G.A.KELLY
KOGNITIVNA TEORIJA LICNOSTI

Na tragu filozofske škole pragmatizma javlja se novi pristup tumacenju licnosti koji zapocinje Kelly. Njegova teorija osobnih konstrukata razvija se kao individualisticki pristup osobi, te pokazuje znacajan uspjeh u psihoterapiji (Butt, 2001). Svoje nalaze i mišljenja Kelly iznosi u svojoj knjizi Psihologija osobnih konstrukata objavljenoj 1955.
Ona se vecinom temelji na pretpostavci da bi za klinicare temeljni izvor podataka trebale biti unutarnje reprezentacije koje pojedinci razvijaju da bi objasnili vlastita iskustva i situacije s kojima se susrecu (Jankowicz,1987). Za razliku od tada aktualnih pravaca biheviorizma i psihoanalize, koje su smatrale da ljudsko ponašanje u odredjenoj situaciji odredjuju potrebe (bilo internalne ili eksternalne), Kelly polazi od toga da ljudi kao znanstvenici razvijaju vlastite teorije,vrše eksperimente i planiraju buduce poteze u svjetlu vlastitog uspjeha ili neuspjeha.
Covjek ne koristi znanstvene metode, ali postupa na nacin na koji postupa znanstvenik. On opaža dogadjaje, razlike i slicnosti medju njima, i na osnovi toga stvara personalne konstrukte da bi uz pomoc njih mogao srediti svoje doživljaje. Po tim konstruktima svaki je pojedinac jedinstvena licnost i razlicit od svih ostalih.
“Nacin na koji ljudi razvijaju, proširuju i zašticuju vlastite konstrukte slicni su onima
znanstvenika koji razvija i testira formalne teorije.”- Kelly

Filozofska pozicija Kellyjeve teorije je konstruktivni alternativizam, prema kojemu se objektivna realnost ili apsolutna istina se ne mogu utvrditi. Da bi se dogadjaji shvatili, potrebno je da se oni konstruiraju. Prema Kellyjevoj koncepciji znanosti znanstvenu teoriju cine pokusne formulacije kojima je svrha da povežu brojne i razlicite podatke, te kod svake teorije treba razlikovati njezino podrucje i žarište pogodnosti.
Podrucje pogodnosti teorije odnosi se na granice fenomena koje ta teorija pokriva, dok žarište pogodnosti cine tocke unutar granice te teorije u kojima ona najbolje funkcionira.

“Dobra psihološka teorija ima odgovarajuce podrucje i fokus pogodnosti. ona treba biti
plodna u produciranju novih ideja, generiranju hipoteza, provociranju eksperimentiranja i
ohrabrivanju inventivnosti”- Kelly

Kellyjeva koncepcija znanosti imala je važne implikacije za suvremenu psihologiju, te su najznacajnije :

1. Diferenciranje fizioloških i psiholoških cinjenica – prema Kellyju cinjenice ne postoje, postoje samo psihološke i fiziloške konstrukcije istih ili razlicitih fenomena

2. Operacionalizam - u krajnosti bi znacio da se teoretske tvrdnje ne mogu postaviti ako nisu opipljive, što bi dovelo do reduciranja pojmova na stvari (a ne reprezentacije), a taj proces bi rezultirao svo.enjem psihologa na tehnicara a ne znanstvenika

3. Klinicka metoda je najkorisnija

LICNOST

Kako navodi Fulgosi, Kelly u svojim radovima ne spominje eksplicito definiciju licnosti, no najbliže tome je tvrdnja da je licnost ''naša apstrakcija aktivnosti neke osobe i naša naknadna generalizacija te apstrakcija na sva pitanja njegovih odnosa s drugim osobama, poznatim i nepoznatim, kao i na sve drugo što može izgledati vrlo znacajnim''. Iz toga proizlazi da licnost nije nešto što postoji kao zaseban entitet koji se može otkriti sam po sebi, vec licnosti nije ništa drugo nego sustav konstrukata te osobe.
Kellyjeva kognitivna teorija licnosti naglašava važnost nacina i razlika koje postoje medju ljudima u percipiranju okoline, kao i razlike i važnost u obradi podražaja i informacija koje pojedincu pristižu iz okoline koja je pod utjecajem su vec otprije postojecih kognitivnih struktura.

