Kriminalitet je društvena pojava koja podrazumijeva ukupnost krivičnih
djela na određenom prostoru za određeno vrijeme. Migracija podrazumijeva
kretanje stanovništva iz jednog sociokulturnog ambijenta u drugi, iz
jedne države u drugu.
Ova dva pojma su usko povezana, jer kretanje stanovništa iz jednog
u drugo okruženje može da izazove pojavu kriminalnog ponašanja. To je
izazvano kako kulturnim tako i običajnim normama i moralima, drugim
riječima pojedinac odlazi iz svog okruženja gdje je moralne i kulturne
standarde prihvatio, i dolazi u novu sredinu u kojoj se susreće sa novim
načinom ponašanja.
Tema mog seminarskog rada je: „Migracija i kriminalitet“. Ovaj rad
se sastoji iz tri dijela. U prvom djelo je detaljno opisan pojam kriminaliteta.
Takođe su navedene definicije kriminaliteta sa pravnog i sociloškog
stajališta.
Drugi dio se odnosi na uticaj socioloških faktora na kriminalitet. Ti
faktori su: ekonomska kriza, siromaštvo, bogatstvo, nezaposlenost i
migracija. Svaki od ovih faktora je važan na svoj način, i u određenoj
mjeri utiče na pojavu kriminaliteta.
Treći dio se odnosi na povezanost migracije sa međunarodnim kriminalom.
U ovom dijelu su posebno istaknuti ishodi migracije kao što su trgovanje
ljudima, trgovanje ljudskim organima i drugi oblici.
U ovom kratkom izlaganju, koje je pred vama, nadam se da sam uspio barem
malo da dotaknem temu mog seminarskog i na neki način iznesem pojam
migracije kao problem.
1. Pojam i definisanje kriminaliteta
Kriminologija
je jedna od rijetkih nauka gdje postoje suprostavljeni stavovi i različite
koncepcije o samom pojmu. Naziv kriminologija preuzet je iz različitih
jezika, a to su: crimen-zločin (latinska riječ), i logos-nauka (od grčke
riječi).
Kriminologija spada u mlade naučne discipline jer se primjenjuje tek
od 19. vijeka. Njen razvoj se iskazao sa razvojem ostalih nauka kao
što su: socijologija, statistika, psihologija i slično.
Jedna od definicija kriminologije je da je ona samostalna nauka koja,
koristeći saznanja i istraživačke postupke nauke o čovjeku i društvu,
empirijski proučava kriminalni fenomen tj. zločin, njegovog izvršioca
i žrtvu, kriminalitet i način na koji društvo reaguje na kriminalno
ponašanje.
1.1. Pojam kriminaliteta
Kriminalitet je društvena pojava koja podrazumijeva ukupnost krivičnih
djela ili zločina na određenom prostoru i u određeno vrijeme. Za razliku
od zločina, on je masovna pojava i najčešće se dijeli na primarni i
sekundarni kriminalitet.
Primarni kriminalitet je vršenje kažnjivog djela prvi put, koji je prouzrokovan
djelovanjem različitih društvenih i psihičkih činilaca, a sekundarni
kriminalitet je ponovno vršenje djela gdje uticaj ima i proces socijalne
kontrole. Kriminalitet predstavlja negativnu društvenu pojava, koja
nepovoljno utiče i na društvo i na čovjeka kao pojedinca.
Smatra se da kriminalitet ima dva lica i to: kao totalitet delinkvencije
i kao pojedinačni akt, pri čemu je potrebno poznavati obje dimenzije
da bi se razumio ovaj fenomen. Drugim riječima, da bi se razumio kriminalitet
u cjelini potrebno je izučavati pojedinačne slučajeve kriminaliteta.
Ovaj dvodimenzijalan pristup zahtijeva saradnju mnogih nauka kao što
su: kriminalna socijologija, opšta socijologija, biologija, psihologija,
psihopatologija i mnoge druge.
