SEMINARSKI RAD IZ PRAVA
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
LIČNA PRAVA I SLOBODE„Svi su ljudi rođeni slobodni, s jednakim dostojanstvom i pravima”. To znači da sve osobe od trenutka rođenja posjeduju određena prava koja
se nazivaju ljudskim pravima. Ljudska prava su zagarantovana svakom ljudskom
biću na temelju postojanja kao bića. Karakteristike ljudskih prava su:
univerzalnost, neotuđivost, nedjeljivost i međusobna ovisnost i povezanost.
Osnovni principi ljudskih prava su: nediskriminacija i jednakost, participacija
i uključenost, i odgovornost i vladavina zakona. 2. KRATKA HISTORIJA NASTANKA POJMA LIČNIH PRAVA I SLOBODAPrvi poznati pravni kodeks doneo je Ur-Namu, kralj Ura, oko 2050. g. p.n.e. U Mesopotamiji je oko 1780. g.p.n.e. donet čuveni Hamurabijev zakonik u kojem postoje pravila i sankcije iz dela oblasti ženskih,dječijhi prava robova.Persijsko carstvo je u 6. vijeku p.n.e., tokom vladavine Kira Velikog, uspostavilo do tada nezabilježene principe ljudskih prava. Kralj Kir Veliki izdao je tzv. Kirov cilindar u kome se, između ostalog, dozvoljava slobodno ispovedanje vere i oslobađanje robova. Drugdje, začeciljudskih, ličnih prava i sloboda, nalaze se u svim religijskim dokumentimaVeda, Biblije, Kurana i Konfučijevih spisa. Srednji vijek donosi postepen razvoj svesti o ličnim pravima čoveka.1215.godine, engleski kralj Džon Bez Zemlje, donosi tzv. Magna Kartu koja muograničava do tada apsolutnu vlast.Taj dokument je postao osnova ustavnog prava u Britaniji.Nekoliko filozofa 17. i 18. veka, kao što su Džon Lok, DžonStjuart Mil i Hegel, razvili su koncept tzv.prirodnih prava, po kome ljudi pojseduju prava samo na osnovu toga što su rođeni. Po njima, prirodna ili kakokažu univerzalna prava, priznata su svim ljudima bez izuzetka, bez obzirana zakon države, pripadnost etničkoj, religijskoj ili kulturnoj grupi.Krajem 18. vijeka, poslije velikih revolucija u SAD 1776. godine i u Francuskoj 1789.godine, kao njihov rezultat, donose se prve deklaracije o pravima čoveka i građanina koje garantuju neotuđiva prava na život i slobodu.Bile su to Deklaracija nezavisnosti SAD i Deklaracija prava čoveka igrađanina u Francuskoj. 3. NASTANAK LIČNIH PRAVA I SLOBODASlobode i lična prava čoveka počinju da se uobličavaju u današnjem obliku posle velikih buržoaskih revolucija, pod uticajem prirodnopravne teorije.Prirodna prava stiču se rođenjem, ali su izražena samo ako se uobliče i regulišu pravnom normom-ustavom.Prve deklaracije o ličnim, prirodnim pravima čoveka smo već spomenulikada smo govorili o nastanku pojma.Savremene deklaracije donose se tek posle Drugog svjetskog rata.Tek su velike tragedije svjetskih razmjera, kakvi su bili svijetski ratovi,doveledo toga da se formira međunarodna zajednica i da ona pokaže zainteresovanost za razvijanje i zaštitu ličnih prava čoveka.Do tada su ljudska prava njihov sadržaj i garancije i odnos pojedinca i države, bili isključivo stvar unutrašnjeg prava svake države. Sazrela je svijest o univerzalnom karakteru ljudskih prava, ona se proširujudopunjuju i teži se ka internacionalizaciji istih,da bi svim ljudima sveta bilazagarantovana.To je dovelo do donošenja prvih univerzalnih konvencija oljudskim pravima koje i danas utiču na sadržaj ustava mnogih država sveta.Na međunarodnom nivou osnovne su Povelja Ujedinjenih nacija, donijeta1945. godine i Opšta deklaracija o pravima čoveka iz 1948. godine, a na području Evrope to je Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava iosnovnih sloboda iz 1950.Iako nisu bile pravno obavezujuće, deklaracije su bile prvi međunarodni pravni pokušaj da se ograniči ponašanje pojedinih država i da se one privoleda prihvate obaveze prema svojim građanima u priznavanju njihovih ljudskih, građanskih, ekonomskih i socijalnih prava. 4. LIČNE SLOBODE I PRAVAKriterijum prema kome se ovu grupu svrstavaju slobode i prava je zaštita
