Trgovanje ljudima
Nakon dugo razmišljanja koju temu uzeti za znanstveni rad, odlučio sam
se za temu trgovanja ljudima koju smatram jednim od najvećih problema
današnjice. Unatoč tome što živimo u 21. stoljeću, gotovo da možemo govoriti
o povratku robovlasničkog režima. Za razliku od onoga u 19. stoljeću koji
je počivao na nedostatku radne snage, u ovom je slučaju riječ o 27 milijuna
ljudi diljem svijeta koji se nalaze u najnepovoljnijem, najnehumanijem
i najpodložnijem položaju, a to je položaj roba. Dok je u 19. st. rob
vrijedio oko 40 000 dolara, u današnje vrijeme se cijena roba procjenjuje
na bizarnih 1000 do 2000 dolara. Trgovanje ljudima, posebno ženama i djecom,
smatra se trgovanjem ljudskom bijedom, što slobodno možemo nazvati jednim
od najvećih zločina današnjice. No činjenica koja nas posebno treba zabrinjavati
je da je broj ljudi koji postaju žrtve tog organiziranog kriminala iz
dana u dan sve veći i veći.
Trgovanje ljudima možemo definirati kao
vrbovanje, prijevoz, prebacivanje, primanje i skrivanje osobe na osnovu
upotrebe sile, prijetnje i drugih oblika prisile u cilju seksualnog ili
ekonomskog iskorištavanja radi stjecanja profita u korist treće osobe,
na primjer, drugih svodnika, trgovaca, posrednika. Ljudima se trguje
zbog prisilnog, nereguliranog rada, prosjačenja, lažnog usvajanja, lažnog
i prisilnog braka, pornografije, prisilne prostitucije, trgovine ljudskim
organima, itd. Problem je u tome, što se unatoč definiciji, trgovanje
ljudima koristi za širok raspon djelatnosti počevši od dobrovoljnih migracija
pa do seksualnog iskorištavanja i uključivanja u prostituciju. Pogrešno
je misliti da je krijumčarenje ljudima i trgovanje ljudima identičan pojam.
Doduše oni imaju zajedničkih karakteristika, ali bitna karakteristika
koja ih razlikuje je ta da kod trgovanja ljudima dolazi do osobito ozbiljnog
kršenja ljudskih prava. Stoga, moramo napraviti razliku između ta dva
pojma koje ću vam pokušati sada u kratkim crtama i objasniti.
1. Krijumčarenje ljudima
Krijumčarenje imigranata najčešće se odvija uz njihov pristanak, a u
nekim slučajevima ne mora tako biti. Dakle, mogu biti žrtve prisile, prijevare,
itd. Krijumčarenje se završava dolaskom imigranata na destinaciju, dok
se trgovanje ljudima nastavlja eksploatacijom žrtvama stjecanjem profita.
Krijumčarenje ljudima je ujedno i međunarodno, dok trgovanje ljudima ne
mora to biti, dakle žrtve mogu biti prebačene iz mjesta u mjesto unutar
iste zemlje. Proces trgovine ljudima organiziraju i provode kriminalne
organizacije koje se sastoje od članova obitelji, osoba iz regije, te
korumpiranih državnih službenika koji omogućavaju ilegalno prelaženje
granice. Te organizacije su hijerarhijski ustrojene na taj način da na
vrhu organizacije postoji investitor koji nadgleda cijelu operaciju, a
organizaciju još čine ljudi koji su zaduženi za prijevoz imigranata, tragači
- to su ljudi koji traže potencijalne žrtve unutar svoje regije, vodiči
- to su ljudi koji vode imigrante od polazišta do odredišta, te pomoćno
osoblje - to je lokalno stanovništvo koje prima imigrante, daje im hranu
i smještaj.
2. Uzroci trgovanja ljudima
Faktori koji se najčešće ističu da promoviraju trgovanje ljudima su:
1. visoka stopa siromaštva koja dovodi žene
i djecu u položaj da budu eksploatirani,
2. utjecaj međunarodne politike na socijalnu
politiku pojedinih zemalja koja otežava zapošljavanje tako da su mnoge
žene primorane potražiti posao vani,
3. globalizacija ekonomije koja je dovela do
globalizacije seksualne industrije i
4. internet, sa raznoraznim seksualnim sadržajima,
npr. incest, pedofilija, seks sa životinjama.
Nakon Hladnog rata u Europi dolazi do porasta organiziranog kriminala,
a samim tim i trgovanja ljudima. Tome je doprinio Schengenski sporazum
1990. kojim su ukinute granične i carinske kontrole. Posljedica toga je
bila navala ilegalnih imigranata što je prouzrokovalo porast kriminala.
Zemlje podrijetla smatraju se Češka,
Poljska i bivše države Sovjetskog Saveza. Jedan od glavnih uzroka porasta
organiziranog kriminala smatra se ekspanzija seks-industrije, samim time
i veća potražnja za prostitutkama. Smatralo se da će se legalizacijom
prostitucije ograničiti broj bordela, seks-klubova, te smanjiti ekspanzija
seks-industrije. Međutim, u zadnjih 10 godina, otkad je prostitucija legalizirana,
broj seks-klubova i bordela se samo umnogostručio, a seks-industrija je
porasla za 25%, što je za posljedicu imalo povećanje trgovanja ljudima,
a u prilog tome nam govori i podatak o 80% prisilno dovedenih žena koje
su uključene u prostituciju, a velika većina njih dolazi iz zemalja Istočne
Europe.
3. Žrtve trgovanja ljudima
Načešće žrtve dolaze iz zemalja u kojima vlada konstantno siromaštvo,
tako da ih nije teško nagovoriti da se upuste u nepoznatu avanturu kad
im se obeća veća zarada i bolji život. Tako najčešće žrtve ili su bez
dokumenata ili su im dokumenti oduzeti, ne znaju jezik zemlje u koju su
došli, i nemaju nikavih sredstava da se vrate u zemlju iz koje su dovedni.
Ponekad ne znaju ni u kojoj se zemlji nalaze. Najveći dio žena ne odlazi
u inozemstvo da bi se bavilo prostitucijom, ali najčešće u njoj završavaju
zbog toga jer je to najprofitabilniji oblik zarade za njihove vlasnike
koji su pripadnici organiziranog kriminala, a samim time i teško uhvatljivi.
Žrtve su pod stalnom kontrolom, ograničena im je sloboda kretanja i ne
mogu birati klijente. Trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanj
ima ozbiljne socijalne posljedice koje doprinose širenju AIDS-a i raznih
bolesti. Do žrtava se dolazi na različite načine, pretežno tako da im
se ponudi dobar posao u inozemstvu na koji se one javljaju ne znajući
da se iza toga krije organizirani kriminal. Nevolje nastaju kada im se
oduzmu dokumenti i postaju osobe bez identiteta, tako da ih kupuju i prodaju
kao robu.
4. Stanje u svijetu
Nedavno istraživanje koje je rađeno u suradnji Međunarodne organizacije
za migracije (IOM) i Pakta za stabilnost govori nam da svake godine 120,000
žene i djece krene sa istočnog dijela kontinenta prema zapadnom dijelu
kontinenta u potrazi za boljim životom. Od tog broja tisuće završi kao
bijelo roblje. Isto istraživanje navodi da svake godine oko 6000 žena
s Balkana i susjednih zemalja završi u Zapadnoj Europi, a veći dio njih
kao prostitutke. Postoje podaci koji govore da se godišnje u zemlje Zapadne
Europe preda od 300,000 do 500,000 žena i djece, dok se u isto razdoblje
u azil preda oko 250,000, a u Americi oko 50,000 žena i djece, od kojih
su 10,000 iz Južne Amerike. Smatra se da oko 4 milijuna ljudi godišnje
postaju žrtve trgovanja ljudima. Smatra se da godišnja dobit od trgovanja
žena u svrhu seksualnog iskorištavanja premašuje broj od 12 milijardi
dolara. Izvještaji govore da se godišnje u Ameriku dovede oko 45,000 do
50,000 žena i djece koji su prisiljeni raditi u prostituciji ili nekom
drugom obliku prisllnog rada. Nedavno izvješće State Departmenta govori
da je samo lani zabilježeno oko 700,000 slučajeva trgovanja ljudima, dok
pesimisti strahuju da je broj ljudi koji su kupljeni, prodani, transportirani
ili zadržani u ropskim uvjetima mnogo veći, i da se mjeri u milijunima.
UN-ovi podaci govore da je oko 4 milijuna žena godišnje uključeno u transport
iz jedne zemlje u drugu ili unutar zemalja. Prema njihovim podacima godišnja
zarada od trgovanja ljudima iznosi oko 8 milijardi dolara, od čega se
najveći dio ulaže u širenje seks-industrije, koja doprinosi rastu i razvoju
organiziranog kriminala.
5. Prevencija trgovanja ljudima
U ovom dijelu navest ću nekoliko primjera kako se radilo na suzbijanju
trgovanja ljudima u svijetu unazad deset godina. Međunarodne organizacije
koje se bore protiv trgovanja ljudima su UN, OESS, Vijeće Europe, Međunarodna
organizacija za migracije, Međunarodna organizacija rada, različite agencije
i tako dalje. Smatra se da je za uspješno provođenje mjera prevencije
bitna međunarodna suradnja, te suradnja vladinih i nevladinih tijela sa
nevladinim organizacijama. Najvažnije inicijative u borbi protiv trgovanja
ljudima su Anti-trafficking Deklaracija i Briselska Deklaracija. Najvažnija
inicijativa u borbi protiv organiziranog kriminala je Briselska Deklaracija.
Usvajanjem te deklaracije naznačena je buduća europska politika kroz četiri
aspekta ovog problema: prevencija, zaštita, pomoć žrtvama trgovanja ljudima
te suradnja policije i pravosuđa u rješavanju ovog problema.
Zaključak
Iz svega do sada ovdje navedenog možemo zaključiti da je trgovanje ljudima
uistinu jedna užasavajuća i zabrinjavajuća pojava koja predstavlja grubo
kršenje ljudskih prava na slobodu i dostojanstvo. Pojedincima se uskraćuje
pravo na život, rad, obrazovanje, slobodu kretanja, pravo na jednakost,
pravo na zdravlje, itd. Usvajanjem univerzalne deklaracije, 10. prosinca
1948. godine, utemeljena su prava i obveze za zaštitu ljudskih prava,
a mučenje i ropstvo je strogo zabranjeno. Svjedoci smo da je ropstvo,
gotovo 60 godina od ranije navedene deklaracije, i dalje uvelike prisutno
i sve se više povećava. Činjenica koja nas sve skupa treba posebno zabrinjavati
je da mu se ne nazire kraj. Nedavni primjer koji to zorno ilustrira je
prirodna katastrofa u Jugoistočnoj Aziji, gdje je nakon Tsunamija, velik
broj djece otet u svrhu trgovanja ljudima. Čovječanstvo bi svakako ovo
trebalo imati u vidu kada govori o civilizacijskom napretku, ideji o boljem
svijetu i naporima koji se u tu svrhu ulažu. No činjenica je da u današnjem
svijetu, s jedne strane stoje ekstremno siromašne zemlje, zemlje trećeg
svijeta, koje su oduvijek bile podložne eksploataciji, a s druge strane,
razvijene kapitalističke zemlje kojima je potrebna jeftina radna snaga.
Može se reći da ona predstavlja suvremene robove velikih nacionalnih kompanija
koje na njima temelje veliki dio svog kapitala. Uzimajući u obzir veliku
zaradu ilegalnih djelatnosti, osobito organiziranog kapitala, nameće se
pitanje kakva je perspektiva borbe protiv organiziranog kriminala. Slobodno
možemo reći da on zadire u sve instance društva, počevši od vrha multinacionalnih
kompanija, preko državnih dužnosnika, pa sve do najsitnijih kriminalaca.
Međutim, ja se iskreno nadam da će se tom zlu globalnih razmjera kad tad
stati na kraj.
Literatura
1. Međunarodna organizacija za migracije http://www.mup.hr/vijesti/danas.html
(07/06/06)
2. Ministarstvo unutarnjih poslova http://www.iom.hr/ (07/06/06)
3. Štulhofer Aleksandar, Raboteg-Šarić Zora i Marinović Lovorka: Trgovanje
ženama i djecom, Zagreb, Centar za istraživanje tranzicije i civilnog
društva, Međunarodna organizacija za migracije, 2002.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|