistički preciznije odrediti. Takav
pristup nosi i naziv «pareidolia», koji izravno objašnjava prisutnost
psihološkog fenomena koji uključuje zapažanje oskudnog i nasumičnog podražaja/informacije,
koji je uočen kao osobito bitan.
3.3. Kontrola uma
Nasuprot tvrdnjama o postojanju psiholoških stanja i čimbenika iskrivljenosti
percepcije uz postojanost začetka mentalnih bolesti kod pojedinca, dolazi
saznanje o postojanju «kontrole uma» koja je u najširem smislu upotrebljavana
tijekom ratnih stanja, prenošenja religijskih uvjerenja i održavanja religijskih
kultura. Kontrola uma sastoji se od širokog pojasa psiholoških taktika
kojima se podčinjava kontrola pojedinca nad vlastitim razmišljanjem, ponašanjem,
osjećajima i odlukama. Začetak takve kontrole uma proizlazi iz totalitarnih
režima, koji su istu provodili kroz propagandu i tehnike mučenja nad ratnim
zatočenicima sa direktnim utjecajem na moral i organiziranost u mogućim
daljnjim pokušajima pružanja otpora, te koristeći persuaziju kao sredstvo
promjene feudalne i kapitalističke orijentacije razmišljanja na novi socijalni
režim i među vlastitim stanovništvom. Tijekom godina, razne teorije konverzije
i zadržavanja nivoa izmjene nad subjektima predmetne kontrole dovele su
do prihvaćanja povezanosti kontrole uma sa izvornim začecima, osobito
u religioznim pokretima koji se uvelike opisuju kao «kultovi».
Razlike koje su u odnosu na začetak kontrole postojeće i progresivne,
navode postojanje agencija i agenata koji su direktno specijalizirani
za procesiranje kolektivne slobode izbora i sukladne reakcije, izmjenjujući
percepciju, motivaciju, efekt, spoznaju i ishode ponašanja, te potpunu
podložnost izmjenama od strane svakog pojedinca.
4. Epistemska pristranost
Prihvaćanje dokaznih činjenica i pridodavanje važnosti i karakteristika
činjenicama koje nisu dokazi, također ovisi o prirodi znanja i ograničenjima
kroz stečeno znanje. U tom odnosu razrađuje se analiza prirode spoznaje
i kako se ona povezuje sa sličnim terminima u razlučivanju kao što su:
istina, vjerovanje i pretpostavljanje. Shvaćanje okolnosti u kojima se
zbivaju pridodaje osnovno obilježje teorije urote, stoga uvelike ovisi
o općem znanju i shvaćanju koje proizlazi na osnovu kombiniranja znanja
i zaprimanja informacija koje dovodi do razlučivosti teorije.
Osnova koju podupiru sve smjernice sjedinjavajući neosporive činjenice,
prikazuje građu koja dovodi do jedinstvenog zaključka i sjecišta elemenata
tvrdnji, predstavljajući zajedničke točke poveznice kao cjelinu odnosno
istinu. Elementi unutar pretpostavke, bazirani su na postavljanju upitne
vjerodostojnosti bilo kojeg segmenta ili postavljanju vjerojatnosti povezivanja
segmenata kao činjenica.
5. Znanstvena vjerodostojnost
Problematika zadovoljavajućeg stajališta teorije urote sastoji se od
predstavljanja činjenica i istine o određenoj teoriji urote na odgovarajuće
prihvatljiv način kako njenim pristalicama tako i protivnicima. Određene
optužbe o postojanju vjerojatnosti urote uvelike ovise o privlačnosti
teorije. Uobičajeni standardi za procjenjivanje vjerojatnosti istinitosti
koji se mogu primijeniti u svakom od postojećih slučajeva jesu:
a) Occamova britva:
predstavlja pristup koji procjenjuje da li izmijenjen pogled na predmetni
događaj objašnjava više o dokaznom materijalu od prvobitno predstavljenog
objašnjenja ili donosi dodatnu komplikaciju i stoga je od umanjene važnosti
u svrhu predstavljanja istih dokaza,
b) logika - umijeće i znanost razumijevanja:
iziskuje da ponuđeni dokazi slijede pravila logike ili sadrže vođenje
krivom logikom kroz neispravno razumijevanje u argumentiranju dokaza,
c) metodologija: određuje da li su dokazi predstavljeni za raspravu ispravno
sagrađeni i da li koriste zdravu metodologiju tj. da li postoji standard
koji određuje koji dokaz može potvrditi ili opovrgnuti teoriju,
d) zviždači - u ovome smislu, profil ljudi direktno podložnih određenoj
teoriji:
sastavni dio koji direktno upućuje na postojanje organiziranog urotništva
kod kojega je potrebno utvrditi – koliko takvih ljudi postoji – kojih
uvjerenja – koji su povjereni teoretiziranju,
e) potencijal mogućeg lažiranja:
logički ispituje kolika je vjerojatnost i mogućnost lažiranja prilikom
prezentiranja i provođenja eksperimenata nad subjektom teorije ili mogućnost
potvrđivanja da je dokaze moguće lažirati ili da iste nije moguće lažirati.
6. Teorija urote - politička iskoristivost
Pristranost politike u prihvaćanju teorija urote spomenuta je u djelu
Karla Poppera «Otvoreno društvo i njegovi protivnici» (Karl R. Popper,
The Open Society and It's Enemies, UK, 1945.), u kojem je korišten termin
«teorija urote» kako bi se kritizirala pokretačka ideologija fašizma,
nacizma, Marksizma i komunizma. Popper je također tvrdio da se totalitarizam
temeljio na imaginarnim zapletima šovinizma, rasizma i klasizma.
Kao temelj za općenito upravljanje bilo kojim od sistema uvedenih u svrhu
kreiranja pravila i načina razvoja civilizacijskih normi, teorije urote
bilježe znatan porast tijekom povećane brojnosti različitosti sustava
koji iste norme provode.
Brojnost različitih čimbenika koji tvore cjelinu za provođenje nekog od
javnih sustava, utječe na povećanje vjerojatnosti urotničkog udruživanja.
Prilikom povećane brojnosti čimbenika, svaki od čimbenika može postati
direktno sredstvo urote ali i direktno sredstvo obmane, u svrhu prekretnice
mišljenja i skretanja pozornosti.
6.1 Politička iskoristivost - izborna manipulacija
Iako se u direktnom opisu radi o nezakonitim radnjama, utjecanje na političke
izbore koristeći izbornu prevaru sastoji se od određenih taktika koje
su nesukladne zakonitosti provođenja izbornog postupka, tijeka i ishoda
izbornih rezultata. Jednostavan oblik nezakonitosti sažetka izbornih glasova
predanih od strane glasača, jest prebrojavanje glasačkih listića čijom
se manipulacijom postiže povećanje, smanjenje ili izjednačavanje postotka
glasova za pojedinog kandidata, ovisno o tijeku izbora (Izbori S.A.D.
2000, Bush / Gore). Isto je moguće postići registriranjem nelegalnih glasača,
izravnim zastrašivanjem i obmanom na izbornom mjestu kao i nepravilno
prebrojavanje glasova (Izbori S.A.D. 2000, Bush / Gore). Smisao sredstava
obmane kroz uporabu metoda prikazivanja nepravilnosti provođenja propisanih
normi, jest i stvaranje moralno neprihvatljivog ozračja a time i moguću
narušenost demokratskog pristupa (Izbori S.A.D. 2000, Bush / Gore). Kroz
tijek izbora ciljana skupina glasača može se umanjiti za određeni postotak
što dovodi do smanjenja potencijalnih glasova u slučaju ulaska tijeka
izbora u uži krug.
Začetni korak u svrhu poticanja glasača, može se smatrati predizborna
kampanja koja donosi pozitivan program kandidata koji se sastoji od direktnog
iznošenja plana koji u slučaju pobjede kandidata donosi općenita poboljšanja
u trenutno narušenim segmentima. Kvaliteta iznošenja plana kao i pomno
razrađen popratni sadržaj stvaraju temeljno izgrađivanje povjerenja kod
potencijalnih glasača. Svaki od kandidata ima sebi svojstven plan izlaganja
i isti se usklađuje sa multipliciranjem faktora u prilagodbi plana izlaganja,
obzirom na sva obilježja pojedinog kandidata kroz: njegovu stručnost,
školovanje, izvođenje radnih dužnosti, izgled, rječitost, svih dijelova
privatnog života i mnogih drugih faktora koji ga čine «boljim kandidatom»
od ostalih. Sredstvo navođenja na pogrešan odabir može biti i glasački
listić čiji loš dizajn može zbuniti birača i određen postotak prilikom
glasovanja odabire pogrešnog kandidata, ali nije direktno nelegalan kao
niti pokretanje stranke sličnog naziva ili sličnog izbornog simbola/amblema
ali i onih sugestivnih (Izbori S.A.D. 2008, Obama~«Amblem nalik predsjedničkom
pečatu»). U tijeku izlaganja obilježja, bilo koju od kvaliteta moguće
je narušiti negativnom sugestijom upućenom prema glasačkoj javnosti, dok
pozitivna sugestija često može samo održati stečeno povjerenje glasača.
Jačina negativne sugestije naspram pozitivne može se prezentirati kroz
glasine, koje donose zrno sumnje vrlo često dovoljne za postizanje inicijalne
nestabilnosti glasačkog povjerenja. Pozitivna glasina sa druge strane
nema vjerodostojnost niti se o njenoj vjerojatnosti ozbiljnije raspravlja.
Glasina koja pokreće teoriju urote zasigurno je i predstavljanje informacija
o financijskoj strani izbora, odnosno izlaganje činjenica o potencijalnim
organizacijama ili pojedincima koji čine direktan financijski izvor za
političku kampanju kandidata. Na taj se način pokreće zamisao o pitanju
istinskog «kandidata u sjeni».
6.2 Politička naklonjenost - Vlast
Porast različitih organizacijskih struktura u državi u direktnoj je povezanosti
sa nastavnom potrebom porasta kompleksnosti strukture državne vlasti direktno
se povezujući sa već ustaljenim obrascem teorije urote kao «neizbježnim
rezultatom velikog broja informacija u opticaju između velikog broja ljudi».
Vladavina znači moć, moć uključuje sredstva, a sredstvo u materijalno
orijentiranom mentalitetu, predstavlja novac. Tržište je pokretač moći,
sredstava i generator novca. Preuzimanje potpune kontrole nad tržištem
znači posjedovanje potpune moći i neograničene količine poticajnog simbola
– novca, prema kojem «nitko nije nepotkupljiv, samo neki imaju izričito
visoku cijenu». Tada moć koristi sredstva, odnosno vladavinu novca u materijalizmu
kao jedini smjer ka ostvarenju potpunog osjećaja zadovoljstva.
6.3 Politička naklonjenost - tržište
U današnje vrijeme, sve je podređeno novcu čija proizvodnja stvara začaran
krug u kojemu preostaje premalo vremena i još manje energije za duhovnost
ili mišljenje koje razlikuje istinske vrijednosti od onih na kojima je
označena cijena. Gotovo pa i ne postoji spoznaja vrijednosti koja je svakidašnje
prisutan cilj ostvarenja a da je u potpunosti ne označava materijalna
vrijednost, koja seže čak i u postavljanje kupovne i prodajne cijene vlastitih
stajališta etike i moralnih vrijednosti. Standard u direktnom smislu uvjetuje
kupovnu moć dok je motivacija za uspjehom postizanje standarda.
Moderne vrijednosti monetarnih rezervi prestaju postojati na meritokratskom
sistemu i postaju zasnivane na principima provođenja međunarodne politike
i provedene unutarnje politike. Sustav koji se zasniva na političkom umijeću
provođenja unutarnje politike bez pristranosti provođenja međunarodne
politike nije moguće održati stabilnim, jer bilateralni odnosi donose
i svojstven obostrani nadzorni pristup unutarnjeg ustrojstva a time i
međunarodni. Svi sustavi koji dopuštaju bilateralne diplomatske odnose
ujedno dopuštaju i politički lobi, koji nepogrešivo unosi i generiranje
novog tržišta.
Nova tržišta donose nova radna mjesta u cilju povećanja proizvodnje i
potrošnje u svrhu poboljšanja standarda. Unutarnja politika koja se svojstveno
opire pristupu međunarodnih odnosa i kontrole, postaje podložna zaoštravanju
pristupa pokušavanja uvođenja međunarodne politike. Osobito zaoštravanje
odnosa započinje kada unutarnja politika države sa potencijalno novim
tržištem, odbija međunarodnu politiku u svrhu direktnog očuvanja velike
količine vlastitih resursa interesantnih vanjskim tržištima.
Lobiranjem u osvajanju stranog tržišta pristupa se izravnom predstavljanju
pozitivnih strana dopuštanja ulaska stranog kapitala u razvojne segmente
proizvodnje i potrošnje, dakako bez naglasaka na gubitak unutarnje konkurentnosti
stranom kapitalu kao i gubitku sirovina i resursa. U slučaju neuspjelog
lobiranja omogućivanja pristupa tržištu velikim korporacijama završni
stadij preuzima politika, kroz korupcijsku taktiku i podjele upravo onih
koji su, ili pristalice teorije urote ili njeni protivnici.
7. Teorija urote - ratovanje
Države sa visokim stupnjem iskoristivosti prirodnih resursa i oslabljenom
političkom hijerarhijom potencijalne su mete stvaranja unutarnjih sukoba
kreiranih od strane politički orijentiranih i fanatično vođenih skupina
i pojedinaca. U pravilu u takvim državama postoji loša socijalno-ekonomska
stabilnost koja predstavlja unutarnju slabu kariku i povećanu mogućnost
korupcije i prihvaćanja nametnutih normi u želji za promjenom.
Razlozi za ulazak u ratni sukob, često su predmet rasprave u slučaju postojanja
teorije urote. U slučajevima razrade početnih stanja između sukobljenih
strana nalaze se relevantne činjenice i dokazi nasuprot kojih polazi skepticizam
i sklonost neprihvaćanja predstavljenih dokaznih materijala.
Povijest ratovanja prikazuje osnovanost namjere za osvajanjem i povećanjem
teritorija te pridobivanjem resursa i radne snage ali i provođenja viših
ciljeva ustoličenja vlastitih uvjerenja i objedinjavanja uvjerenja u teritorijalno
jedinstveno.
Današnji ratovi baziraju se na iscrpljivanju resursa sa političkom pozadinom
direktno na samom teritoriju bez direktnog osvajanja teritorija, što predstavlja
i novi oblik osvajanja na koji se nadovezuju teorije urote interesa velikih
korporacija i ratnog tržišta.
8. Konspiracija velikih korporacija
Povezanost tvrtki sa širokim tržištem kojim vladaju trgovinom proizvoda
izvedenih od prirodnih sirovina i tvrtki koje sirovine koriste za izlazni
proizvod ponuđen na ratnim tržištima u samom su vrhu teorija urote. Naftne
tvrtke koje svoja tržišta baziraju na trgovini naftnim sirovinama za koje
se procjenjuje kratak vijek u budućnosti poradi znatnog smanjenja i brzog
nestanka zaliha prirodnih resursa «crnog zlata», a time i potrebu osnivanja
nove vrijednosti koja će dominirati i upravljati svjetskim burzama, tržištima
i ekonomijama. Naftne tvrtke koje lobiranje uspješno uvlači u zemlje trećeg
reda, organizaciju pozitivnog ozračja stvaraju i kroz financiranje očuvanja
okoliša za koje izdvajaju iznimno nizak postotak financija obzirom na
ukupan promet prvobitne djelatnosti čime zapravo osiguravaju nesmetano
osvajanje resursa u vlastitu korist. Jedna od teorija urote naftnih kompanija
uključuje i rat u Iraku, koja govori o naporima predsjednika Saddama Husseina
da uspostavi dogovor o crpljenju naftnih resursa u korist naroda Iraka.
Nakon neprihvaćanja dogovora o ekonomskoj koristi crpljenja naftnih resursa
u korist iračkog naroda i optužbi za naftni monopol nad vlastitim rezervama
nafte, odluka Saddama Husseina bila je da onemogući korist naftnih resursa
koja je bila usmjerena ka Zapadu. Simbolično paljenje postrojenja i izvorišta
nafte, u krajnosti je rezultiralo ponovnim napadima na Irak sa ciljem
zaustavljanja diktature u korist naroda Iraka te u konačnici njegovim
pogubljenjem sa osnove tvrdnji S.A.D.-a o postojanju proizvodnje atomskog
naoružanja i opće opasnosti po svjetsko stanovništvo sa naglaskom na stanovništvo
S.A.D.-a.
Tvrtke koje proizvode naoružanje zapravo su grana tržišta koja u moralnoj
svijesti pobuđuju najveću kontroverzu, sa vrhunskom tehnologijom i kvalitetom
upravljanja masovnim uništenjem. Sveza industrije proizvoda uništenja
i naftne industrije direktna je kroz smisao njihove pogonske simbioze,
jer pokazatelji su da naftna industrija ima direktnu korist proizvodnje
naoružanja koju pogone ka osvajanju preostalih zaliha sirovina od koje
obje zavise. Prirodni resursi ne odnose se isključivo na naftne izvore,
već se provode osvajanja zapravo najvećeg postojećeg tržišta sa velikim
potencijalom kontrole, tržišta hranom.
9. Kontrola hrane - GMO
Genetskim inženjeringom sa naglaskom na tržište hrane, predstavljen je
revolucionarni proizvod, GMO (genetski
modificiran organizam) koji predstavlja kombinaciju prehrambene nutritivne
kvalitete samog proizvoda osobito u ishrani uzgoja životinja, sa kvalitetama
dugotrajnosti i otpornosti.
Teorije govore o kreiranju GMO-a
sa:
a) svrhom održavanja prehrambenih proizvoda na svjetskom tržištu bez ovisnosti
o klimatskoj agrikulturi i kroz stvaranje viškova,
b) sa namjenom plasiranja boljih proizvoda u odnosu na konkurenciju kroz
same kvalitativne i kvantitativne mogućnosti GMO prehrambenih proizvoda,
c) sa namjenom progresivnog monopola nad tržištem hrane kroz napredni
genski inženjering koji onemogućuje daljnje korištenje sjemena,
d) sa namjenom provođenja istraživanja utjecaja GMO-a na ljudski organizam
u potpunoj tajnosti,
e) sa spoznajom štetnih učinaka GMO-a na ljudski organizam, a time i postizanje
kontrole nad širenjem ljudske populacije.
Nakon izjašnjavanja teorija u javnosti, pojavili su se dokazi o postojanju
štetnih učinaka nakon izvršenih ispitivanja u raznim oblicima; moguća
pojava novih alergena, proširivanje otpornosti na antibiotike do nemogućnosti
začeća i nevjerojatnih malformacija ploda gravidnih životinja.
Iako su dokazi prezentirani kroz znanstvenu metodologiju i porast broja
slučajeva sa negativnim učincima, i dalje ostaje nastojanje tržišta u
održanju takvih proizvoda u ponudi do krajnosti isključive dostupnosti
samo GMO-a. Postoje i nastojanja donošenja Zakona koji onemogućuje odbijanje
tržišnog plasiranja GMO-a.
Povezanost teorije direktna je u iznošenja razloga pojačanog političkog
komešanja prema Iranu, za koji se smatra da u znanstvenom vlasništvu posjeduje
najveću banku genski izvornog, nemodificiranog sjemena najraznolikijih
biljnih. U međuvremenu je pokrenuta i međunarodna inicijativa i projekt
«Milenijske banke sjemena», u koji je uključena i organizacija poznata
kao «Ujedinjeni narodi - UN».
10. Globalna teorija urote
Određivanje razloga osnivanja različitih organizacija uključuje i teoriju
postojanja organizacije «Ujedinjenih naroda», putem koje se sa nastojanjem
prezentiranja očuvanja, zaštite i progresivnog djelovanja na civilizacijski
napredak kroz mir, svjetskoj javnosti obraćaju i najveći akteri teorija
urote.
Svjetska organizacija u čiji dijalog su uključene gotovo sve države svijeta,
nastoji održati nepristranost i usredotočena je isključivo na mir, postizanje
mira, održavanje mira. Takva nastojanja dovode do razrade budućih sistema
koji će svijetu donijeti solidarnost, jedinstvenost i mir. Posljedica
takvih težnji može postati i novi način ophođenja među različitim narodima
svjetskog stanovništva.
Altruizam je promoviran od strane poznatih povijesnih ikona: Dr. Martin
Luther King, Ghandi, Majka Tereza. Pokušaji indoktriniranja ljudskih svjetonazora
altruizmom od strane pojedinaca, u povijesti je završavala nerazjašnjenim
okolnostima čestom likvidacijom. Pokušaj uvođenja altruizma u sfere današnjeg
koncepta svijeta ne može opstati, vjerojatno iz razloga direktne štetnosti
po održanje sustava ekonomije kakav pokreće svijet i svijet tržišta iako
se srž altruizma nalazi u religijama i religijskim tradicijama. U posljednje
vrijeme religije proživljavaju direktne utjecaje teorija urote na svoju
vjerodostojnost kroz prikaz osnovanosti religija iz personificiranja božanstva
Sunca i solarnih Mesija (film: Zeitgeist), ali i javnih događanja kao
što je pojavljivanje dokaza pedofilije u institucijama Crkve i postojanja
saznanja o «Vatikanskim vratima», i «Malachieva proročanstva» koja nagovještavaju
skori pad katoličke Crkve nakon pontifikata 111. pape «Benedikta XVI.»
i kraj vjere padom Rima za vrijeme pontifikata posljednjeg, 112. pape
«Petra Rimljanina». Trenutno doživljavanje institucije Crkve počinje zauzimati
mjesto i u ekonomskoj politici kroz prijedloge uvrštavanja Crkve na popis
poreznih obveznika.
11. Novi svjetski poredak
Opća prisutnost slabljenja duhovnosti izravno sadržane u religijama upućuje
na krizu do koje su doveli raznoliki čimbenici, koji direktno utječu na
shvaćanje svijeta i mehanizama koji su dijelovi univerzalnog mehanizma.
Globalna teorija urote sadrži sve razrađene teme kao mehanizme uklopljene
u jedinstven pristup shvaćanju cjelokupne slike – univerzalnog mehanizma
svijeta.
Pojam povijesne i sadašnje prisutnosti «prosvijetljenih» (Illuminati),
glavna je okosnica začetka i razjašnjenja višeg stadija teorija urote,
predstavljajući segment pojedinaca koji čine skupine tajnih društava za
koje se tvrdi da su «moć iz prijestolja» kroz kontrolu svjetskih događaja,
vlada i moćnih korporacija kojim uvode «novi svjetski poredak».
Povijest govori o postojanju «reda prosvijetljenih» tajnog društva, koji
su sami sebe nazivali «perfektibilistima» i koji su nosili naziv «Bavarski
Illuminati» kojih je svrha bila svrgavanje vlada tadašnje Evrope.
U modernoj povijesti, smatra se da su neki od poznatih pripadnika: Sir
Winston Churchill (britanski političar u direktnoj povezanosti sa F. D.
Rooseveltom – bivšim američkim predsjednikom sa četiri odslužena predsjednička
mandata), obitelj Bush (bivši američki predsjednici), Barack Obama (formalni
američki predsjednik), Bill Clinton (bivši američki predsjednik), obitelj
Rothschild (dinastija germansko-židovskog podrijetla koja je uspostavila
svjetske bankarske i financijske operacije – direktno povezani sa osnivanjem
američke Federalne rezerve), David Rockefeller (američki državnik, globalist,
uglavnom milijarder – Svjetska banka i MMF), Zbigniew Brzezinski (Savjetnik
nacionalne sigurnosti S.A.D-a predsjednika Jimmya Cartera).
Za vrijeme vladavine, političke aktivnosti i neposrednog povlačenja sa
javnih dužnosti nekih od spomenutih pripadnika, konspiracije su iznošene
u objašnjavanju javnih likvidacija i pokušaja likvidacija javnih osoba.
Pojavljivanje znakovlja masonstva i iluminatija prisutno je u vrhu diplomacije
i politike koji se tumače kao nagovještavanje novog svjetskog poretka.
Numerološke vrijednosti ponavljanja «broja 13» u grafičkom rješenju predsjedničkog
pečata S.A.D.-a, na novčanicama temeljne valute svjetskih burzi i ekonomija,
američkom dolaru kao i tekstualnim navodima na latinskom, povezuju se
sa postojanjem trinaest obitelji masonskog sljedbeništva i nasljeđivanja
prisutnosti tajnih društava i preuzimanja zadaće provođenja režima.
Slobodni masoni preuzimaju značenje graditelja svijeta i njihova prisutnost
povezana je sa neminovnim dolaskom apokalipse, čak precizno nagoviještene
datumom 21.12.2012. kojim završava kalendar koji datira iz kulture Maya,
koji se potvrđuje i kroz nagovještaj približavanja kraja papstva, galaktičkim
poravnanjem planeta i mnogim drugim neutemeljenim «činjenicama».
I u ovom slučaju može se pristupiti psihološkoj metodologiji koja kao
činjenicu u proučavanju anomalija i fenomena unutar ljudskog ponašanja
navodi, da je strah od određenog negativnog ishoda istinski pokretač upravljanja
reakcijama upravo u neželjenom smjeru ka negativnom ishodu.
Povezanost između svih segmenata svjetske vlade dovodi do neizbježnog
ishoda svima poznate «apokalipse» sadržane i Bibliji i Knjizi otkrivenja,
koja u prijevodu sa grčkog znači i «prosvjetljenje».
Pad vjere ima i značenje krize svijesti i duha, čime se vrši podjela temeljnih
ljudskih vrijednosti unutar karakternih oznaka pojedinaca i društva općenito.
Uslijed krize unutarnje stabilnosti koja dovodi do labilnog stanja društva,
prezentacijom pozitivnih promjena neminovno je apsolutno prihvaćanje novih
normi i standarda.
Zaključak
Kreiranje novih saveza u trenutnoj političkoj sferi svjetskih zbivanja
nosi predznak potvrđivanja svih navedenih teorija u ostvarenju novog svjetskog
poretka. Svjedočanstvo o svakodnevnoj prisutnosti sumnje proživljava svaki
pojedinac kao član socijaliziranog društva sastavljenog od isključivih
pojedinaca.
Najnovija svjetska kriza također može biti predmet teorije urote, po kojoj
je kreirana kako bi se provela priprema novog svjetskog poretka počevši
sa američkim ekonomskim stimulusom prvotno dovedenog do vrtoglave cifre
od 700 milijardi dolara, i podatak iz vrha američke politike kako je stimulus
zapravo iznosio preko 3000 milijardi dolara.
Prethodni događaji kretali su se oko tržišta nafte i G20 sastanaka u svrhu
stabilizacije cijene za barel nafte a time i dolara, kao i rusko-ukrajinska
kriza isporuke plinskih energenata.
Uvođenjem krize umanjila se opća potrošnja a time i omogućio period prilagodbe
tržišta za novi tržišni sraz. Uvođenjem zamjenske valute na tržištu energenata
pokušava se izbaciti konkurentnost dolara i njegovo značenje za svjetsku
ekonomiju kao i daljnji prodor Međunarodnog monetarnog fonda. Zasićenost
proizvodnog tržišta Kine i njegova specijalizacija sa porastom cijene
rada, rezultira početkom premještanja proizvodnih kapaciteta u područja
Afrike koje će obzirom na porijeklo američkog predsjednika zasigurno sa
oduševljenjem dočekati okus zapada i ponosno prihvatiti ulazak korporacija
u ponudama za radna mjesta koji će stvarati socijalno-ekonomski boljitak
ka novom standardu. Podaci o tehnološkom napretku bilježe porast od nekoliko
stotina posto na godišnjoj razini sa maksimalnim povećanjem u 60-im godinama,
kada se teorija urote oslanja na teoriju slučaja «Roswell» i povezanost
tehnološkog napretka direktno sa samim slučajem.
Teorije urote brojnije su no što se u tijeku normalnog prepuštanja življenju
može očekivati od kojih slijede nazivi kao jednih od najpoznatijih u konspiracizmu:
teorija 9/11 Pad tornjeva teroristički napad, slijetanje Apollo misije
na Mjesec, Bilderberg grupacija, Trilateralna komisija, potiskivanje besplatne
energije, urbana legenda, Sionski priorij, tajna društva, Vatikanska vrata
i mnoge druge.
Teorija urote svakidašnji je i sveprisutan saveznik načina izražavanja
negodovanja nad različitim situacijama i problematikom svih dijelova koji
se dotaknu javnosti. Teorijom urote direktno se utječe na prvotnu namjenu
formiranja oblika javnog mišljenja i potiče na pravo saznanja o svakoj
informaciji koja predstavlja potencijalni interes i direktan utjecaj na
provođenje sastavnih dijelova politika i režima. Teorije također potiču
detaljno istraživanje predmetnih događaja i umanjuju mogućnosti prikrivanja
određenih dokaza ali i potiču razradu taktike prikrivanja, ako je uopće
i potrebna.
Teorije urote prisutne su na našim radnim mjestima i svakodnevnim temama
kroz koje postaju sve složenija i sve nevjerojatnija pojava sumnjičenja
apsolutno svega. Kreirana je potreba za povećanom preciznosti a time je
potreban i sve izraženiji postotak koji usavršavanjem dovodi do potpune
točnosti. Postanak znanosti utemeljen je kroz isti princip pristupa koji
dovodi do isticanja znanstvene metodologije kao dokaznog postupka, ali
ne i jedinstvenog iz razloga što nas ne dovodi do stopostotnog oblika,
već samo jednosmjerno uvećava pretpostavljeni postotak.
Pitanje koje je potrebno postaviti je, da li obzirom na povećanje kvocijenta
inteligencije svjetskog pučanstva koji je po nekim mjerilima dosegao svoj
maksimum a time i prirodno uvjetovanim evolucijskim procesima, sve veći
broj ljudi može raspoznati uzorke povezanosti? Jer i sami često tvrdimo,
da za vlastiti osjećaj uvjerenja u neka saznanja nije uvijek potreban
fizički dokaz.
Neupitna je vjerodostojnost jednostavne okoline koja nam sama po sebi
predstavlja osnovu točnosti. Nasuprot jednostavnoj okolini informacija,
u percepciji točnosti nalazi se metodologija koja kroz porast tehnologije
mijenja svojstva činjenice čime direktno utječe na mišljenje. Novi temelji
diskusije o religiji mogli bi se temeljiti na procjeni vjerodostojnosti
samo dvaju činjenica, kroz percepciju dvaju vjera i sučeljavanju tvrdnji
prenošenja vjeroispovijesti kroz posrednika od izvora a i prenošenja direktno
od izvora preko posrednika od posrednika.
Postavljanje vjerojatnosti na metodološkim principima vjerodostojno je
koliko i sama metodologija. Razvoj svijesti, tehnologije a time i novih
pristupa osnovanih na novim saznanjima dovodi do zaključka da niti jedna
od metoda u aktivnom pristupu nije apsolutna ili jedinstvena, već jedino
trenutna koju će zamijeniti metodologija koja će udovoljiti zahtjevima
novih istina. Oni koji će novu metodologiju razvijati i predstaviti moraju
prihvatiti revoluciju znanja baziranog na novim tehnologijama i evoluciju
znanstvenih metoda temeljenih na principima revolucionarnog znanja.
Popis korištene literature:
http://en.wikipedia.org
http://en.wikipedia.org/wiki/Conspiracy_theory
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|