OSTALI SEMINARSKI RADOVI
- PRAVO - |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
INTERNET PRAVO
Predmet proučavanja ovog seminarskog rada jeste internet pravo, razvoj internet prava kroz historiju, općenito razvoj interneta, zaštita podataka i privatne svojine na internetu kao i internet autorskih prava.
Na samom početku potrebno je definisati sam pojam internet prava, elektronske pošte, te naravno detaljno opisati razvoj, što predstavlja i glavnu tematiku ovog rada, odnosno definisati norme kojima je uslovljen rad i upotreba cjelokupnog sistema i mehanizama elektronske pošte i internet prava u svrhu zadovoljenja korisnika.
Cilj istraživanja i svrha ovog seminarskog rada jeste upoznavanje svih korisnika elektronske pošte sa normama i zakonima po kojima ona posluje, a sve to, kao što je ranije navedeno, u svrhu zadovoljenja njihovih potreba i zahtjeva.
Internet je globalna kibernetska informaciona mreža u kojoj učestvuju mnogi subjekti kao korisnici različitih informacija. U tom globalnom virtuelnom interaktivnom komunikacijskom prostoru, razmenjuju se različite informacije pa se postavljaja pitanje bezjbednosti i integriteta tih podataka, autentičnost, odnosno identitet korisnika, kao i potvrda prijema i slanja podataka.
2. Nastanak i razvoj InternetaNakon pojave prvih kompjutera, utvrdeno je da je broj informacija koje nudi jedan računar, bez obzira na njegove mogućnosti nedovoljan, pa je bilo očigledno da je potrebno omogućiti komunikaciju izmedu različitih računara. Krajem šezdesetih godina američka vojska razvija mrežu ARPANET za svoje potrebe. Da bi se zaštitilo od ratnih udara, mreža je bila decentralizovana, kako bi se spriječio njen ispad u slučaju pada jednog računara u toj mreži. Vremenom je vojska dopustila univerzitetskim institucijama pristup, a sa pojeftinjenjem dovoljno jake opreme mreža se omasovila, povezavši se sa svim ostalim mrežama, dobivši ime Internet.
Danas se došlo do situacije da se na mreže sve manje gleda kao na skup povezanih različitih mreža, a sve više na jednu jedinstvenu mrežu. Internet danas omogućava pristup do informacija svih vrsta, u raznim formama, tekstualnim, grafičkim, zvučnim i animiranim, dostup do ogromne baze programa, i često daje odgovor na pitanje koji se inače traži godinama za svega nekoliko minuta.
Nedostaci Interneta su sve vece zagušenje potrebnim i nepotrebnim informacijama, koje sve više okupiraju slobodno vrijeme korisnika, baš kao što je televizija prije četrdeset godina potpuno promijenila čovjekov život učinivši da joj dnevno posveti bar 2-3 sata.
Internet se često kritikuje da su informacije sa njega ponekad netačne ili društveno neprihvatljive, ali to je karakteristika svih komunikacionih medija, počev od knjiga nadalje.
Internet svojim korisnicima nudi veliki broj usluga - servisa. Najčešće korišteni servisi su: e- mail, World Wide Web (WWW), FTP, Newsgroups, Chat, servisi za pretraživanje.Svaki korisnik na Internetu ima svoje jedinstveno korisničko ime (user name), korisničku adresu i lozinku (password).Da bi se Internet mogao pouzdano koristiti, neophodno je sprovesti određene mjere zaštite.
Najpoznatije usluge za na Internetu su:
• World Wide Web - koristi HTTP za prijenos web stranica napisanih u HTML-u - to je noviji servis, ali i najbrže rastući
• razgovor ili čavrljanje (chat) - koji može biti komunikacija glasom (oba računala trebaju imati zvučne kartice, mikrofone i zvučnike/slušalice) ili pismena komunikacija - primjeri su IRC, ICQ i u zadnje vrijeme sve popularniji Skype
• elektronička pošta - koristi POP, SMTP i druge protokole, jedna od prvih usluga na Internetu
• prijenos datoteka - uz standardni FTP danas se sve više koristi peer to peer protokoli
• Usenet - mreža namjenjena razmjeni poruka u interesnim grupama
Ignorantia iuris nocet ili u prijevodu sa latinskog: nepoznavanje prava škodi, jedno je od temeljnih pravnih načela. Ograničenje prava građana i nametanje tereta dozvoljeno je samo na temelju zakona. Svaki akt javne vlasti mora biti utemeljen na zakonu i u skladu sa odredbama zakona.
Međutim, sve pravne norme nisu sadržane samo u zakonima. Podzakonski pravni propisi detaljnije uređuju postupke i obveze državnih tjela i građana na temelju zakonskih odredbi.Tako primjerice, ministarstva donose pravilnike za provedbu pojedinih zakona.
Internet se tokom vremena razvio u najveću i najvažniju računalnu mrežu na svijetu. Danas je velikom broju ljudi život nezamisliv bez Interneta. Prvotna ideja vodilja je bila napraviti mreža koja ce nastaviti funkcionirati kada je neki dio mreže oštecen. Mreža se stvara na način da uvijek postoje alternativni putovi od početne do završne tačke, te da paketi mogu samostalno tražiti put. Budući da se paketi šalju neovisno, mogu doći različitim putovima do krajnje tačke. Čak je moguče ponovno poslati pakete ako se zagube.
Druga ideja koja je zaslužna za ovakav razvoj Interneta je ta što je Internet zapravo skup više neovisnih mreža. Bilo tko može postaviti novo računalo na mrežu i postaviti neki novi servis, bez da čeka uslugu ili odobrenje od nekog centralnog upravljackog tijela. Time je osigurana vrlo velika dostupnost, fleksibilnost i lagano dodavanje novih sadržaja i usluga. Ponuđači usluga i servisa su potpuno neovisni i time motivirani za dodavanje sve više i više sadržaja.
U počecima, Internetom se služila ograničena grupa ljudi za potrebe razmjene uglavnom znanstvenih informacija. Korisničko sučelje je bilo rudimentarno i bilo je potrebno dugo razdoblje učenja korištenja Interneta. Time je širenje Interneta bilo ograničeno. Pojavom prvih Internet preglednika, korištenje interneta i razmjena informacija je postala jako jednostavna. To je osiguralo nagli porast broja korisnika, a time i porast broja informacija. Slijedio je strelovit razvoj interneta u 15-tak godina do razine kakvim ga danas poznajemo.
Internet se razvija i raste veoma brzo. Ono sto je očigledno jeste da uzima preimučstvo nad ostalim masovnim medijima, kao sto su novine, TV, radio i telefoni. Internet postaje osnovni izvor informacija za sve veci broj ljudi, koji sve više zapostavljaju medije kao sto su novine ili televizija. Ipak, tradicionalni masovni mediji neće nestati, ali je sigurno da Internet mijenja gotovo sve što radimo, uključujući komunikacije, učenje, poslovanje, dobijanje raznih vrsta informacija, traženje posla, kupovinu, druženje tj. svaki aspekt socijalizacije coveka danas.
Sajtovi kao što je myspace ili facebook daju svakom korisniku interneta mogućnost da napravi sopstvenu web stranicu i na taj način se uključi u globalnu mrežu na kojoj sa ostalim korisnicima učestvuje u “cyber druženju”, da sa njima razgovara, razmjenjuje fotografije, video zapise itd. Youtube.com je sajt na kom korisnici širom sveta postavljaju svoje snimke dostupne svim korisnicima, a
Wikipedia.org je največa on-line enciklopedija na internetu. Pretraživači kao google.com ili yahoo.com i nekolicina drugih omogucuju pretraživanje kompletne mreže ukucavanjem pojma tj. riječi koja se traži.
Mogucnosti i ponuda interneta su iz dana u dan sve veće, čime je internet postao svakodnevnica ogromnog broja ljudi različitih zanimanja, interesovanja, i kultura širom sveta.
Za razvoj koncepcije interneta zaslužno je troje ljudi i jedna konferencija. Vannevar Bush je jedan od osnivaca ARPAneta. Vec je u julu 1945. objavio članak "As we may think" u kojem govori o korištenju informatičke tehnologije kojom će se stvoriti "memex" - uređaj na kojem će pojedinac moći pohranjivati svoje knjige, bilješke i komunikacije, komada namještaja kojem će se sa udaljenosti moći pristupati brzo i fkleksibilno.
Matematicar Norbert Wiener je zaslužan za pokretanje istraživackog polja kibernetike. Tijekom Drugog svjetskog rata radio je kao raketni znanstvenik i bavio se istraživanjem povratne sprege (reakcije) kod raketa tj. kako elektronika odgovara kod leta rakete na njen položaj i smjer leta. Ustanovio je da je povratna sprega ključni mehanizam svih živih bića od najjednostavnijih biljaka do najkompleksnijih životinja, a omogućava reakciju na promjenu u okolišu. Razvio je princip kibernetike kombinacijom čovjeka i elektronike koji je 1948. objavio u knjizi "Cybernetics".
1956. godine na Dartmouth College u Vermontu održana je konferencija o umjetnoj inteligenciji (Dartmouth Artificial Intelligence conference). Konferencija je okupila veliki broj znanstvenika u raspravi o novoj tematici – umjetnoj inteligenciji. Utvrđeno je da se snaga računala udvostručuje svakih osamnaest mjeseci i da kreće prema tome da strojevi mogu postati inteligentni poput ljudi, samo je pitanje kada i na koji način ce se to desiti.
Marshall McLuhan je početkom 1960-ih iznio koncept "globalnog sela" povezanog elektroničkim živčanim sustavom. Prvi je u svojim radovima ukazao na koncept "globalnog sela" uvidajući kako se svijet sve više elektronički povezuje pa
događaj na jednom mjestu može u realnom vremenu imati utjecaj na neko udaljeno mjesto, baš kao što se može dešavati u nekom malom neselju.
Prve korake interneta kakvog danas imamo pred nama, možemo naći u okrilju vojne industrije. Tijekom "hladnog rata" i blokovske politike svaka je strana nastojala što više pojaČati svoje naoružanje, razviti što je moguće veći ubojiti arsenal. Iako je to nespojivo sa uvriježenom "zdravom pameću" nastojao se očuvati mir konstantnim naoružavanjem i prijetnjama "prvim udarom" ili "odgovorom na prvi udar".
Razvoj interaktivne računalne mreže dobio je konkretne okvire u zadnjih 50 godina. Prije 15 godina kada je poceo masovni razvoj Interneta, vjerojatno nitko nije ni mogao zamisliti do koje mjere će se Internet do danas razviti. Jedan od naziva Interneta je cyber-space što bi se moglo prevesti kao imaginarni prostor. Za neke ljude je Internet postao paralelni svijet. Najbolji primjer paralelnog svijeta je Second Life kojeg autori ne žele nazvati racunalnom igrom. Radi se o paralelnom svijetu u kojem je moguće kupovati i iznajmljivati nekretnine, prodavati usluge, zaradivati. Cak je moguce zamijeniti novac iz virtualnog svijeta za pravi novac u stvarnom svijetu. Postoji i nekoliko tvrtki koje se bave prodajom usluga u virtualnom svijetu za stvarni novac. Zapravo se gubi granica izmedu stvarnog i virtualnog svijeta.
Na početku razvoja, Internet je bio samo mjesto gdje se moglo pronaći mnoštvo informacija u tekstualnom i grafičkom obliku. Do danas je Internet postao puno više od toga. Veliku popularnost su postigli servisi za pretraživanje Interneta kao što su google i yahoo koji su danas korporacije vrijedne milijarde dolara. Svjedocimo i velikoj popularnosti Internet dnevnika (blogova) koje vode obični ljudi. Puno ljudi ima potrebu voditi dnevnik i podijeliti svoje misli s nepoznatim ljudima. Posljednjih godinu dana je jako popularno objavljivanje i dijeljenje amaterskih snimki. Najpoznatiji web-site koji omogućava objavljivanje i dijeljenje amaterskih snimki je www.youtube.com. Napomenimo da je Google kupio YouTube za 1,65 milijardi dolara, što je jedan od većih iznosa plačenih za neki Internet servis.Mnoge Internet stranice se financiraju isključivo prodajom oglasnog prostora. Već sada je oglašavanje na Internetu postalo jednako važna kao i oglašavanje u tradicionalnim medijima (casopisi, novine, radio, televizija).
Iz dana u dan je sve veći udio trgovine preko Interneta u odnosu na klasičnu trgovinu. Tom efektu su puno doprinijeli i servisi za aukcije kao www.e- bay.com.
Internet danas služi i kao transportni medij za prijenos drugih informacija. Najpopularnija upotreba je VoIP (Voice over Internet Protocol) – prijenos glasa preko Interneta. U osnovi se radi o mogućnosti telefoniranja preko Interneta. Dva korisnika koji međusobno telefoniraju priključe telefone na Internet preko lokalnog priključka i koriste Internet infrastrukturu za prijenos glasa. Ova usluga je naročito korisna kod međukontinentalnih razgovora jer se ne plaća medukontinentalni razgovor, nego samo trošak lokalnog spajanja na Internet. Sa sve većim proširenjem mobilnih tehnologija, postaje sve popularniji i mobilni pristup internetu s rucnih i mobilnih racunala. Pretpostavlja se da ce mobilni pristup internetu i VoIP uvelike smanjiti troškove telefoniranja.3. Internet pravo
Kompjuteri i inernet su se svakako, na Zapadu a polako i kod nas, upleli u svakodnevno življenje do razine egzistencijalnih potreba - od kupovanja hrane za one koji ne mogu do trgovačkog centra i ostalih plačanja, do najvažnijih službenih evidencija, upravnih postupaka i svega što život u civilizaciji znači.