STRUKTURA LICNOSTI

Srž Kellyjeve teorije licnosti cini dakle nacin na koji svaki pojedinac percipira i interpretira svijet oko sebe, a kao kljucni pojam navodi se pojam konstrukta.

“Covjek gleda svoj svijet kroz prozirne obrasce ili kalupe koje sam stvara, a onda ih
prilago.uje realitetima od kojih se svijet sastoji. To prilago.avanje nije uvijek najbolje.
Ipak, bez takvih obrazaca svijet izgleda tako neizdeferincirano homogen da covjek nije u
mogucnosti da u njemu prona.e smisao“ - Kelly

Te prozirne obrasce Kelly naziva osobnim konstruktima koji predstavljaju neku vrstu mišljenja ili misli kojima pojedinac popracuje i interpretira svoje osobno iskustvo i stvara svoj subjektivni svijet. U skladu s time ne postoji dvoje ljudi koji bi iste dogadjaje interpretirali na jednak nacin jer svaki pojedinac raspolaže vlastitim skladištima najrazlicitijih konstrukata i interpretacija te filtrira realnost kroz svoje osobne konstrukte da bi svijet oko sebe razumio na jedan konzistentan nacin (Fulgosi,1981).
Proces nastajanja konstrukata u vremenu Kelly naziva procesom konstruiranja. Taj proces zapocinje onda kada pojedinac zapazi neki dogadjaj i pokušaka ga interpretirati. Kasnije, u toku iskustva, pojedinac opaža i prepoznaje jedan obrazac ili ponavljanje svog iskustva te konacno, vlastitom iskustvu pocinje pridavati odredjeno znacenje i obrazac tumacenja. Kelly smatra da bi iskustvo bez osobnih konstrukata bilo neinterpretabilno, nesustavno, nekonzistentno i besmisleno, te da su konstrukti osnova na kojoj ocekujemo i interpretiramo buduce dogadjaje. Prema Kellyju, ocekivanje je u formi hipoteza (pojedinac ocekuje da ce njegov konstrukt dobro anticipirati neki buduci dogadjaj) koje se
podvrgavaju testiranju - ako konstrukt dovodi do ispravnih predvidjanja on pomaže pojedincu da anticipira buduce dogadjaje te se zadržava, a ukoliko buduci dogadjaji ne potvrde njegovo ocekivanje, dolazi do revizije konstrukta ili do njegove potpune eliminacije(Fulgosi,1981).
Kelly smatra da je mišljenje takvo da percipira ili interpretira iskustvo kao crnobijelo, bez sivih nijansi, te su stoga i bipolarnog karaktera, tj. do formiranja konstrukata dovode kognitivni procesi opažanja slicnosti i razlika. Zbog toga Kelly smatra da su za formiranje jednog konstrukta uvijek potreba najmanje tri elemnta - 2 od 3 moraju biti percipirani kao medjusobno po necemu slicni, a treci mora biti percipiran kao razlicit od njih (Fulgosi,1981).

