|
Sportske kladionice
Čovjeku je urođena potreba za igrom, a igre na sreću su samo jedan od
mnogih oblika igara. Klađenje je jedan od oblika igara na sreću, poznat
još od doba Grka i Rimljana koji je onda, kao i danas, služio kao dobar
način zabave ali i mogućnost dobitka. Prva zemlja za zakonom koji je omogućavao
sportsko klađenje bila je Velika Britanija (1853. godine) koji su taj
način zabave proširili na svoje kolonije, a kasnije je sportsko klađenje
poprimilo svjetske razmjere. U Hrvatskoj je sportska kladionica došla
relativno kasno, kao nadogradnja na već postojeće igre na sreću (Loto,
Bingo i sl.) koje su ostale još iz doba bivše države. Zakonski su regulirana
pravila o ulozima, dobicima, izgledu i preglednosti uplatnog lista, tečajevima
i njihovoj preglednosti u poslovnicama. Zbog lošeg stanja u gospodarstvu
i lošeg materijalnog statusa našeg društava sportsko klađenje naišlo je
na plodno tlo na ovim prostorima i svake im se godine povećava broj (sportskih
kladionica ali i uplatnih mjesta) i sve im je veća zarada.
Iako različite po vrsti i sadržaju, igre su oduvijek bile pratilac društvenog
i individualnog života. Neovisno radi li se o ponavljanju starih ili kreiranju
novih, igrači se najčešće s oduševljenjem uključuju. Čak i kad ne predstavlja
ništa više no samo igru, ljudi su spremni platiti visoku cijenu ne samo
u materijalnom smislu nego i u vremenu, u fizičkom i psihičkom smislu.
Možda je istina da većina ljudi osjeća potrebu da participira u brojnim
igrama, ali učestvujući u pojedinima od njih oni ne doživljavaju uvijek
iste osjećaje niti snose iste posljedice. Igre na sreću poseban su vid
igara u kojima igrač ulaže određenu svotu novca na neki događaj izlažući
se određenom riziku samo da bi tu uloženu svotu novca povećao. Igrači
se često prepuštaju igrama na sreću da bi popravili svoje materijalno
stanje, ali to opet ovisi da li se igra radi dobitka ili se to smatra
samo dobrim načinom zabave. Klađenje kao oblik igara na sreću postoji
već dugi niz godina. Neki zapisi govore o tome da je bilo nelegalno ali
jako prošireno i popularno za vrijeme Rimskog carstva i stare Grčke. Ono
se na različite načine održalo do danas, ali je zanimljivo da je tek Kockarskim
aktom 1852. postalo legalno po prvi puta u svijetu. Danas gotovo sve zemlje
imaju neke zakone o igrama na sreću, a u njima i podzakonske akte u kojima
je regulirano klađenje u sportskim kladionicama. Danas se u svijetu možemo
kladiti na sve vrste sportova, ali i na razne druge događaje kojima su
kladionice željele privući što veći broj posjetitelja i uplatioca na sve
moguće vrste sportova koje one u svojim ponudama imaju. Danas kladionice
žele postati dostupne svima pa otvaraju svoje poslovnice u što većem broju
mjesta i to njih što veći broj. Dostupne su preko interneta i ne teletekst
stranicama javnih, ali i privatnih tv-postaja. Imaju određene zakone i
propise kojih se moraju pridržavati u kojima je jedino ograničenje za
sudjelovanje u toj igri da igrači ne smiju biti mlađi od 18 godina. Zbog
loše imovinske situacije i eventualnog dobitka mnogi odlaze u sportske
kladionice da bi iskušali sreću ali i popravili svoju materijalnu situaciju.
To kladionice iskorištavaju, pa imaju dobitak u prošloj godini od 350
milijuna kuna.