Danas, nakon par desetljeca, lako se nasladivati nad nemaštovitošcu takvih prognoza. Internet je nadrastao pojam medija. Internet je u svojoj kratkoj povijesti u logiku svog funkcioniranja uspio upisati sve dosadašnje medije i dodati im sebi imanentne komunikacijske aspekte. Kao multimedij nad kojim je gotovo nemoguće uspostaviti nadzor pitanje "čemu (ili kome) služi internet?" predstavlja tek lažno pitanje. Bitno je podcrtati ovo opće znanje o internetu kad govorimo o njegovoj mogućoj prosvjetiteljskoj ulozi. Mogući pozitivni ciljevi razvoja interneta zacrtani na njegovim počecima morali su stvoriti uvjete za mogucnosti koje ne iskljucuju njegovu negativnu primjenu. Oblast "internet pravo" u našem pravnom sistemu (a ni u vecini drugih) još uvek ne postoji kao formirana disciplina i nema svoj precizno određen sadržaj. Trenutno je to multidisciplinarna oblast koja zalazi i u aspekte javnog i privatnog prava. Trenutno se sa pravnog aspeta internet (a i računari uopšte) uglavnom izučavaju kao sredstvo. U obalsti krivičnog prava govori se uglavno o tzv sajber kriminalu (cija veza sa internetom se ogleda u tome što se internet smatra sredstvom izvršenja) narocito krivična djela oštecenja i uništenja podataka, neovlašceno preuzimanje i distribucija podataka, rasizam i ksenofobija putem interneta i dječija pornografija.U privatno-pravnom smislu pojam internet prava se uglavnom svodi na pitanja zaštite podataka, autorskog prava, zaštita potrošaca u internet trgovini, zaštita privatnosti i td... Ono što trenutno predstavlja značajan problem u formiranju posebne pravne oblasti je nemogučnost teritorijalnog određenja aktivnosti i subjekata u vezi sa internetom. Naime, internet ne poznaje granice, kilometarske razdaljine, državljanstva i td, pa se postavlja pitanje kako odrediti mesto izvršenja ugovora ukoliko se svi njegovi elementi izvršavaju na internetu...
3.1. Ljudsko pravo na Internet
Gotovo četiri od pet ljudi na svijetu smatra da je pristup internetu fundamentalno ljudsko pravo, pokazalo je istraživanje BBC-a. Ispitivanje, koje je obuhvatilo 27.000 odraslih osoba u 26 zemalja sveta, je pokazalo snažnu podršku opštem pristupu globalnoj mreži.Zemlje kao što su Finska i Estonija su već donijele zakon kojim je pristup internetu postao bazično ljudsko pravo za njihove građane dok međunarodna tijela kao što su Ujedinjene nacije agituju za univerzalni pristup tom pitanju.
Od 1. jula svaki Finac imat će zakonsko pravo brzog pristupa internetu. Time je Finska postala prva zemlja koja je omogučila svakom svom stanovniku zakonsko pravo na "broadband" internet. Što to znači? Telekomunikacijske će kompanije biti obavezne svakom građaninu Finske omogučiti broadband linije minimalne brzine 1Mbps.Finska je vlada u svom nastojanju da stvori "informatičko društvo" time postala prva koja je to i ostvarila, budući da nevjerojatnih 96 posto građana svakodnevno koristi internet koji je odavno prevazišao potrebu korištenja samo za zabavu.
Nasuprot tome Velika Britanija i Francuska obvezale su se da će do 2012. godine omogučiti građanima korištenje interneta brzine 2Mbps, ali te države nisu išle toliko daleko da broadband proglase zakonskim pravom.Obje zemlje čak razmatraju i ograničavanje internet veza građanima koji konstantno skidaju glazbu i filmove besplatno, narušavajući autorska prava.Finska če tom problemu pristupiti manje radikalno: operateri ce slati opomene onima koji ilegalno šire autorski zašticen sadržaj, ali se pristup internetu neće ograničavati.
Internet provideri u zemlji koja ima najveći postotak stanovnika koji se koriste internetom, čak 95%, morat ce svakom građaninu omogučiti pristup broadband internetu. Više od 95 posto od ukupno pet milijuna Finaca već ima brzu vezu, no problem je u ruralnim područjima na koje se ova odredba i odnosi. Minimalna dozvoljena brzina bit će 1 megabit po sekundi.
„Pravo na komunikaciju se ne sme ignorisati“ – kaže za BBC dr. Hamadun Toure, generalni sekretar Međunarodne telekomunikacione unije (ITU). „Internet je najmoćniji potencijalni izvor prosvećenja ikada izmišljen“. On navodi da vlade moraju „tretirati internet kao bazičnu infrastrukturu – kao puteve ili vodu“. „Mi smo kročili u društvo znanja i svako mora biti u mogučnosti da učestvuje“.
Prema rezultatima istraživanja organizacije International Telecommunication Union (ITU), cijene širokopojasnog pristupa Internetu su tokom prošle godine u 161 zemlji, koliko je obuhvačeno istraživanjem, snižene u prosjeku za 42 procenata. Iako su cijene u prošloj godini znatno snižene, usluge širokopojasnog pristupa Internetu su još uvijek previsoke i nedostižne za korisnike u mnogim zemljama.
Najjeftiniji pristup Internetu imaju građani Hong Konga, Luksemburga, Danske, Norveške, Velike Britanije i SAD, gdje cijena pristupa Internetu iznosi manje od 1 odsto bruto domaćeg proizvoda po stanovniku, dok u nekim afričkim zemljama cijena pristupa Internetu dostiže čak 67 procenata bruto domaćeg proizvoda po stanovniku.
Nedavno je Evropska unija usvojila odredbu o slobodama na internetu, koja nalaže svim članicama da prilikom zabrane pristupa globalnoj mreži nekom građaninu „moraju poštovati njegova bazična prava i slobode“. U toj odredbi posebno stoji da građani EU imaju pravo na „fer i nepristrasnu proceduru“ prije nego što se pokrene bilo koja mjera limitiranja njihovog pristupa internetu.Evropska unija je takođe posvečena omogućavanju univerzalnog pristupa širokopojasnom internetu. Medutim, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta ovaj region se i dalje bori kako da omogući pristup brzom internetu u ruralnim dijelovima gdje tržište oklijeva da ide. Analitičari kažu da je problem mnogih zemalja to što se sve više neuspješno bave sa zahtijevima građana koji žele pristup mreži.
