|
ULOGA POLICIJE U PREVENCIJI PORODIČNOG NASILJA
Nasilje u porodici je ponašanje koje
je rezultat preovladavajućih patrijarhalnih obrazaca društvenog ponašanja.
Nasilje u porodici je opšti problem koji prožima sva društva, sve kulture
i sve regione svijeta i predstavlja prije svega kršenje osnovnih ljudskih
prava i ono može da utiče na svakog bez obzira na pol, uzrast, vjeroispovjest,
seksualnu orijentaciju, etničku i političku pripadnost.
Nasilje
u porodici može biti: fizičko, psihičko, seksualno
i ekonomsko zlostavljanje.
Fizičko nasilje se ogleda kroz upotrebu bilo koje vrste
fizičke nadmoći, kroz svaku radnju koja može nanijeti ili prijetiti da
izazove fizičku bol, nasilni upadi i istjerivanje žrtve iz zajedničkog
mjesta stanovanja ili iz mjesta gde žrtva stanuje, fizički napadi bez
obzira na posljedice, kidnapovanje itd.
Psihičko zlostavljanje je upotreba psihičkog
pritiska, kao i svaka radnja koja može da izazove ili prijeti da izazove
psihičku patnju, svjesno izazivanje osećaja straha ili lične ugroženosti,
nanošenje uvreda, korištenje pogrdnih imena i ostali oblici vrijeđanja,
ponižavanje žrtve, ograničavanje slobode kretanja itd.
Seksualno zlostavljanje se ogleda kroz seksualne odnose
bez saglasnosti, seksualno maltretiranje kao i seksualno iskorištavanje,
seksualno zlostavljanje i zastrašivanje na radnom mjestu, trgovina ženama
za potrebe seksualnog i ekonomskog iskorištavanja itd.
Suština ekonomskog nasilja je u uskraćivanju žrtvi osnovih
ekonomskih potreba za život, oštećivanje imovine ili prijetnje da će se
to učini itd.
Razna istraživanja pokazala su da porodica, kao osnovna jedinica društva,
nije uvijek podržavajuće okruženje koje pruža emocionalnu, socijalnu i
materijalnu podršku članovima, već može biti i nasilno okruženje u kojem
se na najbrutalniji način krše osnovna ljudska prava njenih članova.
Uzrok nasilja u porodici je rezultat nepostojanja ravnoteže moći između
žrtve i počinioca nasilja i vodi ka ozbiljnoj diskriminaciji lica nad
kojima se vrši nasilje te se time negira uživanje ljudskih prava i osnovnih
sloboda. Nasilje predstavlja glavnu prepreku bezbjednosti građana, demokratskom
i humanom razvoju društva, njime se oduzima ljudsko dostojanstvo i onemogućava
ljudski razvoj.
Kao uzroci nasilja u porodici često se navode tradicionalne uloge muškarca
i žene, loši ekonomski uslovi, alkoholizam i neke duševne bolesti, ali
nasilje u porodici svoje duboke korijene ima u nejednakoj raspodjeli moći.
NASILJE U PORODICI
Žrtve nasilja u porodici čine lica koja su izložena činu nasilja u porodici.
Žene su najčešće žrtve nasilja u porodici, ali žrtve nasilja u porodici
takođe mogu biti i muškarci, djeca, starije osobe i lica sa ograničenim
sposobnostima.
Što se tiče nasilja nad ženama, posljednjih godina sve su brojnija istraživanja
nasilja u partnerskim odnosima gdje je utvrđeno da je žena deset puta
češća žrtva nasilja u porodici u odnosu na muškarca. Nasilje nad ženom
je odraz sve veće krize u porodici koja je uslovljena raznim faktorima
kao što su loši ekonomski uslovi, psihička nestabilnost nasilnika, zavisnost
od alkoholizma ili droga, ljubomora i razni drugi faktori. S obzirom da
muškarci imaju slabije razvijene komunikacijske vještine i često nisku
emocionalnu inteligenciju, u periodu razvoja emotivne veze između muškarca
i žene dolazi do prvih oblika nasilja koji se ogleda kroz verbalne sukobe.