Osobni konstrukti imaju osobine koje Kelly naziva formalnim osobinama, a cine ih podrucje primjene, fokus primjene te propusnost. Podrucje primjene odnosi se na sve dogadjaje na koje se konstrukt može primjeniti dok se fokus primjene se odnosi na ono podrucje u kojem je takav konstrukt najkorisniji za tumacanje dogadjaja. Propusnost odnosi na to dopušta li konstrukt da novi elementi ulaze u njihove podrucje primjene, te tako razlikujemo propusne (oni konstrukti koji dopuštaju da novi elementi ulaze u njihovo podrucje primjenjivosti) i nepropusne (oni konstrukti kod kojih nije moguce uvodjenje novih elemenata u njihovo podrucje primjenjivosti) konstrukte (Fulgosi,1981).
Ovisno o tome koliko neki konstrukt ima kontrole nad svojim elementima, Kelly razlikuje 3 tipa konstrukata :

1. preventivni – imaju maksimalni stupanj kontrole
- preventivni nacin mišljenja predstavlja na zabranjivanje prava na promjenu, prava na reinterpretaciju drugog i nemogucnost da se neki dio iskustva ili neki doživljaji vide i u drugom svjetlu od onog koji je uobicajen

2. konstelatorni – dopuštaju svojim elementima da istovremeno pripadaju razlicitim okvirima - broj takvih okvira je fiksan, ako je element clan nekog drugog konstrukta, tada su odmah fiksirani i drugi elementi tog konstrukta. Takvi konstrukti su karakteristicni za stereotipno mišljenje

3. propozicijski – omogucuje da pojedinac koji ima takve konstruke bude otvoren novim iskustvima, lako mijenjanje pogleda i shvacanja.

DINAMIKA LICNOSTI

Procesi u licnosti odvijaju se u skladu s osnovnim postulatom i 11 poucaka Kellyjeve teorije. Osnovni postulat glasi : “procesi u licnosti su psihološki kanalizirani relativno stabilnim nacinima na koji ta licnost anticipira dogadjaje“. Kellyjev psihološki sustav ima primjenu na ponašanje, koje je relativno stabilno jer je usmjereno na anticipaciju dogadjaja, a stabilnost se postiže nacinima anticipacije, tj. konstruktima.
Prema Kellyju svaki pojedinac stvara vlastite nacine na koje anticipira buduce dogadjaje i time usmjeruje procese u vlastitoj licnosti. U vezi s postulatom je i 11 poucaka koji pobliže opisuju procese i promjene koje se dogadjaju u licnosti:

1. poucak o konstruiranju - svaka osoba anticipira dogadjaj tako da konstruira njegove replikacije (ponavljanja)
Prema Kellyju konstruirati neki dogadjaj znaci interpretirati ga, a postavljanjem takve interpretacije pojedinac je u mogucnosti da predvidja dogadjaje koji se još nisu desili.
Konstrukti se stvaraju na osnovi percipiranja slicnosti i razlika medju dogadjajima i svaki konstrukt mora specificirati i slicnost i razliku ili konstrast.

2. poucak o individualnosti - licnosti se razlikuju jedna od druge po nacinu kako interpretiraju ili konstruiraju dogadjaje
Za Kellyja ne postoje dva jednaka covjeka, vec svaki pojedinac interpretira dogadjaje na svoj nacin. Ljudi se medjusobno ne slažu zbog toga što svaki od njih djeluje na osnovi razlicitih sustava konstrukata ili interpretacija – ne samo da se ne slažu medjusobno, oni cak ni ne govore i ne mogu govoriti o istim stvarima iako misle i žive u uvjerenju da to mogu i da to cine, smatra Kelly.

3. poucak o dihotomiji - sustav konstrukata neke licnosti sastoji se od jednog konacnog broja dihotomih sustava
Ovaj poucak govori da su konstrukti bipolarni i dihotomni po svojoj prirodi, te da svaki dogadjaj koji se interpretira takvim bipolarnim ili dihotomnim konstruktom mora biti postavljen na jedan pol tog konstrukta ili njime obilježen – takav pol naziva se emergentnim polom, dok se drugi pol, koji nije primjenjen, naziva implicitnim polom.

4. poucak o podrucju primjene konstrukta -neki konstrukt pogodan je za anticipaciju samo jednog konacnog broja dogadaja
Pojedinac ne može doživjeti ono za što nema pripremljenih konstrukata ili interpretacija, pa ih zbog toga ne može interpretirati.

