1. UOPŠTENO O TRAGOVIMA
Trag se može definirati kao svaka materijalna promjena nastala u vezi
s krivičnim djelom. Tragovi upućuju na postojanje krivičnog djela na
način i sredstvo izvršenja, predstavljaju dokaz koji može nezavisno
i objektivno povezati osumnjičenog, odnosno žrtvu s objektom ili mjestom
kriminalnog događaja ili pak povezati osumnjičenog sa žrtvom. Također,
upućuju na motiv izvršenja kaznenog djela, kao i na identitet nepoznatog
počinitelja ili žrtve, a mogu doprinijeti utvrđivanju je li mjesto događaja
zaista ono mjesto na kojem se kriminalno djelo i dogodilo. Ovo posljednje
je važno zbog činjenice što tragovi mogu nastati na dva načina: neposrednim
kontaktom s tijelom ili odjećom osobe, predmetom ili mjestom događaja,
te posredno - prenošenjem na žrtvu, počinitelja, svjedoka, predmet ili
mjesto događaja (tzv. sekundarni prijenos). Pri tome treba imati na
umu da se materijalni tragovi pojavljuju u dva oblika :
—kvantitativnom obliku - količina: mikrotragovi (nisu vidljivi
okom) i makrotragovi (oku vidljivi),
—kvalitativnom obliku - vrsta: biološki, kemijski,
fizikalni i ostali
Postoje brojne klasifikacije tragova, od one prema vrsti krivičnog djela,
vrsti materijala, načinu nastanka te do klasifikacije prema njihovom
podrijetlu. Ova posljednja klasifikacija ima veliku vrijednost kao podsjetnik
pri izboru najpogodnijih metoda za prikupljanje i čuvanje dokaznog materijala.
U toj skupini razlikuju se biološki (primjerice krv, sperma, slina),
hemijski (vlakna, zemlja, droge), fizikalni (otisci prstiju i stopala,
tragovi vatrenog oružja i oruđa) i ostali tragovi (poligraf, snimka
glasa).
2. BIOLOŠKI TRAGOVI
Biološki tragovi u širem smislu predstavljaju materijalne promjene
na svim živim bićima, biljkama, životinjama, ljudima i slično, dok biološki
tragovi u užem smislu predstavljaju tragove koji su ljudskog porijekla.
U novije vrijeme se sve češće daje važnost pronalasku bioloških tragova
koji su u vezi s počiniteljem krivičnog djela kao što su dlake kućnih
ljubimaca ili neke specifične biljke. Biološki tragovi ljudskog porijekla
(u užem smislu) mogu se podijeliti s obzirom na to sadržavaju li DNA
ili ne. Nuklearna (jezgrina) DNA može se uspješno izolirati iz:
1. krvi i krvnih mrlja,
2. sperme,
3. kose s korijenima,
4. sline,
5. mokraće i stolice,
6. tkiva i stanica,
7. kosti i organa.
Ljudske izlučevine i tragovi iz kojih se ne može dobiti DNA, jer nemaju
stanica sa jez grom, jesu:
1. serum (tekući dio krvi bez stanica),
2. suze,
3. znoj i slično
Postupci prikupljanja i čuvanja tragova mogu značajno utjecati na uspješnost
DNA analize te je potrebno udovoljiti trima temeljnim uslovima. Prvi
je količina uzorka zbog čega je potrebno prikupiti što je moguće veću
količinu traga kako bi se osigurala dovoljna količina DNA za daljnju
analizu. Drugo je kakvoća, odnosno stanje traga. Zbog mogućnosti razgradnje
ili zagađenja bakterijama uslijed dugotrajnijeg stajanja potrebno je
prikupljeni trag što hitnije dostaviti u laboratorij, a do započinjanja
rada trag čuvati na hladnom i suhom mjestu. Treći uslov je čistoća uzorka.
Stoga je bitno izbjegavati uzimanje prljavština i masnoća iz okruženja
traga, jer je znano da ove nečistoće sprječavaju proces analize DNA
. Biološki tragovi se mogu na dva načina prenijeti na osobe i predmete:
izravno (primarno) ili posredno (sekundarno). Čak i iz materijala kao
što je želučani sok ili stanice izmeta moguće je izolirati DNA ali je
teškoća u dobivanju dovoljne količine iste potrebne za njenu analizu.
Izravni prijenos bioloških tragova kao što su krv, sperma i slično na
osobe ili njihovu odjeću ili na objekte i mjesta događaja podrazumijeva
direktni prenos ovih uzoraka prilikom kaznenog djela. Indirektni ili
sekundarni prijenos podrazumijeva da, npr. osoba pokupi kosu žrtve sa
sjedala automobila i prenese je u drugi automobil. Ovo treba imati na
umu da ne bi doveli u direktnu vezu pogrešnu osobu s počinjenjem zločina.
3. PRIKUPLJANJE I POHRANA TRAGOVA
Uspješnost DNA analize na biološkim tragovima s mjesta događaja zavisi
o vrsti dobivenog uzorka kao i o njegovoj očuvanosti. Da bi se rezultati
DNA analize uopće mogli koristiti na sudu kao dokaz, uzorak mora biti
pravilno opisan u zapisniku o uviđaju, pravilno preuzet s mjesta događaja,
zapakiran i spremljen te transportiran do sudsko-medicinskog laboratorija
gdje će biti adekvatno obrađen po standardiziranoj i prihvaćenoj metodi.
Loša pohrana uzoraka može dovesti do njegove degradacije i neupotrebljivosti.
Zbog toga se valja pridržavati uputa za prikupljanje bioloških tragova.
Biološki tragovi su specifični, jer mogu biti zarazni te prenijeti na
osobu koja sakuplja biološke tragove. Nadalje je potrebno izbjeći svako
sekundarno zagađivanje bioloških tragova kako sa ćelijama koje sadrže
DNA od sakupljača tragova (ćelije površnog dijela kože i slično) ili
kontaminaciju uzorak uzorak. Primjer za to može biti neadekvatna pohrana
dva uzorka zajedno u jednoj vreći. Na taj način logično je očekivati
da će provedena osjetljiva DNA analiza i njeni rezultati biti upitni.
Preporučljivo je da sakupljač bioloških tragova nosi dvostruke sterilne
rukavice. Donje rukavice služe kao zaštita njega od kontakta sa zaraznim
materijalom, a gornja se mijenjaju pri uzimanju biološkog uzorka po
pravilu jedan uzorak i jedan par rukavica. Nadalje, potrebno je striktno
pridržavanje uputstva za prikupljanje bioloških tragova koje se mogu
podijeliti na upute na mjestu događaja i na upute u sudskomedicinskom
laboratoriju . Prilikom rada na mjestu događaja pri prikupljanju tragova
potrebno je napraviti sljedeće:
1. obilježene tragove fotografirati,
2. napraviti video zapis tragova i njihovog položaja na mjestu događaja,
3. zapisati mjesto i stanje uzorka,
4. napraviti skicu i ucrtati mjesto uzorka i njegov odnos s drugim uzorcima
i okolnim predmetima.