fizičkog i duhovnog integriteta čovjeka i njegove privatnosti. Ovo je
najstarija grupa sloboda i prava. Prve deklaracije i povelje, a kasnije
i ustavi, upravo su štitili fizički i moralni integritet čovjeka, jer
je njega najviše ugrožavala neograničena državna samovolja. Na ovim temeljima
kasnije su dograđivana sva druga prava i slobode. Lične slobode i prava
imaju temeljni karakter i pripadaju svakom čovjeku kao pojedincu, bez
obzira na njegov status u državi ili bilo koje drugo svojstvo. 5. PRAVO NA LIČNU SLOBODU, SIGURNOST I DOSTOJANSTVONe razmatrajući filozofske i sociološke rasprave o ljudskoj slobodi,
njenim uslovljenostima, dometima i ograničenjima, ustavno pravo posebno
vodi računa o tome da državni organi, budući da raspolažu vlašću, ukljućujući
i fizičku silu, ne ugrožavaju i ne ograničavaju slobodu čovjeka shvaćenu
u bukvalnom fizičkom smislu. 5.1 PRESUMPCIJA NEVINOSTIPrema kojoj se niko ne može smatrati krivim dok se krivica ne dokaže i utvrdi pravosnažnom presudom. U toku postupka teret dokazivanja je na tužiocu. To staro pravilo koje već ima krakter civilizacijske vrijednosti u praksi se, nažalost, često krši, posebno u medijskom izvještavanju o policijskim istragama i krivičnom gonjenju. 5.2. PRINCIP LEGALITETAPrincip legaliteta, odnosno princip „Nullum crimen sine lege nulla
poena sine lege“. 5.3. PRAVO NA PRAVIČNO I NEPRISTRASNO SUĐENJEU međunarosnim dokumentima i ustavima predviđaju se raznovrsne garancije
za pravično i nepristrasno suđenje, i naročito : 5.4. ZAŠTITA DOSTOJANSTVA U KRIVIČNOM POSTUPKUU svim fazama krivičnog postupka i na izdržavanju kazne sa okrivljenim, odnosno osuđenim licima mora se postupati humano i mora se poštivati njihovo dostojanstvo. Već je istaknuto da su zabranjenji svi oblici torture, iznuđivanje dokaza i svi drugi oblici nehumanog postupanja ili ponižavajućeg kažnjavanja. U Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima detaljno se propisuju garancije prava optuženih i osuđenih lica. Domaće krivično zakonodavstvo te garancije dalje razrađuje i precizira. 6. SLOBODA KRETANJA I NASTANJIVANJAOva sloboda podrazumijeva pravo građana da se slobodno kreću unutar državne
teritorije, da slobodno biraju mjesto svoga boravištva, kao da slobodno
mogu napustiti zemlju i slobodno se vratiti u nju. Rijetki su ustavi u
svijetu koji ne garantuju ovo slobodu. ( Izuzetak su ustavi Kine i Kube
). Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima precizira u kojim
slučajevima se može ograničiti ta sloboda. To može biti učinjeno samo
zakonom, i to samo u sljedećim slučajevima : 7. PRAVO NA PRIVATNOSTU ostvarivanju humanih odnosa među ljudima i u nastojanjima da se proširi
sloboda svakog čovjeka, pravo na privatnost dobiva sve veći značaj. Svaki
čovjek se najugodnije osjeća u svojoj privatnoj sferi, a ona obuhvata
dom i porodicu, neometano komuniciranje sa drugim ljudima, tajnost ličnih
podataka i dr. Da bi se, u što većoj mjeri, garantovala privatnost, ustavi
propisuju ograničenja za mišljenje države, a pogotovo drugih neovlaštenih
subjekata, u privatni život svakog čovjeka. Nažalost, istovremeno sa povećanjem
grancija privatnosti razvijaju se različita informatička, komunikacijska,
medijska i druga sredstva pomoću kojih se sve više zalazi u sferu privatnosti.
Zbog toga i pravna zaštita mora stalno da prati brz razvoj savremenih
tehnologija. 7.1 NEPOVREDIVOST STANAOvo pravo štiti privatni život pojedinca i porodice time što zabranjuje svako neovlašteno uznemiravanje ili prodiranje u stan. Ustavi , najčešće garantuju ovo pravo, prepuštajući zakonodavcu da precizira uslove ostvarivanja ovog prava i njegova moguća ograničenja. Najčešća je odredba kakvu sadrži Ustav Belgije, koja glasi: '' Stan je nepovrediv , do ulaska u stan može doći samo u slučajevima predviđenim zakonom i na način koji zakon propisuje'' (član 10). Vrlo često ustavi to pravo garantuju zajedno sa drugim srodnim pravima. Tako i Ustav BiH propisuje: '' Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku'' (član II tačka 3.f)). Zakonom se propisuje da je neovlašteno prodiranja u tuđi stan kažnjivo djelo. Njime se propisuju i ograničenja ovog prava, odnosno slučajevi kada se može ući u tuđi stan. U demokratskim zemljama samo sud može odobriti ulazak u tuđi stan i eventualni pretres stana. To može biti učinjeno samo na osnovu pismenog naloga i u prisustvu korisnika stana i svjedoka. Bez naloga se može prodrijeti u tuđi stan , i to u slučajevima : sprečavanja izvršenja krivičnog djela, hvatanja učinioca krivičnog djela , izvršavanja sudske odluke, otklanjanja opšte opasnosti i sl. 7.2. TAJNOST PISAMA, TELEFONSKIH RAZGOVORA I DRUGIH OBLIKA KOMUNIKACIJEPrvobitno , ovo pravo se odnosilo na nepovredivost pisama , telefonskih razgovora i telegrafskih poruka. Razvojem informatičkih i komunikacijskih tehnologija ovo pravo se stalno proširuje. Demokratski pravni sistem štite nepovredivost komunikacije i kad su u pitanju ove nove tehnologije. Istovremeno se, međutim , razvijaju savremeni metodi špijuniranja i kontrole ovih komunikacija . U pojedinim ustavima , a najčešće u zakonima , propisuju se razlozi , uslovi i postupak prema kome se može ograničiti ovo ustavno pravo. Takva ograničenja se dozvoljavaju zbog odbrane i sigurnosti zemlje , vođenja krivičnog postupka i sl. Da bi se izbjegla zloupotreba ovih ograničenja , obično se odluka povjerava najvišim državnim organima , u pojedinim najdelikatnijim slučajevima i šefu države , a vrlo često se predviđa i parlamentarna kontrola organa koji donose odluke o ograničavanju ovih prava , kao i službi koje to neposredno ostvaruju. 7.3. TAJNOST LIČNIH PODATAKAOrganizacija savremenog života je nemoguća bez razvijene informatičke podrške. Veliki broj ličnih podataka o svakom građaninu nalazi se u službenim bazama podataka . U kontaktima sa državnim organima, prosvjetnim, zdravstvenim i drugim ustanovama stalno se deponuje veliki broj ličnih podataka . Zbog toga se ustavom i zakonodavstvom svakome garantuje sigurnost i štiti tajnost tih podataka . Bez saglasnosti lica na koje se odnose, podaci se mogu prikupljati , obrađivati i koristiti samo pod uslovima određenim zakonom. Zabranjena je upotreba ličnih podataka suprotno propisanoj svrsi. Nadzor nad informatičkim sistemima i zaštita podataka se, također, uređuju zakonom. 7.4. ZAŠTITA PORODICE I BRAKAPrava koja su usmjerena na zaštitu porodice i braka u ustavima se pojavljuju još u drugoj polovini XIX stoljeća. Početkom XX stoljeća pojavom druge generacije ljudskih sloboda i prava , socijalno-ekonomskih osnovama braka i porodice posvećuje se sve više pažnje. Neki autori, zbog toga, ova prava svrstaju u grupu socijalno-ekonomskih prava . Težište ovih prava je na slobodama i pravima ličnosti i njene privatnosti. U drugoj polovini XX stoljeća ova prava dobivaju i međunarodni karakter i zaštitu. Tako se u Evropskoj konvenciji o zaštiti prava i temeljnih sloboda propisuje : '' Od trenutka kada postanu sposobni za brak, muškarac i žena imaju pravo da sklope brak i zasnuju porodicu prema nacionalnim zakonima kojima se reguliše ostvarivanje ovog prava'' ( član 12). Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima još preciznije uređuje
ova pitanja. Tako se ističe: Ustav BiH, također, garantuje ovo pravo kao ''Pravo na brak i zasnivanje
porodice'' ( član II tačka 3.j)) . Domaće zakonodavstvo , odnosno zakoni
entiteta , u čiju se nadležnost ubrajaju ova pitanja, treba da osigura
i dalje razradi garancije koje su date u ovim međunarodnim aktima i Ustavu
BiH. Zbog sličnosti našeg ustavnog sistema sa ustavnim uređenjem Švajcarske,
zanimljivo je navesti odredbe Ustava Švajcarske koje se odnose na brak
i porodicu : 7.5. PRAVA DJETETA Ima veoma mnogo razloga i opravdanja što se u većini država i u međunarodnoj
zajednici posebna pažnja , iako još uvijek nedovoljno , posvećuje zaštiti
i brizi o djeci. Najprije , riječ je o posebno ranjivoj kategoriji koja
do punoljetstva zahtijeva posebnu zaštitu porodice, društva i države.
Od toga kako će se odgajati mlada generacija zavisi budućnost svakog društva,
pa i civilizacije u cjelini. Nažalost , u mnogim zemljama , posebno u
zemljama u razvoju , veliki broj djece živi u izuzetno teškim uslovima
, često izloženi eksploataciji i zloupotrebama. Zbog toga se u međunarodnom
pravu , od tridesetih godina XX stoljeća , počinje posvećivati značajnija
pažnja ovim pitanjima. Nakon drugog svjetskog rata , u svim najvažnijim
dokumentima o ljudskim pravima, posebna pažnja se posvećuje pravima djeteta
i njihovoj zaštiti . Koordinisani napori međunarodne zajednice međunarodne
zajednice posebno su došli do izražaja usvajanjem Konvencije o pravu djeteta,
koja je stupila na snagu 1990.godine. Na osnovu Ustava BiH ova konvencija
je sastavni dio i pravnog sistema naše zemlje. 8. SLOBODA MISLI I SAVJESTI Ove slobode ubrajaju se u tradicionalne ljudske slobode usmjerene na
zaštitu duhovnog integriteta čovjeka. To je kompleksna sloboda i u većini
ustava se povezuje sa slobodom savjesti, slobodom opredjeljenja , slobodom
javnog saopštavanja i iznošenja mišljenja , sa slobodom naučnog i umjetničkog
stvaranja i dr. Neki autori ove slobode smatraju prvenstveno političkim
slobodama , pa ih svrstavaju u tu grupu. Nesumnjivo je, da su one primarno
lične slobode. Ostvarivanje ovih sloboda svakako je uslov za ostvarivanje
drugih, posebno političkih sloboda i prava. U međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima ovo pitanje se
mnogo preciznije i šire uređuje. Tako se , između ostalog, propisuje : 9. SLOBODA VJEROISPOVIJESTIOva sloboda je jedna od tradicionalnih i najstarijih individulanih sloboda čovjeka. Ona je zagarantovana najvećim brojem ustava u svijetu, ali i svim najvažnijim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima. Ova sloboda je u uskoj vezi sa slobodom misli,savjesti i uvjerenja. Zbog toga se često tretira u kontekstu ovih sloboda. Dva su bitna aspekta ove slobode privatni i javni. Sastavni dio čovjekove privatnosti jeste da bez ometanja vjeruje i praktikuje svoja vjerska uvjerenja i obrede. Javni aspekt ovog pitanja ogleda se u ustavno-pravnom tretiranju vjerskih zajednica i uređivanju odnosa između njih i države. Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima je detaljno razrađena ova sloboda i utvrđene su garancije za neometano uživanje te slobode. Osnovni cilj svih dokumenata je da jačaju razumijevanje, toleranciju i poštivanje slobode vjere i uvjerenja, te nastojanje da se zabrani svaka zloupotreba religije i vjerskih osjećanja. Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je 1981. godine posebnu Deklaraciju o eliminisanju svih oblika netolerancije i diskriminacije na osnovu religije i uvjerenja. Ta sloboda je Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima definisana
na sljedeći način : '' Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti.