Nasilje se pojačava ukoliko u emotivnoj vezi dolazi do neželjene trudnoće
i braka, a svoju kulminaciju doživljava usljed loših ekonomskih uslova
za život i nezadovoljstva životnim standardima. Najčešće u tom stadijumu
nasilja dolazi do nanošenja tjelesnih povreda koje vremenom dobijaju sve
veću dimenziju i samim tim opasnost po život žrtve, u ovom slučaju žene.
Uočeno je da žene koje su pretpile nasilje u porodici imaju jako nisko
samopoštovanje, tradicionalnu podjelu polnih uloga u porodici, koriste
seksualne odnose da bi ostvarile bliskost sa nasilnikom, trpe patnju,
frustraciju i nezadovoljstvo nasilnika i emocije ljutnje i bijesa okreću
prema sebi, vremenom postaju socijalno izolovane od svoje porodice i prijatelja,
podložne su uticaju nasilnika i identifikuju se sa njegovim razmišljanjima
i stavovima, prihvataju krivicu za partnerovo nasilje, najčešće imaju
istoriju zlostavljanja u prvobitnoj porodici, često razmišljaju o samoubistvu
i osjećaju nemoć da zaštite svoju djecu.
Kada govorimo o oblicima nasilja nad djetetom, uviđamo da ono može biti:
psihičko nasilje, prijetnje fizičkim nasiljem i samo fizičko nasilje,
fizičko nasilje upotrebom oružja i seksualno nasilje. Možemo reći da se
nasilje nad djecom podjednako dešava i u kući, na ulici, u školi, na javnim
mjestima kao i u institucijama gdje djeca borave (domovi, ustanove za
djecu sa posebnim potrebama, maloljetnički zatvori i sl.).
Fizičko nasilje može se razlikovati po težini povreda i upotrebi oružja.
Prvi oblici nasilja koji se uočavaju su batine, guranje, čupanje, lakše
tjelesne povrede koje prelaze u teže tjelesne povrede i fizičko nasilje
do usmrćenja u kojem je došlo do upotrebe oružja.
Kao oblici psihičkog nasilja najprisutniji su: ponižavanje i omalovažavanje,
izolacija, zanemarivanje, ekonomsko nasilje, prijetnje, zastrašivanje
i korištenje privilegija.
Pored ova dva načina zlostavljanja, nasilnik može prijetiti ili izvršiti
i treće, seksualno nasilje koje po svojim posljedicama sadrži elemente
i psihičkog i fizičkog nasilja.
Šteta nanesena žrtvi ili povrede koje su proizašle iz ova tri vida nasilja
mogu biti: fizičke, psihičke i socijalne. Fizičke povrede zbog kojih žrtve
posebno pate su teške tjelesne povrede koje često dovode do invaliditeta.
Mnogo su teže psihičke povrede žrtve koje imaju za posljedicu: depresiju
i strah, agresivno ponašanje i ponašanje na vlastitu štetu kao što su
povlačenje u sebe ili odavanje drogama,
alkoholu i kriminalitetu,
samoprebacivanje, gubitak povjerenja i samoubistvo.