Igre, slobodno vrijeme i igre na sreću
"Igra je starija od kulture, koliko god pojam kulture bio nedovoljno
omeđen , on u svakom slučaju pretpostavlja ljudsko društvo, a životinje
nisu čekale ljude da ih tek oni nauče igranju'(Hudzinga). Time je
on ustanovio starost igre, a to je prije pojave ljudi, a sam pojam igre
je dobrovoljna radnja ili aktivnost koja je unaprijed vremenski odeređena,
ima određene granice u kojima se odvija, i pravila (također unaprijed
određena), kojih se svi moraju pridržavati da igra imala smisla i da bi
svi sudionici uživali u njoj. Igre su oduvijek bile popularne jer se kroz
igru omogućavalo ljudima da izgrade određenu stvarnost unutar postojeće
i bijeg od postojeće stvarnosti. Bez obzira na to da li se igra ponavlja
ili igra neka nova oduvijek su ljudi pokazivali veliku sklonost da u njima
sudjeluju. Igre su se najčešće odvijale u nekoj domeni slobodnog vremena
koje je definirano kao "...skup aktivnosti kojima se pojedinac po
svojoj volji može potpuno predati, bilo da se odmara ili zabavlja, bilo
da povećava nivo svoje obaviještenosti ili svoje obrazovanje, bilo da
je društveno angažiran ili da ostvaruje svoju slobodnu stvaralačku sposobnost
pošto se oslobodio svojih profesionalnih, porodičnih i društvenih odveza
'(Dumazedier).
Igra se tako kao što se nadograđivalo društvo u cjelini tako su i igre
bile sve zanimljivije i maštovitije pa tako imamo i različite podgrupe
igara, a ona kojoj ćemo posvetiti najviše vremena su igre na sreću iz
kojih je kasnije nastala i sportska kladionica. To su igre u kojima se
pojedinac svjesno izlaže riziku koji najčešće proizlazi iz toga da za
igru na sreću je potrebno nešto uložiti (novac) da bi se u samoj igri
moglo sudjelovati. Igre na sreću postoje dugi niz godina preko starog
Istoka, do Grčke i Rima bile su veoma popularne, iako malo cijenjene.
Mnoge religije su se protivile takvom načinu igre, ali i osuđivale su
kocku u svakom pogledu pa je ta strast bila malo zatomljena sve do druge
polovice 19. stoljeća u Engleskoj, a u ostalim zemljama do početka 20.
stoljeća nije ugasila ljudska glad za kockom i svem zadovoljstvu što ona
pruža. U jugoslavenskim zemljama igre na sreću dolaze relativno kasno
tek 1950. godine. Najprije se uvodi sportska prognoza koja je imala dobru
popularnost, nije mogla opstati zbog sistema na koji se igrala i zbog
društvene navike na loto.
Povijesni pregled
Od početka pisane povijesti kockanje je bilo istaknuto obilježje većine
društava. Slike grobnica starog Egipta prikazuju bacanje kocke, točnije
zglobne kosti ovce koja je, zbog svog oblika, služila kao kocka. I stari
Grci vjerovali su kako su bogovi Zeus, Posejdon i Had na osnovu ždrijeba
postali gospodarima neba, mora i podzemlja, dok su Rimski vojnici koji
su Isusa razapinjali na križ, bacanjem kocke odlučili kojemu će od njih
pripasti Njegova donja haljina kao trofej. 1654. godine, Chevalier de
Merer, poznati kockar, zatražio je od velikog matematičara, Paskala, da
ga poduči na koji se način distribuiraju rezultati u bacanju kocke. To
je ujedno bio i prvi korak na putu ka formiranju matematičke teorije vjerojatnosti.
Saznanje o mogućim matematičkim ishodima, u svrhu predviđanja konačnog
rezultata, postao je fundamentalnim aspektom kockarske dinamike.
Počeci kockanja kakvog poznajemo danas imaju pravi izvor u Velikoj Britaniji
gdje je u vrijeme industrijske revolucije kockanje bilo prezreno od strane
tada sve utjecajnije srednje klase. Ona je na taj način nastojala zadobiti
red i kontrolu nad nižim klasama, koje su se u to vrijeme najviše odavale
kockanju, ne bi li istovremeno zauzdali dotadašnju razuzdanost i isprazne
navike nižeg plemstva. Tako je stvoreno mišljenje na osnovu kojeg kockanje
predstavlja put u ništavilo usporediv s porocima poput alkoholizma ili
promiskuitetnosti koji su bili u suprotnosti s tadašnjim racionalističkim
idejama prosvjetiteljstva. Unatoč tome kockanje je uvijek bilo vrlo popularno
među višim društvenim slojevima. 1853. godine na osnovu mnogobrojnih zahtijeva,
donesen je 'Kockarski akt' kojim je kockanje dopušteno samo prema tečajevima
i to na konjskim utrkama. Vrlo česte prijevare koje su tada uslijedile
dovele su do postepenog napuštanja kockarskih igara od strane više upravljačke
klase i sve prisutnijeg prodiranja novca srednje klase i ljudi koji su
u sportu kroz oklade vidjeli mogućnost zarade i poduzetništva. Ta mogućnost
stvaranja biznisa koju je sport nudio pridonijela je ozakonjen kockarske
i kladioničarske industrije.
U kasnom devetnaestom stoljeću kladioničarstvo je tako postalo masovno,
iskomercijalizirano, glavno financijsko uporište konjskim utrkama. Iz
tog razloga može se reći kako je klađenje na konjskim utrkama, kao tada
jedini postojeći oblik sportske oklade, preteča svim današnjim oblicima
sportskih klađenja. U razdoblju između dva svjetska rata utrke konjima
zasjenile su utrke hrtovima a nakon drugog Svjetskog rata igrači se počinju
kladiti i na sve ostale sportove. Sjedinjene Američke Države jednako tako
predstavljaju teritorij na kojemu je kockanje doživjelo procvat raspršivši
se kasnije na preostale dijelove svijeta.Ishodište kockanja u Americi
predstavljaju kolonijalne lutrije koje su sve bile pod nadzorom britanske
krune. Zanimljivo je spomenuti kako su čak i neka od najpoznatijih i najeminentnijih
američkih sveučilišta utemeljena zaradom od lutrija: Harvard, Yale, Columbia,
Dartmouth, Princeton, and William and Mary. Sredstvima lutrije sagrađene
su i mnogobrojne crkve i knjižnice, a Ben Franklin, John Hancock i George
Washington bili su sponzori posebnim lutrijama kojima je zadaća bila financiranje
projekata javnih radova.
Prvo trkalište za konje sagrađeno je 1665. godine što je omogućilo uplaćivanje
prvih oklada takve vrste u Americi do tada. Prva kasina otvaraju svoja
vrata 1800., a iste godine kockanje postaje legalizirani biznis u dolini
rijeke Mississipi dok New Orleans postaje središtem profesionalnih kockara.
To ostaje sve do 1860-ih kada se oni povlače u Kaliforniju. Kockanje tada
biva negirano s moralnog a naročito s religijskog stajališta. U Kaliforniji
oaza kockanja postaje San Francisco a prodor na zapad zemlje ubrzan je
'zlatnom groznicom' koja pogoduje razvoju kockarskih aktivnosti. Do danas
lutrija i casino ostaju najviše upražnjavani oblici kockanja u Americi
u kojem sve veće interese pronalazi i kockarska mafija. Sportske oklade
predstavljaju dakle noviji oblik kockarskog ponašanja koji se u zapadnoj
Europi razvio u drugoj polovici 20. stoljeća i to prvenstveno u zemljama
koje su od ranije imale kakvu-takvu naviku klađenja barem na ishod sportskih
susreta. Danas sportske kladionice razrađuju organizaciju ove igre na
različite načine čime žele povećati uzbuđenje kod svojih igrača a samu
igru učiniti što neizvijesniom. U ovim mogućnostima kontinuiranog stvaranja
nove ponude vjerojatno se krije i dio odgovora na pitanje zašto su baš
sportske kladionice pored svih ostalih prisutnih modaliteta kockanja tako
dobro prihvaćene od strane igrača.
