Prvi
problem pri preciziranju teme sadrži se u nemogućnosti sabiranja pojma
kolektivno nesvjesnog i Jastva, oni u sebi sadrže beskonačnost, a beskonačnost
ima sklonost izbjegavati definiranje. Ironično, kolektivno nesvjesno
sadrži svaka individua koja promatra ova slova, čak štoviše, izvjesna
količina nesvjesnog je u interakciji sa slovima koje oči sa zakašnjenjem
«vide». Navedena nepreciznost i zanimljivost uloge nesvjesnog u osobnom
životu kao pojedinca (i kolektiva) je razlog zanimanja za temu. Carl
Gustav Jung je kvalitetan navigator kroz otkrivanje slojeva nesvjesnog.
On je navigiranju kroz njih posvetio svoj život. Naravno, navigacija
se od njegovih zapisa proširila i na druge mogućnosti istraživanja pojma
kolektivno nesvjesnog i Jastva. Integralniji
pristup temi ima sposobnost otkrivanja nevjerojatnih dimenzija prirode
unutar sveukupnosti čovjekova psihičkog života. Metodologija kojom ću
se stoga koristiti nadilazi granice konvencionalne psihologije jer je
evidentno da psiha nije samo psiha već je psiha neodvojiva činjenica
sveukupnog čovjekovog postojanja, koja nema granica ukoliko ih sami
ne postavimo ispred nepoznatog. Stoga sama psiha nadilazi psihologiju
te je za opisivanje njezine djelatnosti potrebno istraživati i druge
znanosti koje se bave psihologijom kao nusproduktom istraživanja. Nadalje,
Carl Gustav Jung može poslužiti kao odličan temelj za istraživanje psihe
te njezinog kolektivno nesvjesnog i Jastva, no temelj služi za nastavak
gradnje. Dakle, cilj mojeg rada je nastaviti gradnju pojma kolektivno
nesvjesnog i Jastva, «Tko god traži vječni život mora tragati za
mjestom odakle su ljudska priroda i život prvobitno potekli»
2. Carl Gustav Jung i kolektivno nesvjesno
2.1. Carl Gustav Jung
Jungova
autobiografija otkriva zanimljivost njegova djela. Rođen je 26. srpnja
1875. godine u švicarskom selu Keswill, ali od četvrte godine živi s
roditeljima u Baselu. Djetinjstvo obilježava egzistencijalnim pitanjima
koji se očituju u zanimljivim unutarnjim doživljajima npr., dok je sjedio
na kamenu ukopanom na jednoj kosini, započeo je izmišljenu igru. «Ja
sjedim na ovom kamenu i on se nalazi ispod mene» , zatim bi kamen
preuzeo Ja, «Ja ležim ovdje na ovoj kosini, a on sjedi na meni»
. Niknulo je pitanje, «Jesam li ja onaj koji sjedi na kamenu, ili
sam ja kamen na kojem sjedi on». Drugi primjer je izrada malenog
čovječuljka, obojenog u crno, obučen vunenim kaputom, koji je boravio
na zabranjenom tavanu u krevetu napravljenom u školskoj pernici. Čovječuljak
je ležao pored njegovog duguljastog kamena kojeg je Jung izvadio iz
Rajne te vodenim bojicama podijelio na gornju i donju polovicu. Figurica
je prvo nastojanje za izražavanjem tajne. Tajna je bila ključ njegova
djetinjstva te je on neprestano bio u potrazi za njom. Doduše, tajna
se nije mogla izraziti, ali on je jasno osjećao da postoji nešto «veoma
tajanstveno o čemu ljudi ne znaju ». Beskonačnu potencijalu tajne,
Jung je otkrivao tokom života. Godine unutar njegove psihijatrijske
djelatnosti su prolazile naslučivajući smisao
shizofrenije. Osjećao je dubinu simptoma
shizofrenije usprkos tadašnjoj (a i današnjoj) psihijatrijskoj ignoranciji.
Famozan i legendaran odnos sa Freudom prekinut je tajnom. Freuda je
više od istine zanimalo vodstvo kao autoriteta nad psihoanalitičkom
seksualnom dogmom te nije bio u stanju pratiti Jungove ideje koje su
izlazile iz dječačke tajne nadilazeći psihoanalizu.
Njegove su ideje poprimale mističan, okultan
karakter. Godine 1913. Jung i Freud prekinuli su svaki kontakt.
Junga su kolege odredom napuštali, njegova knjiga je proglašena bezvrijednom,
a on mistikom. Jung je znao da će ga tajna uvijek nositi u usamljena
područja gdje ga drugi neće htjeti i moći pratiti. Ovaj raskid je rezultirao
kaotičnim stanjem od kojeg se konačno i oporavio. Misterija je dosegla
vrhunac 1916.g. kada je tajna imala potrebu da izađe na vidjelo. Jungova
obitelj i posluga su bili ushićeni onime što se počelo događati na njihovom
imanju. Jung je osjećao nemir i zloslutno ozračje. Zvono je počelo mahnito
zvoniti, napetost se mogla dotaknuti. Jung je rekao «Čitava je kuća
bila puna kao da se u njoj nalazi gomila naguranih duhova»
. Jung se drhteći pitao što se događa, a rezultat pitanja je djelo Septem
Sermones ad Mortuos . Djelo je napisao gnostički pisac Bazilid
(2. st.) kojeg je Jungovo nesvjesno reproduciralo. Septem sermones
sadrži nit kojom će Jung biti vođen tokom života. Propovjedi sadrže
učenje o vječnom i beskonačnom ništavilu i punoći - Pleromi, odnosu
sa Creaturom, principima individuacije te đavlu i bogu Abraxsasu.
Vrijedno i zanimljivo djelo je njegova tajna koju je objavio nakon oklijevanja
pod pseudonimom gnostika Bazilida iz Aleksandrije. Postmortalno je objavljeno
da on stoji iza djela.
Jung je tokom svoga života aktivno proučavao svoj bogati svijet te je
među svojim pacijentima primjećivao simbole,
snove i iskustva koja su
do najmanjeg detalja povezane sa principima koje je nalazio unutar sebe.
