NADARENA DECA
Postoji
mnogo mitova o izuzetno posebnim osobama, a ta se posebnost povezivala
s natprirodnim silama ili s ludošću. J. W. Goethe je govorio o poetama
kao o jednostavnoj božanskoj djeci. Riječ „božansko” vrlo često se nadijevala
umjetnicima, a Aristotel
je isticao da ne postoji genijalnost bez ludosti. B. Pascal naglašavao
je da genijalnost graniči s ludošću, a ludost je toliko raširena među
genijalnim ljudima da čovjek „zdrava razuma” postaje upravo nenormalan
među genijalcima. Dakle, različiti su stavovi o nadarenoj i kreativnoj
djeci, te ti pojmovi još uvijek egzistiraju u stereotipima kao što su:
biti nadaren znači biti čudan, socijalno neadekvatan, loše adaptiran.
Takve stavove nerijetko ne možemo izbjeći ni u školama.
Nadareno dete je dete koje ima iznadprosječne sposobnosti
i specifične osobine ličnosti. Važnu ulogu u rastu, razvoju, kao
i odgoju nadarene dece imaju roditelji, odnosno obitelj nadarenog deteta.
Različito od nekih shvaćanja, nadarena deca mogu biti rođena u svim obiteljima,
bez obzira na nivo obrazovanja roditelja, socioekonomski status, (ne)nadarenost
roditelja i slično. Ističe se potreba da roditelji pruže poticajno, stimulativno,
obogaćeno okruženje svome djetetu kako bi razvilo svoje potencijale, ali
i pozitivne osobine ličnost, sliku o sebi, samopoštovanje. Nadareno dete
ima specifične karakteristike i osobine i zbog toga odgojno djelovanje
roditelja može biti izuzetno teško i zahtjevno.
Ozbiljan problem u vezi s nadarenima jest kako ih prepoznati, kako raditi
sa njima u obitelji, odnosno, kakav roditelj radi sa (nadarenom) decom.
Logično je da nadaren roditelj može prepoznati i poticati nadareno dete,
kao i obratno, nenadaren roditelj ne može prepoznati nadareno dete. Osim
toga, „šablonizirani roditelj“ ne uspijeva kreirati „individualizirano-nadareni
obrazovno-didaktički pristup“ koji bi zadovoljio i potencirao razvoj
otkrivenih i latentnih potencijala nadarenog deteta.
Opravdano je upitati se zašto mnoga nadarena deca ne uspijevaju razviti
svoje potencijale? Odgovore je moguće potražiti u činjenici da ne
postoji dovoljna briga ne samo u obitelji, nego i u školi koju možemo
smatrati izvorom nedovoljne brige i nasilja nad decom, gušenja slobode,
sigurnosti i prava na posebnost. Emocionalna neosjetljivost i izostanak
tolerancije, autoritarna praksa, te niz kazni, vidljivih ili nevidljivih,
koje se u obitelji i školi primjenjuju važni su razlozi zašto se brojna
deca osjećaju loše, pokazuju strah od roditelja i učitelja. S pravom možemo
reći da su mnoge obitelji ili škole „opasne“ upravo s obzirom na posljedice
koje nastaju uslijed emocionalne neosjetljivosti za različite probleme
i potrebe (nadarene) dece.
2. METODOLOGIJA, OBJEKT I CILJ ISTRAŽIVANJA
U radu se raspravlja o ulozi roditelja kao najvažnijeg faktora u identifikaciji
i radu s nadarenom decom, što podrazumijeva sposobnost prepoznavanja,
rukovođenja i primjerenog izražavanja emocija. Uvažavanje dječje nadarenosti
u školi otvara nove pristupe u istraživanjima jer se pokazalo da emocionalno
pismen nastavnik lakše prepoznaje nadarenog učenika i daje mu kompleksnije
poticaje. Osim toga, emocionalna je pismenost ključni čimbenik uspjeha
u svim aspektima razvoja slike o sebi, a posebno je važan njezin utjecaj
na samopoštovanje. U našem smo radu pokušali pokazati da se deca u nestimulativnim
obrazovnim sredinama osjećaju odbačeno, dakle, neugodno. Birajući socijalne
strategije povlačenja i izolacije, nadarena deca prije ostalih postaju
nedostupni. Razvoj kompetencije roditelja put je stvaranja poticajnih
diferenciranih odgojno-obrazovnih sredina koje mogu zadovoljiti različite
potrebe svih pa tako i nadarene dece.
3. PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA
Nadarena deca česta su tema kako domaće, tako i strane literature jer
predstavljaju opći nacionalni interes svake države s obzirom da su upravo
oni intelektulani potencijal koji bi u budućnosti trebao biti glavni pokretač
razvoja društva i države. Do sada su o nadarenoj djeci, kao i prepoznavanju
i razvijanju nadarenosti u obitelji, ali i u školi pisali sljedeći autori:
Cvetković-Lay, J. u radu Darovito je, što ću sa sobom?, Cvetković-Lay,
J. i Sekulić-Majurec, A. u radu Darovito je, što ću sa njim?, Cvetković-Lay;
J. u radu Ja hoću i mogu više, Čudina-Obradović, M. u djelu Nadarenost:
razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje, te Zovko, G. u članku Učenici
s osobitim potrebama, objavljenom u knjizi Osnove suvremene pedagogije
Hrvatskog pedagoško-književnog zbora.
4. NADARENA DECA
Prema tradicionalnom pristupu, intelektualna nadarenost definira se kao
visoka opća inteligencija (g-faktor prema Spearmanu), ili izražene specifične
sposobnosti, a kriterij za identifikaciju nadarenih je izuzetno visok
rezultat koji osoba postiže na konvencionalnim testovima inteligencije.
Prema novijim pristupima, nadarenost se ne definira samo kao visoko razvijene
intelektualne sposobnosti. Postoji nekoliko koncepcija nadarenosti od
kojih izdvajamo dvije:
1. Nadarenost je kombinacija intelektualnih sposobnosti, kreativnosti
i predanosti zadatku.
2. Nadarenost je visoko razvijena neka od nezavisnih sposobnosti:
lingvistička, logičko-matematička, specijalna, intrapersonalna,
glazbena, tjelesno-kinestetička i ekološka.
Nadarena deca su ona deca koja imaju jedinstvene
intelektualne potencijale kombinirane sa visokom motivacijom i kreativnošću
u obavljanju pojedinih aktivnosti.
Pogrešno je mišljenje da darovita deca dolaze iz obitelji u kojima su
roditelji visoko obrazovani. Roditelji ne moraju biti obrazovani da bi
darovito dete napredovalo, ali obitelj treba biti stabilna. Iz čvrsto
strukturiranih obitelji potječu nobelovci, fizičari, matematičari, kemičari....
U takvim obiteljima visoka su očekivanja, ali je u prvom planu dete, a
ne njegov uspjeh. To su uvijek tople obitelji. Kreativci, pisci, slikari,
veliki umjetnici, iz stresnih su obitelji, bez jednog roditelja, ali i
s alkoholizmom, psihičkim bolestima... Najgori su bolesni roditelji koji
uvjetuju ljubav postignućem uspjeha. Imaju li slučajno darovito dete,
takvim ga pristupom sputavaju.
Znakovito je da je darovito dete često prvorođeno, jer je sve usmjereno
na njegove talente i iz stabilne je, tople i emocionalno podržavajuće
obitelji. lako se dete rađa s visokim intelektualnim potencijalom i ne
bira obitelj, važno je da sredina prepozna njegove mogućnosti i omogući
mu razvoj. A nikad nije prerano početi se baviti darovitim djetetom. U
zapadnim zemljama roditelje educiraju da prate razvoj deteta od rođenja.
Najučinkovitije za daljnji pravilan razvoj deteta je otkriti darovitost
već u ranoj predškolskoj dobi. Ali, nade ima uoći li se to i tijekom osnovnog
školovanja.
4.1. Šta je nadarenost?
Nadarenost nije jednostavno definirati, jer ne postoji jedan (ispravan)
odgovor što je nadarenost, već mnogobrojni i različiti odgovori koji uzimaju
u razmatranje mnoge uvjete i kriterije (vrijeme njenog javljanja, karakteristike
ponašanja ili predviđanje budućeg ponašanja, vrstu ponašanja i slično).
Smatra se da postoji čak 160 definicija nadarenosti, što dovoljno govori
o složenosti ovog fenomena. Od definicije, odnosno razumijevanja nadarenosti
zavise svi ostali koraci koji će se poduzeti, kao što su: prepoznavanje,
identifikacija, odgojno-obrazovni rad i slično.
Neki autori smatraju da je nadarenost bilo koji oblik iznadprosječnog
funkcioniranja, dok drugi ističu da se po tim podrazumijevaju: visoke
(opće i/ili specifične) sposobnosti (posebno inteligencija), kreativnost
i specifične osobine ličnosti (posebno motivacija).
Winner termin nadarenost koristi za opisivanje dece sa sljedeća tri obilježja:
1. prijevremena razvijenost (brže napredovanje od prosječne
dece),
2. inzistiranje da sviraju po svom (viša kvaliteta postignuća,
drugačiji putevi učenja, samostalnost i samopouzdanje) i
3. žar za svladavanjem (visoka motiviranost, opsesivan
interes). Autorica ističe da je nadareno dete rođeno s neuobičajenom sposobnošću
da savlada određeno područje (ili područja).
Nadarena deca veoma rano pokazuju znakove nadarenosti i ukoliko su roditelji
dovoljno informirani i aktivno se bave decom, onda će biti spremni da
što ranije prepoznaju ove znakove, pružaju adekvatnije poticaje i obrate
se za pomoć, savjet i podršku stručnjacima. Jedno od pitanja u anketi
primjenjenoj u istraživanju za roditelje je bilo: „U kojoj dobi deteta
ste postali svjesni da imate drugačije dete?“ Njih 98% je odgovorilo
da je do treće godine deteta primijetilo da se njihovo dete razlikuje
od ostale dece.
4.2. Rad sa nadarenom decom
Rad sa nadarenom decom podrazumijeva posebne programe
i aktivnosti usklađene sa njihovim potrebama i potencijalima. Ali, osim
redovnog školskog rada, nadarena deca trebaju i pomoć, odnosno savjetovanje
pri izboru karijere.
Odabir i razvoj karijere je cjeloživotni proces koji zahtijeva realnu
sliku o sebi, svojim sposobnostima, potencijalima i postignućima. Moderno
savjetovanje u odabiru i razvoju karijere podrazumijeva pomoć i podučavanje
učenika vještinama samospoznaje i donošenja odluka kako bi u budućnosti
te odluke donosili samostalno i izgradili uspješnu karijeru.
Nadarena deca se mogu suočavati sa više izazova u odabiru karijere nego
njihovi vršnjaci zbog psihosocijalnih faktora koji mogu utjecati na njihov
osjećaj identiteta. U te faktore ubrajamo: multipotencijalnost, rano intelektualno
sazrijevanje, nezdravi perfekcionizam i stres usljed visokih očekivanja
od strane njima značajnih osoba (roditelja, nastavnika, rodbine). Nadarena
ženska deca se mogu susresti sa još više izazova nego njihove muške kolege
usljed ranijeg ulaska u pubertet i ranijeg sazrijevanja te usljed društvenih
normi koje često kod žena izazvaju jake konflikte između privatnog i profesionalnog
života, te usljed statusa spolne manjine u odnosu na muškarce unutar nekih
zanimanja i radnih sredina u kojima se nalaze takva radna mjesta.
4.3. Važnost roditelja u razvoju nadarene dece
U vezi s ulogom roditelja u razvoju nadarenoga deteta spominje se nekoliko
pretpostavki: često se pretpostavlja da nadarena deca imaju nadarene roditelje,
što nije potvrđeno u statističkim analizama; statistički podaci nisu potvrdili
ni pretpostavku da se nadarena deca mogu naći isključivo u obiteljima
višeg socioekonomskog statusa, kod bogatijih i bolje obrazovanih roditelja.
Nadarena deca se mogu naći u obiteljima svih obrazovnih nivoa, a najveći
broj ove dece dolazi iz obitelji srednjeg ekonomskog i obrazovnog statusa.
Važnost roditelja je, prije svega, u njihovoj percepciji izuzetnosti
deteta, a ona pokreće sve aktivnosti obitelji. Roditelji usmjeravaju
dete u intenzivnom, brzom i kvalitetnom sticanju vještina u kojima će
se najbolje ispoljiti djetetove sposobnosti. Istraživanja potvrđuju važnost
rane socijalizacije, važnost obitelji i prvih nastavnika u postepenom
razvoju intrinzične motivacije, odlučnosti da se postigne cilj i odlučnosti
da se radi najbolje što se može. Za razvoj nadarenosti važniji je aktivan
angažman roditelja u odgoju dece, nego njihov stupanj obrazovanja ili
ekonomski status. Autori ističu da se među obrazovanijim roditeljima može,
češće, naći aktivan interes i svjesno olakšavanje razvoja dece. Također,
roditelji koji su i sami nadareni bit će osjetljiviji na znakove nadarenosti
svoje dece i spremniji da im pruže podršku.
Zajonc (1976.) je istraživao odnos sposobnosti, veličine obitelji i reda
rađanja, te utvrdio da prvorođena deca imaju bolje rezultate na testovima
inteligencije i postignuća. On to tumači time, između ostalog, što oni
dobijaju više isključive i nepodijeljene roditeljske pažnje, dobijaju
više nagrada za postignuća i skloniji su dominaciji.
Cornell i Grossbery (1987.) su uporedili rezultate dobivene na Skali
obiteljskog ambijenta koju su ispunjavali roditelji polaznika posebnog
programa za nadarene, s procjenama nastavnika i mjerama osobnog prilagođavanja
danim učenicima. Pronašli su pozitivnu vezu između uzajamno podržavajućih
i otvorenih obiteljskih odnosa i djetetove samoprocjene na skali samopoštovanja
i dobre prilagođenosti. Obitelji nadarenih učenika imale su visoke rezultate
na unutrašnjoj povezanosti i otvorenosti, što ukazuje da visoko vrednuju
uzajamne, pozitivne odnose, kao i otvoreno iznošenje misli i osjećaja
u obitelji, ali ne naglašavaju usmjerenje prema postignuću, kao što bi
se očekivalo. Dva su temeljna faktora u odgajanju emocionalno zdravog
deteta: dete mora znati da je voljeno i dete mora znati pravila igre.
Roditelji trebaju naći vremena za svoje dete, pokazivati mu ljubav na
različite načine, ohrabrivati ga, ali i postaviti pravila, koja će biti
jasna, primjenjiva, kojih će se pridržavati dosljedno, koja će biti pravedna.
Dete mora osjetiti ljubav, poštovanje i vođenje, imati slobodu, ali treba
mu i ritam dana, predvidivost, ustaljene navike, spoznaja da je svijet
uređeno mjesto u kojem vladaju određena pravila. Sve to ulijeva sigurnost.
Roditelji ne bi trebali zaboraviti da su upravo oni uzor svojoj djeci,
da ne “izlažu” dete kao simbol socijalnog statusa, da izbjegavaju pretjeranu
isplaniranost u životu deteta, da potiču dete da pretpostavi odgovornost
za svoje ponašanje, da su iskreni, da postavljaju ograničenja, da naglašavaju
pozitivno, da nikad ne prestaju komunicirati. Komunikacija podrazumijeva
i razmjenu osjećaja i mogućnost izbora, a odbiti treba samo nepoželjno
ponašanje, a ne dete.
Najznačajnije od svega jest osigurati kvalitetne rane emocionalne veze
– attachment, jer sretne i sigurne bebe su mnogo upornije u pokušajima
kad zadatci postaju sve složeniji. Osim toga, dobra emocionalna veza s
nekom bliskom osobom (prije svega s majkom) utječe na cjelokupni razvoj
deteta, kako na intelektualni, tako i na socijalni, emocionalni, tjelesni.
Neminovno je, dakle, da roditelji imaju značajnu ulogu u razvoju nadarenog
deteta. Dete veliki dio vremena provodi u svojoj obitelji i roditelji
bi mogli (znatno više) učiniti za njegov cjelokupni razvoj. Odgovarajuće
škole (seminari, radionice i sl.) za roditelje bi mogle značajno pomoći
roditeljima u toj ulozi, a posebno u odgoju nadarenog deteta.
4.4. Multipotencijalnost
Multipotencijalnost predstavlja posjedovanje podjednako
visoko izraženih potencijala za obavljanje više vrsta zanimanja. Iako
se za nadarenu djecu često kaže kako bi mogli sa istim uspjehom obavljati
različite aktivnosti ipak je u istraživanju samo 5% njih pokazalo pravu
multipotencijalnost. Prema Bergeru, problem sa kojim se suočavaju nadarena
deca nije toliko multipotencijalnost nego nedostatak vještina donošenja
odluka. Zbog toga se preporučuje nastavnicima da ohrabre svoje nadarene
učenike da razmišljaju i o drugim, vanškolskim aspektima svog života kao
što su vrijednosti (što oni cijene kao životnu vrijednost); životni ciljevi
(što bi željeli da postignu u životu) i slobodne aktivnosti (čime se vole
baviti u slobodno vrijeme, što ih najviše ispunjava). Razmatranje i drugih
aspekata njihovog života će im pomoći da se usmjere na ono područje za
koje ne samo da imaju intelektualne potencijale nego i interese, a što
će utjecati na zadovoljstvo budućim odabirima.
4.5. Nadarena ženska deca
Iako je sam proces savjetovanja o odabiru i razvoju karijere podjednak
za oba spola, treba imati na umu da je odabir i razvoj karijere za žensku
djecu veći izazov nego za mušku djecu.
Nadarene djevojčice u prosjeku iskazuju dominantniju orijentaciju prema
određenom zanimanju, manje tradicionalnu spolnu orijentaciju i veću potrebu
za akademskim i stručnim postignućima nego opća populacija djevojčica.
Ali, s druge strane kod nadarenih djevojčica je izraženija potreba da
se uskladi privatni i profesionalni aspekt života nego kod nadarenih dječaka.
U našem društvu koje je još uvijek dominantno tradicionalističko sa muškarcem
kao „glavom obitelji“ i ženom koja „nosi tri kuta kuće“ usklađivanje posla
i porodičnih obaveza uglavnom je prepušteno ženi.
Zbog toga u savjetodavnom radu sa nadarenim djevojčicama trebaju realno
sagledati sve poteškoće i prednosti uspješnog kombiniranja karijere i
obitelji. Prema nekima, nadarene djevojčice jako „profitiraju“ ukoliko
kroz srednjoškolsko obrazovanje imaju ženskog mentora koja je uspjela
uskladiti svoj profesionalni i privatni život. Nadarene mlade žene trebaju
podršku i kroz sveučilišno obrazovanje kako bi i dalje uspješno rješavale
probleme vezane za raspoređivanje svojih potencijala između profesionalnog
i privatnog aspekta života.
4.6. Rano intelektualno sazrijevanje i profesionalni identitet
Nadareni učenici pokazuju ranije sazrijevanje profesionalnog identiteta.
Oni u prosjeku ranije od svojih vršanjaka znaju čime se žele baviti u
budućnosti. Međutim, rano sazrijevanje i formiranje profesionalnog identiteta
može ograničiti ispitivanje alternativnih zanimanja. I nadareni učenici,
kao i svi drugi, često donose odluke o budućem zanimanju bazirane na malom
broju činjenica i na poznavanju malog broja zanimanja. Stoga ih u savjetovanju
treba potaknuti da prikupe više informacija i upoznaju i druga zanimanja
prije donošenja čvrste odluke.
Sazrijevanje profesionalnog identiteta ne mora biti praćeno i emocionalnim
sazrijevanjem, tako da nadareni učenici često biraju zanimanja koja zahtijevaju
vremenski dugo školovanje. Dugoročno školovanje podrazumijeva i dugoročnu
ekonomsku, pa i emocionalnu zavisnost. U savjetodavnom radu sa nadarenim
učenicima potrebno je razgovarati i pripremiti ih na te činjenice, s obzirom
da oni često teže većoj nezavisnosti od svojih vršnjaka.
4.7. Na kraju ...
Iako se čine zrelijim i odlučnijim od svojih vršanjaka, savjetovanje o
odabiru i razvoju karijere neophodan je korak u radu sa nadarenim učenicima
kako bi i oni donijeli odluke bazirane na potpunim informacijama i bili
spremni donositi samostalne odluke i u budućem razvoju karijere.
Posebnu pažnju treba obratiti na one učenike koji su:
- nadareni ali ne postižu uspjehe – savjetodavni rad
sa njima treba biti usmjeren na otkrivanje razloga zbog kojih nisu motivirani
za postizanje boljih rezultata
- emocionalno nadareni
- kreativni
ZAKLJUČAK
Nikad nije rano započeti razvijati sposobnosti deteta. U tom smislu zaključujemo
da su roditelji posebno bitni u razvoju nadarenog deteta, jer su primarni
faktori u životu deteta i dete, posebno u djetinjstvu, s njima provodi
najviše vremena. Istraživanja su pokazala da roditelji vrlo rano mogu
primijetiti da je njihovo dete drugačije u odnosu na prosječnu djecu.
Ovu snagu treba „iskoristiti” i pružiti roditeljima društvenu podršku
organiziranjem pedagoško-andragoške ustanove u kojoj bi mogli potražiti
odgovarajući savjet i dobiti potrebnu podršku, pomoć, informacije, iskustvo.
U sklopu ove ustanove bi se mogla organizirati škola za roditelje unutar
koje bi se organizirale i realizirale različite teme koje su u vezi sa
rastom, razvojem, odgojem dece i neka specifična pitanja u vezi sa nadarenom
decom.
Mnogo toga mogu napraviti i sami roditelji. Najznačajnije od svega jest
osigurati kvalitetu rane emocionalne veze (attachment), jer sretne i sigurne
bebe su mnogo upornije u pokušajima kad zadaće postaju sve složenije.
Osim toga, dobra emocionalna veza s nekom bliskom osobom utječe na cjelokupni
razvoj deteta, kako na intelektualno, tako i na socijalno, emocionalno,
tjelesno područje.
S obzirom na to da nadarena deca uče brže i lakše od prosječnog deteta,
potreban im je širi raspon aktivnosti od uobičajenog. Zbog toga je potrebno
osigurati prave poticaje, koji će biti raznoliki, ali koji će i ohrabrivati
učenje, osigurati adekvatne materijale za igru i učenje, pružiti djetetu
mogućnost da uči po modelu, te osigurati što više iskustava, vježbi, jer
je kvalitetno rano iskustvo presudno za kasniji razvoj visokih sposobnosti.
Svako dete zaslužuje posebnu brigu svojih roditelja, ali i društva, pa
tako i nadareno dete, koje je dete s posebnim potrebama zbog svojih iznadprosječnih
sposobnosti i specifičnih odgojno-obrazovnih (i svih drugih) potreba.
LITERATURA
http://forum.bihnet.ba/archive/index.php/t-34016.html
http://indigodeca.bloger.hr/post/novi--klinci/58500.aspx
http://www.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=33529
http://www.bistric.com/recenzija_2.html
http://www.bistric.com/svjetovi.html
http://www.mojakarijera.com/docs/mojakarijera_brocura_Nadarena_deca.html
http://www.nadarenost.net
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|