Istraživanje BBC-a je pokazalo da 87 procenata korisnika interneta smatra da bi pristup mreži trebao da bude „osnovno pravo svih ljudi“. Više od 70 odsto onih koji ne koriste internet smatraju da bi im trebalo omogučiti pristup. Gotovo 79 procenata ispitanika kaže da snažno podržava opis interneta kao fundamentalnog ljudskog prava – bilo da su trenutno korisnici ili ne.U zemljama kao što su Meksiko, Brazil i Turska ispitanici su najviše podržali ideju pristupa internetu kao ljudskom pravu, pokazalo je istraživanje. Više od 90 odsto njih u Turskoj je izjavilo da je pristup internetu osnovno pravo – što je viši procenat od ispitanika u zemljama EU. Južna Koreja, zemlja sa najvecom stopom korisnika interneta na sijvetu, ima najviši procenat onih koji veruju da je pristup globalnoj mreži bazično ljudsko pravo. Njih čak 96 procenata misli tako. Možda tajna tog odgovora leži i u cinjenici da skoro cijela zemlja uživa u brzom internetu. U Kini 87 procenata podržava klasifikovanje interneta kao osnovnog ljudskog prava, što je za 10 procenata više od prosjeka ostatka sveta. Iako većina smatra da bi vlasti trebalo da se uključe u regulisanje sadržaja na internetu njih 29 odsto kao najveću bojazan na mreži navode državnu cenzuru, što je najveći procenat u svijetu kada je ovaj odgovor u pitanju.
Ispitivanje BBC-a je takođe otkrilo da internet velikom brzinom postaje vitalni dio ljudskih života u širokom spektru nacija. U Japanu, Meksiku i Rusiji je tri četvrtine ispitanih izjavilo da ne bi mogli da odgovore svim svojim obavezama bez pristupa mreži. Vecina upitanih veruje da internet ima pozitivan uticaj na njih, dok skoro četiri od pet ispitanika kaže da im je donio vecu slobodu.
Međutim, mnogi korisnici interneta su izrazili i svoju zabrinutost. Opasnost od prevare, olakšan pristup nasilnim i eksplicitnim sadržajima i briga oko privatnosti je najčešće spomenut aspekt te zabrinutosti. Večina korisnika u Japanu, Južnoj Koreji i Njemačkoj osjećaju da ne mogu slobodno da iskažu svoj stav online, dok su u Nigeriji, Indiji i Gani samouvjereni kada je istupanje na mreži u pitanju.
Istraživanje je za BBC sprovela agencija „GlobeScan“, a tom prilikom je otkriveno i šta stanovnici različitih država misle o nekim aspektima interneta. Tako na primjer, korisnici interneta u Južnoj Koreji i Nigeriji smatraju da vlada nema pravo da se miješa u regulaciju interneta, dok se večina stanovnika u Kini i evropskim zemljama ne slaže sa tim stavom. U Velikoj Britaniji, na primjer, 55 odsto ispitanika smatra da ima dosta slučajeva miješanje vlade u regulaciju interneta.
U Velikoj Britaniji bi do kraja 2012. godine trebalo da bude oformljena univerzalna širokopojasna mreža interneta. Na ovaj način operateri bi imali mogućnost da isključe ili uspore korisnicima protok i brzinu interneta, ali i da vide nelegalno skidanje materijala sa interneta, poput fimova, muzike i da te korisnike isključe. Uvođenje ovog ili sličnog zakona se takođe razmatra u Francuskoj, ali i ostalim državama.
„Kupili ste medije ali internet je još naš!“ Dvadeset godina poslije otkrica interneta, jedno globalno istraživanje je ustanovilo da vecina ljudi u svijetu danas smatra pristup internetu osnovnim ljudskim pravom.3.2. Internet i društvo
Pojavom Interneta i njegovim ulaskom u danas već skoro sve aspekte ljudskog života pojavila se i potreba za određenim pravilima i normama ponašanja kojih se potrebno pridržavati kako bi svi korisnici mogli nesmetano koristiti sve dostupne im resurse. Opće prihvaćena pravila i norme ponašanja koja vrijede na Internetu u manjoj su ili većoj mjeri jednaka su ponašanju pojedinaca u socijalnim kontaktima u stvarnom životu. Drugim riječima, onako kako bi se trebali ponašati u društvu, trebali bi se ponašati i na Internetu.
Internet je u svome razvoju prerastao onaj osnovni okvir razmjene informacija i postao jedno od osnovnih sredstava modernog i poslovnog života. Poslovanje današnjih firmi bez elektroničke pošte nezamislivo je. Nakon komercijalizacije Interneta, tj. pojave i mogućnosti obrtaja novaca putem "on-line" kupovine i Internet bankarstva pojavila se veća potreba za sigurnim načinima komunikacije.Kako i kod svake tehnologije pa i kod Interneta pojavio se problem niza društveno neprihvatljivog i potencijalno opasnog ponašanja u vidu:
- povrede privatnosti,
- neželjene elektroničke pošte,
- lančanih pisama,
- malicioznih programa prilagođenih za krađu korisničkih osobnih podataka,
- iznajmljivanje mreža zaraženih računala,
- distribucije sadržaja zaštičenih autorskim pravom
- pa i širenja dječje pornografije, industrijske i druge špijunaže
Uvidjevši važnost nove infrastrukture te opasnosti od zloupotrebe Interneta Vijeće Europe je izdalo skup smjernica nazvanog Konvencija o kibernetičkom kriminalu (eng. Convention on cybercrime) koje je za cilj imao izjednačavanje kaznenih zakonodavstava zemalja potpisnica.
3.3. Autorsko pravo, standardi i Internet
Neželjena elektronicka pošta regulirana je Zakonom o elektroničkim komunikacijama. Tako je upotreba bilo kojih pozivnih sustava, uključujući telefaks, elektroničku poštu, SMS i MMS, u svrhu izravne promidžbe i prodaje dopuštena samo uz prethodno pribavljenu privolu korisnika usluga. Operatora se obavezuje na poduzimanje odgovarajučih mjera radi sprječavanja zlouporaba pretplatnikova korisnickog računa, a daje mu se za pravo privremeno ili trajno iskapčanje korisnika.
Jedan od zakona koji uvelike utječe i na korisnike Interneta je Zakon o povredi autorskog prava i srodnih prava. Zabranjena je bilo kakva distribucija i preinaka autorskoga djela bez dozvole autora. Kako to vrijedi za stvaran svijet tako vrijedi i za Internet. Činjenica da je Internet uvelike olakšao kršenje autorskih prava ne znači da se ista i smiju kršiti. Jedan "klik" se možda ne čini kao velika stvar, ali za sobom povlači određene posljedice!Internet kao takav nam je omogućio da na vrlo jednostavan i lagodan način dođemo do kopije nekog dokumenta, informacije, fotografije ili bilo kog drugog dijela. Isto tako nam je omogućio i vrlo lako, a opet i nesvjesno, kršenje autorskih moralnih prava. S druge strane veliki je broj i svjesnih kršenja tih prava, a tu naposljetku leži i najveći dio problema.
Autorsko pravo je isključivo zakonsko pravo, stvaratelja ili koje je stvaratelj ustupio za utvrđeni broj godina da tiska, objavljuje, prikazuje, snima ili zapisuje književni, umjetnički ili glazbeni materijal, i da ovlašćuje druge da rade to isto. Jednostavno rečeno, autorsko pravo štiti nositelja prava i identitet djela.
Povreda autorskih prava događa se kada se intelektualno vlasništvo umnožava, prikazuje emitira, prevodi ili prerađuje bez izričitog odobrenja stvaratelja ili osobe ovlaštene da se služi dotičnim materijalom.Da li namjerno ili u neznanju, znatan broj korisnika standarda krše zakone o autorskim pravima tako što reprodukuju i/ili redistribuišu standarde. Doprinošenje kršenju autorskih prava rezultira gubitkom zarade organizacija koje razvijaju i distribuišu standarde, a koje ne uključuju samo ISO i IEC već i njihove članove te autorizovane distributere. To također ugrožava i same standarde, tako što ih izlažu riziku od falsifikovanja i/ili nenamjerne modifikacije.
ISO i IEC su prije nekoliko godina uveli onlajn prodaju kao odgovor na zahtjev klijenata za brzi i odgovarajući pristup standardima. Na nesreću, lakoća pristupa je omogućila i lakše ilegalno fotokopiranje, a distribucija putem interneta je povećala mogućnost da se standardi ilegalno nabavljaju i distribuišu.
Koncept autorskog prava je uvršten u još širi koncept poznat kao intelektualno vlasništvo. Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo ga definiše kao bilo kakvu kreaciju uma; izumi, književni i umjetnički radovi kao i simboli, imena, zamisli i dizajni korišteni u trgovini.
Do kršenja autorskih prava dolazi kada se intelektualno vlasništvo reprodukuje, izvodi, emituje, prevodi ili usvaja bez izričite dozvole autora ili grupe/pojedinca ovlaštenog za dati materijal.
Jedan od razloga zašto je toliko teško sprovesti zaštitu autorskih prava na internetu je zato što postoji mnoštvo načina za kršenje pravila – namjerno ili slučajno. Dok borba oko autorskih prava u muzičkoj industriji ističe peer-to-peer šering tehnologije( tehnologija dijeljenja u vezama ravnopravnih računara), postoji još mnoštvo načina za narušavanje integriteta intelektualnog vlasništva. U slučaju standarda neki od najčešćih metoda uključuju:
Zloupotrebu pasvorda – dijeljenje (šering) pasvorda koji je dodjeljen jednom korisniku na određenom sajtu koji prodaje standarde.
Ilegalna distribucija kopija standarda – ili masovnim slanjem putem e-mail-a ili kruženjem papirnih fotokopija kupljenih standarda.
Skidanje s interneta kupljenih standarda – ili na javno dostupnom internet sajtu ili na unutrašnjoj mreži organizacije, čime postaju dostupni široj grupi korisnika.
3.4. Zaštita autorskih prava
Kako sa danas gotovo sva glazba distribuira u digitalnom obliku, vrlo popularan je postao prijenos digitalne glazbe putem Interneta i spremanje na kučna računala. Taj način distribucije ima mnoge prednosti poput uštede novca, jednostavnosti kupovanja, raznovrsnosti ponude i slično, ali dovodi u pitanje zaštitu autorskih prava. MP3 format je u potpunosti nezašticen od kopiranja te se tako na Internetu može pronaći mnoštvo besplatnih MP3 kopija zaštičene glazbe koju nije dozvoljeno dijeliti osim ako imate pisanu dozvolu vlasnika prava.
3.5. Pravilnik o ponašanju na Internetu
Član 1
KORISNIK ima pravo da koristi Internet priključak radi zadovoljavanja svojih komunikacionih potreba.
Član 2
KORISNIK sve informacije, bilo koji drugi materijal, ili podatke nabavljene korišcenjem Internet priključka koristi na sopstveni rizik. PROVAJDER nema nikakvu odgovornost za ažurnost, ispravnost i kvalitet tako nabavljenih informacija. PROVAJDER takođe, ne snosi nikakvu odgovornost ako KORISNIK, informacije, bilo koji drugi materijal ili podatke dobijene korištenjem servisa koristi na način protivan važećim nacionalnim i internacionalnim zakonima, ili na štetu trecih lica.Član 3
Sadržaj komunikacija izmedu KORISNIKA i drugih korisnika na Internetu ne može biti u suprotnosti sa imperativnim pravnim propisima, međunarodnog prava, kao ni sa ugovorima, kodeksima i konvencijama koje je prihvatio PROVAJDER, a o čijem prihvatanju od strane PROVAJDERA je KORISNIK obaviješten.
Član 4
Sadržaj komunikacije smatra se nedozvoljenim naročito:
- ukoliko se njime vrši krivično djelo ili privredni prestup,
- ukoliko se njime vrši povreda odredaba autorskog prava i prava industrijske svojine,
- ukoliko se njime vrši jdelo nelojalne konkurencije,
- ukoliko se njime ugrožavaju ili povređuju nečija licna prava, a naročito prava djece,
- ukoliko se njime vrši povreda dobrih poslovnih običaja i pravila o zaštiti prava potrošača,
- ukoliko se njime vrši povreda ugovora, konvencija i preporuka u oblasti telekomunikacionih prava kao i Kodeksa ponašanja na Internetu čiju je primjenu PROVAJDER prihvatio, a o kojima je PROVAJDER obavijestio KORISNIKA,
- ukoliko se njime distribuiraju nezatražene propagandne poruke putem e-mai-a i/ili konferencija,
- ukoliko se njime pokušava ostvariti neovlašceni pristup ili dobiti kontrola nad drugim sistemima na Internetu.
- ukoliko se njime vrši distribucija racunarskih virusa ili drugih tipova destruktivnih programa,
- ukoliko se njime pokušava stvaranje zagušenja (Denial of Service), neželjenog saobraćaja i sl.,
- ukoliko se njime vrši lažno predstavljanje pri slanju e-mail poruka na internet
Član 5
KORISNIK isključivo, krivično, gradanski i na bilo koji drugi način odgovara za nedozvoljen sadržaj svojih komunikacionih poruka. KORISNIK odgovara PROVAJDERU za svaku štetu prouzrukovanu usljed nedozvoljenog sadržaja svojih komunikacionih poruka.
Takođe, ukoliko osnovano posumnja da KORISNIK krši obaveze iz ovog Pravilnika, PROVAJDER može suspendovati izvršenje svojih obaveza pružanja Internet usluga u periodu u najviše pet dana i upozoriti KORISNIKA da prestane sa zabranjenim ponašanjem. U slučaju da KORISNIK ne prihvati sugestije PROVAJDERA i nastavi sa zabranjenim ponašanjem, PROVAJDER ovaj Ugovor može jednostavno raskinuti i bez otkaznog roka, obavještenjem upučenim KORISNIKU.
Član 6
Ukoliko je KORISNIK pretrpio štetu usljed kršenja ovde datih pravila ponašanja od drugih korisnika Interneta, ima prava da se obrati PROVAJDERU za pomoć u cilju sprječavanja dalje štete. PROVAJDER ce se, u skladu sa svojim mogućnostima i bez garancije na uspjeh, truditi da pomogne KORISNIKU u sprječavanju dalje štete.
Član 7
KORISNIK je dužan da:
- čuva svoju lozinku (password) i serijski broj modema u tajnosti,
- sprovodi potrebne procedure i vrši proveru svog sistema radi zaštite od programa zaraženih virusima i drugih destruktivnih programa koji mogu nanijeti štetu putem Interneta samom KORISNIKU, PROVAJDERU, drugim korisnicima ove uluge ili bilo kome na Internetu.
Član 8
PROVAJDER ima pravo da u cilju obaveštavanja svojih KORISNIKA povremeno putem E-maila šalje KORISNICIMA informacije o novinama u pružanju svojih usluga. Ovakav tip komercijalnih obaveštenja neće se smatrati distribucijom nezatražene propagandne poruke putem E-maila.
Član 9
Primjena novog Pravilnika počinje dana 01.08.2008. godine i traje do izmjene od strane PROVAJDERA.3.6. Pravo privatnosti na Internetu
Internet je globalna kibernetska informaciona mreža u kojoj učestvuju mnogi subjekti kao korisnici različitih informacija. Podaci koji se nalaze u kibernetskom prostoru mogu biti ugroženi od strane raznih pojedinaca ili pravnih lica, institucija ali i državnih organa. Da bi se ti podaci zaštitili države donose razne zakonske i podzakonske akte kojima se pruža zaštita podataka ali istovremeno se legalizuje kontrola podataka, odnosno ničim kontrolisano prikupljanje i obrada podataka na Internetu od strane državnih organa.
Milioni ljudi širom sveta koriste Internet za prikupljanje informacija, razna istraživanja, finansije i korespondenciju a da pri tom i ne pomisle koliko su pravna pitanja povezana i sastavni deo elektronske komunikacije i trgovine. Internet kao produkt novih informacionih tehnologija sustinski menja način rada i komuniciranja u svim oblastima zivota. Prisiljeni smo da nove informacione tehnologije koristimo za uspešnije i kvalitetnije obavaljanje poslova. Internet daje svakome mogućnost da ima svoj website, jednaku mogućnost na objavljivanje teksta, svako može emitovati svoju informaciju, stav ili mišljenje širom sveta, bez potrebe da predhodno ide do izdavača nekog časopisa i slično. S druge strane, mnoge vlade reaguju na informacije sa Interneta tako što kontrolišu i website i one koji pristupaju Internetu.
(član 55) Zakon izričito zabranjuje sve aktivnosti ili korišćenje uređaja kojima se ugrožava ili narušava privatnost i poverljivost poruka koje se prenose telekomunikacionim mrežama, osim kada postoji saglasnost korisnika ili ako se ove aktivnosti vrše u skladu sa zakonom ili sudskim nalogom izdatim u skladu sa zakonom. Pri tome se ne kaže kojim zakon, jer to evidentno nije ZoT. Takođe, zakon obavezuje operatora da kao deo sistema, o sopstvenom trošku, oformi podsisteme, opremu i instalacije za zakonom ovlašćeni elektronski nadzor određenih telekomunikacija. Pri tome, tzv. ''tehničke uslove'' za ove podsisteme, uređaje, opremu i instalacije definiše Agencija (RATEL), u saradnji sa telekomunikacionim operatorima i državnim organima nadležnim za neposredno sprovođenje elektronskog nadzora.
3.7 APC-ova povelja o Intrnet pravima
Tema 1: PRISTUP INTERNETU ZA SVE
1.1 Uticaj pristupa na razvoj i socijalnu pravdu: Jeftin, brz i lak pristup internetu može pomoći u stvaranju veće društvene jednakosti. On može ojačati obrazovne i zdravstvene usluge, lokalne poduzetnike, učešće javnosti, pristup informacijama, dobro upravljanje i iskorjenjivanje siromaštva. Ipak, ne smijemo pretpostaviti da je svaka tehnološka inovacija automatski i korisna. Organizacije građanskog društva (OGD), vlade i regulatorne agencije moraju također biti svjesne opasnosti učvršćivanja nejednakosti koje internet nosi sa sobom.
1.2 Pravo pristupa infrastrukturi, bez obzira na mjesto življenja: Internet je globalna javna infrastruktura. No, ona mora biti široko rasprostranjena i mora nositi dovoljno bandwidth-a (širine pojasa), kako bi omogućila ljudima, ma gdje bili, da Iskoriste njezin potencijal - kako bi se čuo njihov glas, poboljšali njihovi životi i kako bi izrazili svoju kreativnost. Ljudi imaju pravo na dobro rasprostranjenu nacionalnu internetsku infrastrukturu koja je povezana s međunarodnom mrežom.1.3 Pravo na vještine: Znanje i vještine omogućuju ljudima da koriste i oblikuju internet prema svojim potrebama. Lokalne i nacionalne vlasti, međunarodne organizacije, lokalne zajednice i subjekti iz privatnog sektora moraju podržavati i promovirati besplatne ili jeftine mogućnosti treninga i obrazovanja, metodologije i materijale koje se odnose na korištenje interneta i društveni razvoj.
1.4 Pravo na sučelje, sadržaj i aplikacije koje su dostupne svima ("inkluzivni dizajn"): Sučelja, sadržaji i aplikacije moraju biti oblikovani na način da omoguće dostupnost svima, uključujući i ljude s fizičkim, osjetilnim ili kognitivnim nedostacima, nepismenima kao i govornicima manjinskih jezika. Načelo inkluzivnog dizajna i upotrebe tehnologije kao pomagala mora biti promovisano i podržano kako bi omogućilo ljudima sa invaliditetima da se koriste mogućnosti tehnologije u potpunosti, i podjednakim uslovima kao i ne-invalidi.
1.5 Pravo jednakog pristupa za muškarce i žene: U mnogim mjestima, žene i muškarci nemaju jednak pristup mogućnostima da nauče, definiraju, koriste i oblikuju internet. Napori za povećanje pristupa moraju prepoznati i popraviti postojeće rodove nejednakosti. Kako bi se osigurala puna ravnopravnost rodova, mora postojati puno učešće žena u svim oblastima povezanim sa razvojem interneta.
1.6 Pravo na pristup koji si svatko može priuštiti: Kreatori politika i regulatori moraju osigurati da svi građani mogu pristupiti internetu po cjenama koje si mogu priuštiti. Razvoj telekomunikacijske infrastrukture, kao i postavljanje pravila, politika cijena, porezi i tarife, moraju omogućiti pristup svim skupinama u društvu, bez obzira na njihove prihode.
1.7 Pravo pristupa na radnom mjestu: Mnogim ljudima radno mjesto je glavno ili jedino mjesto gdje mogu pristupiti internetu. Radnici i poslodavci moraju omogućiti pristup internetu na radnom mjestu, uključujući i upotrebu u cilju obrazovanja radnika i zaštite radničkih prava.
1.8 Pravo javnog pristupa: Mnogi ljudi nikad neće uživati u privatnom pristupu računaru ili internetu. Nužno je uspostaviti tačke javnog pristupa, kao što su telecentri, biblioteke, community centri, klinike i škole, kako bi ljudi imali pristup nedaleko od mjesta gdje žive ili rade. Ovo je osobito značajno za mlade ljude u zemljama u kojima pristup internetu nije lako dostupan ili nije dovoljno jeftin.
1.9 Pravo pristupa i kreiranja kulturno i linvistički različitog sadržaja: Latinično pismo dominira web-stanicama, online alatima i softverom, što utiče na razvoj lokalnih sadržaja na jezicima koji ne koriste latinicu i sprečava razmjenu interkulturalnih sadržaja.Tehnički razvoj mora ohrabriti lingvističku različitost i pojednostaviti razmjenu informacija prekojezičnih barijera.
TEMA 2: SLOBODA IZRAŽAVANJA I UDRUŽIVANJA
2.1 Pravo na slobodu izražavanja: Sloboda izražavanja mora biti zaštićena od ograničenja koje postavljaju vlade ili ne-državni akteri. Internet je medij namijenjen javnoj i privatnoj razmjeni stavova i informacija preko postojećih različitih granica. Pojedinci moraju biti u mogućnosti da izraze svoja mišljenja i ideje, kao i da slobodno dijele svoje informacije.
2.2. Pravo na slobodu od cenzure: Internet mora biti zaštićen od svakog pokušaja ušutkavanja kritičkih glasova i cenzure društvenog ili političkog sadržaja ili rasprave.
2.3. Pravo na uključivanje u online proteste: Organizacije, zajednice i pojedinci trebaju biti slobodni da koriste internet kako bi organizovali i uključili se u proteste.TEMA 3: PRISTUP ZNANJU
3.1 Pravo na pristup znanju: Široko rasprostranjen pristup znanju i zdravo zajedničko znanje čine osnovu održivog ljudskog razvoja. Obzirom da internet omogućava dijeljenje znanja i kolaborativnu kreaciju znanja u dosad neviđenim razmjerama, on mora biti ufokusu razvojne zajednice.
3.2 Pravo na slobodu informacije: Nacionalne i lokalne vlasti i međunarodne organizacije finansirane iz javnih fondova moraju osigurati transparentnost i odgovornost stavljanjem informacija relevantnih za javnost koje proizvode i kojima raspolažu u javnu domenu. One moraju osigurati da će se takve informacije distribuirati korištenjem kompatibilnih otvorenih formata i da će biti dostupne ljudima koji koriste računare starije generacije i sporiju internet vezu.
3.3 Pravo pristupa informacijama finansiranih iz javnih fondova: Sve informacije, uključujući znanstvena i društvena istraživanja, proizvedene uz podršku iz javnih fondova, trebaju biti slobodne za pristup svima.TEMA 4: DIJELJENJE ZNANJA I KREACIJE - SLOBODAN SOFTVER, SOFTVER OTVORENOG KODA I RAZVOJ TEHNOLOGIJE
4.1. Pravo na dijeljenje: Internet nudi izvanredne mogućnosti dijeljena informacija i znanja, kao i mogućnost novih formi za stvaranje sadržaja, alata i aplikacija. Proizvođači alata, pružatelji internet usluga i sadržaja neće sprečavati ljude u korištenju interneta za dijeljenje znanja i stvaranje sadržaja. Zaštita interesa kreatora se mora osigurati prema načelu otvorenog i slobodnog učešća u tokovima znanstvenog i kulturnog znanja.
4.2. Pravo na slobodan softver i softver otvorenog koda (FOSS): Podržavamo upotrebu FOSS-a. Rad FOSS-om daje moć, pomaže izgradnji vještine, održiviji je i potiče lokalne inovacije. Potičemo i ohrabrujemo vlade da usvoje politike koje stimuliraju upotrebu FOSS-a, osobito u javnom sektoru.
4.3. Pravo na otvorene tehnološke standarde:Tehnološki standardi koji se koriste na internetu moraju uvijek biti otvoreni kako bi omogućili interoperabilnost i inovativnost. Razvoj novih tehnologija mora zadovoljiti potrebe svih segmenta društva, osobito onih koji se suočavaju s ograničenjima i preprekama pristupu digitalnim sadržajima (na primjer, zajednice koje koriste ne-latinična pisma ili hendikepirani ljudi, oni koji koriste starije računare ili oni koji nemaju brz pristup internetu).
4.4. Pravo na korist od konvergencije i multimedijskih sadržaja: Internet je multimedijska platforma. Pristup i regulacija moraju unaprijediti potencijal interneta za stvaranje i vlasništvo nad online sadržajima u više različitih formata, na primjer, radio i televizijske stanice u vlasništvu zajednica, ili usmjerene prema zajednicama.TEMA 5: PRIVATNOST, NADZOR I ENKRIPCIJA (ŠIFRIRANJE)
5.1 Pravo na zaštitu podataka: Javne ili privatne organizacije koje traže od pojedinaca da dostave lične podatke smiju prikupljati samo minimum potrebnih podataka na najmanji mogući vremenski period. One smiju procesirati samo one podatke koji su nužni. Prikupljanje, korišćenje, otkrivanje i zadržavanje tih informacija mora biti u skladu s transparentnom politikom privatnosti koja omogućuje ljudima uvid koliko je podataka sakupljeno i ispravljanje pogrešnih informacija. Sakupljeni podaci moraju biti zaštićeni od nedopuštenog otkrivanja, a sve propuste u njihovom osiguravanju treba ispraviti bez odlaganja. Podaci moraju biti izbrisani istog trenutka kad su prestali razlozi iz kojih su sakupljeni. Javnost treba upozoriti na potencijalne zloupotrebe dostavljenih podataka. Organizacije imaju dužnost obavijestiti ljude u slučaju zloupotrebe, gubitka ili krađe podataka.