Vremenom i aktivnim studiranjem mistike, alkemije,
okultizma, religije,
mitologije, filozofije itd.
došao je do zaključka da je psiha povezana sa izvorom koji je univerzalan
za svakog pojedinca. Npr. kod fizičara Wolfganga Paulia koji
je tražio pomoć od Junga te postao njegov kolega u istraživanju fizike
i psihe, pojavila se slika u snovima, tzv. Svjetski sat. Jung je otkrio
povezanost sa alkemijskim i kabalističkim sustavima. Zapanjujuća podudaranja
koje je Jung zamjećivao još od rada se shizofrenim pacijentima, dovela
su ga do teze o kolektivnom nesvjesnom. Kroz daljnja istraživanja i
privatnu praksu je ustanovio i oblikovao analitičku psihologiju
ujedinjujući teoriju i praksu.
Carl Gustav Jung je ostavio iza sebe bogato nasljeđe autentičnog znanja
i istraživanja za kojeg u konvencionalnoj psihologiji i psihijatriji
nema istinskog razumijevanja. Unatoč tome, on je jedan od najznačajnijih
istraživača psihe, preciznije rečeno, tajne o ljudskoj psihi.
2.2. Kolektivno nesvjesno
Ispod sloja individualno nesvjesnog nalazi se gotovo beskonačno polje
kolektivne psihe. Kolektiv sadrži povijest (i budućnost) psihičkog
sadržaja na razinama individue, obitelj, plemena, nacije, etniče skupine,
ljudskih te životinjskih prapredaka. Isto kako tijelo ima svoju
povijest razvijanja, tako i sveukupni psihički sadržaj zapisan u polje
kolektivnog nesvjesnog, jednako kako je kolektivno nesvjesno utisnuto
u polje kao centralna sila.
Svijest ima mogućnost ignoriranja ili asimiliranja sadržaja nesvjesnog.
Svaki pojedinac je uronjen u polje kolektivnog što sa sobom donosi potencijal
za asimilaciju sadržaja. Ukoliko se nesvjesno ignorira ono ima mogućnost
u potpunosti dirigirati djelovanje čovjeka. Izuzmu li se sadržaji stečeni
tokom života, svijest ima otvoren put za uranjanje u bogati sadržaj
psihičkog nasljedstva. Kolektivno nesvjesno predstavlja objektivni
sadržaj psihičkog života pojedinca. Unutar cjelokupne populacije
čovječanstva, nalaze se istovjetni motivi koji su u većoj ili manjoj
mjeri obojeni subjektivnim sadržajem. Psihološki gledano, kolektivno
nesvjesno je činjenica čovjekova psihičkog života, te se pojam primjenjuje
za psihički sadržaj pojedinca koji nije stečen tokom života. Naravno,
raznolike kulture su imale vlastite predodžbe koje odgovaraju Jungovom
konceptu, no sa znatnim razlikama. Najpoznatije analogije su Aristotelov
eter (radijacija, isijavanje) te alkemijski (populariziran teozofijom)
astral (lat. astrum -zvijezda). Generalno rečeno, kolektivno
nesvjesno je polje memorije utisnuto u beskonačnu energiju etera odnosno
akaše, te je u konstantnoj interakciji sa čovjekovim cjelokupnim
psihičkim sadržajem. Važno je naglasiti da polje memorije na sadrži
samo prošlost, već i sadašnjost i budućnost. Osim bezbrojnih svjedočanstva
i iskustva koji se pojavljuju univerzalno, interakciju su dokazali i
istraživači Instituta za istraživanje anomalija sa Princeton
sveučilišta. U projektu nazvanom «Projekt globalne svijesti», znanstvenici
koriste generator slučajnog šuma (random noise generator), koji u skladu
sa kvantnom mehanikom proizvodi slučajan šum prevodeći ga zatim u binarni
kod, 0 i 1. Dokazano je da pojedinac može utjecati na generiranje koda11,
tako da on odstupa od moguće slučajnosti. Sljedeći korak je bio instaliranje
RNG-a na sveučilišta diljem svijeta koji su spojeni na glavno računalo
na Princeton-u. Rezultat je bio značajno odstupanje slučaja u RNG-a
prije događanja 11.rujna. Dakle, polje kolektivno nesvjesnog uronjenog
u polje akaše/ etera/ astrala je u konstantnoj interakciji sa čovjekom.
2.3. Struktura psihe i odnos sa kolektivno nesvjesnim
Jung je tvrdio da je nemoguće potpuno spoznati psihu. Jedan dio nje
je uvijek nesvjestan. Preciznije rečeno, jedan dio nje je uvijek uronjen
u kolektivno nesvjesno koji poput potoka teče nakupljajući se na brani
psihološke strukture.
Jungova teorija obuhvaća širok spektar psihe. On je prvi znanstveno
zakoračio u trans-personalno. Prvi velikan koji se usudio šokirati kolege
odlaskom u duboke slojeve psihe gdje je ležalo carstvo kolektivno nesvjesnoga.
Prateći sebe i svoje pacijente razradio je strukturu psihe daleko proširujući
dotadašnje konvencionalne uvide.
2.3.1. Persona
Izvorno značenje grčke riječi persona znači maska. Ona je kompromis između
unutarnjeg i vanjskog svijeta. Približno odgovara Freud-ovom
egu. Temelj persone je već sa 5-6 godina utvrđen. Uloga koju smo preuzeli
od društva zauzima bitno mjesto u personi. Dojam o sebi kojeg održavamo
i želimo ostaviti u vanjskom svijetu je glavna funkcija persone.
Ukoliko se Ja poistovjeti sa personom, što nije rijetkost, svijest ime
uski izbor djelovanja. Njezina struktura nije fleksibilna te takva osoba
provodi svoj život unutar svog «životnog sadržaja», svog scenarija koji
osobu čini determiniranom. Društvene uloge osobi predstavljaju jedinu
mogućnost djelovanja. Suština osobe živi u sjeni persone umjesto da persona
živi u sjeni suštine. Zdrava persona je fleksibilna i uspješno uravnotežuje
vanjske i unutrašnje potrebe. Ona ima svoje arhetipsko podrijetlo u formuliranju
strukture psihe.