Prilikom primanja biološkog traga u forenzičkom laboratoriju treba napraviti
sljedeće :
1. prikupiti svaki pojedinačni komad materijala korištenjem čistog pribora,
2. zasebno pakirati svaki pojedinačni komad prikupljenog materijala
3. opisati i skicirati zaprimljeni materijal,
4. bilježiti način pakiranja i njegov broj,
5. dati uzorku novi laboratorijski broj s datumom,
6. provjeriti broj pod kojim je uzorak poslan i usporediti ga sa zapisnikom
o uviđaju,
7. opisati uzorak, njegovo stanje i fotografirati ga s laboratorijskim
brojem i brojem pod kojim je poslan u laboratorij,
8. provjeriti opis uzorka s njegovim stanjem da se uvjerimo radi li
se upravo o tom uzorku i je li prilikom transporta oštećen,
9. pohraniti uzorke na odgovarajuća mjesta (temperatura, svjetlosti
itd)
Tijelo dopremljeno radi pregleda i obdukcije može se razodjenuti iz
plahte tek u prisutnosti liječnika vještaka/istražitelja. Dopustiti
da se mrtvo tijelo dopremljeno s mjesta događaja svuče i opere prije
vanjskog pregleda, isto je što i dopustiti da se mjesto događaja očisti
prije početka uviđaja. S kriminalističkog stajališta to znači uništavanje
tragova. Prije skidanja odjevnih predmeta treba detaljno opisati vidljive
tragove, oštećenja i promjene na odjeći, obući i nepokrivenim dijelovima
tijela, bez obzira što je to učinjeno i na mjestu događaja, osobito
u dinamičkoj fazi uviđaja . Tokom kriminalističke obrade treba poštivati
i integritet traga. Pravilnim prikupljanjem i pakiranjem, te odgovarajućim
čuvanjem i transportom sprječavaju se kvalitativne i kvantitativne,
slučajne ili namjerne promjene traga. Prilikom prikupljanja bilo koje
vrste biološkog materijala potrebno je pridržavati se općih mjera opreza
koje vrijede kod rukovanja s krvi i tjelesnim izlučevinama, a što uključuje
izbjegavanje neposrednog kontakta i zabranu pijenja, jedenja i pušenja
tokom obavljanja poslova u svezi s biološkim uzorcima. Pri tome treba
raditi u zaštitnim rukavicama i odgovarajućoj zaštitnoj odjeći i obući,
a sva oprema za prikupljanje tragova mora biti potpuno čista. Za svaki
uzeti uzorak potrebno je u zapisnik unijeti što je i odakle uzeto, kako
je pakirano i označeno, te tko je uzorak preuzeo . Mogućnost uspjeha
analize DNA značajno ovisi o vrsti prikupljenih bioloških tragova i
o načinu njihova izuzimanja i osiguravanja. Ako se nepravilno prikupljaju
i pakiraju mogu se kontaminirati, a ako se ispravno ne čuvaju mogu se
razgraditi. Biološki trag nastao neposrednim kontaktom ili posrednim
prijenosom ostaje na podlozi uslijed upijanja (ako je u tekućem stanju)
ili prianjanja (ako je sasušen). Izbor metode prikupljanja uglavnom
zavisi o stanju traga i o vrsti podloge. Važno je pridržavati se pravila
da se odjeća skida a samo iznimno reže po šavovima. Suhi odjevni predmeti
pojedinačno se pakiraju i označavaju, dok se vlažni odjevni predmeti
prethodno na zraku suše. Po skidanju sve odjeće, plahta u kojoj je leš
bio umotan i na kojoj je svučen, slaže se tako da u njoj ostanu eventualno
otpali tragovi, te se i ona posebno pakira. Odjeća i obuća obavezno
se pohranjuje u papirnate vreće. Prikupljene tragove, kao i odjeću i
obuću pokojnika, treba hitno dostaviti u laboratorij za DNA analizu
a do započinjanja rada treba ih čuvati na hladnom i suhom mjestu.
4. TRAGOVI LJUDSKOG PORJEKLA
Krv
Forenzična hematologija bavi se određivanjem krvnih osobina bilo da
se radi o svježoj krvi ili o tragovima krvi, na mrtvim ili živim osobama,
a za potrebe identifikacije u krivičnim i građanskim postupcima. Tragovi
krvi susreću se u brojnim krivičnim djelima i mogu biti važan dokazni
materijal koji povezuje počinitelja, dotično djelo i žrtvu . Tragovi
krvi nastaju na tri načina: slijevanjem niz tijelo pri čemu nastaju
pruge a krv se upije u odjeću ili nakupi na podlozi u obliku lokve,
padanjem na podlogu jednostavnim kapanjem s visine zbog sile teže pri
čemu nastaju kapi ili prskanjem aktivnom silom pri čemu nastaju prskotine,
te prenašanjem dodirom na drugi predmet pri čemu nastaju otisci ili
brisotine .
Analiza tragova krvi
a) Identifikacija krvi - potječe li mrlja od krvi?
Svježi trag krvi relativno je jednostavno prepoznati. Međutim, zavisno
o eventualnom ispiranju, starosti mrlje, podlozi i djelovanju vanjskih
faktora, tragovi mogu izmijeniti svoju osnovnu boju i više ne sličiti
na krv. Postoje i tragovi nalik na krv, kao što su mrlje od čokolade,
voća, vina, boje i slično. Zbog toga, u nekim slučajevima, a radi pravilnijeg
i bržeg usmjeravanja istrage, primjenjuju se jednostavne orijentacijske
metode koje nemaju dokaznu vrijednost, ali mogu s određenim stepenom
vjerojatnosti ukazati potječe li ispitivana mrlja od krvi. Ove probe
temelje se na reakciji sastojaka hemoglobina u hemijskim reagensima.
Pretrage koje se mogu izvesti su:
1. benzidinska proba korištenjem filter-papira
kojim se protrlja sumnjiva mrlja a potom na mjesto dodira s mrljom kapne
otopina benzidina i nakon toga peroksida. Ukoliko mrlja potječe od krvi,
na filter papiru pojavit će se intenzivna tamnoplava boja,
2. Sangur test korištenjem tvornički pripremljene
test trake koja se ovlaži destiliranom vodom, pritisne na sumljivo mjesto,
te nakon nekoliko sekundi odigne od mrlje. Intenzivno obojenje trake
dokaz je pozitivne reakcije,
3. luminolna proba korištenjem otopine luminola
koja se raspršuje po većim površinama gdje su tragovi isprani. U prisutnosti
krvi površina će svijetliti svijetloljubičastim sjajem. Postupak se
mora izvoditi u potpunom mraku,
4. fenolftaleinska proba (Kastle-Mayerov reagens)
korištenjem vatenog štapića navlaženog fiziološkom otopinom koji se
protrlja po sumnjivoj mrlji. Zatim se na vatu kapne fenolftalein, a
potom kap 3% vodikova peroksida. Kod pozitivne reakcije, tokom 15 sekundi,
dolazi do promjene boje vate u ružičastu do crvenu,
5. leukomalahitska proba (LMG) koja se provodi
na isti način kao fenolftaleinska, a pozitivna reakcija je gotovo trenutačna
pojava zelenoplavog obojenja.Pozitivna reakcija koja se dobije upotrebom
bilo koje od opisanih metoda samo ukazuje na prisutnost krvi i ne ukazuje
na njezino porjeklo. Zbog toga se svakako moraju izvesti i potvrdne
probe koje se provode u laboratoriju. Ako je izvjesno da je količina
traga mala, potrebno je u laboratorij dostaviti čitavu mrlju bez izvođenja
prethodnih proba.
b) Određivanje porjekla krvi - radi li se o ljudskoj
krvi? Analizom treba dokazati specifične ljudske proteine. U tu se svrhu
izvodi imunološki precipitinski test gdje antihumani serum daje s određenim
bjelančevinama iz krvi ljudi uočljivu reakciju taloženja, a koja izostaje
ako se radi o životinjskoj krvi. Na ovaj način moguće je odrediti krv
i bilo koje životinjske vrste ako se prirede odgovarajući precipitinski
serumi. c) Određivanje genetičkih markera Ovo uključuje određivanje
antigena crvenih krvnih ćelija, izoenzima, serumskih bjelančevina, vrsta
hemoglobina, sistema humanih leukocitnih antigena (HLA), te DNA analizu.
d) Određivanje markera koji nisu nasljedni - Ovo uključuje
određivanje starosti krvne mrlje, menstrualne krvi (nalaz ćelija iz
maternice), spola (razlikovanje izgleda bijelih krvnih stanica), dobi
(određivanje fetalnog hemoglobina) i rase. Također, može se odrediti
ima li u tragovima krvi primjesa i nekih drugih tkiva (kože, dlaka i
si). Prikupljanje tragova krvi
a) Odjeća:
- osušiti na zraku na sobnoj temperaturi,
- ne izlagati neposrednoj sunčevoj svjetlosti,
- svaki odjevni predmet pakirati u zasebnu papirnatu vrećicu,
- nikad ne koristiti plastične vrećice ili hermetički zatvorenu ambalažu
jer će ubrzani proces truljenja degradirati biološki materijal,
- pakirati tako da se spriječi protresanje ili trenje,
- pravilno označiti i pohraniti (na suhom, hladnom i tamnom mjestu do
dostavljanja u laboratorij).
b) Tekući uzorci:
- 5 ml krvi prikupiti u vakuum epruvetu s etilendiaminotetraace-tatnom
kiselinom (EDTA) koja služi kao antikoagulans. Ako je potrebno uraditi
i druge analize (serološke, alkohola, droga, otrova i si.), potrebno
je uzeti dodatne uzorke krvi, pri čemu se uzorcima za serološka ispitivanja
i analize na otrove ne dodaju sredstva za konzerviranje, dok epruvete
za analizu na alkohol i/ili droge trebaju sadržavati natrijev fluorid
(NaF) koji služi kao antikoagulans i konzervans,
- pravilno označiti, pohraniti u hladnjak na +4°C i što prije dostaviti
u laboratorij; ukoliko se uzorak za DNA analizu ne može dostaviti unutar
nekoliko dana potrebno ga je zamrznuti na -20°C i zamrznutog dostaviti
na analizu, dok se ostali uzorci ne smiju zamrzavati,
- alternativna metoda: komadić čistog pamučnog zavoja umočiti u tekuću
krv, osušiti na zraku i omotati papirom ili kapnuti nekoliko kapi na
filter-papir (FTI kartica).
c) Tragovi na ljudskom tijelu:
-sve detaljno dokumentirati i opisati (položaj, dimenzije, količinu
i oblik traga),
- trag prikupiti na način da se izuzme što je moguće manje epitelnog
tkiva kože a što se obavlja prikupljanjem pomoću ljepljive trake ili
pomoću tampona vate (štapić za uzimanje brisa) navlaženog destiliranom
vodom ili fiziološkom otopinom,
- tragovi ispod noktiju prikupljaju se pomoću čiste čačkalice, a sami
nokti rezanjem čistim nožicama; svaki nokat i svaku čačkalicu pakirati
zasebno, pravilno označiti i pohraniti.
d) Sasušene mrlje:
-dokumentirati i opisati,
- ako je moguće, čitav predmet s tragovima krvi dostaviti u laboratorij;
u protivnome dio s tragovima izrezati i zapakirati;
- ako su mrlje na čvrstoj, neupijajućoj podlozi, moguće ih je sastrugati
na list papira, izuzeti pomoću ljepljive trake ili trljanjem pomoću
navlaženog tampona vate koji se potom na zraku osuši. Moguće je trag
i razrijediti dokapavanjem destilirane vode, te ga pomoću pipete prenijeti
u suhu bočicu ili epruvetu, — svaki izrezani komad s tragom ili izuzeti
trag zasebno pakirati, propisno označiti i pohraniti
Sperma
Tragovi sperme uobičajeno su povezani sa spolnim nasiljem, iako mogu
biti važan dokaz i u drugim krivičnim djelima te u slučajevima dokazivanja
očinstva. Sperma je tjelesna tekućina a sadrži ćeliske sastojke - sjemene
ćelije (spermije) koji se stvaraju u spolnim žlijezdama (testisima)
i tekuće sastojke koje stvaraju pomoćne žlijezde, kao što su prostata
i sjemeni mjehurići. Sperma se može tražiti u rodnici žive ili mrtve
žene, na tijelu žrtve, na odjeći i na mjestu izvršenja krivičnog djela,
kao i na počinitelju. U rodnici žive žene spermiji se mogu dokazivati
oko 34 sata nakon snošaja, a kod visokog stupnja čistoće rodnice (rodnica
s fiziološkom florom, bez upale i si.) i do 42 sata. U rodnici mrtve
žene mogu se naći 2-3 dana poslije smrti, a iznimno i više.
Analiza tragova sperme
Uključuje identifikacijske testove kojima je cilj utvrditi prisutnost
sperme ili sjemene tekućine, te individualizacijske testove koji uključuju
genetičko tipiziranje, kako određivanjem konvencionalnih markera tako
i DNA profila. Identifikacijom se provjerava žrtvin iskaz o počinjenom
seksulanom nasilju, iako odsutnost sperme ne znači potvrdu odsutnosti
seksualne aktivnosti. Genetičko testiranje u pravilu se obavlja radi
prepoznavanja počinitelja. U velikom broju slučajeva, žrtva poznaje
osumnjičenu osobu i u tim slučajevima genetičke analize se obavljaju
zbog toga što osumnjičeni negira bilo kakav kontakt sa žrtvom.
a) Makrospski pregled Mrlja sperme je ljuskava, bjelkasto-sivkasta ili
žućkasta. Pod ultralju-bičastim svjetlom fluorescira plavoljubičasto.
Međutim, ovaj nalaz nema nekadašnju vrijednost zbog sve veće upotrebe
deterdženata i umjetnih vlakana koji također intenzivno fluoresciraju,
a sličnu reakciju daju i neki drugi biološki materijali, kao što su
mokraća i vaginalni sekret.
b) Hemijske probe
-reakcija dokazivanja enzima - kisele fosfataze koja se u spermi nalazi
u visokoj koncentraciji,
- probe za otkrivanje drugih sastojaka sjemene tekućine, kao što su
spermin ili kolin.
c) Potvrdne probe
- mikroskopski pregled - traženje spermija na način da se uzorak sumnjive
mrlje ili bris ekstrahira s fiziološkom otopinom te ekstrakt ispituje
pod mikroskopom,
- utvrđivanje prisutnosti bjelančevina sjemene tekućine imunološkim
metodama. Provodi se samo u slučajevima kada se u uzorku ne pronađu
spermiji,
- određivanje genetičkih markera a što uključuje određivanje krvnih
grupa (poteškoće proizlaze iz oskudnosti materijala i činjenice da su
mrlje sperme pomiješane i s drugim izlučevinama), izoenzima, serumskih
proteina i analizu DNA.
Prikupljanje tragova sperme
a) Odjeća:
- osušiti na zraku na sobnoj temperaturi,
- svaki odjevni predmet pakirati u zasebnu papirnatu vrećicu,
- pravilno označiti i pohraniti (na suhom, hladnom i tamnom mjestu do
dostavljanja u laboratorij).
b) Tekući uzorci:
- upotrebom čiste šprice ili pipete prenijeti spermu u čistu, sterilnu
epruvetu, propisno je označiti, pohraniti u hladnjak i što prije dostaviti
u laboratorij,
- alternativno, uzorak se može prikupiti pomoću tampona vate ili čiste
tkanine koja se potom osuši na zraku, pakira, označava i pohranjuje.
c) Tragovi na ljudskom tijelu: Za prikupljanje uzoraka s tijela
žrtve spolnog nasilja koriste se standardni kompleti opreme, dizajnirani
na način da pojednostave kolekcioniranje tragova sa žrtve. Dostupni
su različiti komercijalni kitovi, a neki uključuju i prikupljanje žrtvinih
odjevnih predmeta. Uvijek je potrebno slijediti u uputstvu detaljno
opisani redoslijed. Prikupljaju se:
- dvojbeni uzorci: uzorak krvi, sline, stidne dlake i iščupane vlasi
kose,
-tragovi sa žrtve: brisovi i razmazi sa stidnice i iz rodnice, brisovi
i razmazi iz anusa, brisovi oko spolnih organa, brisovi i razmazi iz
usne šupljine, bris sluznice nosa, stidne dlake češljanjem i čupkanjem,
mikrotragovi ispod noktiju, odrezani nokti, sasušene izlučevine. Uzorke
je potrebno izuzeti što prije, svaki pakirati zasebno, propisno zatvoriti
i označiti, te do dostave u laboratorij čuvati u hladnjaku. Svaki uzorak
koji sadrži tekućinu potrebno je prije pakiranja osušiti na sobnoj temperaturi.
Za napomenuti je da tragove sperme s tijela žrtve obvezno uzima medicinsko
osoblje. Prije započinjanja prikupljanja tragova obavlja se liječnički
pregled kojim se traže i dokumenitiraju znaci genitalne traume, kao
i sve ostale negenitalne ozljede, ugrizi i si., a što može upućivati
na seksualno nasilje. Vještačenjem tragova sperme ili vaginalnog sekreta
na osnovu DNK testa, može se sa sigurnošću ustanoviti identitet osobe
– ostavioca traga pa prema tome i dokazivati kontakt okrivljenog i žrtve.
d) Sasušene mrlje:
- ako su na predmetima koji se mogu rezati (a ne mogu dostaviti u cijelosti),
izrezati površinu s mrljom čistim skalpelom na čisti papir, omotati,
zapakirati, propisno označiti i pohraniti,
- ako su na nepokretnim predmetima, čistim skalpelom sastrugati mrlju
na komad čistog papira i omotati, izuzeti pomoću ljepljive trake ili
uzeti bris pomoću tampona vate. Svaki omot zapakirati zasebno, propisno
označiti i pohraniti. Ostale tjelesne izlučevine Tjelesne izlučevine
kao što su slina, mokraća, vaginalni iscjedak, znoj, iscjedak iz nosa,
mlijeko, želučani sok ili povraćeni sadržaj i izmet također se pronalaze
na mjestu događaja, na odjeći, žrtvi i/ili počinitelju krivičnog djela.
U laboratoriju se te tekućine mogu identificirati, odrediti krvna grupa,
izoenzimi i DNA profil, a dobiveni rezultati koriste za uključivanje
ili isključivanje neke osobe kao mogućeg ostavitelja traga. Mrlje pljuvačke
ispituju se najčešće na opušcima cigareta. Zahtjevi za vještačenjem
znoja su iznimni, a za ostale navedene izlučevine još i rjeđi. Za identifikaciju
sline u tragu koristi se metoda određivanja prisutnosti enzima amilaze.
Identifikacija mokraće i izmeta temelji se na njihovoj karakterističnoj
boji i mirisu, te na prisutnosti određenih kemijskih sastojaka kao što
su kreatinin ili urea, odnosno urobilinogen.
5. PRIKUPLJANJE TRAGOVA
a) Odjeća:
- osušiti na zraku na sobnoj temperaturi,
- pakirati u zasebne papirnate vrećice ili omotati papirom,
- pravilno označiti i pohraniti.
b) Tekući uzorci:
- prenijeti u čistu sterilnu staklenku, posudu zatvoriti, označiti i
pohraniti u hladnjak.
d) Tragovi na ljudskom tijelu:
-besprjekorni uzorci sline: nakon ispiranja vodom ostataka hrane iz
usne šupljine, uzimaju se na čisti papir gdje se olovkom ocrtaju obrisi
mrlje. Uzorak se suši na zraku, pakira u papirnatu omotnicu, propisno
označava i pohranjuje. Kad se pronađe trag ugriza uzima se bris s destiliranom
vodom navlaženim sterilnim komadom vate i to s ruba traga ugriza i iz
središta ugriza. Vatu je potom potrebno osušiti na zraku, omotati u
čisti papir, propisno označiti i pohraniti. Također, bris je potrebno
uzeti i s drugog sličnog područja na kojem nema tragova ugriza a što
služi kao kontrolni uzorak,
- mokraća i izmet prikupljaju se u čiste posude, označavaju i pohranjuju
u hladnjak,
- vaginalni iscjedak uzima se prema protokolu iz kompleta opreme za
uzimanje brisova kod spolnog nasilja, ako sve tekuće uzorke potrebno
je prethodno osušiti na zraku,
-iscjedak iz nosa obično se nalazi na tkaninama (maramici, odjevnom
predmetu) pa je te stvari potrebno osušiti, omotati u čisti papir, propisno
označiti i pohraniti; ako se trag nalazi na tijelu, uzima se bris, a
daljni postupak je isti kao i prethodno navedeni.
d) Sasušene mrlje:
- mogu se prikupiti izuzimanjem čitavog predmeta ili pak struganjem
ili izrezivanjem,
- pakirati u čiste omote, propisno označiti i pohraniti u hladnjaku.
Tkiva, organi i kosti
Bilo koji dio tijela može biti predmetom sudskomedicinskog i biološkog
ispitivanja u kriminalističke svrhe. Najčešće su to kosti pomoću kojih
se može odrediti spol i dob osobe, približno vrijeme smrti, ozljede
ili čak uzrok smrti, te obaviti identifikacija nepoznatog lesa.
a) Svježi dijelovi tijela:
- svaki uzorak opisati i dokumentirati, te prikupiti čistom pincetom
ili rukom zaštićenom rukavicom,
- svaki uzorak zasebno pohraniti u čistu posudu bez dodavanja sredstava
za učvršćivanje, propisno zatvoriti, označiti i pohraniti u hladnjak.
b) Stari dijelovi tijela:
- svaki trag opisati i dokumentirati, te izuzeti čistom pincetom ili
rukom zaštićenom rukavicom; tragove koji su još uvijek fizički povezani
treba prikupiti zajedno,
- paziti da se jedan trag ne kontaminira drugim; svaki uzorak zasebno
pohraniti u čistu posudu,
- propisno zatvoriti, označiti i pohraniti u hladnjak.
Dlake i kosa
Trag dlake jedan je od najčešćih materijalnih tragova i može se pronaći
u velikom broju slučajeva, kako na žrtvi i njenoj odjeći, tako i na
predmetima, mjestu događaja i počinitelju (1,9, 11). U praksi su najčešće
predmet pretrage u slučajevima seksualnog nasilja.Do puberteta, a kod
žena i kasnije, veći je dio tijela pokriven maljama. To su nježne i
tanke dlačice, bijeloga vrška, dok je ostali dio stabljike više ili
manje pigmentiran. Kada u pubertetu otpadnu, na njihovm mjestu pojavljuju
se dlake, koje su čvršće, duže i složenije grade. Obzirom na njihovu
duljinu i izgled moguće je približno odrediti s kojeg dijela tijela
potječu. Tako su one kraće, duljine do 3 cm, a istrošenog vrška porjekla
s trupa i udova, dok one savinute i s oštrim vrškom su obrve i trepavice.
Dulje dlake, ukoliko su kovrčave potječu s donjeg dijela trbuha, nepravilno
valovite su dlake s mošnji i stidnice, a one obložene masnim slojem
su dlake ispod pazuha. Kosa se razvija od malja u 8. mjesecu trudnoće.
Tokom prve godine života potpuno se izmijeni, da bi puni razvoj dostigla
u pubertetu. Sa starenjem se pigment zamjenjuje mjehurićima zraka zbog
čega kosa posivi. Vlasi kose su približno jednake debljine u cijeloj
duljini (ne deblje od 0,14 mm i ne tanje od 0,02 mm), prilično jednakog,
okruglastog ili jajolikog presjeka, s tankom srži (medulom). Boja kose
ovisi o količini i vrsti pigmenta koji je duž vlasi jednoliko razdijeljen.
Nabrojane značajke razlikuju čovječju kosu od životinjske dlake.
Analiza tragova dlaka
Ovo uključuje makrometrijska i makroskopska, te mikroskopska određivanja,
kao i različite fizikalno-kemijske pretrage. Ekspertizom dlake obavlja
se:
a) Identifikacija dlake
b) Određivanje porjekla dlake
c) Mikroskopsko ispitivanje i usporedba Ovim ispitivanjem ne dobivaju
se podaci za individualizaciju, već samo podacima kojima se može neka
osoba isključiti kao izvor traga dlake. Pri tome se promatra izgled
i grada dlake (kutikula - vanjski sloj dlake, me-dula, kora, korijen
i vrh), njezin promjer, presjek i pigmentacija, duljina, boja, prozirnost,
te specijalne značajke kao što su oštećenost ili bolest.
d) Određivanje genetičkih markera Uključuje određivanje spola, ABO sustava,
izoenzima i DNA analizu.
Prikupljanje tragova dlaka
a) Dvojbeni uzorci:
- pojedinačne dlake mogu se prikupljati zaštićenim prstima ili pincetom
pri čemu treba paziti da se ne oštete i da se ne dodiruje-korijen. Moguće
je upotrijebiti ljepljivu traku ili usisivač,
- staviti na list papira, a svaku skupinu dlaka ili pojedinačne dlake
zasebno pakirati u papirnate omotnice, pravilno označiti i pohraniti,
- dlake izmiješane s krvlju, tkivom ili tjelesnim izlučevinama pažljivo
prikupiti sa svim dodacima, staviti u čiste posude i propisno označiti,
- ukoliko su dlake izmiješane s vlažnim tjelesnim izlučevinama potrebno
ih je najprije osušiti na zraku.
b) Nedvojbeni uzorci:
Prikupljanje tragova poznatog porjekla važno je radi usporedbe s onima
nepoznatog porjekla. Pri tome je potrebno voditi računa o načinu na
koji je konkretni dvojbeni uzorak nastao pa na takav način treba izuzeti
i usporedni uzorak.
- površina s koje će se uzeti uzorci prethodno se iščešlja da bi se
odstranile otpale dlake a koje se također prikupljaju, pakiraju i označavaju,
- dodatne dlake se čupaju zajedno s korijenom. Vlasi kose čupaju se
s različitih dijelova vlasišta (s prednje strane, tjemena, bočno i sa
stražnje strane) i to 4-5 dlaka sa svakog područja,
- ukoliko je uzorak mokar ili vlažan prethodno gaje potrebno posušiti
na zraku, a zatim sve zasebno pakirati u papirnate omotnice, pravilno
označiti i pohraniti. Primjena vještačenja DNK
dlake koja je iščupana sa korjenom može se sa sigurnošću ustanoviti
identitet osobe – ostavioca traga. U posljednje vrijeme sa uspjehom
se uvode u praksu metode identifikacije ostavioca
6. TRAGOVI ŽIVOTINJSKOG PORJEKLA
Tragovi životinjskog porjekla mogu biti predmetom ispitivanja zbog
sumnje da sporni materijal potječe od čovjeka ili je potrebno utvrditi
vrstu životinje od koje tragovi potječu Pri tome se može analizirati
krv, tkiva, dlake i perje. Životinjsku krv lako je razlikovati od ljudske.
Moguće je razlikovati različite vrste životinja, dok je individualna
identifikacija nemoguća. Dijelovi tkiva mogu se ispitati na način kako
se ispituju mrlje krvi, pa je tako moguće dokazati podrijetlo proteina
u ispitivanom uzorku. Životinjska dlaka se po svojim morfološkim karakteristikama
jasno razlikuje od ljudske. Ona je često deblja od 0,14 mm ili tanja
od 0,02 mm, različito pigmentirana u svojoj duljini, široke medule i
presjeka koji se mijenja od ovalnog, bikonkavnog ili drugačijeg oblika.
Međutim, razlike u gradi dlaka pojedinih vrsta životinja nisu tolike
da bi se lako moglo utvrditi kojoj vrsti životinje dlaka pripada. Različitostu
gradi perja dopušta mogućnost utvrđivanja njihova porjekla, a često
je moguće i razlikovanje spola te utvrđivanje starosti ptice s koje
uzorak potječe. Za prikupljanje i pakiranje životinjskih tragova vrijede
ista pravila kao i za prikupljanje i pakiranje tragova ljudskog porjekla.
Posebno značenje, osobito u posljednje vrijeme, ima analiza insekata.
Oni se nalaze gotovo svugdje i tokom cijele godine, te su zbog toga
od forenzičkog interesa u brojnim situacijama: utvrđivanja vremena smrti,
određivanja mjesta smrti i mogućeg pomjeranja tijela na druge lokacije,
a mogu upućivati i na vrstu odnosno uzrok smrti. DNA analiza insekata
omogućuje odgovarajuću identifikaciju vrsta, a sami insekti mogu biti
izvori neinsektne, odnosno ljudske DNA koja potječe od organizama na
kojima su se hranili. Prikupljanje insekata i njihovih razvojih faza
postaje sastavnim dijelom prikupljanja ostalih tragova. Pri tome se
koriste čiste staklenke s perforiranim poklopcima radi ventilacije,
koje se pravilno označavaju te pohranjuju na sobnoj temperaturi ili
u hladnjak.
7. TRAGOVI BILJNOG PORJEKLA
U kriminalističkoj praksi ovim se tragovima posvećuje premalo pažnje,
a rezultati analiza mogu biti od iznimne koristi. Ispitivanja vrsta
i izgleda biljaka mogu pomoći pri utvrđivanju mjesta i vremena počinjanja
krivičnog djela, vremena smrti žrtve, identifikaciji tragova na odjeći
i obući počinitelja, itd. Zbog toga, prilikom obdukcije, potrebno je
odjeću i tijelo žrtve pregledati i u cilju pronalaska tragova trava,
lišća, grančica, korijenja i si., a pronađeno izuzeti i dostaviti u
laboratorij na biološka ispitivanja. Intenzivnija primjena botanike
u kriminalistici tek slijedi u budućnosti. Posebno značenje ima analiza
tragova vlakana, koja se uobičajeno susreću kao mikrotragovi i kontaktni
tragovi. Potječu od tvari koje se nalaze u prirodi, a uključuju biljna
vlakna (pamuk, vuna, svila) i mineralna vlakna (primjerice azbest).
Također, tu su i sintetska (umjetna) vlakna, te prerađena prirodna vlakna.
Postupci prikupljanja, čuvanja i ispitivanja tragova vlakana gotovo
su identični onima koji se primjenjuju s tragovima dlaka i kose.
Primjeri iz prakse
Primjer 1
Riječ je o ubojstvu iz ručnog vatrenog oružja u kojem je pokojni P.
H. ubijen od strane svog sina s 3 prostrijelne i 3 ustrijelne rane s
leđa i trbuha uz oštećenje organa. Nakon što je P. H. pao na pod licem
okrenut prema tlu i, dajući znakove života, njegov drugi sin nije napustio
mjesto događaja već je u strahu da bi P. H. mogao ostati živ uzeo sjekiru
te ga tupim dijelom sjekire snažno udario u lijevi donji potiljačni
dio glave zbog čega je došlo do impresivne frakture lubanje i nagnječenja
mozga, a koje su ozljede pridonijele nastanku smrti. P. H. je umro prilikom
dolaska na Hitni hirurški prijam bolnice. Međutim, policija pri uviđaju
nije zatekla na mjestu događaja sjekiru koja je bila sakrivena u otvoru
slijepoga nekorištena bunara tako daje prva verzija događaja bila da
se radi o strijelnim ranama. Tokom obdukcije zatiljno lijevo nađene
su rane u obliku slova L nagnječenih rubova. Na temelju ovakvog nalaza
posumnjalo se da se radi o nekom mehaničkom sredstvu sličnom sjekiri
ili čekiću. Policija je napravila ponovni uviđaj te je u bunaru našla
spomenutu sjekiru. S donjeg desnog ruba sjekire uzeti su mikro tragovi
za analizu na DNA te, uspoređeni s uzorcima krvi, utvrdilo se da se
radi o mikro tragovima s tijela P. H. U kasnijem dijelu suđenja obrana
je pokušavala iskoristiti činjenicu da je pri transportu P. H. pao iz
nosila Hitne pomoći te tada udario o podlogu. Pitanje je bilo je li
ozljeda zatiljno lijevo mogla nastati na taj način. DNA analiza je potvrdila
da je takav mehanizam nastanka ozljede isključen te da je ozljeda nastala
udarcem upravo spomenutim dijelom sjekire.
Primjer 2
Unakaženo mrtvo tijelo muškarca, starog 67 godina, nađeno je u ranim
jutarnjim satima na kamenitom zemljištu ispod mosta, oko 2 m niže od
razine kolnika kojim se isti, prema iskazima uviđajca, biciklom kretao
u sumrak prethodnog dana. Uviđajom i prometnim vještačenjem utvrđeno
je da je, vozeći star i neopremljen bicikl, došavši na dio ceste u zavoju
i usponu, udario upravljačem bicikla o ogradnim zid mosta, izgubio ravnotežu
i pao na teren ispod mosta. Obdukcijom tijela pokojnika utvrđena je
nasilna smrt, nastala uslijed nagnječenja mozga uzrokovanog padom. Glava
pokojnika je u cijelosti bila ogoljela, bez očiju, nosa i ušiju, a u
području vrata nađena je opsežna ugrizna rana tako da je vrat gotovo
u potpunosti, sa svim pripadajućim strukturama, nedostajao. Na rubovima
ostataka kože vrata, kao i po prsnom košu, nađene su guste, kratke,
crtaste ogrebotine, podrijetla životinjskih kandži. Na žbunju i travi
oko lesa pronađen je veći broj dlaka duljine 3 do 15 cm. Iste su prikupljene
i s odjeće pokojnika, kao i s područja glave, vrata i prsnog koša. Morfološkom
pretragom ustanovljeno je da pripadaju životinji iz porodice pasa, i
to kako je utvrđeno DNA analizom muškog spola. Također, usporedbom rezultata
DNA analize spornih tragova krvi nađenih na mjestu događaja i ne-spornih
uzoraka krvi pokojnika utvrđeno je da je riječ o istoj osobi. Analiza
krvi na alkohol pokazala je da je oštećeni u trenutku smrti bio u pijanom
stanju. Rekonstruirajući događaj, zaključeno je daje biciklist, vozeći,
pod utjecajem alkohola, tehnički neispravan bicikl, iznenada iz gubio
stabilnost, pao i udario glavom o kameniti teren, zbog čega je na licu
mjesta preminuo. Tijekom noći tijelo je izjedeno od strane životinje,
vjerojatno divljeg psa, a koji se na tom području viđaju kako lutaju
u potrazi za hranom.
8. POSTUPAK I METODE EKSHUMACIJA
Ukoliko postoji razlog vjerovati kako su otkriveni ljudski ostaci
ili je planirano arheološko istraživanje, moraju se prethodno kontaktirati
odgovarajuće službe. U mnogim sudskim slučajevima, policija i sudski
medicinari trebaju biti odmah o tome obaviješteni te su odgovorni za
procjenjivanje okolnosti i odlučivanje o načinu daljnjeg rada. Prije
svakog početka potrebno je prikupiti što više relevantnih podataka o
događaju i osobi/osobama čiji su ostaci moguće pronađeni. Potom se prilazi
lociranju pretpostavljene grobnice. Područje gdje ona može biti smještena
moguće je otkriti zračnim ili satelitskim fotografiranjem, ali najvažniji
izvor informacija su izjave svjedoka. Međutim, one nisu uvijek točne
ni dovoljno precizne, što zbog subjektivnih (emotivni stres, zaborav)
ili objektivnih razloga (izmijenjena topografija terena zbog promijenjenog
godišnjeg doba ili uslijed tijeka vremena). Zbog toga je uvijek potrebno
obaviti preliminarnu posjetu kojom će se utvrditi moguće postojanje
grobnice (promjene u vegetaciji, na površini zemlje i u sastavu tla),
označiti mjesto kopanja a i učiniti probna sondiranja u svrhu utvrđivanja
postojanja razgradnje organske materije (ljudskih ostataka). Ako se
radi o starijim ili skrivenim grobnicama, u obzir dolazi uporaba radara
za otkrivanje objekata pod zemljom, detektora metala, metalnih sondi
kao i pasa za pronalaženje leševa. Bez obzira je li riječ o pojedinačnim
ili masovnim grobnicama, ekshumacija započinje fotografiranjem područja,
čišćenjem površinske vegetacije, obilježavanjem granica pretpostavljenog
groba te pretragom površine a u svrhu pronalaženja mogućih dokaza (npr.
streljiva). Uvijek je preporučljivo prije započinjanja ekshumacije odrediti
granice groba, odnosno groblja, a najbolji načinje kopanjem probnih
jama kojima se ne samo omeđuje površina već i dobivaju korisni podaci
o slojevitosti terena, sastavu zemlje, ostacima flore i faune, arheološkim
uvjetima i slično. Za uklanjanje površinskog sloja zemlje dopuštena
je uporaba teške mašinerije (rovokopač) da bi se zatim nastavilo s pažljivim
ručnim kopanjem i na kraju čišćenjem zidarskom lopaticom, četkicom i
ostalim malim ručnim alatom do potpunog uklanjanja zemlje iznad i uokolo
svakog ostatka tijela ili skeleta i pridruženih mu predmeta. Pri tome
je važno točno lociranje svakog pojedinačnog groba, kao i cijelog grobnog
polja . Isto se može obaviti prostoručnim crtanjem skice položaja i
međusobnih odnosa grobova i karakterističnih okolnih detalja, ili ucrtavanjem
grobnih polja i detalja unutar pravilne mreže kvadrata ili pak, što
je najtočnije, geodetskim snimanjem u lokalnom ili državnom koordinatnom
sustavu. Otkriveni posmrtni ostaci, dijagnosticirani kao ljudski, označavaju
se brojevima, fotografiraju, skiciraju u svom položaju, te se bilježi
postmortalno stanje tijela i svega što se uz njega ili na njemu nalazi
(odjeća, predmeti). Nakon toga se tijelo (ili njegovi ostaci) pažljivo,
zajedno s pripadajućim predmetima, stavljaju u obilježenu vreću, a tlo
ispod tijela, do dubine od još nekoliko centimetara, ispituje zbog mogućeg
pronalaženja zaostalih zuba, sitnih kostiju ili dokaznog materijala
.Ekshumirani posmrtni ostaci prebacuju se na mjesto sudskomedicinske
obrade i identifikacije, u baze na terenu ili u najbliži Zavod za sudsku
medicinu.
1.1 Postupak i metode identifikacija ljudskih ostataka
Zavisno o okolnostima slučaja i stanju poslijesmrtnih promjena tijela,
koriste se različite metode identifikacija ljudskih ostataka.
Metode identifikacije ljudskih ostataka
- identifikacija od strane živih osoba koje su poznavale pokojnika direktnim
prepoznavanjem lica umrle osobe
- daktiloskopija
- prepoznavanje odjeće/obuće i predmeta
- usporedba zubnog statusa sa zubnim kartonom
- usporedba obdukcijskih nalaza s informacijama iz medicinske dokumentacije
- antropološke metode
- radiografske metode
- superimpozicije i rekonstrukcije lica
- određivanje i usporedba genetičkih markera
Identifikacija započinje detaljnim pregledom i opisivanjem odjeće, obuće
i svih predmeta nađenih uz tijelo i na njemu, a što se upisuje u za
to prethodno pripremljene obrasce. Karakteristični odjevni predmeti
ili njihovi detalji peru se, suše, te s osobnim dokumentima i vrijednim
stvarima obilježavaju, fotografiraju i pakiraju u prozirne najlon vrećice
radi arhiviranja, kasnijeg izlaganja i moguće predaje rodbini nakon
okončanja procesa identifikacije. U specifičnim situacijama identifikacija
žrtava rata iz masovnih grobnica, kada su mnogi postupci neprimjenjivi,
ova se metoda izlaganja pokazala vrlo korisnom u fazi preliminarne pozitivne
identifikacije. Postupak identifikacije nastavlja se vanjskim i unutarnjim
pregledom i opisom tijela, odnosno posmrtnih ostataka. Ako je riječ
o relativno svježim leševima, slijedi se uobičajeni sudskomedicinski
i kriminalistički način opisivanja koji uključuje detaljno navođenje
oblika i izgleda glave i svih dijelova lica, boje i posebnosti kose,
očiju, ušiju, te obilježja zubi. Posebna pažnja posvećuje se tjelesnim
posebnostima kao što su tetovaže, madeži, bradavice, promjene pigmentacije
kože, ožiljci, prijelomi, urođene ili stečene anomalije, profesionalna
obilježja i slično, kao i trajne promjene na unutarnjim organima. Treba
napomenuti da je daktiloskopija - otisci papilarnih linija, kao najsigurnija
metoda identifikacije, neupotrebljiva kod starijih leševa, a zbog izraženih
truležnih promjena te posljedično propalih papilarnih linija kože prstiju
šaka . Ukoliko se radi o analizi skeletnih ostataka koriste se različite
antropološke metode i mjerenja a na prethodno očišćenim i opranim kostima.
Prvo je potrebno odrediti radi li se o ljudskim kostima ili ne (10-15%
koštanih uzoraka dostavljenih na sudskomedicinsku analizu nisu ljudski
ostaci), a što ponekad ni usko specijaliziranim stručnjacima nije jednostavno,
poglavito ukoliko se radi o pojedinačnim ili sitnim koštanim fragmentima.
Najčešće se zamjenjuju kosti svinje, psa, krave, ovce, ali i mnogih
drugih životinja, pa čak i predmeti kao što su kamenje, vrtna crijeva
ili plastična ambalaža. Određivanje porijekla kostiju otežano je i u
slučajevima kada je njihov normalni iz gled izmijenjen uslijed patoloških
promjena, hirurških zahvata ili meteoroloških prilika a kada u dijagnosticiranju
može pripomoći mikroskopski izgled kosti. Sljedeća stepenica je određivanje
spola. Ako postoji čitav kostur tada identifikacija spola nije teška;
poteškoće nastupaju kada se o spolu treba izjasniti temeljem jedne ili
više pronađenih kostiju odnosno njihovih fragmenata. Kod djece se spol
određuje usporedbom stupnja kalcifikacije zubi sa stupnjem zrelosti
skeleta. U dobi od oko 18 godina spolne razlike na skeletu su dobro
izražene te razlikovanje muškarca od žene može biti pouzdano utvrđeno.
Uopšteno, kosti muškarca su veće, deblje i robusnije, sjače izraženim
grebenima i kvrgama. Najpouzdanije informacije dobivaju se pregledom
zdjelice, a nakon toga lubanje i dugih , posebice natkoljenične kosti.
Potom slijedi određivanje starosne dobi koje je to lakše i preciznije
što je osoba mlada. U procesu sazrijevanja, kod mladih osoba, koriste
se koštane i zubne promjene koje prate rast i razvoj, a to su: kalcifikacija
i izbijanje zubi, postojanje centara okoštavanja, međusobno sraštavanje
dijelova kostiju te duljina dugih kostiju. Kod procjene starosti u trenutku
smrti kod odraslih osoba koriste se tehnike i metode koje se zasnivaju
na starosno uslovljenim morfološkim i mikroskopskim promjenama na kostima,
prvenstveno promjenama na spolnoj plohi stidnih kostiju zdjelice, zglobnoj
površini bočne kosti zdjelice i hvatištima rebara za prsnu kost, te
zatvaranje lubanjskih šavova, a od koristi su i različite radiološke
i dentalne tehnike. Zaživotna visina određuje se mjerenjem duljine pojedinih
kostiju, uz korištenje odgovarajućih regresivnih formula, a najraširenija
metoda je mjerenje svih dugih kostiju udova. Problemi nastupaju kada
postoje samo fragmenti dugih kostiju pa se tada preporučuje metoda utvrđivanja
zaživotne visine mjerenjem njihovih pojedinih dijelova, primjerice gornjeg
dijela goljenične kosti. Koštani pokazatelji zaživotnih trauma ili patoloških
stanja također su od važnosti u identifikaciji, kao i antropološke analize
koje mogu pružiti podatke o uobičajenim zaživotnim aktivnostima i navikama
umrle osobe. U identifikacijama se koriste i druge, znatno sofisticiranije,
skuplje i dugotrajnije metode. Ako se raspolaže čitavom lubanjom i odgovarajućom
zaživotno snimljenom fotografijom, moguće je prepoznavanje izvršiti
primjenom videosuperimpozicije kada se uz pomoć videokamere i kompjutera
obavlja preklapanje fotografije i lubanje, miješajući i proizvodeći
sekcije slike u željenim tačkama s usporedbom svih anatomskih i morfoloških
značajki. Važno mjesto ima usporedba rentgenoloških snimaka koštanog
sistema učinjenih za života s onima učinjenima nakon smrti pri čemu
je posebno zanimanje usmjereno na utvrđivanje individualnih rentgenomorfoloških
značajki kostiju. Usporedba zaživotnih s poslijesmrtnim dentalnim obilježjima
(oblika, veličine, pozicije i abnormalnosti zuba, stanja parodonta,
obilježja koštanih struktura i oralne sluznice, postojanje protetičkih
radova) te mogućnost identifikacije pronađenih tijela pomoću tih karakteristika
pokazala se i dokazala kao nezamjenjiv i vrlo bitan postupak u utvrđivanju
identiteta. Najvažniji faktor za uspješnost dentalne identifikacije
je kvaliteta prijesmrtnih zubnih kartona - što su oni potpuniji i precizniji
to je brže i lakše prepoznavanje.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|