|
Mirenje u trgovačkim sporovima
Sve veća zagušenost i pretrpanost državnih sudova dovela je do potrebe
da se sporovi među strankama, a posebno u području trgovačkih sporova,
rješavaju izvan i mimo ovih sudova.U današnjem svijetu globalizacije i
ubrzanog načina života najvažnija je efikasnost i učinkovitost što redovni
sudovi nisu u stanju ni u mogučnosti pružiti upravo zbog pretrpanosti.
Ovakva je potreba u svjetskoj praksi dovela do raznih rješenja koja se
nazivaju alternativno rješavanje sporova.
Alternativni načini rješavanja sporova nisu samo iznuđeni pretrpanošću
i neefikasnošću nacionalnih sudova, već i značajnim prednostima u troškovnom
dijelu.
Mirenje ili medijacija je jedan od načina rješavanja raznih sporova među
strankama, a mimo redovnih sudova, u ovom radu pišem upravo o mirenju
i to mirenju u trgovačkim sporovima.Da bi prikupila što veći broj podataka
neko sam vrijeme bila u kontaktu sa sutkinjom Trgovačkog suda u Zagrebu
Ivanom Mlinarić.
2. Općenito o mirenju
"Mirenje predstavlja neobvezujući oblik rješavanja spora, u kojemu
treća strana potiče pregovore medu strankama u sporu, nastoji im pomoći
u postizanju obostrano prihvatljive nagodbe" .
Mirenje je specifičan oblik posredovanja u kojem stranke rješavaju vlastite
sporove pod vodstvom i uz pomoć neovisne treće strane – izmiritelja. Tijekom
mirenja traži se rješenje koje je u interesu obiju stranaka. "Svrha
mirenja nije utvrditi tko je od stranaka u pravu, već pronaći prihvatljivo
rješenje od zajedničkog interesa za obje stranke. Izmiritelji pomažu strankama
u pregovorima kroz niz zajedničkih sastanaka ili povjerljivih pojedinačnih
sastanaka sa svakom od stranaka. Oni pomažu strankama uvidjeti njihov
položaj, odrediti njihove interese, pronači moguća rješenja i razmotriti
sve mogučnosti i alternative radi postizanja sporazuma" .
Definicija mirenja iz Zakona o mirenju ima tri bitna sastavna dijela.
Prvo, mirenje se provodi ako među strankama postoji spor koji stranke
nastoje sporazumom riješiti. Drugo, u rješavanju spora strankama u sporu
treba pomagati treća osoba ili više njih. Treće, ovlasti treće osobe zaustavljaju
se na pomaganju strankama da vlastitim djelovanjem – nagodbom okončaju
postojeći spor. Prema ova tri elementa mirenje se može jasno razgraničiti
prema drugim metodama rješavanja spora.
Tako, za razliku od izravnih pregovora, u postupku mirenja sporazumno
rješenje ne nastoji postići samo stranke, već uz njih sudjeluju i traće
osobe, koje se samo mogu identificirati sa strankama i njihovim interesima.
Za razliku od suđenja pred državnim pravosuđem ili provođenja postupka
arbitaže izmiritelj nema ovlasti da nametne obvezujuće rješenje- tj. da
spor presudi odlukom koja bi mogla biti predmet prisilnog izvšenja.
3. Izmiritelj
Uz mirenje, Zakon o mirenju daje definiciju i izmiritelja. Izraz "izmiritelj"
je izveden iz izraza "mirenje". No, dok je odabir mirenja kao
izraza logičan i očekivan, izraz "izmiritelj" izaziva više pitanja.
Naime logična bi izvedenica iz mirenja bila "miritelj", a ne
"izmiritelj"(što bi se prije svega moglo povezati s riječju
"izmirenje" negoli "mirenje").
"Definicija izmiritelja zasnivana je na više formalnom, no na sadržajnim
elementima – naime kao izmiritelja se označava "osobu koja na temelju
sporazuma stranaka provodi mirenje", bez označavanja posebnih svojstva
i kvaliteta kojim bi ta osoba trebala raspolagati. Izmiritelj je onaj
koji provodi mirenje "temeljem sporazuma stranaka". To je važno
jer upućuje na konsenzualnu prirodu mirenja, kao postupka koji se može
voditi onoliko dugo dok postoji volja stranaka da u njemu sudjeluju.S
druge strane, izraz "temeljem sporazuma stranaka" ne treba tumačiti
u smislu potrebe postojnja unaprijed izraženog (pisanog ili usmenog sporazuma)"
.
Dok se mirenje provodi , izmiritelj može djelovati samo dok traje prešutni
ili izričit sporazum stranaka da u tom postupku sudjeluju.
Druga okolnost na koju valja upozoriti jest negativna: naime, među zahtjevima
kojima bi morao udovoljiti izmiritelj nije ništa izrijekom navedeno o
međusobnom odonosu izmiritelja i stranaka. Zakon o mirenju ne traži da
izmiritelj bude "nezavisan" ili "nepristran" – što
su uobičajene kvalitete kakve se traže od sudaca ili arbitra.
4. Organizacija za mirenje
Među temeljnim definicijama, Zakon o mirenju navodi i definiciju "organizacije
za mirenje". Njezina je važnost u činjenici da u svijetskoj praksi
mirenja veoma veliku ulogu u razvoju, propagiranju i provođenju mirenja,
imaju specijalizirane institucije i tvrtke koje se na komercijalnoj ili
nekomercijalnoj osnovi bave pružanjem miriteljskih usluga. One imaju često
presudan utjecaj pri pronalaženju predmeta podobnih za mirenje, povezivanju
stranaka s izmiriteljima i pružanjem logističkih i tehničkih usluga. U
Hrvatskoj do donošenja Zakona o mirenju nije bilo specijaliziranih organizacija
koje bi se isključivo bavile organiziranjem mirenja, premda je mirenje
bilo dio paketa usluga koje su pružale neke institucije, prije svega Hrvatska
gospodarska komora. Ta odredba je izrijekom omogućila osnivanje institucija
za mirenje na najširoj osnovi. Tako ustanova koja se bavi mirenjem može
biti zasebna pravna osoba kojoj je to glavna i jedina djelatnost. Usluge
mirenja mogu se pružiti na neprofitnoj osnovi pa se mirenjem mogu baviti
udruge ili druge nevladine organizacije. "Mirenje može biti komercijalna
ili nekomercijalna djelatnost kojom se bave trgovačka društva osoba ili
kapitala(društva s ograničenom odgovornošću, dionička društva). Zakon
omogučuje da se organizacija za mirenje osnuje i kao tijelo unutar pravne
osobe (kako npr. djeluje Centar za mirenje u sklopu Hrvatske gospodarske
komore)" .
5. Prijedlog za mirenje i njegov prihvat
Do mirenja dolazi na vanjski poticaj – na prijedlog da se određeni spor
riješi mirenjem. Takav prijedlog može dati jedna od stranaka u postupku,
no on može doći i s treće strane – od tijela koje rješava spor ili obavlja
druge funkcije u postupku koji stranke vode, ili u vezi njega. Poticaj
može doći od organizacija za mirenje posebno ako se one mirenjem bave
komercijalno ili na drugi način imaju obavezu djelovati i poticati mirno
rješavanje određenih sporova između određenih stranka.
Zakon ne uređuje detaljno sadržaj prijedloga za mirenje. Treba ipak naglasiti
kako bi takav prijedlog trebao biti dostatno određen ili barem odrediv,
specificirajući spor koji bi se mirenjem mogao rješavati te navodeći osnovne
obrise metode rješavanja toga spora, kako bi se moglo nedvojbeno moglo
zaključiti da je riječ o metodi koja ulazi u zakonsku definiciju mirenja.
5.1. Početak mirenja
Mirenje u smislu Zakona o mirenju ne počinje trenutkom kada ga inicira
jedna od stranaka ili treća osoba već onda kada takva inicijativa bude
prihvaćena, tj. kada druga stranka prihvati prijedlog za pokretanje postupak
mirenja. Na taj je način u potpunosti afirmirano načelo autonomije volje
stranaka i načelo konsenzualnosti postupka mirenja: bez suglasnosti volje
stranaka postupak mirenja ne može započeti.
Suglasnost oko provođenja mirenja ne isključuje mogućnost da se zakonom
ili sporazumom stranaka predvidi obvezatni pokušaj mirenja.
I sam Zakom o mirenju predviđa u čl. 16. mogućnost da se tijekom drugog
postupka strankam u sporu preporući pokretanje postupka mirenja. U takvim
slučajevima, međutim, odsutnost pristanka druge strane na mirenje zanćit
će kako postupak mirenja nije ni započeo.
5.2. Dostavljnje prijedloga za mirenje
Odredba o dostavljanju prijedloga za mirenje je ubačena kao redakcijska
intervencija u nacrt teksta Zakona.
Dostavljanjem se u procesnoj teoriji i praksi naziva zakonski regulirana
aktivnost suda i drugih ovlaštnih tijela, a ne način uzajamnog komuniciranja
stranaka – a prijedlog za mirenje ne podnosi se preko suda ili drugog
tijela za dostavljanje, već izravno između stranaka.
S obzirom na načelo konsenzualnosti – pravilo da se mirenje ne može provoditi
bez pristanka druge stranke, a pristanak može biti dan konkludentno, do
mirenja ne može doći ako druga stranka stvarno nije upoznata s prijedlogom
za mirenje. Stoga je dvojbeno čemu u praksi može može služiti odredba
o "uredno dostavljenom" prijedlogu za mirenje. Jedina moguća
zakonska primjena te norme odnosila bi se na mogućnost da se predlagatelj
oslobodi eventualne zakonske ili ugovorne obveze o predlaganju mirenja
– no upitno je gdje bi se i u kojoj mjeri, to moglo dogoditi, a k tome
bi poruka koju ovaj stavak da je mogla koristiti kao otvoreni poziv na
zloupotrebe.
6. Broj i imenovanje izmiritelja
6.1. Autonomija stranaka pri izboru izmiritelja
"Načelo autonomije stranačke volje u potpunosti je afirmirano
i u stadiju konstituiranja tijela koje će voditi mirenje. Kako broj, tako
i druga pravila o imenovanju izmiritelja, pa i konkretno određivanje osobe
izmiritelja ili tijela koje će tu osobu odrediti, određuju se sporazumno
između stranaka. Zakon o mirenju sadrži tek supsidijarane norme koje će
do primjene doći ako stranke nisu štogod drugo odredile. Pravila o konstituiranju
tijela koje provodi postupak mirenja stranke mogu odrediti bilo izravno,
neposrednim sporazumom, bilo neizravno, sporazumom o primjeni određenih
pravila o mirenju" .
6.2. Broj izmiritelja
Što se tiče broja izmiritelja, u praksi uvelike pevladavaju postupci
koje vodi samo jedan izmiritelj. Tako je i stajalište Zakona o mirenju
da će, ako se stranke ne mogu sporazumijeti o broju miritelja, biti imenovan
samo jedan izmiritelj. Takvo je rješenje i najlogičnije i najpraktičnije-
jedan izmiritelj u pravilu će biti sasvim dostatan, a razlozi iz kojih
se kod drugih metoda rješavanja sporova (posebno kod arbitraže) preferiraju
višečlana vijeća kod mirenja nisu primjenjivi, jer izmiritalj nema ovlasti
donosti obvezujuće odluke - pa tako i otpada dio motiva da se osigura
prisutnost svoga, neposredno izabranoga odlučivatelja. Ipak, kako pojam
mirenja obuhvaća širok krug metoda i tehnika, nije isključeno da stranke
ugovore sudjelovanje više od jednog izmiritelja. Normativnih ograničenja
pri određivanju broja izmiritelja nema, posebno npr. u pogledu ograničenja
na odabir neparnog broja izmiritelja.
7. Tijelo za imenovanje
Stranke koje su se sporazumjele o provođenju mirenja mogu se, dakako,
sporazumjeti o konkretnoj osobi koji će u
sporu djelovati kao izmiritelj. Ipak, u praksi je rijetkost da stranke
rasploažu dostanim informacijama i iskustvaom koji bi im omogućili odabir
primjerenog izmiritelja. Stoga se najčešće imenovanje izmiritelja obavlja
uz asisitenciju određenog tijela ili institucije koja može preporučiti
osobe odgovarajućih sposobnosti, kavalifikacija, specijalizacije i iskustva.
Ako se stranke sporazume o mirenju kod određene organizacije za mirenje,
sama organizacija redovito ima pravila o mirenju, u čijem su sastavu i
pravila o imenovanju izmiritelja, prema kojem ista organizacija ili neki
njezin organ preporučuju izmititelja, te eventulano, u nedistatku sporazuma
stranaka djeluju kao tijelo za imenovanje.
"Stranke se mogu, međutim, sporazumijeti i o tome da će svoj spor
riješiti mirenjem prema posebnim pravilima koja su same odredile ili prema
nekom skupu pravila koji ne sadrži odredbe o imenovanju izmiritelja. U
tom slučaju, ako ne mogu same izravno odrediti tko će biti izmiritelj,
stranke se trebaju sporazumijeti o tome da imenovanje obavi neka treća
osoba ili institucija kao tijelo za imenovnaje" .
Sporazumno određivanje izmiritelja ili tijela za njegovo imenovanje nije
uvijek dovoljno. Ako stranke odrede tijelo za imenovanje, to tijelo mora
biti voljno i sposobno preuzeti taj zadatak. Hoće li biti tako ovisi o
konkretnim okolnostima slučaja. Odnosi između stranaka i tijela za imenovanje
u načelu su ugovornog karaktera. Zakon ne postulira obvezu niti jednog
tijela ili osobe da zaista prihvati zadatak koji su mu stranke predvidjele
svojim sporazumom.
8. Svojstva izmiritelja
Zakon ne ograničava stranke pri imenovanju izmiritelja eventualnim zahtijevima
za posjedovanjam određenih sposobnosti ili kvalifikacija. Za izmiritelja
kao i za arbitra stranke mogu imenovati bilo koju fizičku osobu. Pramda
bi za očekivati bilo da izmiritelj barem bude punoljetna osoba i ima poslovnu
sposobnost, čak ni taj uvijet nije u zakonu postuliran. Time se ne želi
osporiti potreba da funkciju izmiritelja obavljaju kompetentne i kvalificirane
osobe, već se afirmira načelo autonomije kao i načelo fleksibinosti i
neformalnosti postupka mirenja. Stranke su suverene u ocjeni toga tko
će biti najprikladnija osoba za mirenje u njihovom predmetu. One mogu
odstupiti od nekih pravila koja su inače primjenjiva u sličnim slučajevima,
npr. od pravila da izmiritelj mora biti neovisan. Ipak, premda stranke
nisu ni po čemu ograničene kada odabiru svoga izmiritelja, kada one imenovanje
prepuštaju trećoj osobi- organizaciji za mirenje ili nekom drugom tijelu
za imenovanje, ta je osoba dužna voditi računa o sporazumu stranaka i
odredbama zakona.
Tijelo za imenovanje dužno je pri imenovanju izmiritelja voditi računa
o okolnostima spora. Pojedine konsideracije koje je tijelo za imenovanje
dužno imati u vidu jesu: sadržaj sporazuma stranaka (poštovanje eventualnih
zahtijeva koje taj sporazum postavlja na osobu izmiritelja, npr. u pogledu
kavalifikacija, pripadnosti određenoj profesije ili organizaciji, stručnom
znanju i slično); priroda samog spora (zahtijev da izmiritelj posjeduje
pojedina stručna ili tehnička znanja, vlada određenim tehnikama i slično);
potrebi da izmiritelj bude neovisan i nepristran; drugim svojstvima koja
bi iz okolnosti spora bila potrebna za mirenje; te u sporovima s međunarodnim
elementom, potrebi da se u međudržavnom mirenju imenuje izmiritelj čije
je državljanstvo različito od državljanstva stranaka u sporu.
9. Obveze izmiritelja
A) Nepristranost i jedankost postupanja
Dok obavlja svoju funkciju apsolutna je obaveza izmiritelja da osigura
pošten odnos među strankam, izbjegavajući svaku pristranost, pa i izgled
pristranosti prema kojoj od stranaka, bilo u pozitivnom ili negativnom
smislu.
Jednakost u postupanju i nepristran i uravnotežen stav prema strankama
svojstva su koja treba imati svaki postupak koji provodi treća osoba u
odnosu na dvije stranke suprostavljenih interesa, pa tako i izmitritelj.
Dok je obveza nepristranog postupanja apsolutna obveza, u Zakonu o mirenju
nema apsolutne obveze da izmiritelj bude nezavisan od stranaka. Uz znanje
i i pristanak stranaka, kao izmiritelj može djelovati i osoba koja je
u određenoj vezi sa strankama, čak zaposlenik ili srodnik jedne od stranaka.
B) Obveza očitovanja o relavantnim okolnostima
Upravo radi integtitieta postupka, izmiritelj ima važnu obavezu da svakoj
osobi koja joj pristupi u vezi provođenja mirenja i ponudi joj se imenovanje
za izmiritelja prije no što prihvati ponudu otkrije sve okolnosti koje
bi mogle dati povoda opravdanoj sumnji u njezinu nepristranost i neovisnost.
Kriterij za razlučivanje takvih okolnosti je objektivno određen – potencijalni
izmiritrelj ima obvezu ne samo otkriti svoju eventualnu subjektivnu pristranost
(što je iznimno teško očekivat od njega), nego i otkriti one okolnosti
koje – premda se on osobno smatra nepristranim i neovisnim – mogu u očima
stranaka izazvati opravdanu sumnju.
Obveza davanja očitovanja ne zaustavlja se na stadiju postupka prije imenovanja
izmiritelja. I nakon imenovanja, izmiritelj mora, odmah po saznanju za
relavantne okolnosti, priopćiti ih strankama. Zbog propuštanja udovoljavanja
toj obvezi izmititelj može odgovarati za uzrokovanu štetu prema općim
pravilima obveznog prava.
10. Provođenje mirenja na Trgovačkom sudu u Zagrebu
U sklopu pisanja ove radnje provela san nekoliko dana na Trgovačkom sudu
u Zagrebu gdje sam skupljala statističke i druge podatke o mirenju na
tom sudu. Ovdje ću iznijeti prikupljeno znanje.
10.1. Mirenje na Trgovačkom sudu u Zagrebu
Početak provođenja postupka mirenja na Trgovačkom sudu u Zagrebu počeo
je dana 15. ožujka 2006. godine do tada mirenje se nije održavalo na Trgovačkom
sudu već samo na općinskom i to samo u obiteljskopravnim parnicama kao
obvezatno.
Prvi sastanka mirenja bio je održan 03.travnja 2006. godine i to po podacima
koje posjedujem vrlo uspješno. Od tada se mirenje vrlo uspješno provodi
u sporovima iz trgovačkog prava.
Kako je mirenje do tada bilo nepoznato u našem pravosuđu i nije institut
kontinetalnog prava već potiječe iz anglosaksonskog prava tako je bila
potrebna naknadna edukacija naših kadrova koje je provela britanska organozacija
CEDR u veljači 2006., a edukaciju je platila britanska ambasada.
Mirenje je postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti svoj spor
uz pomoć izmiritelja koji strankama pomaže postići nagodbu, bez ovlasti
da im nametne obvezujuće rješnje.
Postupci mirenja provode se na Trgovačkom sudu u Zagrebu, Petrinjska 8,
u za to posebno pripremljenim prostorijama tako zvanim "sobama za
mirenje". Mirenje pred sudom provodi izmiritelj s Liste izmiritelja
ovog suda(sudac ili druga osoba).
Izmiritelj je osoba koja ne vodi parnični predmet. Postupak mirenja je
dobrovoljan, neformalan, povjerljiv, brz i besplatan.
Postupak mirenja započet će u roku od 30 dana od dana primitka odgovora
na ovaj prijedlog.
Postupak mirenja pred sudom može trajti najduže 60 dana radi pokušaja
sklapanja nagodbe u postupku mirenja, a taj rok se može produžiti samo
na suglasan dogovor stranaka.
Ukoliko stranke u postupku mirenja se sporazumiju o tekstu nagodbe (nacrt
nagodbe) ona se sklapa u obliku nagodbe pred parničnim sucem koji je predmet
uputio na mirenje. Sudska nagodba je pravomoćna danom njenog sklapanja.
Ako stranke u roku od 60 dana od dana prihvaćanja prijedloga za pokretanje
postupka mirenja ne sklope sudsku nagodbu ili ne učine to u daljnjem roku
određenom po njihovom suglasnom suglasnom prijedlogu, parnični sudac će
nastaviti parnični postupak.
10.2. Postupak mirenja
Mirenje je dobrovoljan, neformalan, povjerljiv, brz i besplatan postupak.
Postupak mirenja provodi se radi ostvarenja intresa stranaka u kojem one
međusobno uređuju svoje odnose zajedničkom odlukom.
Stanke mogu odlučiti spor riješiti pred sudom mirenjem prije ili tijekom
započetog parničnog postupka. Mirenje je moguće i nakon dovršenog parničnog
postupka, ako stranke žele svoje odnose urediti na drugčiji način od onoga
kako je riješen sudskom odlukom.
Postupak mirenja se pokreće na zajednički prijedlog stranaka, na prijedlog
jedne strane ili na prijedlog suca.
U postupku mirenja sudjelju stranke u sporu, izmiritelj, savjetnici i
punomoćnici stranaka.
U mirenju se utvrđuju interesi stranaka, a ne njihovo pravo.
Postupak mirenja pred sudom je besplatan. Tijekom mirenja stranke imaju
kontrolu nad postupkom i mogu ga prekinuti prema svojoj odluci u svakom
trenutku.
Mirenje zavšava nagobom koju stranke dobrovljno izvšavaju što isključuje
dugotrajne postupke i skupe žalbene postupke kao i ovršne postupke radi
izvšenja odluke.
11. Prednosti mirenja u odnosu na sudski parnični postupak
Sudski je postupak javan, dok je postupak mirenja tajan – sve izneseno
tijekom postupka mirenja ostaje povjerljivo i ne može se upotrebljavati
u parničnom postupku ili izvan njega.
Sudski je postupak strogo formalan, dok je postupak mirenja neformalan
i prilagođen strankama sa ciljem ostvarenja njihovih intresa. U sudskom
postupku sudac umjesto stranaka donosi odluku o njihovom sporu, dok u
postupku mirenja stranke same uređuju svoj međusobni odnos donoseći odluku
kao vlastito rješenje spora.
Uspijeh stranaka u parničnom postupku je neizvjestan, a nagodba u mirenju
za stranke isključuje rizik moguće nepovoljne sudske odluke.
Sudska odluka stvara pobjednika i gubitnika i često njome nezadovoljna
stranka koja je nije uspjela u sporu – u postpuku mirenja obje su stranke
pobjednicii dobitnici jer su zaključile nagodbu u zajedničkom interesu.
Nagodba koju stranke sklope u postupku mirenja omogućavadobre odnose među
strankama i njihovu daljnju suradnju.
12. Tijek postupka mirenja
Postupak mirenja započinje na zajednički prijedlog stranaka, na prijedlog
jedne stranke ili na prijedlog suca. Kada stranke dobiju pismeni prijedlog
za pokretanje postupka mirenja, u roku od 15 dana daju svoj odgovor da
li prihvaćaju prijedlog da spor riješe mirenjem. Postupak mirenja započinje
u roku od 30 dana od dana prihvaćanja prijedloga za mirenje.
Postupak mirenja se provodi na zajedničkim sastancima stranka i izmiritelja
i u posebnim sobama za mirenje, a ne u sudnicama. Sastanci se po dogovoru
stranka mogu i odgoditi. Postupak mirenja vodi kao koordinator sudac (ili
neka druga osoba) u vrlo neformalnom okruženju u sobi sa okruglim stolom
gdje stranke sjede jedna nasuprot drugoj.
Postupak mirenja može trajti 60 dana, no taj se rok uz sporazumni prijedlog
stanaka može produžiti.
Uspješno mirenje između stranaka završava se nagodbom čiji sadržaj određuju
stranke, a nagodba se sklapa pred parničnim sucem koji je spor uputio
na mirenje i ima svojstvo ovršne sudske odluke.
Ako mirenje ne uspije nastavlja se parnični postupak. Stranke ne trpe
nikakve posljedice u slučaju da mirenje ne uspije.
Zaključak
U ovm radu bavila sam se mirenjem u trgovačkim sporovima. U tu sam svrhu
nekoliko dana provela na Trgovačkom sudu u Zagrebu kod sutkinje Ivane
Mlinarić kojoj ovim putem zahvaljujem na iskazanoj pomoći.
Pod naslovom općenito o mirenju dala sam nekoliko uvodnih riječi o mirenju
općenito.
Pod naslovom Izmiritelj iznosim podatke o tome tko je to izmiritelj. Sljedeći
naslov je Organizacija za mirenje. U petom naslovu govorim o prijedlogu
za mirenje i negovom prihvatu, pod tim naslovom govorim o početku mirenja
i prijedlogu za provođenje mirenja i dostavljanju prijedloga za mirenje.
Naslov pod brojem 6 odnosi se na broj i imenovanje izmiritelja. Sedmi
naslov se odnosi na Tijelo za imenovanje, tu govorim o tome kako se postupa
u slučaju kada stranke se ne mogu dogovoriti oko imenovanja izmiritelja.
U osmom naslovu se osvrćem na svojstva izmiritelja, a u devetom govorim
o obvezama izmiritelja.
U desetom naslovu govorim o provođenju mirenja na Trgovačkom sudu u zagrebu
tu iznosim saznanja koja sam stekla boravkom na Trgovačkom sudu.
U jedanaestom naslovu govorim o prednostim a mirenja u odnosu na sudski
postupak, a u dvanaestom naslovu govorim otijeku postupka mirenja i kako
to izgleda na trgovačkom sudu u Zagrebu.
Na kraju bih se zahvalila profesoru Alanu Uzelcu na iskazanoj pomoći
u odabiru literature i u usmjerenju tijekom pisanja radnje te sudkinji
Trgovačkog suda u Zagrebu sutkinji Ivani Mlinarić na iskazanoj pomoći.
Literatura
Uzelac – Gotovac, Mirenje u građanskim, trgovačkimi radnim sporovima,
Zagreb, TIM Press, 2004.
www.vsrh.hr
www.hgk.biznet.hr
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|
|