Sportske oklade kod nas
Djelatnost kladionica ima dužu tradiciju i više je razvijena u zemljama
Europe, posebno u Engleskoj odakle se proširila na zemlje istočne Europe
i Hrvatsku. Prije nego što je djelatnost organiziranog klađenja u Republici
Hrvatskoj bila regulirana Zakonom o igrama na sreću, uplate za klađenja
nelegalno su prikupljane i uplaćivane u zemljama gdje je to bilo Zakonom
dozvoljeno, a u kojima su državljani Republike Hrvatske na privremenom
radu već stekli iskustva o klađenju. Zbog navedenog je Hrvatska gubila
znatan dio prihoda državnog proračuna pa je logično da je djelatnost kladionica
zakonski regulirana. Organizirano priređivanje klađenja u Hrvatskoj je
novija djelatnost koja se obavlja od početka 2000. godine kada je otvoreno
6 sportskih kladionica s više od 100 uplatnih mjesta. Iako relativno novi
biznis u Hrvatskoj, sportske kladionice po svojoj ekspanziji ostavile
su daleko iza sebe ostale tradicionalne, ali i one brzo rastuće gospodarske
sektore. I dok ministri i ekonomski analitičari uporno objašnjavaju kako
ima nade da hrvatski gospodarski leš poput svojevrsnoga modernog Frankesteina
oživi, kladionice su među rijetkim djelatnostima koje bilježe enorman
rast prometa - neviđen u hrvatskom gospodarstvu. Usporedbe radi, dok najveća
domaća prehrambena kompanija Agrokor bilježi 34-postotni rast ukupnog
prihoda, Varaždinska Vindija 36, Tvornica duhana Rovinj 32 posto, Prva
sportska kladionica, ujedno i najveća, prema podacima Intercredita, ostvarila
je rast prometa od čak 3200 posto, a od jedne poslovnice u godinu dana
otvorili su ih još 130.Danas u Hrvatskoj ima otprilike oko 15-ak različitih
kladionica s oko 390 uplatnih mjesta, ukupno je u njima zaposleno oko
1000 djelatnika, a mjesečno obrću oko 60 milijuna kuna. Državi plaćaju
porez na dobit i 20-postotni porez na razliku između ukupnih uplata i
isplata.
Sportske oklade i pravila
'Sportska oklada je igra u kojoj sudionik pogađa ishod sportskih natjecanja
podloženih po priređivaču samostalno o broju klađenja i visini uloga u
klađenju u kojem odnosu je visina možebitnog dobitka. O dobitku odlučuje
sreća ili unaprijed nepoznate okolnosti ili događaj naveden od organizatora
u unaprijed određenim uvjetima igranja. Klađenje je igra koja se trajno
priređuje "Iz pravilnika o klađenju". Sportska oklada svoju
specifičnost duguje činjenici kako je riječ o bitno različitoj igri upravo
po tome što ona zahtjeva određeno znanje i sposobnosti od svojih igrača
(među njima ima profesionalaca koji redovito prate sva sportska zbivanja,
pripremaju se služeći se internetom, prateći teletekst, tv programe, sportsku
štampu i obilaze kladionice tražeći povoljnije tečajeve) za razliku od
svih drugih oblika kockanja, klađenja ili ostalih igara na sreću. Osim
toga sportsko klađenje je igra koju je moguće igrati više puta dnevno
i na čije rezultate nije potrebno dugo čekati: "Majstori su, naime,
shvatili da je Rusija zemlja sa jedanaest vremenskih zona i da je rezultate
nekih utakmica moguće doznati prije nego vlasnici kladionica zatvore mogućnost
uplate. Tako su se, iz nedjelje u nedjelju, bogatili, dok gazde lokalnih
kladionica nisu shvatili šta je razlog gubljenja tolikih novaca na ruskim
parovima"(Burić).
Sportsko kladioničarstvo u Hrvatskoj za sada ne nudi mogućnost uplate
oklada putem interneta iako većina sportskih kladionica posjeduje svoje
web stranice. Osim kladionica i neki od igrača posjeduju vlastite web
stranice putem kojih komuniciraju jedni s drugima poučavajući se međusobno
provjerenim sistemima i metodama igranja. Na svojoj internet stranici
jedan od igrača tako kaže: "Unatoč mani sistema, ja osobno, mnogo
više igram sisteme nego "obične listiće". Ovdje namjeravam prikazati
tri svoja sistema koja su prošla dosta dobro, a molim i Vas da na mail
pošaljete svoje, posebno ako ste profitirali s njima. Pravila igre: Osobama
mlađim od 18 godina i uposlenicima priređivača igre (sportskih kladionica)
zabranjeno je učešće u igri. Sudionik u klađenju je fizička osoba tj.
igrač koji je sa priređivačem zaključila ugovor o čemu posjeduje potvrdu
o uplaćenom iznosu, odnosno listić, a svi se dokumenti prije ispisa listića
za klađenje upisuju na magnetski medij priređivača. Priređivač prima oklade
za slijedeće vrste športskih natjecanja koja se u daljnjem tekstu istog
pravilnika nazivaju "događajima", to su : nogomet, košarka,
rukomet, hokej, tenis, skijanje, golf, borilački sportovi, atletika, utrke
s konjima, automobilima, motorima, čamcima i biciklima. Oklade na neke
preostale događaje priređivač može priređivati uz prethodnu nadopunu postojećeg
pravilnika. Priređivač nadalje prima oklade na događaje koji su objavljeni
u kladioničkoj listi. Svaki događaj na kladioničkoj listi ima određeni
omjer (tečaj) koji određuje priređivač. Visinu tečaja za svaki događaj
određuje priređivač prosudbom, uzimajući u obzir informacije o momčadi
ili pojedincu, koji sudjeluju u pojedinom događaju. Vrijednost dobitka
na pojedinom listiću izračunava se množenjem tečajeva događaja na listiću
i visina uplate. Prije svakog početka primanja oklada priređivač javno
objavljuje kladioničku listu koja mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:
- datum i vrijeme primanja oklada
- broj i tip događaja
- visinu tečaja za svaki tip događaja
- rezultate i tipove završenih događaja
Uplata za sudjelovanje u klađenju prima se na listiću dimenzija 180x77
mm na kojem je naznačena skraćena tvrtka priređivača, podaci o uplatnom
mjestu, tjednu, danu, vremenu, šesnaest polja za tipove, konačni tečaj,
ulog, možebitni dobitak, manipulativni trošak, iznos manipulacije i ulog
+ manipulacija. Za pojedine vrste događaja priređivač priređuje različite
oklade, koje su ovisne o vrsti događaja. Za pojedine vrste događaja moguće
su oklade:
- na pobjednika događaja (tip 1 pobjeda domaćina, tip 0 neodlučen ishod,
tip 2 pobjeda gosta ili pak kombinacija tipova 1:0, 0:2 ili 1:2)
- na pobjednika događaja s hendikepom (pretpostavljena prednost jedne
od momčadi)
- na točan, djelomičan ili konačan rezultat događaja
- na uvrštenje među prva tri (1-3)
- na pobjedu pojedinca
- na redoslijed (primjer 1., 2., 3.,...)
- na prvi pogodak na događaju (momčad ili igrač)
- na ukupan broj postignutih zgoditaka
- na kombinaciju različitih događaja
Na pojedinom listiću moguće je kladiti se na jedan ili više događaja,
koji su objavljeni na kladioničkoj listi. Na listiću se mogu kombinirati
različite vrste događaja s kladioničke liste. Uplaćenu okladu sudionik
ne može mijenjati ili otkazati. Igrač ima pravo na isplatu dobitka ako
je pravilno prognozirao tip svih događaja na listiću. Za okladu koja je
nevažeća obračunava se tečaj 1,0. U slučaju da su oklade za sve događaje
ništavne, sudionik ima pravo na povrat uplaćenog iznosa. Minimalna uplata
iznosi 10,00 kn a maksimalna uplata za pojedini listić određena je tako
da dobitak uz odabrani tečaj ne može premašiti maksimalni dobitak od 20.000,00
kuna. Međutim, pojedine kladionice dopuštaju minimalnu uplatu u iznosu
od 5,00 ili čak 1,00 kunu. Za uplate veće od 1.500.00 kuna traži se autorizacija
odnosno odobrenje iz centrale dotične kladionice. Autorizaciju (ne)odobrava
tzv. bookmaker tj. tečajnik svake kladionice kojemu je osnovna zadaća
izračunavanje koeficijenata. Nakon što provjeri koeficijente, mogućnost
dobitka ili potencijalni rizik po kladionicu tečajnik (ne)daje zeleno
svijetlo za uplatu oklade većeg iznosa. Kod svake uplate priređivač naplaćuje
manipulativni trošak u visini 5% od vrijednosti uplate. U slučaju da se
minimalnom uplatom na jednom listiću premašuje maksimalni dobitak, oklada
se ne prihvaća kao i ako priređivač ustanovi da je došlo do pogreške ili
zlouporabe na kladioničkoj listi ili kod uplate. Oklade se prestaju primati
za pojedine događaje u trenutku koji je određen na kladioničkoj listi.
Svi datumi i vremena koje objavi priređivač mogu se u trenutku primanja
oklade promijeniti. Nakon obrade rezultata priređivač na kladioničkim
mjestima objavljuje rezultate završenih događaja.
Za vrijeme primanja oklada priređivač ima pravo na promjenu tečaja ali
u trenutku kada je oklada potvrđena i uplaćena tečaj je obvezan za igrača
i priređivača bez obzira na naknadnu promijenu, osim ako je oklada ništavna
tj. nevažeća. Najkasnije u roku od sedam (7) dana nakon završenog događaja
priređivač javno objavljuje tip i rezultat događaja. Dobici se isplaćuju
na uplatnom mjestu gdje je nastala oklada drugi dan po objavljivanju službenih
rezultata a priređivač se obvezuje isplatiti dobitke najkasnije u roku
od 14 dana od objave službenih rezultata. Pravo na isplatu dobitka zastarijeva
u roku 30 dana od stjecanja prava na isplatu. Za rješavanje sporova koji
proisteku iz sudjelovanja u igri klađenja mjesno i stvarno nadležan je
Općinski sud u Zagrebu.
Zaključak
Da bi mogli donijeti neki zaključak o tome što je to sportsko klađenje,
treba uzeti u obzir da ono postoji više tisuća godina i da je ozakonjeno
tek 1852. U svim društvima postoji glad za dobitkom koju su kladionice
i kladioničari dobro iskoristili, i u samo u Hrvatskoj zaradili 350 milijuna
kuna od ljudi koji su držali u ruci listiće sa eventualnim dobitkom. Kod
sljedećih uplata igrači bi trebali imati na umu da je to sve jedan razrađeni
sistem koji nikome osim vlasnika kladionica ne donosi ništa dobro.
Literatura
1. Huizing, Johan: Homo ludens o o podrijetlu igara u kulturi, Narijed,
Zagreb, 1992
2. Dumazedire,Joffre:Vers une civillisatin du loisir?, Editions, Paris
, 1962
3. Pravilnik o klađenju 2000
4. Burić,Ahmed :Poetika bjede i čarobni trenuci, u DANI,nezavisni magazin
broj 177, Sarajevo, 2000
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|