Ovo pravo podrazumijeva slobodu ispoljavanja i primanja vjere ili uvjerenja
po svom nahođenju , kao i slobodu da tu vjeru ili uvjerenje ispoljava
pojedinačno ili zajedno sa drugima kako javno, tako i privatno, kroz kult,
vršenje vjerskih i ritualnih obreda i kroz vjeronauku '' (član 18). O odnosu države i vjerskih zajednica u uporednom ustavnom pravu iskristalisale su se dvije osnovne koncepcije: koncepcija sekularne države prema kojoj su vjerske zajednice odvojene od države i druga , prema kojoj se jedna ili više religija proglašavaju državnim i njima se posvećuje posebna briga i pruža pomoć iako postoji sloboda ispoljavanja i drugih religija. Ustav BiH, također garantuje slobodu misli,savjesti i vjere. Međunarodne garancije vjerskih sloboda su sastavni dio našeg pravnog sistema . Za razliku od Ustava Federacije BiH , koji pretpostavlja odvojenost vjerskih zajednica od države, Ustav Republike Srpske sadržavao je i sljedeće odredbe: '' Srpska pravoslavna crkva je crkva srpskog naroda i drugih naroda pravoslavne vjere . Država materijalno pomaže pravoslavnu crkvu , sarađuje sa njom u svim oblastima, a naročito na čuvanju, njegovanju i razvijanju kulturnih, tradicionalnih i drugih duhovnih vrijednosti '' (član 28). Odlukom Ustavnog suda iz 2000.godine , poznatom kao ''odluke o konstitutivnosti naroda'', poništena je ova odredba Ustava RS , jer nije saglasna sa ustavom BiH. Visoki predstavnik je u aprilu 2002.godine,umjesto ove, nametnuo odredbu koja glasi : '' Srpska pravoslavna crkva je crkva srpskog naroda i drugih naroda pravoslavne vjere '' ( Amandman LXXII na ustav RS).
Lična prava i slobode su demokratski ideali.Cilj koncepta ličnih prava isloboda je uspostavljanje zajedničkih standarda u položaju ljudi koje trebada postignu svi narodi, kako bi ih svaki pojedinac uživao i doprinosio njihovom uspostavljanju i razvoju.Pojam ličnih prava i sloboda odnosi se na koncept koji se bazira na idejida sva ljudska bića imaju univerzalna, prirodna prava, nezavisna od pripadnosti državi, rasi, vjeri ili polu.Postojanje, validnost i sadržaj ličnih prava i sloboda, poslije dugih rasprava u filozofiji, političkim i pravnim naukama, konačno se definiše u međunarodnom pravu poslije stravičnih svjetskih ratova,sredinom prošlog vijeka ido danas se razvija.U nekim zemljama svijeta, demokratija i lična prava i slobode još uvijek nisu u potpunosti primenjeni a u pojedinim skoro da nema ograničenjaistih. U preambuli Opšte deklaracije o pravima čoveka iz 1948. godine kaže se:“Priznanje
urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih ljudskih bića
je osnov slobode, pravde i mira u svijetu‘‘. preuzmi seminarski rad u wordu » » » Besplatni Seminarski Radovi |