5. poucak o organizaciji - u svrhu anticipacije dogadjaja svaka osoba stvara jedan sustav konstrukata kojim su odredjeni ordinalni odnosi medju konstruktima
Organizacija licnosti je za Kellyja organizacija tih konstrukata, te se ljudi ne razlikuju medjusobno samo u konstruktima kojima raspolažu, vec i nacinom na koji su ti konstrukti organizirani kod svakog pojedinca. Unutar jedne licnosti konstrukti su organizirani na hijerarhijski nacin, a položaj svakog pojedinacnog konstrukta u hijerarhiji, kao i vrijednost organizacije i mjerilo uspješnosti te organizacije konstrukata, odredjuje njegova efikasnost u predvidjanju. Drugim rijecima, višlju razinu u hijerarhiji imaju oni konstrukti koji omogucuju bolje predvidjanje.

6. poucak o izboru - pojedinac odabire za sebe onu alternativu u nekom dihotomiziranom konstruktu s kojom pretpostavlja da ce ostavariti vecu elaboraciju svog sustava
Ovaj poucak odredjuje koji ce pol nekog konstrukta biti korišten za interpretaciju, a elaboracija sustava konstrukata ostvaruje se na 2 nacina : definicijom i ekstenzijom.

Definicija povecava preciznost konstrukta, a time i njegovu efikasnost u predvidjanju. U strategiji gdje pojedinac nastoji povecati preciznost nekog konstrukta, on za interpretaciju dogadjaja koristi onaj pol konstrukta koji se u prošlosti cešce pokazivao kao tocan i dovodio do tocnih predvidjanja. Dakle, pojedinac ce koristiti onaj pol koji ima vecu ocekivanu vjerojatnost da bude adekvatan za interpretaciju.
Ekstenzija nekog konstrukta znaci povecanje podrucja njegove primjenjivosti. U strategiji u kojoj se želi proširenje ili ekspanzija nekog konstrukta, odabire se ona alternativa koja ima vecu vjerojatnost da ukljuci i neki novi dogadjaj. U strategiji ekstenzije vjerojatnost tocne interpretacije je manja nego u strategiji definiranja, medjutim, ako se predvidjanje pokaže tocnim, onda je podrucje primjene nekog konstrukta prošireno.
Kelly ne govori o tome kada ce se koristiti jedna a kada druga strategija elaboracije, no Fulgosi (1981) navodi kako se može pretpostaviti da ce se u situaciji kad se neki konstrukt pokazuje efikasnim za predvidjanje postojati tendencija da se koristi strategija ekstenzije, a u situaciji kad je neki konstrukt slab u anticipaciji buducih dogadjaja postojat ce tendencija korištenja strategije definiranja (redifiniranje) konstrukta.

7. poucak o iskustvu - sustav konstrukata neke licnosti mijenja se u skladu s uspjehom s kojim on konstruira ponavljanje dogadjaja
Sustav konstrukata predstavlja sustav hipoteza o svijetu koje je pojedinac stvorio i koje se neprekidno provjeravaju na osnovi iskustva – oni konstrukti za koje se utvrdi da su korisni bivaju zadržani, a drugi odbacani ili revidirani. Prema Kellyju iskustvo neke osobe predstavlja rekonstrukciju necijeg života koja se zasniva na revizijama konstrukata te osobe kako se one dogadjaju pod utjecajem zbivanja. Drugim rijecima, ako neki niz dogadjaja ne utjece na sustav konstrukata, onda to ne cini iskustvo tog pojedinca.