Kriminalitet je pojava koja je određena pravom. Svaka država u svom
zakonodavstvu ima određen broj zabranjenih ponašanja, kvantitativnu
i kvalitativnu dimenziju kriminalizacije. U novije vrijeme države nisu
u potpunosti krivičnopravno suverene u uređivanju svog krivičnog zakonodavstva.
Postoje određeni oblici kriminalnog ponašanja koji ne ugrožavaju samo
jednu zemlju nego cijelu međunarodnu zajednicu. Primjeri za to su genocid,
ratni zločini upotrijebljeni protiv civilnog stanovništa, ranjenika
i zarobljenih lica itd.
Kriminalitet je pojava koja je prisutna i u našem društvu. U poslednje
vrijeme javlja se u većoj i zabrinjavajućoj formi, i kao takav dovodi
do povećanja stepena zabrinutosti kod građana, jer se smatraju ugroženim
i osjećaju strah za sebe i svoju porodicu.
1.2. Definisanje kriminaliteta
U literaturama postoji veliki broj različitih definicija kriminaliteta,
i upravo iz tog razloga ta definicija se sistematizuje u dvije osnovne
grupe, a to su:
1. Zakonska ili pravna definicija i
2. Sociološka definicija.
Zakonska ili pravna definicija kriminaliteta podrazumijeva kršenje
normi važećeg krivičnog zakonodavstva. Ova definicija se posmatra iz
užeg i šireg shvatanja.
Prema užem shvatanju kriminalitet se tretira kao krivičnopravna kategorija,
i kao takav ne treba se proširivati izvan krivičnog prava. Uže shvatanje
ove definicije potiče od načela legaliteta klasične škole prema kojem
svako krivično djelo mora biti jasno i precizno određeno.
Prema širem shvatanju kriminalitet podrazumijeva svaku kažnjivu radnju
odnosno ponašanje koje je sankcionisano u određenom pravnom sistemu.
To znači da se pod kriminalitetom podrazumijeva svako protivpravno ponašanje
koje je zabranjeno u kaznenom pravu i za koje je predviđena kaznena
sankcija u važećim propisima.
Pravno definisanje kriminaliteta je dosta preciznije i jasnije od drugih
definisanja, ali uprkos tome postoje i brojne kritike koje su upućene
ovoj definiciji.
Neke od tih kritika su da je prema ovoj definicije suština preuska i
nedovoljna da se objasni kriminalitet, kao i to da se svodi samo na
pravnu stranu tj. na altivnosti koje su inkriminisane u pozitivnom zakonu.
Sociološka definicija kriminaliteta proširuje ovaj pojam i na ponašanja
koja ne potpadaju pod pojam kriminaliteta.
To znači da je kriminalitet širi i obuhvata sva devijanta i asocijalna
ponašanja koja predstavljaju odstupanja od društveno prihvtljivih i
postavljenih normi ponašanja. Primjeri za to su: prosjačenje, alkoholizam,
prostitucija, narkomanija, skitnja itd.
Sociološko definisanje kriminaliteta nije jedinstveno, ono proizilazi
iz različitih pristupa, koncepcija i teorija kriminaliteta.
Prema jednima, kriminalitet podrazumijeva odstupanje od kulturnih i
moralnih normi koje važe u jednom društvu.
Prema drugima, to su ponašanja koja narušavjau fundamentalne interese
jedne socijalne grupe, ponašanje koje znače napad na vrijednost grupe
kojoj oni pripadaju.
Sociološkom definisanju kriminaliteta upućene su kritike. To se odnosi
na činjenicu da je pojam kriminaliteta definisan posve neodređeno i
konfuzno i time ga neprihvatljivo proširuju.
Na osvovu sociološkog definisanja kriminalitet podrazumijeva sva čovjekova
ponašanja koja predstavljaju odstupanja od prihvatljivih kulturnih i
običajnih normi ponašanja. I upravo iz tih razloga sociloškom definisanju
kriminaliteta je upućeno dosta kritika.
Iako je definicija kriminaliteta podijeljena na pravnu i sociološku,
postoji međusobna veza između ove dvije definicije, jer je kriminalitet
istovremeno i pravna i sociološka kategorija koje se oslanjaju jedna
na drugu.
2. Uticaj socioloških faktora na kriminalitet
Najznačajniji sociološki faktori koji utiču na kriminalite su:
• Ekonomska ili privredna kriza;
• Siromaštvao;
• Bogatstvo;
• Nezaposlenost;
• Migracija.
2.1. Ekonomska ili privredna kriza
Ekonomska kriza predstavlja oblik imovinskog kriminaliteta. Ona dovodi
do promjena u cijelom društvo, to se ogleda kroz pad zaposlenosti na
prvom mjestu, zatim smanjuje se platežna sposobnost građana, ograničavaju
se mogućnosti investiranja, pojave slične bankrotstvu privrednih subjekata
i slično.
Upravo ta situacija dovodi do rascjepljenja građana na siromašne i bogate,
i iz te situacije proizilazi porast alkoholizma, prostitucije, razočarenje,
krize morala tj. dovodi do pojave kriminaliteta.
Ova pojava nije nešto što nam je strano, jer upravo naša zemlja prolazi
kroz tu situaciju. Ekonomska kriza uticala je na porast imovinskog kriminaliteta,
ali i na porast organizovanog kriminaliteta i korupcijskih krivičnih
djela.
Kao što je već naglašeno ekonomska kriza dovela je do podjele ljudi
na bogate i siromašne, sredine nema. To se osjeti u svim oblicima njihovog
života. Sve više je ljudi koji ostaju bez posla, zatim se plate konstantno
smanjuju bez obzira da li to preduzeće u kojem je pojedinac zaposlen,
dobro posluje ili ne.
2.2. Siromaštvo
Siromaštvo je pojava
koja je zastupljena u svim zemljama, ali ne jednako. To podrazumijeva
nedostatak ekonomskih, socijalnih i kulturnih uslova za zadovoljene
osnovnih bioloških i drugih ljudskih potreba.
Podjeljena su mišljena autora o siromaštvu kao faktoru koji utiče na
kriminalitet. Prema jednom shvatanju siromaštvo utiče na kriminalitet,
a prema drugima ne.
Realna činjenica je da siromaštvo utiče na kriminalitet, to se ogleda
u sledećim primjerima: krađe koje se dešavaju čak i od maloljetnika,
jer su ugroženi materijalno i nemaju osnovnih uslova za školovanje i
obrazovanje, zatim prevare razne od sitnih stvari pa do najkažnjivijih,
razbojništva koja su sve teža, falsifikati dokumenata iz raznih razloga
i mnoge slične stvari.
Ali siromaštvo može dovesti i do moralnog propadanja i krize u smisli:
alkoholizam kojim mogu da se odaju ljudi starije dobi koji ostaju bez
posla, koji nemaju da prehrane svoju porodicu, koji se osjećaju bezvrijedno
i bespomoćno i upravo iz tih ili sličnih razloga odaju se ovom poroku.
Zatim tjelesne povrede, ubistva i slične stvari.
2.3. Bogatstvo
Bogatstvo predstavlja izazov za još veće bogaćenje, to se ogleda u
tome da pripadnici većih društvenih slojeva teže uvjek ka još većem
bogatstvu, drugim riječima postaju pohlepni za novcem. Taj izazov se
često apsorbuje i kroz nezakonite radnje u smislu sticanja kapitala
čak i kroz najteže oblike privrednog i organizovanog kriminala.
Bitno je napomenuti da se kriminalitet prouzrokovan od strane faktora
bogatstva bitno razlikuje od prethodnog faktora siromaštva.
To se može objasnit na način da kriminalitet izazvan od strane siromaštva
tj. od nižih društvenih slojeva vezuje za individualna krivična djela,
dok se kriminalitet koji je izazvan od strane faktora bogatstva vezuje
za različite oblike organizovanog kriminaliteta i korupcije koji ugrožavaju
cijeli društveni sistem.
Mogu slobodno reći da sobe koje su bogate i koje nikad nisu osjetile
šta znači boriti se za život u smisu školovanja, obrazovanja, izdržavanja
porodice na legalan i pošten način, nikad nemaju osjećaj za siromašne
i njihove probleme, oni samo teže još većoj raskoši i još većem kapitalu,
ne osvrćući se na to da li će time učinite neke nezakonite radnje kao
što je već napomenuto, pa čak dovesti i do organizovanog kriminala.
2.4. Nezaposlenost
Nezaposlenost je pojava koja podrazumijeva nemogućnost zaposlenja radno
sposobnog stanovništva.
Nezaposlenost najviše utiče na pojedinca i njegovu porodicu, to može
izazvati negativne reakcije u smislu krađe kako bi se zadovoljile određene
potrebe, zatim dovodi do pogoršanja psihičkog stanja pojedinca koje
se odlikuje nesigurnošću, razočarenjem, konfuzijom, što može dovesti
do alkoholizma, prosjačenja, prostitucije...
Nezaposlenost izaziva razne reakcije naravno negativne, koje se samo
povezuju jedna za drugu. Osoba koja je radno sposobna a nemože a dobije
posao, osjeća se ugoženo i odbačeno, prestaje da vjeruje u zakon i time
može da izazove kriminal.
Nezaposlenost kod nas je iskazana u velikoj mjeri, to se može vidjeti
u svakom Zavodu za zaposlenje, gdje su ljudi u velikom broju prijavljeni
i već godinama čekaju na bilo kakav posao. Čak i sa diplomama sa raznih
fakulteta čeka se dosta dugo, i upravo iz tih razloga dolazi do pojave
kriminaliteta, jer sve su to razlozi koji su povezani jedan sa drugim.
Istraživanja koja su vršena polovinom prošlog vijeka, a koja su sprovela
Glaser i Rice, utvrdilo se da učestalost delikata koje izvrše maloljetnici
imaju obrnut tok od procenta njihove zaposlenosti, a učestalost imovinskih
delikata izvršenih od strane punoljetnih lica varira neposredno u zavisnosti
od procenta njihove zaposlenosti, na osnovu čega je utvrđeno da između
nezaposlenosti i kriminaliteta postoji veza.
Kriminolog D. Szabo je istakao da nezaposlenost predstavlja „pritisak
prstom na oroz koji otvara put u zločinačku karijeru“. To se najviše
ogleda kod maloljetnika koji nisu uspjeli da zavše školu, a žele da
imaju sve uslove za život, pa se često upuštaju u razne kriminlne radnje
kao što su krađa.
2.5. Migracija
Migracija iz siromašnih, manje razvijenih zemalja i nemirima pogođenih
regija svijeta u stabilnije i bogatije zemlje je globalni, vijekovima
star fenomen.
Migracija podrazumijeva kretanje stanovništa iz jednog socijalnokulturnog
okruženja sa moralnim i običajnim normama u novo okruženje , gdje se
susreće sa novim moralnim i kulturnim standardima.
Upravo iz tog razloga smatra se da migracija može dovesti do pojave
krize ličnosti, jer dolazi do sukoba starog i novog sistema vrijednosti.
Ti problemi su adaptacija, loši stambeni uslovi, nezaposlenost, što
dovodi do kriminalnog ponašanja.
3. Povezanost migracije sa međunarodnim kriminalom
Do sredine ovog vijeka svjetska populacija će, prema očekivanjima, dostići
devet milijardi ljudi, tj. tri milijarde više nego danas. Zemlje u razvoju
poput Indije, Pakistana, Indonezije i Nigerije će zabilježiti više od
polovine tog povećanja.
Demografi predviđaju da će pritisak tako velikog broja stanovnika uzrokovati
veću migraciju iz zemalja u razvoju u industrijalizovane zemlje Sjeverne
Amerike, Evrope, Australije kao i iz ruralnih i urbanih sredina.
Mnogi analitičari smatraju da je migracija povezana sa kriminalitetom.
Jedan od tih analitičara je Italijanski socijalni ekonomsita Loreta
Napoleoni koji ističe da prema izvještajima iz prošle godine, došlo
do povećanja stope kriminala u Italiji, što smatra da je povezano sa
velikim prilivom legalnih i ilegalnih migranata.
Ovaj analitičar navodi da su neki pripadnici kineske, albanske i drugih
dijaspora u Italiji umiješani u veliki broj kriminalnih aktivnosti,
uključujući trgovinu ljudima, krijumčarenje drogom i oružjem, prostituciju,
pranje novca i izdavanje lažnih dokumenata.
Ona ističe da je zapadno-evropski kriminal vezan za migrantske zajednice
u porastu od pada sovjetskog bloka. Mnogi migranti ne mogu da putuju
na zapad bez onih koji nude pomoć za prevoz, pograničnu kontrolu i dokumentaciju.
Njihove žrtve su često primorane u ropstvo.
Neki analitičari navode da se praktično cjelokupna međunarodna kriminalna
mreža oslanja na dijasporu kao bazu za svoje aktivnosti.
Migracijsko kretanje stanovnika, prema mnogim autorima može imati uticaja
na kretanje, obim i strukturu kriminaliteta jednog područja ili cijele
zemlje.
Tako da ljudi koji češće migriraju više su izloženi djelovanju kriminalnog
faktora. Razlog tome leži u činjenici da migranti dolaze u novu društvenu
sredinu koja se često razlikuje od sredine iz koje dolaze, ne samo po
stepenu ekonomske razvijenosti, već i po običajnim i moralnim normama
koje su vladajuće.
Migracija može da se vrši iz dva razloga i to: zbog kriminogenog značenja
ili zbog ekonomskih razloga. Zbog kriminogenog značenja migrira najčešće
stanovništvo koje je i na tom području pripadalo skupinama kao što su
delikventi, i upravo iz tog razloga ta skupina i napušta tu teritoriju.
S druge strane nalazi se stanovništvo koje napušta određenu sredinu
iz ekonomskih razloga.
Mnogi Amerikanci i Evropljani su zabrinuti zbog priliva migranata koje
smatraju odgovornim za brojne društvene nevolje, od sitnog kriminala
do terorizma. S druge strane, mnogi analitičari iznose da migranti ne
počine više krivičnih dijela nego domaća populacija.
Kao što sam već napomenuo razlog za migraciju može da bude ekonomske
prirode, a to je kada migranti dođu na zapad i tragaju za legalnim poslovima,
i taj kriminalitet se razlikuje od organizovanog kriminala, jer je to
kriminal motivisan očajanjem pojedinca.
Kako bi se riješio taj problem, rješenje leži u stvaranju ekonomskih
prilika za siromašne u njihovim matičnim zemljama, kako bi imali veću
motivaciju da ostanu i materijalno se obezbijede.
Po pitanju kriminaliteta koji je povezan sa migracijom provedena su
brojna istraživanja, kako bi se utvrdilo da li migranti izazivaju kriminalitet
više nego domaći stanovnici. Tako je u Švedskoj utvrđeno da je kriminalitet
mnogo izražajniji među migrantima nego Šveđanima.
Tabela 1: Kriminalitet migranata i domaćih stanovnika
Zemlje |
Krivična
djela na 1000 stanovnika |
Šveđani |
6 |
Mađari |
10 |
Poljaci |
7 |
Danci |
6 |
Italijani |
4 |
Smatra se da migracija, zbog brojnih problema sa kojima se migranti
susreću mogu imati manji ili veći uticaj na kriminalitet. Jedan od najvećih
problema koji može da izazove je trgovanje ljudima.
Trgovanje ljudima
predstavlja vrbovanje, kupovinu, prodaju, predaju, prijevoz,
poticanje ili posredovanje u kupovini, prodaji ili predaji, upotreba
sile, otmica, prevare, prisilan rad ili usluge, trgovanje organima i
slično.
Trgovanje ljudima jedan je od najvećih međunarodnih problema. Poslednjih
je godina trgovanje ljudima, naročiti ženama i djecom zbog seksualnog
iskorištavanja dostiglo alarmantne razmjere.
Nekoliko stotita hiljada žena, žrtava trgovanja ljudima, godišnje stiže
u Zapadnu Evropu. Procjenjuje se da je godišnja dobit od trgovanja ženama
zbog seksualnog iskorištavanja viša od 12 milijardi američkih dolara.
Međutim početkom ovog vijeka ljude koriste kao robove za rad u preduzećima,
hotelima, restoranima, barovima, domaćinstvima i na taj način ih iskorištavaju
i zarađuju ogromne sume na njima.
Neki od razloga zašto se trguje ljudima su:
- Prisilna prostitucija;
- Pornografija;
- Seksualni turizam i zabava;
- Nezakonitog zaposlenja;
- Robovskog rada;
- Prosjačenja;
- Nezakonitog usvajanja;
- Lažnog i prisilnog braka;
- Trgovine ljudskim organima.
Trgovanje ljudima jedan je od najgorih zločina našeg doba, jer se trguje
ljudskim bićima, čime se čini neprocjenjiva povreda ljudskih prava.
Muškarci su najčešće žrtve zbog prisilnog rada, žene zbog prostitucije,
a djeca zbog prosjačenja i prodaje porodicama bez djece. I muškarci
i žene mogu biti žrtve zbog trgovanja ljudskim organima.
Kada posumnjati u trgovanje ljudima:
• Nejasne informacije o poslu;
• Posao bez referenci;
• Dobro plaćen posao bez prethodnog razgovora sa poslodavcima;
• Brzina- hitno tražim;
• Velika obećanja.
Do žrtava se dolazi na različite načine. Kada u oglasu
stoji, da je to dobro plaćen posao koji se obezbjeđuje preko agencije,
iza toga se u stvari krije organizovani kriminal. Žrtve se prevarom
odvode iz mjesta prebivališta u inostranstvo, oduzimaju im se dokumenta
i prisiljava ih se na razne poslove. Od trenutka oduzimanja dokumenata,
žrtve, iako još možda toga nisu svjesne, postaju žrtve trgovanja ljudima.
Kako bi detaljnije prikazao koliko je zastupljeno trgovanje ljudima,
u narednoj tabeli sam prikazao statističke podatke od 2002-2008 godine
u 12 država. U tabeli je prikazan ukupan broj žrtava po državljanstu.
Tabela 2: Ukupan broj žrtava po državljanstvu
Uočeno je da su počinitelji ove vrste kaznenog djela uspostavili nad
žrtvama potpuni mehanizam kontrole, odnosno jezično i socijalno su ih
izolirali, oduzimali lične dokumente, koristili se brutalnošću, nasiljem,
fizičkim i psihičkim zlostavljanjem i drogiranjem, kako bi ih doveli
u stanje potpune nemoći.
Otkriveno je i da su se žrtve u procesu trgovanja ljudima našle uglavnom
zbog obećanja o zaposlenju u inostranstvu ili čuvanju djece. Trgovci
su žrtve vrbovali putem oglasa ili čak preko poznatih ljudi.
Kako bi se suzbijo ovaj oblik organizovanog kriminala sa međunarodnim
obilježjem, Ministarstvo unutrašnjih poslova je u okviru međunarodne
policijske saradnje od 2002. godine uspostavilo aktivnost sa Interpolom,
Europolom i sa SECI- regionalnim centrom za borbu protiv prekoograničenog
kriminala.
Saradnja se u provođenju međunarodnih operativnih akcija i u okviru
realizacije ciljanih projekata o suzbijanju trgovanja ljudima.
Jedna od važnijih operativnih akcija u poslednje vrijeme koja je realizovana
na međunarodnom planu suzbijanja trgovanja ljudima je akcija „MIRAGE
2004.“
Ova akcija je provedena u saradnji sa SECI- regionalnim centrom, zemljama
članicama SECI- inicijative, međunarodnim organizacijama, misijama,
institucijama i nevladinim organizacijama i na taj način omogućila da
se identifikuju četiri žrtve trgovanja ljudima, koje su odmah ušle u
program pružanja pomoći i zaštite žrtvama trgovanja ljudima.
Osnovni cilj ove akcije bio je suzbijanje ovog pojavnog oblika organizovanog
kriminala sa regionalnim i međunarodnim obilježjem.
Takođe u okviru realizacije ciljanih operativnih projekata te osnažiavanja
razmjene saznanja i iskustva koje se odnose na problematiku kriminaliteta
trgovanja ljudima te pružanja pomoći i zaštite žrtvama ovih kaznenih
djela, a aktivno se sudjelovalo u Radnoj skupini „Mirage“ oformljenoj
u cilju osnaživanja regionalne suradnje na području suzbijanja trgovanja
ljudima.
Službenici Ministarstva unutrašnjih poslova prilikom neposrednog identificiranja
žrtava prduzimaju sve kako bi pronašli počinitelje kaznenog djela trgovanja
ljudima, kao i osobe nad kojima je to kazneno djelo izvršeno, bilo da
su zatečene u ilegalnoj migraciji, prisilnoj prostituciji ili drugim
oblicima seksualnog ili nekog drugog iskorištavanja, i tretiraju ih
isključivo kao žrtve i odmah im nastoje osigurati pružanje pomoći i
zaštite.
ZAKLJUČAK
Migracija, kao jedan od sociloških faktora, koji utiču na kriminalitet,
je problematika koja je zastupljena u više zemalja svijeta. Kao dokaz
toga navedena su brojna istraživanja, koja potrđuju problematiku ove
teme. To se odnosi na činjenicu da migranti dolaze iz raznih krajeva
širom svijeta, koji su uglavnom sumnjivog porijekla.
Razni su razlozi njihovog odlaska iz svoje zemlje. Neki od njih su
ekonomske prirode. Pojedinci odlaze u drugu zemlju, najčešće inostranstvo
u nadi da će se materijalno obezbijediti i time riješiti svoje probleme.
Međutim rijetki to uspijevaju, jer je sve više „zamki“ u koju upadaju
mnogi migranti, na osnovu oglasa za posao ili nekih poznanika. I nakon
kraćeg vremena onio postaju žrtve na razne načine.
Takođe razlog za njihov odlazak u drugu zemlju može biti i kriminalitet.
Mnogi odlaze iz svoje zemlje, jer nemaju više načina da se bave tim
poslom, pa u nadi da ga mogu proširit tj. razvit u drugoj zemlji odlaze
i sa sobom nose probleme.
Dolaskom u novu zemlju, tj. državu nastavljaju da proširuju svoj kriminal
i to sve može da dovede do organizovanog kriminala. Naravno, nesporna
je činjenica da i domaći stanovnici mogu da se bave kriminalitetom,
ali ipak veći je procenat migranata nego domaćeg stanovništa koji to
obavljaju.
Kao zaključak ovog mog rada navodim, da se ovom faktoru treba posvetiti
posebna pažnja. Migracija je veliki problem i u našoj zemlji. Smatram
da Zakon treba da vrši rigoriznije provjera dokumenata tj. državljanstva
svih stanovnika. Takođe mislim da državljanstvo treba da se dobija na
teži način nego što je to sad. Primjer za to mogu da budu države na
Zapadu.
LITERATURA
Dr. Ivanka Marković, Osnovi kriminologije, Banja Luka,2007.godine
Dr. Đorđe Ignjatović, Kriminologija, Beograd,2007. godine
www.ljudskaprava-vladarh.hr
www.iom.hr
www.google.com
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|