2.3.2. Ja
U središtu svijesti nalazi se Ja . Ono što percipiramo, sadržaj kojeg
smo svjesni obrađuje Ja. Dakle Ja se sastoji od svjesnih opažanja, misli,
osjećaja, vizualiziranih slika, utiska itd. Širenjem znanja odnosno
svjesnosti, Ja stječe uvide omogućavajući joj širi izbor. Ja izabire
čega će biti svjesna odnosno na što će koncentrirati svijest.
2.3.3. Svijest
Svijest odnosno svjesnost je glavni produkt Ja. Kada je svijest svjesna
Ja, onda je Ja samosvjesno. Samosvjesnost, odnosno svijest o sebi, sprječava
disperziju svijesti i gubljenje u automatizmu misli, osjećaja, tjelesnih
senzacija itd. Samosvjesnost sprječava mehaničnost čovjeka. Promatranjem
npr. običnog bijelog zida sa svjesnošću o sebi i bez svijesnosti o sebi,
možemo steći dva različita utiska. U prvom slučaju se jasno sjećamo
sebe i bijelog zida te bez problema osjećamo iskustvo te lagano se možemo
vratiti u njega, dok u drugom slučaju se sjećamo jedino bijelog zida
koji će vremenom izbljediti u nevažnim sjećanjima. Biti svjestan znači
- biti svjestan sebe. Koherentnošću između misli i emocija, samosvjesnost
ima najbolje predispozicije za ostvarenje. Nadalje, važno je napomenuti
da su Jung i drugi potvrdili vlastitim iskustvom i istraživanjima da
svijest postoji neovisno o tijelu.
2.3.4. Individualno nesvjesno
Freudova psihoanaliza je započela
sa proučavanjem individualno nesvjesnog. Ono graniči sa Ja i personom.
Ispunjena je sadržajem stečenim tokom života koji je potisnut, zanemaren
ili ignoriran. Ono je i sjedište Jungovih
kompleksa koji se ponašaju poput zasebnih, autonomnih dijelova psihe.
Organizirani skup misli, osjećaja, sjećanja, ideja itd. privučen magnetski
centrom stvara kompleks koji utječe na život pojedinca. Npr. kompleks
majke sadrži svaku ideju, misao, dojam, osjećaj itd. koji je povezan
sa majkom ili likom majke. Psihički život osobe je gotovo podređen ulozi
majke i osobe na kojih je projiciran sadržaj kompleksa majke. Traume
ili konstantni negativni utjecaj stvaraju kompleks. Tokom života Ja
je u konstantnoj, zavisnoj, dvosmjernoj vezi sa individualno nesvjesnim.
Sadržaj individualnog nerijetko oboji formu kolektivno nesvjesnog.
2.3.5. Sadržaj kolektivno nesvjesnog i arhetipovi
Građa koju je Jung istraživao kroz introspekciju i analizu svojih pacijenata,
sadržavala je izrazite dominante sile prepoznatljive širom čovječanstva
kroz mitologiju, religiju, književnost itd. Povijest čovjekova iskustava
koja se tokom vremena ponavljala, formirala je izvjesnu strukturnu komponentu.
Arhetipovi su poprimili univerzalnu
pojavnost sličnu nagonima.
Slika
5. prikazuje razvojni slijed arhetipa majke te će poslužiti kao odličan
primjer za prikazivanje razvoja i prirode arhetipa. M na slici označava
stvarnu majku koja upravo daje svoj doprinos riznici arhetipa majke.
L je majka majke, odnosno baka. K predstavlja prapredaka majke.
J je već ptica, mačka, kobila, lisica itd., I sadržava biljke npr. ruža,
karanfil itd., H je kuća, košara, itd., G sadrži vješticu, dobru vilu,
božansku djevicu, princezu itd., F je simbolički zmija, pauk, zmaj itd.,
E sadrži skrovište, dubinu, špilju, itd. D je šuma, dolina, kanjon,
itd., C predstavlja zemlju, planinu, itd., B označava more, vodu, itd.,
sve do A koje je noć, prijemljivo, univerzalni ženski princip najpoznatiji
pod imenom kineski Yin. Kroz prošlost se univerzalni ženski princip
manifestirao preko mraka, noći, mjeseca, itd. stvarajući ženski arhetip
koji se posredstvom čovjeka uobličio u majku. Valja naglasiti da je
arhetip ponajprije forma koja obuhvati sadržaj. Potencijal percipiranja
majke kao zle vještice ili dobre vile zavisi o ponašanju majke, iskustvu
djeteta te o arhetipskom potencijalu kojeg dijete nosi. Možemo reći
da je arhetip potencijalni kalup u kojeg će se uliti sadržaj. Arhetip
majke stoga interferira sa mogućim kompleksom majke čineći zajedno autonomnu
cjelinu, neovisno od svijesti osobe. Navedena autonomija uvelike utječe
na dotiču osobu «šaljući» joj emocije, misli, ponašanje, itd. Ona se
manifestira u vanjskom svijetu «koristeći» osobu. Cjelina sačinjena
od unutrašnjeg i vanjskog ima tendenciju izjednačavnja. Psihopatologija
nije tema, ali vrijedi naglasiti da nepoznavanje sadržaja ovih cjelina
vodi u psihopatologiju i neželjene oblike ponašanja.
2.3.6. Anima i animus
U mnoštvu arhetipova posebnu pozornost zavrjeđuju arhetipovi anima
i animus, koji spadaju pod najutjecajnije arhetipe.
Skup svih dojmova koje je arhetip
žene sakupio tokom prošlosti manifestira se u muškarcu kao konkretna
slika unutarnje žene - Anima. Svaki muškarac sadrži animu koja najčešće
ostane nesvjesna te kao autonomni arhetip ima mogućnost utjecati na
odnos muškarca sa ženama. Ukoliko muškarac ne omogući izražavanje energije
anime, on će biti lišen goleme količine energije, te će se unutarnje
neprihvaćanje anime manifestirati kao projekcija u vanjskom svijetu.
Žena prolazi isti proces sa animusom kojeg voli projicirati među heroje,
intelektualce, sportaše i sl. dok anima vodi muškaraca u tamno, umjetničko,
dvosmisleno i sl. Valja primjetiti da anima i animus vode osobu preko
mosta u nesvjesno. Oni provode dijalog između individualne i kolektivne
svijesti. Arhetipovi anima i animus, Majka i Otac, Eros i Logos, itd,
imaju mnoštvo korelata u religiji, mitologiji, umjetnosti, svakodnevnom
životu itd.
2.3.7. Sjena
Sjena je upotpunjujući dio strukture Jastva. Ona se sastoji od životinjskih
instinkta i nagona te svih želja, tendencija, karakternih crta itd.
koje su neuskladive sa sviješću osobe. Persona je zamaskira te stoga
ona sjena nije vidljiva u vanjskom svijetu, ali ukoliko ostane potisnuta,
direktno ili indirektno sjena suočava svijest osobe da je prizna. Projektirana,
ona postaje đavo, sotona ili mrski
neprijatelj. Ona je istovremeno i zlata vrijedan dio strukture jer
predstavlja put do cjelovitosti. Osvještavajući nju, upoznajemo taman
dio psihe, što rezultira širenjem odnosno utvrđivanjem Jastva.
2.3.8. Jastvo
Centralna arhetipna struktura, totalitet psihe naziva se Jastvo.
Cjelovitost, jedinstvo i ravnoteža su epiteti koje se pridodaju možda
i najvažnijoj činjenici čovjekova psihičkog života. Jastvo je centar,
središte i cjelokupni okvir kojitranscendira i svjesno i nesvjesno,
čineći središte i rub jedinstvenim entitetom. Samorazvojem i upoznavanjem
vanjskog i unutrašnjeg, svjesnog i nesvjesnog, persone i sjene, Jastvo
postaje transcendirajuća sila iz kojeg središta izvire cjelokupni psihički
život, iz malene točke koja ujedinjuje cijelu psihu u krug. Cilj
čovjekova psihičkog razvoja je integracija Jastva. Vječna je dubina
kruga, jer Jastvo dodiruje ono božansko i beskrajno u nama. Unutrašnja
vatra koja izvire iz njega nadilazi svaku individualnu želju, misao
ili osjećaj, te se spaja sa božanskim izvorom. Jastvo je numinosum
rekao bi Jung. Iskustvo ravnoteže između dobra i zla, radosti i tuge,
svjetlost i tame ima presudan utjecaj na osobu. Ona je postigla integritet
dualne prirode u jedinstvo Jastva.
Simbol
Jastva je mandala: forma koja ima sposobnost stabiliziranja
i centriranja Jastva. Tokom perioda suočavanja svjesnog i nesvjesnog,
mandala se pojavljuje kao kompenzatorski simbol uspostave jedinstva
i ravnoteže Jastva.
Jastvo je izraženo kao krug, cvijet, kvadrat, itd. sa jasnom tendencijom
ka četvorki kao strukturi.
Osnovne karakteristike su simetričnost i fraktaličnost, odnosno samo-referentnost,
što za posljedicu ima aktiviranje i poticanje samo-svjesnosti. U budizmu
i drugim istočnjačkim disciplinama , mandala služi kao sveti simbol
za kontemplaciju kojeg lama predaje učeniku.
Sri Yantra (vidi sl.6) je jedan takav primjer mandale, on je instrument
za uvođenje poredaka u postojanje. Mandala se pojavljuje širom svijeta
tokom cjelokupne povijesti čovječanstva, jasno je da su ih i Jungovi
pacijenti redovito producirali. Jung je počeo spontano crtati mandale
poslije pisanja Septem Sermonesa . Mandale su mu indicirale njegovo
unutrašnje stanje, te djelovale stabilizirajuće. On ih je nazvao «prozorima
u vječnosti što one, zbog svoje fraktalne samoreferntnosti i jesu. Centar
Jastva (prikazan u središtu mandale) je izvor psihičkog života.
2.4. Epilog
Kompleksnost i jednostavnost ljudske prirode izražena je u sažetom
prikazivanju Jungova životnog djela. Unutrašnji svijet je istovjetan
vanjskom, iako se manifestacija unutrašnjeg svijeta ponekad naziva -
sudbina. Zbog ograničenosti prostora, mnoga zanimljiva područja i zaključci
do kojih je došao, ovdje nisu izlagana. Za potvrdu psihičkih činjenica
koje je Jung obrađivao, potrebno je istražiti i duga područja znanosti.
Pristup Jungovim idejama i iz drugih kutova, otkriva nevjerojatnu prirodu
psihe, koja uistinu nadilazi granice psihologije.
3. Fizika kolektivno nesvjesnog
3.1. Slijepa ulica kvantne fizike
Za razumijevanje polja u koje se uranja kolektivno nesvjesno, potrebno
je dokazati postojanje polja preko kojeg se vrši interakcija kolektivne
svijesti i RNG uređaja.
Od Aristotelova
vremena pa sve do kraja 19. st., vjerovalo se u postojanje etera
kao medija za vibriranje elektromagnetskih valova. Pretpostavljalo se
da je eter odvojen od materije te da je zemlja uronjena u statično polje
etera. Pretpostavka je odbačena nakon eksperimenta kojeg su izveli Albert
Michelson i Edward Morley. Eksperiment je mjerio brzinu
svjetlosti koja je prolazila kroz eter. Pretpostavljali su da ako postoji
eter, brzina svjetlosti će se mijenjati zavisno o smjeru zrake te rotaciji
Zemlje. Pokazalo se da je brzina konstanta iz čega se zaključilo da
eter ne postoji jer svjetlosti ništa ne pruža otpor . Doduše, oni nisu
uzeli u obzir da eter oko zemlje nije statično polje već da ima drugačiju,
vrtložno-dinamičnu strukturu. U to vrijeme, adekvatno rješenje za pitanje
medija kojim putuju elektromagnetski valovi nije nađeno. Unatoč tome,
eter je izbačen iz fizike 20.st.
Razvitak kvantne fizike
uvidio je dualnu (čestica-val) prirodu subatomskih čestica. Daljnjim
istraživanjima otkriven je sijaset raznolikih čestica , koje se pojavljuju
niotkuda. Teorija struna, superstruna, M-teorija, Klausa-Klein teorija
i dr. teoretiziraju kvantni svijet. Sve teorije uključuju druge dimenzije,
od četiri nadalje. Svaka teorija pokušava sastaviti tzv. Ujedinjenu
teoriju svega, koja bi objedinila kvantnu
fiziku i teoriju relativnosti, četiri glavne sile te dokazala smislenost
pojavljivanja tako širokog spektara čestica koji su graditelji materije.
Usprkos takvoj predodžbi o svijetu kvantne fizike, postoji i druga mogućnost,
ukoliko uključimo najzad postojanje etera. Fizičari poput Warnera
Heisenberga, Erwina Schrodingera, Alberta
Einsteina, Neils Bohra, Wolfgang Paulia i
dr. smatrali su da nisu toliko bitne čestice koliko «Bog» iza njih.
Fizičar F. David Peat objašnjava kako je tvorac kvantne teorije,
Warner Heisenberg tvrdio da nije bitno koliko se novih čestica
otkriva jer je istinski temelj prirode, simetrija koja se nalazi iza
čestica. Ova simetrija je, nastavlja Heisenberg tvrditi, osnovna stvarnost
u kojoj se očituje materijalni svijet, te se mogu smatrati nasljednicima
Platonovih idealnih krutina , geometrijskim oblicima preko kojih, prema
Platonu, eter postaje materija.
F. David Peat govori za simetriju koju nalazimo u prirodi sljedeće,
«To je zaista osnovni oblik simetrije koji omogućuje uravnoteženje
mase i sila, te udvostručenje organa»
Usprkos razvoju kvantne fizike i silnih teorija oko kojih ne postoji
dogovor, mnoga pitanja još čekaju odgovor. Mnogi veliki fizičari su
smatrali da je kvantna fizika krenula krivim putem. U nemogućnosti izražavanja
suštine kvantne fizike, oni su našli autentičniju opciju od svih drugih
teorija. Pauli je počeo suradnju s Jungom (ne samo iz znanstvenih razloga),
te je nastavio proučavati arhetipove te kao što su mu snovi pokazivali,
Kabalu. Bohr je bio predan Taoizmu
te je na svom grobu dao ugravirati Taijtu. Heisenberg je nastavio
proučavati Platona odnosno tajnu
Atlantidskog znanja kojeg je Platon pokazao u svojim djelima, a Schrodinger
se uputio u hinduizam. Temeljne paralele između kvantne fizike i istočne
religije pokazao je Fritjorf Capra u djelu Tao fizike.
3.2. Kvantni vakuum
Istraživanja vakuuma su dala odgovor da vakuum ne postoji. U pokusima
gdje je vakuum doveden u stanje apsolutne nule (-273.15 °C), kada je
svako kretanje nemoguće , Dr. Harold E. Puthoff je otkrio more
virtualnih fotona koji uskaču i iskaču u «materijalni» svijet, čak i
u potpuno mračnoj sobi, znanstvenici mogu mjeriti virtualne fotone,
(pre)nositelje energije. Ovo je polje beskonačne energije, tzv. kvantni
vakuum, eter, odnosno polje preko kojeg su svi ljudi kolektivno povezani,
ne samo međusobno već i sa svakom česticom u
Kozmosu. Sva materija je uronjena u kvantni vakuum, odnosno proizlazi
iz kvantnog vakuuma. Nadalje, poznati fizičari John Wheeler
i Richard Feynman su došli do računice da u maloj šalici kave
ima dovoljno energije za isparavanje svih svjetskih oceana. Što
«teče» kvantnim vakuumom?
3.3. Zapis kolektivno nesvjesnog u kvantnom vakuumu
Široko područje fizike etera i torzijskih valova (polja) na ovom mjestu
nije moguće detaljno obraditi, iako bi za potpunije razumijevanje to
bilo korisno. Zato ću prikazati samo kratke sažetke koji su potrebni
sa razradu teme. Čitatelja upućujem na reference gdje su detaljno obrađeni
sažetci koje prikazujem.
Zapadna fizika nije pridodavala mnogo pozornosti fizici etera i torzijskim
valovima koje su A. Einstein
i E. Cartan anticipirali 1913. g ., a Nikola Tesla
namjerno proizvodio. Torzijske valove je bilo teško mjeriti te ih je
moguće sa sigurnošću utvrditi kada eksperiment zadovoljava niz uvjeta.
Einstein - Cartan teorija (ECT) je predviđala da su torzijska
polja slaba te da se ne mogu micati, no 70-ih godina je naraslo zanimanje
za ETC i torzijske valove te su znanstvenici poput D. Sciame,
T. Kibbela i dr. razradili ECT demonstrirajući novo razumijevanje
prirode torzijski valova. Oni su pokazali da se torzijsko polje stvara
pri okretanju objekta, kao npr. okretanje planeta oko vlastite osi.
Jedna od najvećih tajna koje su Rusi sakrivali do pada željezne zavjese
bila su otkrića cijenjenog i kontraverznog astrofizičara, Nikolaija
Kozyreva. On je otkrio metodu za detektiranje torzijskih valova.
Njegovi eksperimenti su ponovljeni mnogo puta, te je on sa svojim kolegama
pažljivo razradio metodu, matematiku, teoriju itd. koja je opisivala
i detektirala torzijske valove. Kasnije su dr. Harold Aspen
sa Cambridgea, Bruce De Palma i dr. uspješno provjerili Kozyreve
zaključke. Kozyrev je dokazao da svaka materija emitira mjerljive torzijske
valove, od atoma do Sunca. Nadalje, uspio je dokazati da emocije
i misli također emitiraju iste valove. Odnosno, sve što postoji
na materijalnom planu postoji zahvaljujući eteru. Svaka misao, slika
i osjećaj su «zapisani» uvalovima etera, čineći tako polje memorije
poznato kao kolektivno nesvjesno. Za usporedbu, citirat ću Lynne McTaggart:
«Misli, osjećaji i sve druge, više kognitivne funkcije povezane
su s kvantnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz naš mozak
i tijelo. Ljudska percepcija rezultat je međudjelovanja subatomskih
čestica našeg mozga i mora kvantne energije. Doslovce rezoniramo s našim
svijetom» . Dakle, ono što su tisućljećima naši predci doživljavali
(emitirali) formiralo se u konkretne arhetipove. Povezanost
psihologije i fizike je fantastična.
3.4. Torus i Implozijska fizika
Od svih ponuđenih teorija koje objašnjavaju materiju (a time i psihu),
im-plozijsku fiziku na čelu sa znanstvenikom Danielom Wintersom,
smatram najautentičnijim objašnjenjem prirode.
Slika 9. Torus Slika
10. Torzijski valovi se formiraju
Eter je isprepleteno polje valova. Valovi mogu se «materijalizirati»
ukoliko implodiraju u omjeru zlatnog reza odnosno Fibonaccijeva niza.
Možemo zamisliti površinu potoka ili rijeke, kada valovi «žele» implodirat,
oni naprave vir ili u slučaju torzijskih valova etera, torus (vidi sl.9.
i 10.) Ne-destruktivna implozija je jedino moguća ako valovi implodiraju
po zlatnom rezu. U tom trenutku oni postaju fraktali koji stvaraju sami
sebe. (vidi sl. 11, 12, i 13) . Samo-ponavljajuća matrica sljedeći zlatni
rez postaje sve kraća, a time postiže i sve veću akceleraciju koja daje
gravitaciju premašivši brzinu svijetlosti.
Spiralizacija se nastavlja do trenutka kada se dostigne maksimalna brzina
koja daje mirnoću. Formirana točka se pretvara u jezgru uvlačeći u sebe
sve, uključujući i svijetlost.
Sl.11 Torus i torzijski
valoviSl. 12.
Fraktaličnost implozije Sl.
13. Implozija po zlatnom rezu
U prirodi, svemiru, čovjeku itd. se neprestano ponavlja zlatni rez
jer je to jedini oblik interferencije valova koji imaju sposobnost stvaranja.
Također, ovo rješava mnoga pitanja kemije, fizike ili npr. zašto voda
prikazuje pravilne oblike kada je volimo itd. za čije prikazivanje u
ovom radu nema dovoljno prostora .
3.5. Epilog
Ovaj kratki sažetak je podloga koja omogućava razumijevanje svijesti,
kolektivno nesvjesnog, arhetipova, itd., što će biti istraženo u narednim
poglavljima. Navedeni prikaz je rezultat mnogih napora znanstvenika
u opisivanju svijeta koji jesmo. Nije prvi put u povijesti čovječanstva
da cjelokupni svjetonazor treba iz temelja promijeniti. Mnogi znanstvenici,
filozofi i dr. se slažu da je pred nama zanimljivo razdoblje u kojem
će integracija raznolikih znanosti omogućiti razumijevanje prirode,
svemira i čovjeka iz jednog drugačije perspektive.
4. Biologija kolektivno nesvjesnog
4.1. Hologramsko pamćenje
Neurokirurg Wilder Penfield svojim je istraživanjima dokazao
da električno simuliranje pojedinog dijela mozga kod
epileptičara uzrokuje «flashback» memorije kod osobe čiji je mozak
stimuliran. Njegovi eksperimenti opravdali su pretpostavku da je memorija
odnosno sjećanje pohranjeno u mozgu. Kasnija istraživanja poznatog neuropsihologa
Karla Lashleyija, nasuprot Penfieldu, dokazuju da odstranjivanje
bilo kojeg dijela mozga pokusnog miša, ne utječe na izvršenje zadatka
kojeg je prethodno naučio. Nadalje, Penfield nije uspio ponoviti svoje
rezultate sa ljudima bez epilepsije.
Dakle, memorija nije nužno spremljena u predviđenim dijelovima mozga kako
je to Penfield spekulirao.
Navedeno otkriće je navelo neurokirurga Karla Pribrama da konceptualizira
mehanizam pamćenja, sjećanja i memorije po uzoru na hologram. Ukratko,
naš perceptivni organ je uronjen u more frekvencija , iz kojih mozak interpretira
našu stvarnost. Kada bi gledali neki objekt bez da mu dodajemo koncept
oblika, boje, itd. odnosno bez interpretacije, «vidjeli» bi samo interferenciju
valova. Daljnja istraživanja su ga dovela do zaključka da je pamćenje
pohranjeno kao hologram, fraktalično svaki dio sadrži cjelinu. Hologram
je objasnio probleme koji su proizašli iz Lashlijevih istraživanja. M.
Talbot zaključuje iz Pribramovih i Bohmovih radova da «mozak
je hologram uvijen u holografski svemir», neprecizno preformulirano
Jungovom terminologijom, Jastvo je hologram uvijen u hologram etera.
Mozak se uobičajeno uzima kao generator psihe i svijesti , ali kako on
komunicira sa kolektivno nesvjesnim? Zasada, najbolje objašnjenje je da
ne komunicira mozak kao zasebna cjelina, već tu ulogu preuzima DNK.
4.2. DNK kao komunikator
Trenutačno u svijetu vlada mišljenje da je čovjek žrtva svojih gena,
naslijedni faktor je postao popularan krivac za probleme. Zanimljivo,
to nije nikada direktno dokazano, već je spontano prihvaćeno, također
u istraživanjima se uvijek govori o vjerojatnostima za aktiviranje gena.
Kancerogene supstance u okolini, obiteljska bolest, ili široki pojam
vanjskog stresa prednjače kao glavni aktivatori gena za bolesti. No,
znanstvenik Bruce H. Lipton, dokazao je da naša svijest i emocije
direktno utječe na gene koji se u skladu sa navedenim aktiviraju . Dokazao
je da naše emocije (strah i ljubav kao krajnje suprotnosti) direktno
utječu na aktivnost ili pasivnost gena za sintetiziranje proteina. Dakle
ono što mislimo, percipiramo, osjećamo, itd. je u direktnoj vezi sa
aktivacijom DNK.
Revolucionarna istraživanja provedena u Rusiji od strane tima na čelu
sa znanstvenicima Peterom P. Garjajevom i kasnije u SAD-u sa
Vladimirom Poponinom, posljedično rezultatima istraživanja,
otkrivaju vezu između DNK-a i etera. Naime, znanstvenici uglavnom istražuju
procese unutar 1.5 do 10 % DNK-a koji ima funkciju davanja uputa sa
sintezu proteina. Ostali 98.5 do 90% su prozvali smećem, tzv. junk
DNA, jer nisu otkrili njenu funkciju. P. Garjajev i dr. su otkrili fascinantna
svojstva koja ima junk DNA. Namjeravajući izmjeriti vibracijski uzorak
koji nosi DNK-a, ozračili su DNK-a sa laserom. U uspješno ponovljenim
eksperimentima, izvođenima u vakuumu, dokazano je da DNK-a ostaje pospremljena
u eteru. Naime, nakon što se ozračena DNK-a ukloni iz vakuumskog prostora,
(virtualni) fotoni odnosno čestice svjetla ostaju zabilježeni u formi
DNK-a spirale. DNK-a praktički ostaje memorirana unutar kvantnog vakuuma.
Spirala je nazvana fantomska DNK-a. Nadalje, DNK ima sposobnost pohranjivanja
i emitiranja svjetlosti odnosno informacije. Ruska skupina je uspjela
modulirati laser tako da može pohranjivati informacije u obliku svjetlosti
direktno u DNK-a te time manipulirati iscjeljenjem organizma. Također,
lingvisti koji su zajedno sa P. Garjajevom istraživali DNK-a, otkrili
su da se unutar DNK-analaze strukture koja slijede pravila semantike,
sintakse, opće gramatike jezika, kako je rekao P. Garjajev «Lingvistička
struktura genoma na toj razini je pravi jezik, pravi tekst» Zato
nije iznenađenje da se DNK može modulirati i korištenjem riječi i rečenica
što upućuje na direktnu vezu svijesti i DNK. Kromosom
ozračen emisijom iz DNK-a je zaslužio naziv bio-valni-holografski-kompjuter.
Potvrđeno je da DNK posjeduje nelokalnu povezanost u eksperimentima
gdje je DNK odvojena od osobe. Donator je bio stimuliran raznolikim
video zapisima koji su izazvali emocionalnu reakciju, a DNK je sinkrono
reagirala bez obzira na udaljenost donatora i njegovog uzorka DNK.
Kako DNK-a može strukturirati kvantni vakuum odnosno eter, nije na odmak
tvrditi da čovjek ima svoj (DNK) ekvivalent u kvantnom vakuumu, eteričnog
dvojnika, poznatog kao egipatsko tijelo KA. Spomenuti znanstvenik Daniel
Winters, navodi kako upotrjebljujući polje cjelokupne živuće DNK-a,
upravo KA je Jungovo kolektivno nesvjesno odnosno njegovo polje memorije
i komunikacije sa eterom.
4.3. Epilog
Ovaj siluetni prikaz istraživanja je dovoljan za valjani zaključak
interakcije, čovjek — DNK — eter odnosno, jastvo <-> kolektivno
nesvjesno. DNK se ponaša poput antene koja ima sposobnost primanja i
slanja valova, ne samo na relaciji svijest — DNK ili DNK jedne osobe
u DNK druge osobe, već i na relaciji DNK <-> čestica na rubu svemira.
Mi pospremamo naše frekvencije te ih odašiljemo u eter koji svrsishodno
tome čini kolektivno nesvjesno. Pribramov prijedlog pospremanja (kolektivne)
memorije poput holograma, istraživanjem DNK-a, uzima zanimljivu dimenziju
koja je premašila okvire spekulativne teorije.
5. Fizika Jastva
5.1. Analogija torusa i Jastva
Zanimljivo je primijetiti kako Jastvo <-> mandala <-> torus
posjeduju zajedničke osobine. Ponajprije valja usporediti simbol Jastva,
mandalu sa torusima:
Slika 13. Mandala
se iz središta se fraktalno ponavlja/stvara
Slika 14. Mandala sa OM u sredini
Slika 15.Mandala izvire iz spiralnog središta Slika
16. Mandala, emanacija i usisavanje iz središta
Slika 17. Mandala,
samo-stvarajuća spirala Slika
18. Mandala, pogled zmija simbolizira jedinstvo polarnosti
Slika 20. Mandala, Sunce u središtu Slika
21 .Mandala transcendira suprotnosti
Slika
22. Mandala uronjena u polje
Točka, centar iz koje proizlazi i teče sva energija je centar Jastva,
čista svijest, duša, suština, sveti zvuk OM , Casua sui , za
koju je na zanimljiv, geometrijski način Johannes Kepler tvrdio
da je duša. Jung je naziva prozorom u vječnost, emanirajućim centrom
psihičkog života. Točka iz koje nastaju ostale strukture. Priroda te
točke rezultira fraklatom (v. sl. 4., 6., 7., 8., 13., 15., 16.,17.,
18., 20., 21., 22.), odnosno samo-ponavljajućom tvorbom koja obnavlja
sebstvo. Fizika torusa pokazuje istu dinamiku, koja se intuitivno može
naslutiti, a daljnjim razmatranjem i dokazati. Crna rupa torusa (v.
sl. 10., 11., 12., 23., 24., 25., 26) sadrži iste kvalitete kao i centar
Jastva odnosno mandale. Ona također emanira fraktalno tvoreći jabuku
koja se konstantno samo-obnavlja. Samo-obnavljanje je ekvivalent samo-svjesnosti.
Navedena teza je razlog zašto npr. Sri Yantra, služi kao preslika unutrašnjeg
stanja koja pomaže pri postizanju koncentracije. Samo-svijest vrača
raspršenu pažnju na centar Jastva te time postiže termin koji se primjerice
u psihoterapeutskim i dr. školama naziva Sada i Ovdje, (v.2.3.3.). Jung
kazuje za točku sljedeće: Ono « nam je strano i istodobno blisko,
naše potpuno vlastito središte koje nam je unatoč tome nepoznato, virtualno
središte neke tajanstvene konstrukcije (...) počeci našeg sveukupnog
duševnog života koji se doimaju kao da nerazmrsivo izviru iz te točke,
kojoj naizlgled streme svi najviši i konačni ciljevi. To je paradoks
koji je, međutim, neizbježan, želimo li označiti nešto što se nalazi
onkraj sposobnosti našeg razuma.» Dakle, centar torusa i centar
Jastva (mandale) opisuju sadrže istu točku.
Obod, krug Sebstva je sadržaj proistekao iz središta. Na mandalama je
vidljivo kako sadržaj emanira iz središta. Usporedbom mandala i torusa
vidljiva je istovjetnost njihove prirode.. Fraktaličnost oboda mandala
opisuje torus.
Dr. William Tiller je pomoću tzv. IIED (Intention Imprinted
Electric Device) pločice mjerio utjecaj čovjekove koncentracije
odnosno namjere. U njegovim eksperimentima, meditant bi koncentracijom
utjecao na pločicu. Rezultat bi bio taj da je njegova namjera upisana
u pločicu utjecala primjerice na dizanje ili spuštanje pH vrijednosti
vode. Njegova pločica prikazuje koncentriranu namjeru kao točka - krug,
odnosno formirani torus. Jedino objašnjene za ovaj fenomen je da čovjekova
koncentrirana namjera proizvodi torus jer je čovjekova «psiha» iste
kvalitete.
Zaključak
Iz navedenih prikaza i usporedbi, nameće se zaključak:
1. Psihologija Jastva je fizika torusa. Opisi i prikazi oba pojma
se poklapaju u mjeri lišenoj neodređenosti, zaključak: Jastvo je isto
što i torus.
2. Kolektivno nesvjesno je memorija «zapisana» u eteru koja komunicira
sa individuom preko DNK-a spirale.
Jung i njegovi pacijenti su zamjećivali gravitacijsku točku svijesti,
detaljnom dokumentacijom ostavili su dovoljno materijala za suvremene
teorije koje se evidentno poklapaju sa Jungovom. Navedeni zaključci
koji su proizašli iz razrade objašnjavaju svijest psihu kao manifestaciju
koja nije «tamo negdje» ili «u mozgu», ona sada ima svoj jasni fizički
ekvivalent, kao fizika torusa. Psiha, Jastvo, nesvjesno i dr. pojmovi
sada se mogu opisati pomoću fizike.
Sada je također jasnije kako Jungovi pacijenti (i dr.) «skidaju» materijal
s kojima nikad nisu bili u dodiru tokom individualnog života. Kolektivno
nesvjesno više nije samo što, već je dobilo i svoje kako.
Moram također napomenuti da u suvremenoj znanosti postoji otpor prema
evoluciji misli i ideja, zbog čega ideje izlagane u radu nailaze na
stanovite prepreke.
Zaključno, fizika, biologija, psihologija i dr. znanosti, dobivaju na
svojoj vrijednosti ukoliko se međusobno povežu, također, radnja iz više
kutova daje precizniju i temeljitiju razradu zadane teme.
Sada je jasno zašto su Jungove težnje bile okrenute fizici. Psihologija
i fizika su jedan štap sa dva kraja.
LITERATURA
1. Akimov, A.E., Shipov G. I., Torsion Fields and Their Experimental
Manifestations, http://www.eskimo.com/~billb/freenrg/tors/tors.html
travanj. 2008.
2. Capra, F,. Tao fizike, Beograd: Opus, 1989.
3. Gariaev, P., The DNA-wave Biocomputer, www.rialian.com/rnboyd/dna-wave.doc,
travanj 2008.
4. Gariaev, P., Friedman, M.J., Leonova- Gariaeva E.A., Crisis in
Life Sciences. The Wave
Genetics Response, http://www.emergentmind.org/gariaev06.html , travanj.
2008.
5. Hall, C.S., Lindzey, G., Teorije ličnosti, Beograd : Nolit , 1983.
6. Jacobi, J., Psihologija C.G. Junga., Zagreb: Scarabeus-naklada,
2006.
7. Jung, C.G., O psihologiji nesvjesnog, Beograd: Matica srpska, 1977.
8. Jung, C.G., Sjećanja, snovi, razmišljanja, Zagreb: Fabula Nova,
2004.
9. Jung, C.G., Sedam propovjedi mrtvima., Zagreb: TELEdisc, 2000.
10. Jung, C.G., Arhetipovi i kolektivno nesvjesno, Beograd: Atos,
2003.
11. Jung, C.G., Čovjek i njegovi simboli, Zagreb : Mladost , 1987.
12. Jung, C.G., Psihologija i alkemija, Zagreb : Naprijed , 1984.
13. Jung, C.G. ,Pauli, W., Tumačenje prirode i psihe, Zagreb: Prosvjeta,
1989.
14. Jung, C.G., Willhelm R.,Tajna zlatnog cvijeta, Niš: Gradina, 1990.
15. Lipton, B. H., Biologija vjerovanja, Zagreb: Teledisk, 2007.
16. Miller, R. A., Miller, I., Webb, B., Quantum Bioholograph, Journal
of Non-Locality
and Remote Mental Interactions Vol.I Nr. 3, http://www.emergentmind.org/
MillerWebbI3a.html, travanj. 2008.
17. Mctaggart, L., Polje, Zagreb: Teledisk, 2005
18. Nelson, R. Sep.11 2001: Exploratory and Contextual Analyses,
http://noosphere.princeton.edu/terror.html, 13. travanj 2008.
19. Peat., F.D., Sinkronicitet, Čakovec: Dvostruka Duga, 2000.
20. Talbot, M., Holografski svemir, Zagreb: Teledisk, 2006.
21. Wicherink, Jan., Buđenje Distorzija Duše,
http://www.soulsofdistortion.nl/download/bdd.pdf, travanj. 2008,
22. Wilcock, D., The Divine Cosmos, http://www.divinecosmos.com ,
travanj. 2008.
23. Winter, D., Implosion's Grand Attractor, http://www.goldenmean.info/newbook/
, travanj. 2008.
24. Winter, D.,Implosion Group: publishes Dan Winter notes - Feb 06
Newsletter ,
http://www.goldenmean.info/makingwaves/ travanj 2008.
25. Winter, D., Conscious kids, www.goldmean.info, travanj 2008.
26. Winter, D.,Implosion Group: publishes Dan Winter notes - Feb 06
Newsletter
http://www.goldenmean.info/makingwaves/ , travanj 2008.
27. Winter, D., Is Attention Itself Fractal,
http://www.goldenmean.info/attention/attention.html travanj. 2008
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|