8. poucak o primjenjivosti konstrukta - varijacije u sustavu konstrukata neke osobe ogranicene su propusnošcu konstrukata unutar cijeg podrucja primjene te varijacije leže
Ovaj poucak odredjuje uvjete u kojima se dogadjaju promjene u nekom sustavu konstrukata. Propusnost znaci primjenjivost konstrukta na interpretaciju novih zbivanja.
Što je propusnost veca, to su vece promjene koje se u takvom konstruktu ili sustavu takvih konstrukata mogu dogadjati. Kako navodi Fulgosi (1981), ovaj poucak implicira da mora postojati još i konstrukt o promjeni da bi do te promjene došlo, tj. osoba bi trebala biti sposobna ne samo da konstruira ili interpretira nove dogadjaje i da rekonstruira stare, vec mora biti sposobna i da konstruira i samu promjenu.

9. poucak o zajedništvu i slicnosti - onoliko koliko neka osoba konstrukcije iskustva koje su slicne konstrukcijama druge osobe, toliko su i njeni psihicki procesi slicni drugoj osobi
Slicnosti medju ljudima temelje se na slicnostima u interpretiranju i konstruiranju dogadjaja. Dva pojedinca ponašati ce se slicno u istoj situaciji ako tu situaciju konstruiraju ili interpretiraju na slican nacin ili slicnim konstruktima, a sama slicnost proizlazi iz toga što pojedini dogadjaji za dva pojedinca imaju slicno psihološko znacenje.

10. poucak o socijalnosti - netko može igrati neku ulogu u socijalnom procesu u koji je ukljucena neka osoba u tolikoj mjeri u kolikoj može konstruirati interpretativne procese te druge osobe
Kelly smatra da bi postojao socijalni odnos izmedju dvije osobe, jedna od njih, ili obje, moraju imati odredjeni uvid ili razumijevanje o tome kako druga osoba misli ili shvaca dogadjaje. To znaci da treba postojati sposobnost konstruiranja sustava konstrukcija drugog. Prema Kellyju socijalni procesi postoje tek onda kad je jedna osoba sposbna razumijeti psihološke procese druge i u mogucnosti da predvidja i razumije sadašnje i buduce ponašanje drugoga. Za Kellyja uloga znaci “obrazac ponašanja ili ponašanje koje proizlazi iz necijeg razumijevanja kako drugi, koji su s njim povezani u njegovom zadatku, misle“. One uloge oje pojedinac vrlo cesto igra i koje su kod njega pravilo nazivaju se sržnim ulogama - one imaju posebno znacenje za pojedinca, jer one predstavljaju “onaj dio strukture uloga pomocu kojih ta osoba održava sebe kao jedno integralno bice“, a gubitak te uloge znaci vrlo cesto i gubitak integralnosti te osobe.

11. poucak o fragmentiranju - pojedinac može sukcesivno upotrebljavati razlicite podsustave konstrukata koji su medjusobno inkopatibilni
Prema Kellyju korištenje inkopatibilnih podsustava konstrukata može postojati samo u sukcesiji, ne istovremeno, i smatra da bi takva istovremenost mogla dovesti do poremecaja u ponašanju.

C-S-K MODEL

Model kojim Kelly opisuje proces pretvaranja kognicije i spoznaje u akciju naziva se cirkumspekcija – sužavanje – kontrola. Prema C-S-K modelu proces pretvaranja kognicije u akciju zapocinje stvaranjem konstrukata, a završava otvorenim ponašanjem.

Faze :

1. faza cirkumspekcije - u ovoj fazi pojedinac razmatra veci broj razlicitih konstrukata u odnosu na neku situaciju, tj. razmatra razlicite mogucnosti s kojima se suocava

2. faza sužavanja - pojedinac smanjuje broj alternativnih konstrukata/hipoteza, po mogucnosti na jednu, koja mu se cini najadekvatnijom za uoceni problem ili odredjenu situaciju

3. faza kontrole - pojedinac se odlucuje za odredjeni nacin postupanja Kelly smatra kako se ciklus može ponavljati i obicno je potrebno nekoliko ciklusa prije poduzimanja akcije, te u skladu s modelom tvrdi da pojedinac u svojoj aktivnosti ne traži potrkreljenje ili izbjegavanje neugode, on jedino traži provjeru za svoj sustav konstrukata.

REP TEST

Pri procjenjivanju licnosti, ako se licnost sastoji od osobnih konstrukata, onda je za procjenjivanje potrebno upoznati ili izmjeriti osobne konstrukte. Tu se, kako navodi Fulgosi (1981), javljaju odredjeni problemi. Iako osobni konstrukti determiniraju necije ponašanje, zbog toga što isto ponašanje može u svojoj osnovi imati vrlo razlicite sustave konstrukata,iz samog ponašanja koje se lako može promatrati i objektivno registrirati nije moguce donositi zakljucke o necijim osobnim konstruktima. Drugi nacin na koji bi se neciji konstrukti mogli utvrditi bio bi da se pojedinca direktno pita, no problem predstavlja što se konstrukti cesto ne mogu izraziti rijecima. Zbog toga je Kelly stvorio Role Construct Repertoary (REP) test. Testiranje se odvija na nacin da se ispitaniku najprije prezentira lista uloga koja sadrži definicije 20 do 30 uloga osoba koje su od važnosti za tog ispitanika. Za svaku ulogu ispitanik treba napisati odredjene osobe koje najbolje odgovaraju definiciji, i te osobe se nazivaju figure. Zatim ispitivac prezentira ispitaniku tri od navedenih figura i traži od ispitanika da kaže koje su dvje od njih tri
medjusobno slicne po nekom važnom aspektu a razlicite od trece. Na taj nacin se ispitaniku prezentira 20 do 30 trijada figura i uvijek se traži da diferencira i kategorizira te osobe, a na osnovi sadržaja verbalnih izjava ispitanika, ispitivac formulira hipoteze o tome kako pacijent percipira i konstruira znacenje osobe iz svog života(Fulgosi,1981).
Neka kasnija istraživanja (Adams-Webber,1970; Cromwell i Caldwell,1962; Isaacson i Landfield,1965; Landfield,1965; svi prema Watson i Watts,2001) pokazala su da ispitanici procjenjuju osobne konstrukte kao smislenije self-deskritpore u odnosu na konstrukte iz drugih izvora, ukljucujuci i konvencionalne konstrukte, koji imaju generalnu primjenu. Watson i Watts (2001), na temelju Kellyjevih (1955) i Shlienovih
(1963) postulata o individualnosti, hipotetiziraju da su mjere self-koncepata koje koriste osobne konstruke bolji prediktori afekata i ponašanja od mjera koje koriste konvencionalne konstrukte.

ZAKLJUCAK

U današnje vrijeme važnost Kellyeve teorije osobnih konstrukata je uglavnom zanemarena, psihologiju osobnih konstrukata prakticira samo mali broj klinicara.
Ipak,ona pocinje dolaziti do izražaja u industrijskoj i organizacijskoj psihologiji. Možda se taj novootkriveni interes krije u tome što je za psihologa bitno da govori jezikom zaposlenika,a ne jezikom psihološke struke. A psihologija osobnih konstrukata se dobro nosi sa otkrivanjem sadržaja, a ne strukture. Dakle, otkriva nam što pojedinac ima za reci o odredjenom problemu ili kako on/ona vidi odredjeni set fenomena ili dogadjaja. Time nam je Kelly omogucio dvosmjernu komunikaciju terapeuta i klijenta koja nam otkriva jedan lakši nacin razumijevanja pojedinaca.

LITERATURA

Butt, T. (2001). Social action and personal constructs.Theory and psychology, 11,1, 75-95
Fulgosi, A. (1981). Psihologija licnosti. Zagreb: Školska knjiga
Jankowicz, A.D. (1987). Whatever became of George Kelly?Applications and
implications. American Psychologist, 42,5, 481-487
Watson, N. i Watts Jr., R.H. (2001). The predictive strenght of personal constructs versus
conventional constructs : self-image disparity and neuroticism.Journal of personality, 69,

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD