|
Važnost i značaj znanosti u suvremenom društvu
Znanost je dio kulture, kao umjetnost ili pravo. Znanstvenik prilaže
svoje znanje i iskustva u riznicu cjelokupnoga duhovnog bogatstva čovjecanstva
i tako to bogatstvo povećava, a istodobno je sposoban koristiti se znanjem
svih drugih znanstvenika. Znanstvenici su bitni za primanje obavijesti
o kojima ovisi tehnološki i kulturni (a time i politicki) razvoj njihove
sredine. Stoga se upravo preko svojih znanstvenika najbrže i najdjelotvornije
ukljucujemo u medunarodnu podjelu znanja i rada. Pri odlukama iz svih
područja djelovanja države potrebno je znanje i način razmišljanja koje
imaju znanstvenici.
Cilj ovog rada je, kroz definiranje svojstava, oblika i značenja znanosti,
doprinijeti širenju spoznaje o njihovoj važnosti i značaju, kao čimbeniku
uspješnog poslovanja. Svrhu rada predstavlja istraživanje pojma, povijesnog
razvoja, temeljnih značajki, prednosti i nedostataka u poduzetništvu.
Metode koje su korištene u istraživanju pripadaju u red kvantitativno-kvalitativne,
sustavne i povijesne analize. Korištene su induktivne, deduktivne, povijesne,
statističke znanstvene metode.
Povijest znanosti započinje od najstarijih subatomskih čestica, preko
živih organizama do samog svemira, cilj istraživanja čiste znanosti
je vrlo širok. Znanost je potraga za objašnjenjima o tome kako funkcionira
svijet. Sve znanstveno znanje što ga danas posjedujemo rezultat višestoljetnog
postavljanja pitanja, istraživanja i promatranja- a to je temelj znanstvene
metodologije - zajedno sa nadahnućem brojnih i sjajnih umova. Prije
razvoja znanstvene metodologije ljudi su do otkrića o svijetu i tehnoloških
dostignuća stizali pretežno nagađanjem. Tijekom posljednja četiri stoljeća
znanstveni napredak je ubrzan, a znanost je u stanju stvoriti precizniju
sliku o načinu funkcioniranja svijeta. Tehnoloških dostignuća bilo je
i u drevnim civilizacijama, ali ne i prave znanosti. Nakon 3800. pr.
Kr. narodi u zapadnoj Aziji naučili su kako izraditi metal, a to je
dovelo do prestanka uporabe kamenog oruđa. Drevni narodi izradili su
kartu neba, no vjerovali su da su bogovi zaslužni za sve što oni promatraju.
Mnoge civilizacije gradili su opservatorije- goleme kamene krugove -
kao što je Stonehenge u Engleskoj.
Stari Grci bili su možda
prvi koji su koristili racionalne argumente promatrajući svijet prirode.
Po prvi put ljudi su razvili mjerodavne teorije o objašnjavanju poznatih
pojava. Neke od tih teorija, iako neprovjerene u svoje vrijeme, čudesno
su bliske suvremenim idejama. Naprimjer, začetnik atomske teorije, ideje
da su sve tvari građene od sičušnih čestica, ili atoma, bio je Demokrit
oko 400. pr. Kr. Prema starim Grcima, postoje četiri vrste atoma različitih
oblika od kojih su građena četiri elementa - vatra, zemlja, zrak, voda
- i od njih je građeno sve na ovome svijetu.
U srednjovjekovnoj Europi prevladavale su antičke teorije – osobito
Aristotelova ideja
da su sve pojave božanskog podrijetla. Redovnici su održavali na životu
svoju ljubav prema znanju oponašajući antičke znanstvene tekstove .
Međutm, islamski svijet neprestano je povećavao opće znanje razvijajući
nove ideje u matematici, astronomiji i medicini. Srednjovjekovni
alkemičari, u potrazi za zlatom i otkrivanjem tajne vječnog života,
otkrili su mnogo toga o svojstvima metala i drugih tvari. Razvili su
mnoge tehnike koje se i danas koriste u kemijskim laboratorijima.
U 15. stoljeću ideje starih Grka, zajedno sa crkvenima, postale su dogma
(neupitna istina) u cijeloj Europi. Tijekom renesanse (preporodi), ljudi
počinju dovoditi u pitanje tu dogmu i eksperiment postaje prava znanstvena
moda. Taj novi pristup ne uzima ništa kao gotovu činjenicu, već se za
razvoj teorija kojima se objašnjava zašto se nešto događa koristi promatranje,
eksperimenti i argumenti. Veliki znanstvenici, kao Galileo i Newton,
potječu upravo iz tog doba.
Primjena znanstvenih instrumenata, poput teleskopa, omogućila je novo
promatranje svemira. Mnoga takva promatranja osporavala su prihvaćene
- ali neprovjerene - ideje tog vremena. Fizički modeli, kao što je armilarna
kugla, olakašali su vizualiziranje i provjeravanje novih teorija koje
su počele zamjenjivati stare ideje. Nakon izuma tiska, utjecajna djela,
kao što je Newtonova knjiga Matematička načela prirodne filozofije (objavljena1687.)postala
je dostupna velikom broju i pridonijela širenju novih znanstvenih metoda.
U toj knjizi su zakoni gibanja i Newtonova
teorija gravitacije.
Engleski filozof i državnik Francis Bacon prvi je formulirao znanstvenu
metodu. Prije no što je taj pristup postao općeprihvaćen, objašnjenje
pojava prihvaćalo se bez postavljanja pitanja, no Bacon je vjerovao
da istinitost svih ideja o svijetu prirode treba temeljito provjeriti.
Godine 1605. objavio je knjigu Advancement of Learning (Napredak znanja)
u kojoj nagovara ljude da klasificiraju činjenice o svijetu primjenom
znanstvene metode. U knjizi Nova Atlantis, objavljenoj nakon njegove
smrti, predlaže vladi da zaposli timove znanstvenika koji će provoditi
istraživanja.
Novi poticaj znanstvenom istraživanju tijekom renesanse doveo je do
pojave društava u kojima su znanstvenici razmjenjivali ideje i promicali
proučavanje određenih znanstvenih teorija. Kraljevsko društvo za promicanje
prirodoslovlja, osnovano je u Londonu, Engleska, 1660. godine i bilo
je jedna od prvih takvih organizacija. Njegovi članovi redovito su se
sastajali da bi raspravljali o svojim eksperimentima - ali samo u Europi
koja je sebe smatrala središtem svijeta.
Industrija i fizika bile su čvrsto povezane tijekom industrijske revolucije.
Izum parnog stroja je rezultat sve većeg razumijevanja o tome što je
para, kako radi - i kako se može ukrotiti. Parni strojevi koristili
su se za pumpanje vode iz potopljenih rudarskih okana, za pokretanje
strojeva u tvornicama te, naposljetku, za pogon prvih vlakova. Razumijevanje
o svim znanostima - od fizike do znanosti o životu - naglo je napredovalo
u 19. stoljeću zahvaljujući boljim komunikacijama i znanstvenim instrumentima
kao i novčanim nagradama. Znanost je gubila religijska obilježja i znanstvenici
su počeli na svijet i sve ostalo gledati kao na golem stroj, a taj pogled
doveo ih je do najvažnijih i jedinstvenih otkrića u povijesti znanosti.
Teoriju o evoluciji - da se vrste razvijaju prirodnom selekcijom - iznio
je engleski prirodoslovac Charles Darwin. Njegova promatranja dovela
su do zaključka - proturiječna za to vrijeme - da su ljudi srodni majmunima
i drugim živim bićima. Sve do 19. stoljeća prirodne sile – kao toplina,
svjetlost, elektricitet i magnetizam - promatrale su se postupno međusobno
nepovezano. Zapravo, toplina je oblik gibanja, a dokaz toga, zajedno
sa otkrićem elektromagnetizma(magnetizam koji stvara elektricitet),
dovelo je do pojave ideje o energiji 1840-tih godina. Taj koncept prvi
je put prepoznao engleski fizičar James Prescott Joule po kome je nazvan
i džul (jedinica za energiju). Ovaj uređaj sa kotačem na pedale korišten
je za jedan od njegovih ključnih eksperimenata.
Krajem 19. stoljeća mnogi su znanstvenici vjerovali da njihove postojeće
teorije mogu objasniti sve na svijetu. Međutim, početkom 20. stoljeća
znanstvenici su otkrili da je naša galaktika samo jedna od milijuna
sličnih galaktika od kojih je sastavljen svemir. Taj i drugi događaji
uzrok su što je klasična fizika ustuknula pred suvremenom fizikom, a
posljedica je pojava novih teorija. Najpoznatije teorije suvremene fizike
jesu teorija relativnosti (razvio ju je znanstvenik
Einstein) i kvantna teorija. Te dvije teorije utjecale su na cijeli
znanstveni svijet.
Važno je napomenuti da se kroz povjest na znanstvenike gledalo kao na
vještice, vračare pa čak i mentalno poremećene ljude. Zbog neobrazovanog
i zatvorenog društva znanstvena otkrića su se odbacivala, krivo tumačila
i smatrala nemogućima.
Znanost (grč. episteme- razumijevanje, spoznanje, studija;
lat. scientia; eng. i fr. science; njem. Wissenschaft)
je organizirani sustav sveukupnog ljudskog znanja stečenog opažanjem
procesa i pojava u prirodi i društvu, a obrađenog racionalnim, znanstveno
prihvatljivim metodama. Znanost je objektivno, sistematizirano i argumentirano
znanje o zakonitostima, činjenicama, pojavama i njihovim vjerojatnim
uzrocima. Stečeno je i provjereno egzaktnim promatranjem, organiziranim
pokusom i pravilnim razmišljanjem. Također, znanost nije samo skup znanja,
već i način razmišljanja i gledanja stvarnosti. Taj se pogled temelji
na razumu, logici, kritici, sumnji te objektivnom, slobodnom i samostalnom
razmišljanju. Znanost je također objektivna, sustavna, logična, precizna
i provjerljiva metoda prikupljanja, opisivanja, klasificiranja, definiranja,
mjerenja, eksperimentiranja, uopćavanja, objašnjavanja i vrednovanja
iskustvenih činjenica.
Cilj znanosti je istražiti, analizirati, opisati i objasniti stvarnost
te odrediti odnos između uzroka i posljedice. Ciljevi znanosti ovise
o društvenom, političkom, ekonomskom kontekstu određenog vremena i mjesta.
Znanost je često legitimirala društveni poredak i strukture moći, što
je često slučaj i danas.
Znanost je sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom povijesnom
razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom
određenih objektivnih metoda istraživanja sa svrhom spoznaje zakona
prirodnih i društvenih zbivanja, da se omogući točno predviđanje budućih
događaja i maksimalne djelotvornosti ljudske prakse. (Enciklopedija
Leksikografskog zavoda 1969.)
Naravno, bitno je istaknuti da znanost dijelimo na znanstvena polja,
grane i ogranke te time imamo Prirodne znanost, Tehničke znanosti i
tehnologiju, Medicinske znanosti, Poljoprivredne znanosti, Društvene
znanosti, Umjetničke znanosti, Humanističke znanosti, Umjetničke znanosti
i naravno Društvene znanosti pod koje spada i ekonomija kao znanstvena
grana.
Znanost ima četiri temeljne vrijednosti: izvor je znanja (otkrića) za
čovječanstvo u cjelini, čime pridonosti općem blagostanju i sigurnosti
u svakodnevnom životu, ona je dio kulture jednog naroda ili sredine,
ključna je saveznica obrazovnog sustava. Dvije prve vrijednosti važne
su za cijelo čovječanstvo.
Čovjeku je dostupno samo ljudsko znanje. Zato nastojimo da ono bude
stvarno provjereno, potvrđeno i usuglašeno. Stvarno znanje ljudski rod
dobiva znanstvenoistraživackim radom. Pritom ne postoji ni najmanja
mrvica znanja o Prirodi koja ne bi bila korisna, odnosno koja bi bila
suvišna i neprimjenjiva. U času otkrića ne može se znati koliko će nova
spoznaja biti važna i što ce osvijetliti kada se udruži s već postojećim
znanjem i otkrićima koja će se tek napraviti.
Sva znanstvena otkrića, prije ili poslije, ulaze u stvarnu uporabu u
svagdnevnom životu. Zadovoljenje većine naših svakidašnjih potreba ostvareno
je zahvaljujući upravo znanstvenom napretku. Ni jedna druga ljudska
aktivnost nije toliko pridonijela boljemu životu nego što je to učinila
znanost. U svakomu našem koraku, zalogaju, pritisku na prekidac i izgledu
okružja u kojem živimo leži skriveno mnoštvo znanstvenih dostignuća
koja su ih omogućila. Put od temeljnih istraživanja do uporabe novih
proizvoda čini neprekinut niz djelatnosti: temeljna istraživanja − razvojna
istraživanja − novi proizvod. Novi proizvodi povećavaju blagostanje
i sigurnost zajednice, ali to rada i nove potrebe, koje, nadalje, stvaraju
pritisak da se pojačaju istraživanja.
Znanost je dio kulture, kao umjetnost ili pravo. Znanstvenik prilaže
svoje znanje i iskustva u riznicu cjelokupnoga duhovnog bogatstva čovjecanstva
i tako to bogatstvo povećava, a istodobno je sposoban koristiti se znanjem
svih drugih znanstvenika. Znanstvenici su bitni za primanje obavijesti
o kojima ovisi tehnološki i kulturni (a time i politički) razvoj njihove
sredine. Stoga se upravo preko svojih znanstvenika najbrže i najdjelotvornije
uključujemo u međunarodnu podjelu znanja i rada. Pri odlukama iz svih
područja djelovanja države potrebno je znanje i način razmišljanja koje
imaju znanstvenici.