5.2 Pravo na slobodu od nadzora: Ljudima se mora omogućiti slobodna komunikacija, bez prijetnje nadzora ili ometanja komunikacije.5.3 Pravo na korištenje šifriranja: Ljudi koji komuniciraju putem interneta moraju imati pravo na korištenje alata koji šifriraju poruke kako bi osigurali sigurnu, privatnu i anonimnu komunikaciju.
TEMA 6: UPRAVLJANJE INTERNETOM
6.1 Pravo na multilaterlani demokratski nadzor nad internetom: Upravljanje internetom mora biti multilateralno i demokratsko, uz puno učešće vlada, privatnog sektora, građanskog društva i međunarodnih organizacija. Niti jedna vlada ne smije uživati dominantnu poziciju u međunarodnom upravljanju internetom.6.2. Pravo na transparentnost i dostupnost: Svi procesi donošenja odluka povezani sa upravljanjem i razvojem interneta trebaju biti otvoreni i dostupni na globalnom, regionalnom i nacionalnom nivou.
6.3. Pravo na decentralizirani, kolaborativni i interoperabilni internet: Tehnološki razvoj i upravljanje ključnim resursima na internetu moraju biti decentralizirani i kolaborativni, i moraju pomoći u osiguravanju da mreža bude interoperabilna, funkcionalna,stabilna,sigurna, efikasna i mjerljiva na dugi rok.
6.4. Pravo na otvorenu arhitekturu: Internet, kao "mreža svih mreža" je izgrađen od velikog broja međusobno povezanih mreža i zasnovan na ključnoj sveobuhvatnoj tehničkoj ideji umrežavanja otvorene arhitekture, u koju se može uključiti bilo koja mreža bilo gdje i tako postati javno dostupna. Otvorena arhitektura mora biti zaštićena.
6.5 Pravo na otvorene standarde: Najveći dio protokola u temelju interneta jesu protokoli zasnovani na otvoreni standardima koji su efikasni, povjerljivi i otvoreni globalnoj primjeni uz malo ili bez ikakvih licencnih ograničenja. Specifikacije protokola moraju ostati dostupne svima, bez naplate, kako bi se značajno umanjile prepreke ulasku i omogućila interoperabilnost.
6.6 Pravo na neutralnost interneta i na načelo "s kraja na kraj": Neutralnost interneta, koja se uglavnom odnosi na učinkovit prijenos paketa, omogućuje da podaci budu pohranjeni na računarima, aplikacijama, serverima i drugim uređajima koji se nalaze na krajevima mreže. To omogućava razvoj širokog spektra novih aktivnosti na internetu, industrija i usluga "na njegovim krajevima", i pretvara internet u značajno sredstvo unutar šireg konteksta ekonomskog i društvenog razvoja. Najveća snaga i utjecaj interneta počivaju na učinkovitosti mreže. Stoje više ljudi koji imaju pristup internetu, to je veća njegova vrijednost kao sredstva razmjene informacija i komunikacije. Princip "s kraja na kraj" i neutralnost mreže nužno je sačuvati od pokušaja stvaranja dvostepenog interneta i centralizirane kontrole.
6.7 Pravo na internet kao integriranu cjelinu: Ova centralna interoperabilnost je dio vrijednosti interneta kao globalnog javnog dobra i ne smije se fragmentirati putem prijetnji uspostave nacionalnih intraneta, koruštenja filtera za sadržaj, neželjenog nadzora, upliva u privatnost i ograničenja slobode izražavanja.
TEMA 7: SVIJEST O PRAVIMA, NJIHOVA ZAŠTITA I OSTVARIVANJE
7.1. Pravo na zaštitu prava, svijest i obrazovanje o pravima: Prava ljudi kao korisnika interneta moraju biti zaštićena međunarodnim deklaracijama o ljudskim pravima, zakonima i primjenom politika. Nacionalna, regionalna i globalna upravljačka tijela moraju obezbjediti slobodan pristup informacijama koje se odnose na prava i procedure vezane uz internet. To uključuje i javno obrazovanje kako o pravima ljudi u korištenju interneta i mehanizmima zaštite od kršenja tih prava.
7.2. Pravo na utočište i pomoć u slučajevima kršenja prava: Ljudi trebaju slobodan javni pristup učinkovitim instrumentima žalbe u slučajevima kršenja prava. Ako sadržaji koji se nalaze na internetu ugrožavaju ljudska prava ili internet prava, ili ako su prava ugrožena nezakonitim nadzorom, ograničavanjem slobode izražavanja, uključene strane moraju imati pristup pravnim mehanizmima kojima je takva kršenja moguće spriječiti.
Zaključak
Možemo reći da je nemoguće zamisliti današnje uredsko poslovanje bez korištenja informacijske tehnologije. U uredskom poslovanju ključnu i najvažniju ulogu imaju informacije i podaci. Da bi smo uspješno poslovali, vodili tvrtku potrebne su nam točne informacije koje, naravno ne bismo imali na vrijeme bez informacijske tehnologije. Kroz kvalitetnu iskorištenost informacija stvara se dobra podloga za konkurentnost, suradnju i uspješnost u poslovanju.
Ovaj seminarski rad je imao zadatak da pokaže koliki i kakav je značaj internet prava kao jednog od osnovnih ljudskih prava, te kodeksa, normi, i pravila ponašanja prilikom korištenja elektronskih medija, tačnije elektronske pošte, a sve to u cilju zadovoljenja korisničkih zahtjeva i potreba. Na početku razvoja, Internet je bio samo mjesto gdje se moglo pronaći mnoštvo informacija u tekstualnom i grafičkom obliku. Do danas je Internet postao puno više od toga. Oko 70 odsto ljudi koji ne koriste internet kaže da bi trebalo da imaju pristup internetu, a skoro 79 odsto njih smatra da je korišcenje interneta fundamentalno pravo svakog čovjeka, bez obzira na to da li neko ima mogućnost pristupa internetu ili ne.
Literatura
• http://www.economy.rs/elektronsko-poslovanje/5674/it-vesti/Internet-a---osnovno-ljudsko-pravo.html
• http://www.hr-netiquette.org/pravila/
• http://www.pannoniantourism.hu/htmls/gradivo.html?gID=232&ID=502
• http://www.bifonline.rs/vesti/article.php?storyid=527
• http://hr.wikipedia.org/wiki/Elektroni%C4%8Dka_po%C5%A1ta
• http://www.freedomforum.org/
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi