OSTALI SEMINARSKI RADOVI
- PRAVO - |
|
|
|
ŽALBA
Prema Zakonu o prekršajima Republike Srpske Član 1. “prekršaji predstavljaju
kršenje javnog poretka ili propisa o ekonomskom i finansijskom poslovanju
utvrđeno zakonom ili drugim propisima, za koje su određena obilježja i
za koje su propisane sankcije“ .
Prekršaj je dakle nedopušteno ponašanje fizičkih ili pravnih lica za koje
je propisana kaznena sankcija, a zadatak prekršajnog prava je zaštita
društva od nedopuštenih ponašanja.
Država pruža prekršajnopravnu zaštitu zaštićenim dobrima kao što su život,
tijelo, čast, imovina i ostale interese građana, pošto se vršenjem prekršaja
remeti uobičajeni tok života i odnosi u ljudskoj zajednici, da bi se obezbijedili
uslovi za nesmetano odvijanje društvenih odnosa, propisjuju se prekršaji
Prekršajni postupak predstavlja zakonom regulisani postupak koji se vodi
povodom izvršenog prekršaja, a u kojem prekršajno- procesni subjekti preduzimaju
određene prekršajnoprocesne radnje i zasnivaju određene prekršajno- procesne
odnose s ciljem donošenja pravilne i zakonite odluke od strane nadležnog
suda o određenoj prekršajnoj stvari.
Prekršajni postupak u prekršajnom procesnom zakonodavstvu Republike Srpske
ima nekoliko faza, a regulisan je odredbama Zakona o prekršajima, ali
i odredbama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske. Osnovna faza
prekršajnog postupka je prvostepeni prekršajni postupak, a druga faza
odnosi se na postupak po pravnim lijekovima.
Prekršajni postupak se pokreće i vodi izdavanjem prekršajnog naloga ili
podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Nakon dokaznog
postupka prekršajni postupak se završava donošenjem rješenja o prekršaju.
Donošenje rješenja o prekršaju predstavlja završnu fazu prvostepenog prekršajnog
postupka, u kojoj se donesenim rješenjem utvrđuje da li je učinjen prekršaj,
ko je učinilac prekršaja i da li postoje okolnosti koje isključuju njegovu
odgovornost ili kažnjivost. U slučaju da su ispunjeni svi navedeni uslovi
učiniocu se izriče odgovarajuća prekršajna sankcija. Rješenje o prekršaju
zasniva se na dokazima izvedenim u postupku, te o činjenicama koje su
na osnovu tih dokaza utvrđene.
Sud donosi i usmeno objavljuje rješenje na kraju usmenog pretresa, odnosno
njegovog donošenja. Saopštavanje, odnosno objavljivanje rješenja se vrši
usmeno i javno svim zainteresovanim prisutnim licima, uz obavezan uslov
da je okrivljeni prisutan. Kada se rješenje o prekršaju izradi u pismenoj
formi, ono se obavezno dostavlja okrivnljenom, ovlašćenom organu, odnosno
podnosiocu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i oštećenom.
1. Žalba
U prekršajnom postupku ovlašćena lica mogu koristiti redovne i vanredne
pravne lijekove ( redovna i vanredna pravna sredstva ). Pravni lijekovi
su sredstvo za ispravljanje grešaka koje su moguće i u najsavršenijim
procesnim odredbama i sudskim postupcima.
Postojanje pravnih lijekova upućuje prvostepene, odnosno osnovne sudove
na kvalitetniji rad i postupanje, jer kontrolom pravilnosti njihove odluke
postoji mogućnost kontrole njihovog rada od strane viših , odnosno okružnih
sudova.
Redovni pravni lijekovi su pravna sredstva koja koriste ovlašćena lica
s ciljem pobijanja prvostepenih rješenja koja jos nisu postala pravosnažna
i koji su devolutivni i po pravilu imaju suspenzivno dejstvo.
U prekršajnom postupku postoji samo jedan redovni pravni lijek – žalba.
Žalba je redovan, potpun i devolutivan pravni lijek sa suspenzivnim dejstvom,
protiv rješenja o prekršaju koje je donijeto u prvom stepenu.
Žalbu mogu izjaviti okrivljeni i podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog
postupka. U korist okrivljenog žalbu mogu da izjave i njegov branilac,
bračni drug odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u prvoj liniji, zakonski
zastupnik, usvojilac i usvojenik, ali ne protiv volje okrivljenog. Pravo
na izjavljivanje žalbe na rješenje o prekršaju ima i oštećeni, ali samo
u pogledu imovinskopravnog zahtjeva.1 Za pravno lice žalbu mogu da izjave
predstavnik ili zastupnik. Ukoliko je rješenjem o prekršaju izrečena zaštitna
mjera oduzimanja predmeta, a okrivljeni nije vlasnik predmeta, žalbu u
odnosu na odluku o toj mjeri može da izjavi i vlasnik oduzete stvari.
Subjekti prava na izjavljivanje žalbe disponiraju tim pravom, a to znači
da sami odlučuju o tome da li će žalbu izjaviti, da li će se odreći prava
na žalbu, kao i da li će odustati od već izjavljene žalbe. Treba istaći
da se okrivljeni može odreći prava na žalbu u pravilu, nakon što mu je
rješenje o prekršaju dostavljeno u pisanom otpravku, dok se ovlašćeni
organ i oštećeni mogu odreći prava na žalbu od časa objavljivanja odluke
pa do isteka roka za izjavljivanje žalbe.
Okrivljeni sve do donošenja odluke drugostepenog suda može odustati od
već izjavljene žalbe, kao i ovlašćeni organ. Kad su u pitanju odricanja
ili odustajanja od žalbe, treba naglasiti da ti akti moraju biti izričiti,
kao i sam pravni lijek, tj. moraju biti dati u pisanoj formi ili usmeno
na zapisnik. Žalba izjavljena poslije odricanja, odnosno odustanka, odbacuje
se kao nedopuštena, a odricanje i odustajanje od žalbe se ne može opozvati.
1.1 Osnovi žalbe
Žalba je pravni lijek kojim se napada prvostepeno rješenje o prekršaju
zbog stvarnih i pravnih nedostataka sa prijedlogom da instanciono viši
sud u postupku po žalbi preinači ili ukine prvostepeno rješenje o prekršaju.
Žalba je i izraz ustavnog načela o višestepenosti, a najmanje dvostepenosti
postupka, pri čemu se ona pojavljuje i kao uslov bez koga se ne može preispitati
prvostepena odluka, odnosno rješenje, jer se preispitivanje prvostepenog
rješenja o prekršaju vrši po incijativi ovlašćenih procesnih subjekata,
odnosno podnosilaca žalbe ili žalilaca, a ne po službenoj dužnosti. Postupak
po žalbi je zbog toga fakultativan.
Osnov žalbe predstavlja vrstu nedostataka zbog kojih se ona može izjaviti,
tj. opšte ime za grupu nedostataka iste prirode. Osnov žalbe treba razlikovati
od razloga žalbe koji označavaju konkretne nedostatke u okviru određenog
osnova. Rješenje o prekršaju može se žalbom pobijati :
1) zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka;
2) zbog povrede materijalnog propisa o prekršaju;
3) zbog odluke o prekršajnim sankcijama;
4) zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi;
5) zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka i
6) zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
Podnosilac žalbe se može pozvati na sve žalbene osnove, na neke od njih,
ili samo na jedan osnov, ali mora učiniti konkretizaciju makar jednog
osnova. Pored navođenja osnov, podnosilac žalbe navodi i razlog žalbe,
tj. konkretni nedostatak rješenja.
Obrazloženje žalbe je konkretizacija razloga žalbe, iz kojih treba da
se vidi zbog čega je podnosilac žalbe nezadovoljan i čemu se sastoje nepravilnosti
u napadnutom rješenju.
Žalba treba da sadrži i prijedlog da se pobijano rješenje potpuno ili
djelimično ukine ili preinači, što zavisi od podnosioca žalbe. I sam podnosilac
žalbe može u žalbi iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze, ali
je dužan i da navede razloge zašto ih ranije nije iznio, odnosno zašsto
ih nije iznio tokom postupka. U žalbi je žalilac, pored novih činjenica
i novih dokaza, dužan navesti i činjenice kojima će se oni dokazati. Propisivanje
ove obaveze ima za cilj da se izbjegne eventualna zloupotreba procesnog
odugovlaćenja u vezi sa novim dokazima.
Bitne povrede odredaba prekršajnog postupka jesu one povrede propisa prekrsajnog
procesnog prava koje su učinjene tokom posutpka, a koje su bitno uticale
na zakonitost i pravilnost prvostepenog rješenja. Bitne povrede odredaba
prekršajnog postupka postoje u sledećim slučajevima:
1. ako je rješenje o prekršaju donio sudija koji se morao izuzeti
ili je bio izuzet od vođenja prekršajnog postupka ( ako je rješenje o
prekršau donio sudija koji u konkretnoj prekršajnoj stvari nije mogao
vršiti sudijsku dužnost )
2. ako je okrivljenom uskraceno bilo koje pravo određeno u članu 6. Zakona
o prekršaju Republike Srpske
3.ako sud nije bio stvarno nadležan da rješava u toj stvari
4.ako su prekršajni nalog ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka
bili podneseniod strane neovlašćenog oragana
5. ako u cijelosti nije odlučeno o prekršajnom nalogu ili zahtjevu za
pokretanje prekršajnog postupka, ili ako je odlučeno mimo tog zahtjeva.
Sud mora svojim rješenjem odlučiti o svakom prekršaju, te o troškovima
prekršajnog postupka i naknadi štete, navedenim u prekršajnom nalogu ili
zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, te o drugim istaknuti prijedlozima.
Sud ne smije odluciti o prekrsajima koji nisu činjenično opisani u prekršajnom
nalogu ili zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka ili naknadnoj njihovoj
izmjeni oli dopuni od izdavaoca, odnosno podnosioca. Sve odluke suda moraju
biti navedene u izreci rješenja o prekršaju. Povreda postoji i u slučaju
kada je sud propustio istim rješenjem odlučiti i o svim prekršajima iz
naloga ili zahtjeva ili o prekršajnoj odgovornosti svih lica iz zahtjeva
a nije imao zakonske razloge za razdvajanje postupka za pojedine prekršaje
ili lica.
6. ako se rješenje o prekršaju zasniva na dokazu koji se nije mogao koristiti,
osim ako je očigledno da bi i bez toga dokaza bila donesena ista odluka
( posupak oduzimanja predmeta i pretres stana, prostorija ili lica regulisan
je odredbama Zakona o krivičnom postupku.
Ukoliko je predmet prekršaja oduzet okrivljenom ili bribavljen protivno
odredbama Zakona o krivičnom postupku, odnosno povredom ljudskih prava
i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim konvencijama, a na njemu kao
dokazu se zasniva rješenje o prekršaju, to predstavlja povredu odredaba
prekršajnog postupka. U svakom slučaju, drugostepeni sud koji rješava
po žalbi mora utvrditi da rješenje o prekršaju ne bi bilo doneseno bez
zasnivanja na tom dokazu, a u suprotnom, ako bi rješenje o prekršaju bilo
doneseno bez obzira na taj i takav dokaz, tada drugostepeni sud ne bi
mogao ukinuti rješenje o prekršaju zbog navedene bitne povrede prekršajnog
postupka ).
7. ako je sud propustio da primijeni ili je pogrešno prijemijenio odredbe
zakona, a koje su imale štetne posljedice za žalioca.
Povreda materijalnog propisa o prekršaju postoji kada je pogrešno primijenjen
materijalni propis u pogledu sledećih pitanja:
1. da li radnja opisana u prekršajnom nalogu ili zahjtevu za pokretanje
prekršajnog postupka koja se stavlja na teret okrivljenom predstavlja
prekršaj
2. da li postoje okolnosti zbog kojih se isključuje odgovornost okrivljenog
za prekršaj4
3. da li je nastupila zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka
( odnosno zastarjelost prekršajnog gonjenja) ili je prekršajna stavar
već pravosnažno riješena.
4. da li je u pogledu prekršaja koji je predmet prekršajnog postupka došlo
do pogrešne primjene zakona ili propisa koji određuje prekršaj ( pravna
kvalifikacija ).
5. da li je odlukom o prekršajnoj sankciji ili drugoj mjeri sud prekoračio
ovlašćenja koja ima po zakonu ( kada bi sud izrekao za prekršaj prekršajnu
sankciju ili mjeru koja se ne može izreći za taj prekršaj ili kada bi
izrekao sankciju u iznosu manjem od minimuma, ili većem od maksimuma koji
je propisan)
Forma i sadržina rješenja o prekršaju nije predviđena kao bitna povreda
odredaba prekršajnog postupka. ( na primjer, ako je izreka rješenja o
prekršaju nejasna ili nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima
rješenja, ili u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama).
Rješenje o prekršaju može se pobijati i zbog odluke o prekršajnoj sankciji,
zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, troskovima prekršajnog
postupka i imovinskopravnom zahtjevu. Rješenje o prekršaju može se pobijati
kada sud nije prekoračio zakonsko ovlašćenje u pogledu mogućnosti izricanja
prekršajne sankcije ili druge mjere iz člana 63. stav 1. tačka d. Zakona,
ali nije pravilno odmjerio prekršajnu, ali nije pravilno odmjerio prekršajnu
sankciju, s obzirom na okolnosti koje utiču da sankcija bude veća ili
manja. Sud u konkretnom slučaju, prilikom odmjeravanja sankcije nije ocjenio
ili je nepravilno ocijenio olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti, a kod
izricanja novčane kazne nije uzeo u obzir imovno stanje učinioca, te si
izrečena novčana kazna javlja kao prestorgo i nepravilno odmjerena, bilo
da je izrečena kazna blaga ili stroga kazna, ali uvijek u granicama propisanim
za taj prekršaj. Odluka o novčanoj kazni može se pobijati i u slučaju
da sud primijeni odredbe o ublažavanju novčane kazne , s obzirom na to
da Zakon
o prekršajima ne poznaje institut ublažavanja novčane kazne. Pobijanje
rješenja o prekršaju u pogledu zaštitne mjere ili mjere oduzimanja imovinske
koristi, moguće je u slučaju kada je sud ove mjere nepravilno izrekao
ili ih nije izrekao, a za to su ispunjeni zakonski uslovi.
1.2 Rok izjavljivanja žalbe
Žalba se može izjaviti u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja
o prekršaju. Sud u složenim predmetima, po zahtjevu bilo koje od stranaka
može produžiti rok za izjavljivanje žalbe za najduže jos osam dana. Prvostepeni
sud koji je donio rješenje o prekršaju odlučuje da li je predmet složen
i da li će odbiti roduzenje roka za podnosenje
žalbe. Vrijeme od podnosenja zahtjeva za produženje roka za podnosenje
žalbe do dostave odluke suda o zahtjevu podnosiocu zahtjeva se ne uračunava
u rok za žalbu, odnosno rok za žalbu ne teče. Zahtjev za produženje roka
za žalbu uvijek mora biti podnesne prije isteka roka za žalbu. Važno je
naglasiti da je rok za žalbu prekluzivan, odnosno propustanjem roka od
osam dana ( odnosno jos osam u složenim predmetima) subjekt žalbe gubi
pravo na podnosenje žalbe, a svaka žalba podnesena poslije propisanog
roka biće odbačena kako neblagovremena.
1.3. Forma i sadržina žalbe
Forma i sadržina žalbe su zakonom određeni. Zakonsko određivanje sadržine
žalbe doprinosi razvijanju procesne discipline, a tako sastavljena žalba
olakšava posao sudu koji o njoj odlučuje, jer mu ona određuje granice
postupanja.
Ranije prekršajno zakonodavstvo Republike Srpske nije propisivalo posebnu
formu žalbe, niti njene obavezne elemente čak ni posebno obrazloženje
žalbe, te je bilo dovoljno da se iz samog sadržaja žalbe moglo zaključiti
protiv kojeg rješenja o prekršaju je žalba podnesena, te da je ista potpisana.
Praksa je utvrdila čak i stav da se i nepotpisana žalba izjavljena u korist
okrivljenog dostavlja na rješavanje i rješavala od strane drugostepenog
suda, u okvirima ocijene po službenoj dužnosti, a obim i razlozi za tu
ocjenu su, kao obavezni, utvrđivani zakonom.
Žalba mora da sadrži:
· Broj i datum rješenja o prekršaju koje se pobija, odnosno rješenja protiv
koga se žalba izjavljuje ( rješenje koje se pobija mora biti u žalbi jasno
i precizno označeno)
· Potpis podnosioca žalbe, odnosno žalioca ( žalba mora biti lično potpisana
od strane žalioca ili lica koje je ovlašćeno da izjavi žalbu ), kao i
· Žalbene razloge ili osnove zbog kojih se žalba izjavljuje uz navođenje
primjenjive odredbe ili odredaba člana 62. i člana 63. Zakona ( bitne
povrede odredaba prekršajnog postupka ili povreda materijalnog propisa
o prekršaju).
Kada žalba sadrži sve navedene, obavezne elemente, onda je ona potpuna,
a ukoliko ne sadrži neke od obaveznih elemenata, onda je ona nepotpuna.
Obavezni elementi ne moraju biti izloženi istim redosljedom ili pod istim
nazivima, već je dovoljno da iz sadržaja žalbe proizilaze svi navedeni
elementi žalbe.
Prema ranijem zakonodavstvu Republike Srpske, kao i u pozitivnom prekršajnom
zakonodavstvu niza zemalja, uspostavljena su znatno drugačija pravila
postupanja prema nepotpunoj žalbi. Naime, ako je žalbu izjavio okrivljeni
ili neko od lica koja imaju pravo da izjave zalbu u njegovu korist, a
žalba ne sadrži sve zakonom predviđene elemente, onda će prvostepeni sud
pozvati žalioca da u određenom roku dopuni žalbu pisanim podneskom ili
na zapisnik kod suda. Taj rok zavisi od ocjene suda i ne može biti duži
od roka za izjavljivanje žalbe. Ukoliko žalba ne sadrži obrazloženje i
potpis žalioca, ona se odbacuje, a ukoliko žalba ne sadrži naznačenje
rješenja protiv koga se izjavljuje, onda će se odbaciti jedino ako prvostepeni
sud ne može utvrditi na koje rješenje se žalba odnosi. Ako je nepotpuna
žalba izjavljena u korist okrivljenog, a žalilac je ne dopuni, prvostepeni
sud će je dostaviti okružnom sudu, ako se može utvrditi na koje se rješenje
odnosi, a u protivnom će je odbaciti.
2. Postupak po žalbi
Postupak po žalbi odvija se u dva dijela: pred prvostepenim sudom, odnosno
osnovnim sudom i pred drugostepenim odnosno okružnim sudom. Naime, jedan
dio postupka po žalbi na rješenje o prekršaju prvostepenog suda odvija
se pred sudom koji je donio prvostepeno rješenje, može biti samo formalno
ali ne i meritorno, i sastoji se od prijema žalbe, kontrole njene formalne
ispravnosti i blagovremenosti i eventualnog upućivanja žalbe suprotnoj
strani radi davanja odgovora na žalbu ( ako je žalilac okrivljeni, sud
dostavlja žalbu suprotnoj strani), a završava se dostavljanjem žalbe i
odgovora na žalbu drugostepenom sudu.
Prvostepeni sud, odnosno sudija prvostepenog suda, po prijemu žalbe na
rješenje o prekršaju ispituje postojanje formalnih uslova za vođenje postupka
po žalbi, odnosno njenu blagovremenost, potpunost i dopuštenost. Ako utvrdi
da je žalba neblagovremena, nedopuštena, odnosno izjavljena od strane
neovlašćenog lica ili nepotpuna, takvu žalbu će
odbaciti rješenjem. Ako je na rješenje o prekršaju dostavljeno više žalbi
koje su neblagovremene ili nedopuštene, prvostepeni sud koji ispituje
žalbe jednim rješenjem će odbaciti sve žalbe. Na rješenje kojim se žalba
odbacuje ovlašćena lica ( prije svega okrivljeni ) mogu izjaviti posebnu
žalbu okružnom sudu u roku od tri dana. Blagovremenu,
potpunu i dopuštenu žalbu, sa eventualnim odgovorom na žalbu, prvostepeni
sud će odmah sa spisom predmeta u kojem je donešeno rješenje o prekršaju
na koje je žalba podnesena dostaviti nadležnom drugostepenom ( okružnom
) sudu.
Drugostepeni sud po prijemu žalbe ispituje postojanje formalnih uslova
postupanja po njoj, i to blagovremenost i potpunost, te da li je izjavljena
od ovlašćenog lica, odnosno da li je dopuštena. Ukoliko je to propustio
prvostepeni sud, drugostepeni sud će svojim rješenjem odbaciti neblagovremenu,
kao i nepotpunu žalbu, ali i žalbu koja je izjavljena od
strane neovlašćenog lica, tj. nedopuštenu žalbu. Ukoliko žalba ispunjava
sve formalne uslove, nastavlja se žalbeni postupak koji vodi drugostepeni
sud po službenoj dužnosti, a u kojem sud razmatra žalbu na osnovu spisa
predmeta, žalbe i odgovora druge strane na žalbu, bez održavanja usmenog
pretresa.
U zavisnosti od visine novčane kazne izrečene okrivljenom u prvostepenom
postupku, odnosno u rješenju o prekršaju na koje je žalba podnešena, određeno
je ko rješava po žalbi na rješenje prvostepenog suda, tako da o žalbama
na rješenje prvostepenog suda kojim je izrečena novčana kazna do 3.000,00
KM odlučuje sudija pojedinac drugostepenog suda, a
ako je izrečena novčana kazna veća od 3.000,00 KM, drugostepeni sud odlučuje
u vijeću sastavljenom od trojice sudija, od kojih je jedan predsjednik
vijeća. Drugostepeni sud , u ovom drugom slučaju, donosi odluku u sjednici
vijeća kojoj, osim članova vijeća, možda da prisustvuje samo zapisničar.
Predsjednik drugostepenog vijeća određuje jednog sudiju, člana vijeća
da prouči spise, da bi mogao da podnese referat vijeću i da pripremi predmet
za suđenje pred vijećem ( sudija izvjestilac) Izvještaj ovog sudije treba
da sadrži kratak osvrt na navode žalbe i navode u odgovoru na žalbu, kao
i dijelove rješenja koji se napadaju žalbom. Sudija izvjestilac je posebno
dužan da ukaže na povrede zakona o kojia sud vodi računa po službenoj
dužnosti.Na sijednici vijeća se vodi zapisnik, a sjednica se završava
kada predsjednik vijeća utvrdi da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno
da se može preći na donošenje konačne odluke.
Ispitivanju izrečenih sudskih rješenja na pristupa se nikad po službenoj
dužnosti višeg suda , već samo po zahtjevu stranaka, tj. povodom blagovremeno
izjavljene i dozvoljene žalbe. Pobijano rješenje viši sud ispituje po
pravilu u granicama osnova i prijedloga žalbe, s tim što po službenoj
dužnosti mora uvijek ispitati da li postoji bitna povreda odredaba prekršajnog
postupka, odnosno povreda materijalnog propisa o prekršaju.
Ukoliko je izjavljena, odnosno podnesena žalba samo u korist odnosno samo
od strane okrivljenog, rješenje se ne smije izmijeniti na njegovu štetu
( zabrana reformatio in peius )
Ukoliko je pored žalbe okrivljenog izjavljena i žalba od strane ovlašćenog
orana, a na štetu okrivljenog, ova zabrana ne postoji. S obzirom na ovo,
okružni sud može izreći blažu novčanu kaznu, smanjiti trajanje ili ukinuti
odluku o zaštitnoj mjeri ili izreći blažu vrstu prekršajne sankcije.
2.1 Odluke drugostepenog suda o žalbi
Drugostepeni, odnosno okružni sud – odlučujući po žalbi na rješenje o
prekršaju ( pored odluke o odbacivanju žalbe kao neblagovremene, nepotpune
ili nedopuštene ) može donijeti sljedeće rješenje:
· Rješenje kojim se žalba odbija kao neosnovana i prvostepeno rješenje
potvrđuje;
· Rješenje kojim se žalba uvažava i prvostepeno rješenje o prekršaju preinačava;
· Rješenje kojim se žalba uvažava u cijelosti, prvostepeno rješenje ukida,
a predmet vraća nadležnom prvostepenom sudu na novi usmeni pretres.
Drugostepeni sud će odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepeno
rješenje kada utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija,
niti druge povrede zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Ovđe
treba napomenuti da je okružni sud dužan u svakom slučaju po službenoj
dužnosti ispitivati prvostepeno rješenje u pogledu taksativno nabrojanih
bitnih povreda odredaba materijalnog propisa o prekršaju, a na štetu okrivljenog.
Ovim rješenjem rješava se sudbina i žalbe i rješenja i njegova izreka
je dvostruka:
- žalba se odbija, a prvostepeno rješenje potvrđuje.
Drugostepeni sud će uvažiti žalbu i svojim rješenjem preinačiti prvostepeno
rješenje ukoliko smatra da su u prvostepenom rješenju odlučne činjenice
pravilno utvrđene, ali da je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje trebalo
donijeti drugačije rješenje, odnosno ukoliko utvrdi da je zbog bitnih
povreda prekršajnog postupka ili kršenja materijalnih propisa o prekršaju
prekršajna sankcija izrečena u rješenju o prekršaju osnovnog suda nepravilno
utvrđena. Isto tako, okružni sud će prvostepeno rješenje o prekršaju preinačiti
i svojim rješenjem obustaviti prekršajni postupak u slučaju kada utvrdi
da se zbog bitnih povreda prekršajnog postupka ili krešenja materijalnih
propisa o prekršaju prekršajni postupak nije mogao ni voditi.
Drugostepeni sud će žalbu uvažiti u cijelosti, ukinuti prvostepeno rješenje
i predemt vratiti nadležnom prvostepenom sudu na novi usmeni pretres,
ukoliko utvrdi da:
1. postoji bitna povreda odredaba prekršajnog postupka ili kršenje matrijalnih
propisa o prekršajima koje bi bilo ili je moglo biti od uticaja na zakonito
rješavanje prekršajne stvari ili
2. je pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega treba
izvesti nove činjenice ili nove dokaze, odnosno ponoviti već izvedene
dokaze.
Do ukidanja prvostepenog rješenja dolazi, u pravilu, onda kada su značajno
oštećeni interesi žalioca, a ne postoji drugi način da se posljedice kršenja
interesa žalioca isprave bez ponavljanja usmenog pretresa, odnosno onda
kada je neophodno pred prvostepenim sudom ponoviti prekršajni postupak,
a posebno usmeni pretres. Okružni sud je dužan u
obrazloženju svog rješenja kojim ukida prvostepeno rješenje navesti razloge
zbog kojih je ukinuo prvostepeno rješenje, te uputiti prvostepeni sud
na koji način će otkloniti utvrđene nepravilnosti. Drugostepeno rješenje,
odnosno rješenje okružnog suda kojim se ukida rješenje osnovnog suda mora
biti u svakom slučaju precizno određeno i dovoljno
instruktivno za osnovni sud kako bi ovaj sud mogao što lakše i efikasnije
u ponovnom postupku otkloniti prethodne propuste i donijeti novo zakonito
rješenje. Osnovni sud je dužan, kada je njegovo prvostepeno rješenje ukinuto,
postupiti prema uputima datim u drugostepenom, odnosno rješenju okružnog
suda.
Odluka okružnog suda kojom on rješava prekršajnu stvar povodom žalbe donosi
se u formi rješenja i uvijek u pismenoj formi. Nakon donošenja odluke,
odnosno nakon izrade rješenja, okružni sud putem pošte dostavlja svim
strankama prepise svog rješenja, dok spis predmeta, u kome se nalazi i
prepis rješenja po žalbi na rješenje o prekršaju dostavlja
prvostepenom sudu.
Na kraju, treba istaći važnost pravovremenog dostavljanja drugostepenog
rješenja okrivljenom, naročito ukoliko je rješenje prvostepenog suda po
njegovoj žalbi ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni usmeni
pretres. Od urednog dostavljanja rješenja drugostepenog suda zavisi i
mogućnost korišćenja jedinog vanrednog pravnog lijeka u prekršajnom postupku
– zahtjeva za ponavljanje prekršajnog postupka.
Zaključak
Prekršajno pravo je posebna grana prava, odnosno skup važećih pravnih
normi koje propisuju određena ponašanja kao prekršaje i za njih predviđaju
sankcije. Prekršaji su dakle posebna vrsta kažnjivih dijela u našem pravu
pored krivičnih dijela i privrednih prestupa.
Oni se od njih razlikuju kako po svojoj pravnoj prirodi, tako i po obilježjima
delikata koji se propisuju kao prekršaji. Ipak, treba imati u vidu da
prekršaji, iako lakša kategorija delikata, imaju dosta zajedničkog sa
drugim kažnjivim dijelima, naročito sa krivičnim dijelima, zbog čega je
veliki broj pojmova i instituta u prekršajnom pravu potpuno isti ili veoma
sličan sa pojmovima krivičnog prava. Takođe, prekršajno procesno pravo
kao dio prekršajnog prava kojim se uređuje prekršajni postupak kao postupak
u kojem se povodom izvršenog prekršaja utvrđuje odgovornost učinioca prekršaja
i izriče odgovarajuća prekršajna sankcija, ima dosta sličnosti sa krivično
procesnim pravom. Jedan od
mnogobrojnih zajedničkih instituta je žalba na rješenje prvostepenog suda.
U ovom seminarskom radu pokušala sam da razjasnim osnovna terimnološka
pitanja. Najprije, pojam i osnove žalbe, zatim formu, sadržaj, i rokove,
postupak koji se vodi po izjavljenoj žalbi, kao i odluke koje drugostepeni
sud donosi po osnovi žalbe.
Literatura:
-„Prekršajno pravo“ Nataša Mrvić- Petrović; Ljubinko Mitrović Banja
Luka 2007. Udruženje defendologa Republike Srpske;
-„ Krivično procesno pravo“ prof. dr Momčilo Grubač Beograd 2007. „Projuris“
-„ Krivično pravo sa osnovama privrednoprestupnog i prekršajnog prava
“ prof. dr Miroslav Đorđević, prof. dr Đorđe Đorđević; Beograd, april
2007. „ Projuris “
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|
|