Ako se promotre razne definicije znanosti može se jednostavno zaključiti
da: Znanost nastoji pronaći i dokazati istinu. No mora se ukazati i
na činjenicu da, iako znanost služi zadobro, ipak ona može i stvarati
zlo (primjera za tu tvrdnju ima dovoljno). Želi li se navesti što je
u znanosti bitno, može se navesti tri razloga:
- Sve što se u znanosti tvrdi mora biti izraženo jezičnim izrazima
čije je značenje jasno, precizno i razumljivo.
- Znanstveni stavovi moraju biti obrazloženi i povezani s drugim
znanjima.
- Najvažnija karakteristika znanstvenog rada je praktično provjeravanje
svih rezultata istraživanja. Stavovi se kod primijenjenih istraživanja
mogu provjeravati, dok stavovi kod temeljnih istraživanja označuju
često samo neke strukture ili norme mišljenja o stvarnosti te se zato
ne daju direktno provjeravati. No oni imaju svoju vrijednost tek onda
ako se mogu u praksi primijeniti, i to barem u primijenjenim istraživanjima.
Samo se znanstvenom aktivnošću mogu izgraditi dobri učitelji, koji
se ravnaju po rezultatima svojega rada i koji znaju i žele mjeriti svoj
učinak na učenike. Znanost daje učitelje koji studente ne zasipaju dogmama
i praznim frazama, metafizikom, mistikom i krilaticama. Učitelj-znanstvenik
zna domet i točnost onoga što podučava, zna odbaciti prevladano i staro
i može ocijeniti kada treba prihvatiti i primijeniti novo. To je tako
stoga što u svojoj naobrazbi i radu znanstvenik prolazi kroz jedinstvenu
školu koja u njemu razvija skromnost i poštenje. Znanstveni rad zahtijeva
potpuno formuliranje zamisli (hipoteze) i njezino provjeravanje. Znanstvenik,
potom, u svoje spoznaje nastoji uvjeriti i svjetsku znanstvenu javnost
tako što pokušava svoj rad (zamisao, rezultate njezine provjere i zakljucke)
objaviti što većem broju stručnjaka. U procesu objavljivanja, rad biva
podvrgnut strogoj i objektivnoj prosudbi, a nakon što prode sve provjere
i bude stavljen na raspolaganje javnosti, analiziraju ga, ponavljaju
i kritiziraju znanstvenici cijeloga svijeta. U tom procesu znanstvenik
nauči koliko je vrijedan, originalan i marljiv, i nauči prihvaćati argumentiranu
kritiku i tude mišljenje. Taj put u znanstveniku razvija poštenje, jer
mu sustav automatski ne dopušta varanje, i skromnost, jer mu drugi otkrivaju
pogrješke i nesavršenosti koje nije predvidio.
Rad na sveučilištu od rada u istoj struci izvan sveučilišta razlikuje
to što se struka u akademskoj sredini prožima znanstvenom metodom. Sveučilišni
nastavnik mora biti znanstvenik zato što je znanstvenik najbolji moguci
učitelj. Znanstveni način mišljenja i primjena znanstvenih postupaka
učvršcuju poštenje, slobodarski duh, iskrenost, samokriticnost i otvorenost,
a upravo su to temeljne znacajke idealnog sveucilišnog ozračja.
Proizvodne snage, sredstva za proizvodnju i ljudi sa radnim iskustvom
i navikama koji ta sredstva pokreću i proizvode sve što im je potrebno
za život. Proizvodne snage su najvažniji element proizvodnje i društva,
jer od stepena njihovog razvoja zavisi struktura i obim zadovoljenja
društvenih potreba. Razvojem proizvodnih snaga mijenjaju se proizvodni
odnosi i cjelokupno društveno uređenje.
Povezanost društvenog razvoja i znanja osobito je uočljiva u posljednjim
desetljećima 20. stoljeća. Uspješna budućnost danas se vezuje uz društvo
znanja, odnosno društvo koje obilježava kultura znanja (obrazovanost,
civilnost i suradnja) i ekonomija znanja (proizvodnja novog znanja i
natjecanje na globalnom tržištu znanja). Taj se trend ovisnosti o znanju
- njegovom unaprjeđivanju, širenju i prihvaćanju - ubrzava i postaje
težišna točka budućnosti. Znanost, kao područje u kojem se stvara novo
znanje, jest središnji pokretač razvoja, djelatnost koja omogućuje zadovoljavanje
društvenih potreba, osobito onih u području rada i opće kvalitete života.
Znanje i prateća tehnološka rješenja danas su fundamentalni resurs na
kojem počiva društveno blagostanje. Rast blagostanja, drugim riječima,
temelji se na znanstvenicima koji stvaraju i primjenjuju novo znanje,
te ga prenose na buduće generacije. Stvarajući nove proizvode, procese
i usluge, znanstvena djelatnost potiče zapošljavanje i održivi gospodarski
razvoj. Činjenica da je većina novih radnih mjesta danas vezana uz sektor
visokih tehnologija raspršila je nekadašnji strah da će znanstveni razvoj
i nove tehnologije dovesti do ukidanja radnih mjesta.
Osim toga, znanost ima ključno mjesto pri izradi, primjeni i evaluaciji
političkih odluka. Primjerice, u zdravstvu, zaštiti okoliša i industrijskoj
sigurnosti odluke se nužno temelje na znanstvenim činjenicama. Još je
izrazitija uloga znanosti kad je riječ o razumijevanju i rješavanju
gospodarskih i socijalnih dilema. Više nego ikada ranije, ulaganje u
znanost postaje jamstvo budućnosti.
Po svojoj naravi znanost je okrenuta argumentiranoj analizi i kritici
postojećih odluka i stvaranju novih mogućnosti i rješenja. Promičući
informiranost, kritičnost i spremnost na promjene, znanstvene institucije
unaprjeđuju civilizacijsku razinu društva, a zahvaljujući međunarodnoj
povezanosti, znanstvenici postaju nezaobilazni i utjecajni promicatelji
međunarodne suradnje, mira i demokracije.
Moderna ekonomija, a time i tržište rada ne mogu se razvijati bez pomoći
znanosti i tehnologije. Većina novih radnih mjesta 21. stoljeća bit
će u području znanosti i tehnologije. Tko se tome ne prilagodi, mogao
bi izgubiti utrku za povoljno pozicioniranje na globalnom tržištu rada.
Na žalost, percepcija javnosti ne ide u prilog znanosti. Većina ne smatra
da je znanost važna za napredak ili uopće ne razmišlja o njoj. Činjenica
da se gotovo sva tehnologija temelji na znanosti nije općeprihvaćena.
Upravo zato bi educiranje i znanstveno opismenjavanje šire javnosti
bilo vrlo bitno za napredak
Vrlo se često ne uočava razlika između stručnog i znanstveno-istraživačkog
rada. Ukratko se može navesti da se znanstveno-istraživački rad od stručnog
razlikuje po tome, što kod znanstveno-istraživačkog rada postoji problem
za čije rješavanje se mora postaviti hipoteza i tek nakon toga se može
odrediti naslov samog rada. Osim toga mora se, nakon istraživanja te
analize i sinteze, navesti dokaz uz potvrđivanje ili odbacivanje hipoteze.
To sve ne treba postojati kod stručnog rada, jer je on zadan, te ga
se samo treba ispravnim postupkom izraditi. Osim toga znanstveno-istraživački
rad mora imati veliki udio vlastitih stavova i dokaza.
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju podrazumijeva
pod pojmom znanstvene djelatnosti, znanstvena i razvojna istraživanja.
Znanstvena istraživanja su temeljna i primijenjena, kod čega je temeljno
istraživanje teorijski ili pokusni rad poduzet radi postignuća novih
znanja o temeljnim pojavama i činjenicama (bez stvarne primjene). Primijenjena
su istraživanja teorijski ili eksperimentalni rad poduzet radi postignuća
novih znanja i usmjeren prvenstveno za ostvarivanje praktičnog cilja.
Razvojna istraživanja podrazumijevaju sustavan rad temeljen na rezultatima
znanstvenog istraživanja i praktičkog iskustva usmjeren stvaranju novih
proizvoda i sustava te uvođenju novih procesa ili znatnom poboljšanju
postojećih.
Zakon za znanstvenu djelatnost smatra, da se ona temelji na slobodi
i autonomiji stvaralaštva, etičnosti znanstvenika, javnosti rada, povezanosti
sa sustavom obrazovanja, međunarodnim mjerilima kvalitete, poticanju
i uvažavanju specifičnosti nacionalnih sadržaja i zaštiti intelektualnog
vlasništva. Prema nekim podacima, razvijene zemlje ulažu u temeljna
istraživanja od 11 do 17% BDP-a, a u razvojna od 50 do 64%, dok manje
razvijene zemlje ulažu u temeljna istraživanja do 30%, a u razvojna
do 31%. Ulaganja u znanost u Hrvatskoj se kreću od 0,3 do 1,4% BDP-a.
Želi li se okarakterizirati znanost, moglo bi se reći da su njene karakteristike
sljedeće: Objektivnost tj. u radu ne smije biti predrasuda i osobnog
opterećenja, jer istraživanje morabiti nepristrano. Pouzdanost tj. iskaz
mora biti argumentiran, dokazan, a hipoteza obrazložena. Preciznost
tj. svako otkriće mora se točno i precizno iskazati, a svi pojmovi moraju
biti definirani. Analitičko-sintetički pristup je temelj svakog znanstvenog
rada.
Sustavnost što znači da se sve pojave moraju izučavati u njezinoj vremenskoj
dimenziji, a samo istraživanje mora teći metodički i postupno. Racionalnost
što znači da se vodi računa outrošcima i postignutim rezultatima. Kod
svega treba naročito istaknuti činjenicu da je istinoljubivost temeljni
uvjet napretka znanosti, te da znanstveno istraživanje ne podnosi aljkavost
i improviziranost, kao ni samouvjerenost.
Posve je razumljivo da znanstveni radnik treba dobro poznavati svoje
područje rada, potrebnu literaturu, ustanove i pojedince vezane uz njegovo
područje. Važno je isto tako dobro poznavati metode istraživanja, kao
i analize i sinteze, a nadasve je potrebno dobro organizirati svoj rad.
Znanstveni radnik mora posjedovati prvenstveno istinoljubivost, poštenje
i etičnost, marljivost i sustavnost u radu, mora posjedovati sposobnost
prihvaćanja novog, ali i svjesnost da je potrebno pomno ispitati svaku
postavku i zaključak, te se svakako uvjeriti u istinitost činjenica,
ali se mora uzeti u obzir sve što je u vezi s problemom koji se rješava.
Znanstvenik mora posjedovati inventivnost i kreativnost kao i sposobnost
prenošenja svog znanja drugima. Osim toga on mora uvijek voditi računa
o tome da se njegov kreativni rad mjeri po posljedicama. Važno je napomenuti
da svaki puta kada znanstvenik navodi neku postavku koja nije njegova,
već ju je od nekoga preuzeo, treba navesti izvor (bolje više njih),
a ne ostaviti privid kao da je to njegovo.
Onaj koji objavljuje rezultate svojih istraživanja mora uvijek imati
na umu činjenicu da on piše za druge tj. mora tako pisati da bi bio
svima razumljiv i zato njegov stil pisanja mora biti posve jasan. Osim
toga njegov stil pisanja mora još biti i jednostavan i imati prirodan
izraz, koncizan tj. jezgrovit odnosno sadržajan, koherentan što znači
međusobno povezan – suvisao, i na kraju raznolik kod čega treba izbjegavati
ponavljanja.
Znanost je opće dobro na kojemu se temelje gospodarski rast - stvaranjem
i primjenom novih znanja i tehnologija - i društveni napredak, primjenom
znanstvenih spoznaja prigodom donošenja odluka i povećanjem društvenog
kapitala putem obrazovanja. Dakako, znanost nije samo resurs već i središnja
proizvodna djelatnost: novo znanje danas je proizvod po sebi. Razvoj
je znanosti stoga središnja točka cjelokupnog razvoja.
Istraživanje, obrazovanje, inovativnost, te utjecaj na javnost i proces
donošenja društvenih odluka temeljne su funkcije hrvatske znanosti.
Rast produktivnosti i povećanje standarda i kvalitete života izravno
i neizravno ovise o uspješnom obavljanju tih funkcija. Istraživanje
osigurava trajno i proaktivno otvaranje novih pitanja, rješavanje problema
i pribavljanje novih spoznaja. Prijenosom znanja, stvaranjem stručnih
kadrova, te povećanjem informiranosti, povjerenja i otvorenosti spram
promjena, obrazovanje ostvaruje izravan i neizravan prinos nacionalnom
gospodarstvu. Pritom ne treba izgubiti iz vida težišni utjecaj obrazovanja
na razvoj civilnosti i unaprjeđenje kulturne razine svakidašnjice. Inovativnost
uključuje naglasak na otkrivanje novog, na razvijanje novih ideja i
spoznaja, te njihovu primjenu i komercijalizaciju. Javni utjecaj podrazumijeva
uočavanje i znanstvenu analizu razvojnih problema, njihovo tumačenje
javnosti i donositeljima društvenih odluka, te predlaganje i evaluaciju
mjera usmjerenih ka rješavanju uočenih poteškoća.
Razvoj znanosti mora biti usmjeren prema ostvarivanju izvrsnosti, poglavito
uočavanjem i podupiranjem postojećih centara izvrsnosti, ali i stvaranjem
novih. Jedino međunarodno priznat, kompetitivan znanstveni rad može
biti oslonac razvoja. Kvalitetna znanost temelji se na kvalitetnom i
djelotvornom obrazovanju za znanost, na visokoškolskom sustavu koji
stvara kreativne, motivirane i problemski usmjerene ljude fleksibilnog
znanja.
Ulaganja u znanost moraju dolaziti iz različitih izvora i uključivati
načela natjecanja i selektivnog motiviranja. Time se osigurava potrebna
raznorodnost (fundamentalna, primijenjena i razvojna istraživanja) i
raznolikost istraživačkih pristupa, ali i zaštićuje autonomija znanstvenog
rada.
Pojam “istraživanje i razvoj” pokriva tri vrste aktivnosti:
temeljna istraživanja, primijenjena istraživanja i eksperimentalni razvoj.
Temeljna istraživanja su eksperimentalni ili teorijski rad poduzet u
svrhu ostvarivanja i stjecanja novih znanja o temeljima pojava i opaženih
činjenica, bez plana o bilo kakvoj konkretnoj primjeni. Primijenjeno
istraživanje je originalno istraživanje poduzeto u svrhu stjecanja novih
znanja, ali usmjereno ka nekoj praktičnoj svrsi. Eksperimentalni razvoj
je sistematski rad usmjeren ka proizvodnji novih materijala, proizvoda,
uređaja, instalaciji novih procesa, sistema i usluga, ili za poboljšanje
već postojećih sistema, a koje se temelji na postojećem znanju proistekom
iz istraživanja i/ili praktičnog iskustva.
Važno je napomenuti da je na početku cijelog inovacijskog procesa istraživanje,
a na samom čelu istraživanje i razvoj procesa je temeljno istraživanje.
Bez njega, nema ni razvoja proizvoda, a konsekventno ni razvoja gospodarstva,
pa ni razvoja društva. Hrvatska izdvaja oko 1.14 % svojeg bruto- društvenog
proizvoda za znanost i istraživanje (2003.), što je manje od EU25 prosjeka
(1.92 %), a još manje od prosjeka nekih najrazvijenijih europskih zemalja:
Francuske (2.19 %), Austrije (2.19 %), Njemačke (2.25 %), Danske (2.59
%), Finske (3.48 %) i Švedske (3.99 %). Hrvatska, po izdvojenom postotku
BDP-a, spada u grupu zemalja kao što su Češka, Slovenija, Mađarska,
ali i Irska, Italija, Španjolska...
Prema Državnom zavodu za statistiku, 2004. u znanost je uloženo 2 586
686 000 kn, 2005. 2 311 712 000 kn, a 2006. 2 179 160 000 kn. Budući
da se BDP povećavao, povećavao se i postotak izdvajanja BDP-a, no očito
je da se novčano izdvajanje smanjivalo. Kada se pak pogleda statistika
izvora sredstava, vidi se da je u 2006. više od polovice sredstava došlo
iz državne i lokalne uprave i samouprave. Samo 265 milijuna kuna (od
onih 2 milijarde) došlo je iz privatnog sektora, privatnih i javnih
poduzeća, a samo 4 milijuna kuna iz neprofitnog sektora. To ukazuje
na jedan bitan problem: nisu samo sveučilišta kriva što nisu efikasnije
i bolje povezana s industrijom, nego je i privatni sektor kriv što dovoljno
ne ulaže u znanost i istraživanje, tj u istraživanje i eksperimentalni
razvoj.
Javnost još ne prepoznaje i nedovoljno priznaje ulogu i mogućnosti znanosti
i tehnologije u stvaranju novih vrijednosti i ekonomskoga blagostanja,
stoga, postoji jaka potreba da se probudi svijest o korisnosti razvoja
znanosti i tehnologije te promijeni slika znanstvene struke u javnosti.
Uloga znanosti u svakodnevnome životu trebala bi se prikazati na način
blizak javnosti. Vizija razvoja znanosti nužno polazi od slike društva
kakvo priželjkujemo. Imajući u vidu danas neupitnu vezu između razvijenosti
znanosti i ukupnog društvenog razvoja, unaprjeđenje znanstvenog sustava
nužan je uvjet daljnjeg razvoja Republike Hrvatske. Kako bi se ostvarilo
blagostanje, društvena stabilnost i trajan kulturni razvoj, Hrvatskoj
je potreban inovativan, kreativan i svjetski priznat znanstveni rad
koji ostvaruje.
Zaključak
Važnost znanosti i tehnologije nezaobilazna je u razvoju suvremene
države, njezinu napretku i blagostanju. Znanost i tehnologija u izravnoj
su ili neizravnoj funkciji napretka većine ljudskih stremljenja: intelektualnih,
gospodarstvenih, kulturnih, ekoloških i dr. Glavna je svrha znanosti
stvoriti znanstveni i tehnologijski sustav koji će biti jedan od ključnih
čimbenika društvenog i gospodarskog razvoja Hrvatske.
Ljudska spoznaja svijeta je mnogostruka. Čovjek spoznaje svijet zahvaljujući
svojim osjetilnim, emotivnim, racionalnim i intuitivno-imaginacijskim
sposobnostima. Iako sve one djeluju funkcionalno udruženo, ovisno od
toga na koje moći se pretežito oslanja i koja načela primjenjuje, čovjekova
spoznaja svijeta može poprimiti religijski, umjetnički, filozofijski
ili znanstveni oblik. Spoznaja utemeljena na bilo kojem od ovih oblika
i njeni produkti služe čovjeku da izgradi sustav činjeničnih i vrijednosnih
stavova kojima se orijentira u prirodnom i društvenom okruženju i upravlja
svojim djelatnostima.
Ne postoji jednostavna i općeprihvaćena definicija znanosti. Nerijetko
se znanost poistovjećuje s mnoštvom spoznatih činjenica, zakonitosti
i teorija kojima razumijemo i tumačimo sveopću stvarnost. Katkad se
naglasak stavlja na način na koji se vrši spoznaja stvarnosti, stav
prema svijetu što nas okružuje ili se pod pojmom znanost razumije čovjekova
i društvena djelatnost i njeni produkti. Zapravo je riječ o jačem ili
slabijem isticanju pojedinih dijelova sadržaja pojma znanost.
Znanost je bitna za Hrvatsku, ali je i Hrvatska kao okružje, simbol
i smisao i nužna i poticajna za znanstveni rad. Znanstvenici su važni
zbog svoje iznimne sposobnosti promišljanja i promicanja Hrvatske, a
Hrvatska svojim znanstvenicima, kao i svim drugim gradanima, pruža okvir
mogucnosti dobroga života i vrstnoga rada i zadovoljenje potrebe za
pripadanjem i društveno korisnim djelovanjem koji donose mir, zadovoljstvo
i smisao postojanja. Znanstvenik može za Hrvatsku djelovati na mnogo
nacina, a prvi, i najvažniji, jest postavljanje dijagnoze stanja u zemlji.
Tek je na utemeljenoj spoznajistanja moguce dalje razradivati razumske
zamisli djelovanja, odnosno davati prijedloge koji ce izazvati pozornost
i poštovanje, a time i poticati sve one na koje se odnose.
Reference
- Barker,Anthony Peters 1993. The politics of expert advice : creating,
using and manipulating scientific knowledge for public policy Edinburgh
Edinburgh University Press
- Jelkić, V. Kakvo znanje trebamo? Filozofska istraživanja.
31 (2011), 2(122), str. 255-261.
- Matić, Davor. 1998. Sociologija znanja : od racionalizma do relativizma
: doktorska disertacija. Zagreb : D. Matić
- Papineau, David 2003. The philosophy of science
Oxford : Oxford University Press
- Prpić, K. Kakohrvatskajavnostipolitičkaelitapercipirajuznanost?
Politička misao. 44 (2007), 1, str. 67-92.
- Raguž, I. O "teoriji" isveučilištu
nekoć i danas Diacovensia. 19 (2011), 3(30), str. 383-391.
- Simonić, Ante 2005. Tragovima znanja u budućnost : quo vadis scientia?
Zagreb Medicinska naklada.
- Simonić, Ante. 1999. Znanost - najvećaavanturaiizazovljudskogrodaRijeka
Vitagraf
- Vuković, I. Financiranje znanstveno istraživačke djelatnosti u
europskim zemljama. Financijska praksa. 19 (1995), 1, str. 45-61.
- UNIZG: Znanost u društvu. http://projects.unizg.hr/fp7/kapaciteti/znanost_u_drustvu
- Skledar, N. Znanost u društvu i društvene promjene http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=51616
- Znanost.org. http://www.znanost.org
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
|
|