KVALITETA PARTNERSKIH ODNOSA I UTJECAJ NA RAZVOJ DJETETA
POIMANJE BRAČNE KVALITETE
U stručnoj se literaturi bračna kavaliteta, kao i mnoge sociološke i
sociophilološke varijable, definira na različite načine.
Sve različite pristupe i definicije bračne kvalitete možemo svrstati
3 skupine:
1. bračna kavaliteta kao zadovoljstvo u braku,
2. bračna kvaliteta kao međusobna prilagodba bračnih partnera
3. bračna kvaliteta kao partnerova procjena kvalitete bračnih odnosa
TEORIJE BRAČNE KVALITETE
Prema poznatim postavkama teoretičara Furmana (1984.) i Kelleama (1986.),
teorije bračne kvalitete i bračnih odnosa moraju zadovoljiti 3 bitna
kriterija:
1. velik broj zasebnih varijabli – predikatora koje iscrpno objašnjavaju
bračnu kvalitetu / bračne odnose
2. različite razine analize – od mikrorazine (specifični odnosi među partnerima)
do makrorazine (povezanost bračnih odnosa i sustava vrijednosti okoline).
3. Uvid u promjene u braku ili bračnoj kvaliteti koje nastaju kao posljedica
tijekom vremena.
Ako u tom smislu prihvatimo teoriju bračne kvalitete i
bračnih odnosa, možemo kao najistaknutije navesti 4 teorije: 1) Teoriju socijalne razmjene – u osnovi je to stara teorija
koji su razvili poznati socijalni psiholozi Thibaut i Kelley još 1959.
godine. Prema njihovu mišljenju socijalni i bračni odnosi mijenjaju se
u različitim razvojinim radobljima. Tri su elementa koja određuju taj
razvojni put : - privlačnost među partnerima, - barijere prema raskidu
partnerskih odnosa, - izvanpartnerska alternativna privlačenja.
2) Biheviorističku teoriju bračne kvalitete i barčnih odnosa
– kao i teorija socijalne razmijene i ova teorija nastala je na temelju
Thibaut-Kellayeva shvaćanja naravi socijalne dinamike među pojedincima
i među socijanim skupinama.
Ova teorija je usmjerena isključivo na interakciju bračnih partnera. Temeljna
joj je
predpostavka da bračni partneri pokazuju različite oblike ponašanja, osobito
u
razrješavanju problema i sukoba, od kojih neki za drugog partnera predstavljaju
nagradu ili, pak kaznu.
3) Teorija afektivne vrijednosti – ova teorija se bitno razlikuje
od ostalih teorija bračne kvalitete. Osnovna je pretpostavka te teorije
da priroda afektivne povezanosti između djeteta i roditelja u ranom razdoblju
socijalizacije određuju prirodu djetetovih budućih partnerskih odnosa
u njegovoj zreloj dobi.
4) Teorija bračne i obiteljske krize – 1949. godine Hill je postavio
pitanje zašto neki
brakovi i neke obitelji rješavaju probleme na zadovoljavajući način kad se
nađu u
kriznoj situaciji, a neki drugi nisu sposobni rješiti krizu, a kao posljedica
pojavljuju se
bitni problemi u bračnim i socijalnim odnosima.
Karbey i Bradbury 1995. godine
predložili su novi teorijski model kojim nastoje objasniti odernice bračne
i obiteljske kvalitete. Njihov se
model sastoji od nekoliko elemenata i ti su:
- trajna ranjivost bračnih partnera,
- stresni događaji,
- adaptivni procesi.
UTJECAJ BRAČNE KAVALITETE NA BRAČNE OBITELJSKE ODNOSE
Mali se broj teorija i istraživanja bavi problemom bračne kvalitete kao
nezavisne varijable, tj. pitanjem kako ona djeluje na ponašanje bračnih
partnera i njihove djece. Sve teorije i rezultate istraživanja toga
problema možemo svrstati u nekoliko skupina i to prema zavisnoj varijabli.
U tom smislu postoje istraživanja u kojima se pokušalo utvrditi kako
bračna kvaliteta djeluje na:
1. Životno zadovoljstvo bračnih partnera
2. Fizičko i psihičko zdravlje partnera
3. Stabilnost braka
4. Emotivni razvoj djece.
DIMENZIJE OBITELJSKIH ODNOSA KAO PREDIKATORI VRŠNJAČKIM ODNOSIMA
DJECE ŠKOLSKE DOBI
Kvaliteta odnosa s roditeljima povezana je sa slikom o sebi koja dalje
utječe na uspješnu integraciju djeteta u svijet vršnjaka. Slika o sebi
uključuje opće i socijalno samopoštovanje. Rezultati upućuju na zaključak
da je prihvaćanje od oca prediktivno za kvalitetu odnosa u dijadi i za
odbijanje od vršnjaka.
Pozitivna slika o sebi i toplo roditeljstvo u kojem vlada potpora povezani
su s kvalitetom vršnjačkih odnosa.
Roditelji i vršnjaci su dva socijalna svijeta koja zasigurno imaju značajnu
ulogu u razvoju djeteta. Međutim , postavlja se pitanje utječu li na neki
način prva socijalna iskustva koja djete stječe u obitelji na njegovu
socijalnu interakciju s vršnjacima.
Upravo kvaliteta rane vezanosti djeteta uz majku određuje razvoj socijalnih
vještina koje dijete rabi u interakciji s vršnjacima.
Lamb i Nash (1989.) navode 4 modela koji pokušavaju objasniit povezanost
odnosa dijete-roditelj i dijete-dijete:
Prvi model – model vezanosti naglašava važnost socijabilnosti
koju dijete razvija u kontaktu s majkom. Forma socijalnih odnosa koju
dijete stječe u najranijoj dobi pretpostavka je formi socijalnih odnosa
koju će ono rabiti u izvanobiteljskom okreženju.
Drugi model – dvosmjerni model govori o dvosmjernom utjecaju odnosa dijete-vršnjak
i odnos dijete majka. Interakcija djeteta s majkom utječe na interakciju
djeteta s vršnjacima, ali i obrnuto.
Treći model –
model tempramenta govori o urođenim predispozicijama za veću ili socijabilnost
koju dijete pokazuje u interakciji s socijalnom
okolinom.
Četvrti model –
model socijalne mreže govori o sasvim različitim mehanizmima na kojima
se temelji interakcija u obitelji i interakcija
s vršnjacima.
Specifični obrasci ponašanja stječu se u interakciji sa specifičnim
socijalnim čimbeniicma, čineći tako struturalnu razliku između odnosa
u obitelji i odnosa
s vršnjacima.
Brojna istraživanja potvrđuju pretpostavku da su socijalne
vještine koje dijete rabi u interakciji s vršnjacima derivat socijalnih
odnosa u obitelji.
Djeca koja s majkom ostvaruju odnos sigurne vezanosti pribranija su i
manje uznemirena u vršnjačkim skupinama od djece koja se u odnosu majkom
osjećaju nesigurnom.
Važno je naglasti da su specifični oblici interakcije,
i to s oba roditelja, različito povezani s različitim dimenzijama vršnjačkih
odnosa.
Prihvaćanje od oca kao mehanizam interakcije pozitivno je povezano
s procjenom kvalitete odnosa s najboljim prijateljima. STILOVI RODITELJSTVA
Dva su stila roditeljstva:
1. Autoritativno –
demokratičan je odgoji stil povezan s popularnošću djeteta u skupini,
dok je
2. Autoritarno –
restriktivan odgojni stil povezan s odbačenošću djeteta od skupine
vršnjaka. Djeca koja su odbačena od majke u odnosima s braćom
i sestrama pokazuju veću agresivnost , jednako kao i u interakciji
s vršnjacima.
Roditeljsko prihvaćanje i odbijanje povezano je s problemima u ponašanju,
slikom o sebi, lošim školskim postignućima, nesigurnošću...
Značajna je
uloga roditeljske topline, prihvaćanje i vezanosti za psihološke zdravlje
djeteta. Emocionala potpora koju dijete osjeća
u obiteljskom okruženju rezultira njgovim osjećajem vlastite vrijednosti.
Samopercepcija djeteta ovisi o prihvaćenosti od roditelja.
Prihvaćanje i potpora koju roditelji pružaju djetetu potiču
dijete na slobodno istraživanje vlastitih ograničenja i otkrivanja kompletnostii
koje ima značajnu ulogu u razvoju slike o sebi.
Deković i Meeus (1997.)
predlažu model čija je pretpostavka da je slika o sebi mogući medijator
u objašnjavanju veza između odnosa
u obitelji i djetetova odnosa s vršnjacima.
KVALITETA OBITELJSKE INTERAKCIJE
Mjerena je uz pomoć skale obiteljske interakcije. Ova skala ispituje
prihvaćanje i odbijanje od oba roditelja. Skala se sastoji od skale
prihvaćanja i odbijanja od oca i majke.
Prihvaćanje od roditelja opisano je razumijevanjem, davanjem... pr.”Mojim
roditeljima mogu se obratiti za pomoć uvijek kad mi je teško”
Skala odbijanja opisana je zanemarivanjem, kažnjavanjem i grubošću. pr.
“Mojim roditeljima nije važno kako se ja osijećam”.
STRUKTURA OBITELJI I KVALITETA RODITELJSTVA
Samohrano roditeljstvo smatra se činiteljem rizika za probleme prilagodbe
djeteta jer je povezano s procesima u obitelji.
Istraživanja pokazuju da su samohrani
roditelji, za razliku od roditelja u braku, pod većim rizikom da će
doživjeti veći ekonomski pritisak i slabiju psihološku i tjelesnu dobrobit.
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
SEMINARSKI
RAD
|