Starije osobe takođe spadaju u grupu rizičnih osoba nad kojima se lako
može izvršiti nasilje u porodici. Zlostavljanje starijih osoba definiše
se kao svako ponašanje koje na neki način šteti starijoj osobi. Ono se
ogleda kroz maltretiranje ili zanemarivanje, upućivanje prijetnji, namjerno
zastrašivanje, socijalno izoliranje, ponižavanje, ruganje, ignorisanje,
kritikovanje i naređivanje, zloupotreba punomoći, raspolaganjem njihovom
imovinom kao vlastitom, udaranje, uskraćivanje lijekova i hrane, ograničavanje
slobode i mnogi drugi. Nasilje nad starijim osobama može se odvijati u
porodičnom okruženju ali i u ustanovama za smještaj starijih osoba. U
porodičnom okruženju usljed emocionalne ili finansijeske zavisnosti starijih
osoba, dolazi do nasilja i to najčešće od bračnih supružnika a sve je
veći broj zlostavljanja od strane djece. U ustanovama za smještaj starijih
osoba, nasilje se javlja kod zadovoljavanja osnovnih higijenskih potreba
starijih osoba, ukazivanju medicinske pomoći i sl.
PREVENCIJA NASILJA U PORODICI
Pored pozitivnih aspekata porodičnih odnosa u svakodnevnom životu pojavljuju
se i mnogi negativni aspekti, koji se ogledaju kroz učestala sukobljavanja,
stalnu netrpeljivost i nesnošljivost, i imaju za posljedicu nastanak različitih
oblika nasilničkog i devijantnog ponašanja u porodičnoj zajednici. Porodica
je primarna društvena zajednica, a jedno od osnovnih ljudskih prava je
da ni jedna osoba ne smije da bude žrtva nasilja, nasilja u porodici ili
porodičnoj zajednici. Takođe, proces odvijanja nasilja je složen, traje
godinama i ne dešava se iznenada.
Država ima pravo i obavezu preduzeti potrebne mjere da bi spriječila nasilje
u porodici, odnosno smanjila i olakšala njegove posljedice (Ajduković,
2003). Takođe je dužnost države da sprečava nasilje u porodici jer i psihičko
i fizičko liječenje kao posljedica nasilja višestruko premašuje cijenu
preventivnog djelovanja.
Preventivno se može djelovati na tri nivoa, a to su:
• Primarna prevencija - uključena je cjelokupna društvena zajednica
(kampanje za podizanje svijesti o diskriminaciji žena, problemu nasilja
nad ženama, uz edukaciju i promociju rodne ravnopravnosti)
• Sekundarna prevencija - usmerena je prema pojedincu i društvenim
grupama izloženim većem riziku od nasilja - Rano prepoznavanje rizičnih
faktora povezanih s nasiljem i pravovremena intervencija
• Tercijarna prevencija - razvijanje tehnologije postupanja u
slučajevima nasilja, izgradnja mreže institucija i stručnjaka raznih profila:
policija, sudstvo, zdravstvo, socijalna zaštita, obrazovne institucije.
(Petrušić)
Prevencija nasilja u porodici je združena aktivnost u preduzimanju različitih
mjera koje imaju za cilj da uklone činioce koji mogu uzrokovati nasilje
u porodici, da omoguće da se posebnosti svakog člana porodice i međusobni
odnosi u porodici razvijaju na principima sloge, povjerenja, ljubavi,
bliskosti i sl., i da obezbijedi primarnu i adekvatnu zaštitu i pomoć
posebno žrtvama nasilja, ali i nasilniku (Ajduković, 2003). Subjekti prevencije
i zaštite od nasilja u porodici su vaspitno-obrazovne institucije, centri
za socijalni rad, službe socijalne i dječije zaštite, ustanove zdravstvene
zaštite i policija.
Značajnu ulogu u podršci, zaštiti i zbrinjavanju žrtava nasilja u porodici
imaju centri za socijalni rad i službe socijalne i dječije zaštite. Centri
za socijalni rad imaju ključnu ulogu u pružanju pomoći žrtvama nasilja
u porodici u vezi sa obraćanjem sudu i policiji, posebno kada su žrtve
maloljetnici ili žrtve iz nekog drugog razloga nisu sposobne da samostalno
postupaju. Pored toga, centri za socijalni rad vrše procjenu situacije
u kojoj se nalaze žrtve nasilja u porodici i pomažu u iznalaženju najboljeg
rješenja za žrtvu. Oni takođe idu u kućne posjete i posreduju u kontaktima
sa bolnicama i sigurnim kućama, mogu žrtvama pružiti savjete psihologa,
sociologa i pravnika, te mogu uključiti žrtvu u program socijalne pomoći.
Zakon je, pored policije, tužilaštava, centara za socijalni rad i sudova,
odredio i zdravstvene ustanove kao važan institucionalni mehanizam zaštite
žrtava nasilja u porodici. Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici stvorena
je obaveza za zdravstvene ustanove da usvoje obavezni protokol za postupanje
u slučajevima nasilja u porodici u kojem će biti jasno naznačen put kojim
treba ići kako bi se ovim žrtvama pružila odgovarajuća pomoć i podrška.
Osnovni princip reagovanja zdravstvenog sisteme na prevenciju nasilja
u porodici je ostvarivanje principa pravičnosti, pristupačnosti, efektivnosti,
efikasnosti i odgovornosti na kojima počiva kvalitet i unapređenje zdravstvene
zaštite, te princip nediskriminacije, odnosno jednakih mogućnosti za sve,
bez
obzira na: pol, uzrast, rasu, boju kože, jezik, vjeru, polnu orijentaciju,
rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili
socijalno porijeklo, imovinsko stanje, obrazovanje, društveni položaj,
bračno stanje, porodične obaveze, članstvo ili nečlanstvo u političkoj
stranci, udruženju ili sindikatu, fizičke ili duševne poteškoće ili oboljenja,
genetsko nasljeđe i druge lične karakteristike (Gender centar, 2010).
Nasilje u porodici je društveni problem koji je na našim prostorima u
porastu i samim tim postoji potreba za podizanjem svijesti i skretanje
pažnje na prisutnost ovog problema u vaspitno-obrazovnim institucijama.
Prosvjetni radnici kroz svoj vaspitno-obrazovni proces vrlo lako mogu
uočiti dijete koje je izloženo nasilju u porodici. Uočavanje nasilja u
porodici kod djece je neophodno radi pravovremnog postupanja kako bi se
pomoglo djetetu da prevaziđe strahove koji ga mogu odvesti dalje u druge
oblike atipičnog ponašanja kao što su alkoholizam, kriminalitet ili zloupotreba
droga. Škola ima zadatak da kroz planski i sistematski rad vaspitava i
obrazuje učenike i ona ima posebnu i odgovornu društvenu ulogu i poseban
uticaj na socijalizaciju individue, jer su vaspitanje i obrazovanje izuzetno
značajne komponente koje pomažu razvoju ličnosti učenika.
Početkom devedesetih godina, u obrazovno-vaspitnim ustanovama, u saradnji
sa međunarodnim organizacijama, ministarstvima i nevladinim sektorom,
pokrenuti su različiti preventivni programi sa ciljem poboljšanja kvaliteta
komunikacije, razvijanja tolerancije na različitosti, smanjenje nasilja
i konstruktivno rješavanje konflikata. U saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih
poslova, a u cilju unapređivanja bezbjednosti djece i prevenciji nasilja
u porodici počele su da se realizuju akcije pod nazivom “Školski policajac”,
“Akcija pojačane kontrole zabrane prodaje i točenja alkoholnih pića maloljetnicima”,
“Preventivna djelatnost kod školske dece i omladine” i “Droga je nula,
život je jedan”. Policijski radnici su u okviru ovih akcija obilazili
osnovne i srednje škole kojom prilikom su vršili predavanja u cilju edukacije
djece kako bi se istim približio i pojednostavio problem nasilja te im
se pružio adekvatan način rješavanja problema.
ULOGA POLICIJE U PREVENCIJI PORODIČNOG NASILJA
Policija je poseban državni organ zadužen, prije svega, za bezbjednost
društva i građana, koji je istovremeno ovlašten da u zakonom određenim
slučajevima može ograničiti prava i slobode pojedinca. Uloga policije
je i represivna i preventivna. Od policije se očekuje da, primenjujući
svoja zakonska ovlaštenja, reaguje, na zakonom propisan način, brzo i
efikasno (Konstantinović, 2005).
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici ima za cilj da zaštiti žrtve nasilja
i spriječi negativnu identifikaciju i ponavljanje nasilja. U sladu sa
tim, u Ministarstvu unutrašnjih poslova, izvršenje zadataka obezbjeđeno
je jedinstvenom organizacijom u kojoj je uvedena posebna organizaciona
jedinica - Odsjek za prevenciju i suzbijanje maloljetničke delinkvencije
u čijoj nadležnosti je praćenje i analiza stanja i kretanja maloljetničkog
prestupništva i krivičnopravne zaštite maloljetnih lica te pružanje stručne
pomoći u primjeni policijskih ovlaštenja prema maloljetnicima. Odsjek
za prevenciju i suzbijanje maloletničke delinkvencije je organizovan i
sa ciljem unapređenja postojećih i sticanja novih profesionalnih znanja,
stavova i vještina zasnovanih na savremenim etičkim i psihološkim standardima
u radu sa maloljetnicima Poslove prevencije i suzbijanja maloljetničke
delinkvencije i zaštite djece od svih oblika nasilja, po pravilu obavljaju
policijski službenici posebno osposobljeni za rad sa maloljetnicima, ali
prevenciju maloljetničke delikvencije obavljaju i ostali policijski službenici
na bezbjednosnom sektoru, u okviru pozorne i patrolne službe.
Preventivno djelovanje Ministarstva unutrašnjih poslova na polju nasilja
u porodici ogleda se i u uvođenju, primjeni i unapređenju standarda za
službe podrške, definisanih u dokumentu Savjeta Evrope-“Borba protiv nasilja
nad ženama”, kao i imenovanje timova koji će se isključivo angažovati
na pitanjima nasilja u porodici, uspostavljanje policijske mreže u slučajevima
nasilja u porodici, a koja bi služila za razmjenu i promociju iskustava
u primjeni modela dobre prakse (odnosno tim za pružanje pomoći i podrške
žrtvama nasilja u porodici), održavanje seminara sa ostalim subjektima
zaštite te planiranje materijalnih, ljudskih i novčanih sredstava za zaštitu
i prevenciju od nasilja u porodici.
Takođe Ministarstvo unutrašnjih poslova putem propagandnog materijala
preduzima mjere na promovisanju programa i aktivnosti za osnaživanje žena,
sprovode programe podizanja svijesti, vrše saradnju sa državnim institucijama
za ljudska prava i civilnim društvom a sve u cilju upoznavanju šire javnosti
o svim vidovima nasilja, njihovim posljedicama i potrebom da se nasilje
u porodici spriječi. Takođe se putem propagandnog materijala informiše
javnost o besplatnim telefonskim linijama za pomoć, raspoloživim uslugama
podrške, zakonskim mjerama, besplatnim pravnim pomoćima, pristup važećim
regionalnim mehanizmima za ulaganje žalbi, te informisanost o mjerama
koje omogućuju oporavak od nasilja kao što su pravno i psihološko savjetovalište,
finansijska pomoć, stanovanje, obrazovanje, obuka i pomoć prilikom zapošljavanja.
Preventivna uloga Ministarstva unutrašnjih poslova ogleda se i kroz Zakon
o prekršajima, u kojem se maloljetnicima koji su počinili prekršaj izriču
vaspitne mjere. Svaka vaspitna mjera koja se izriče maloljetniku ima prvenstveno
preventivni, zaštitni i vaspitni, a ne represivni cilj (Vuković, 2006).
Svrha vaspitnih mjera je da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetniku
i da se primjenom vaspitnih preporuka utiče na pravilan razvoj maloljetnika
i jačanje njegove lične odgovornosti.
Vaspitne mjere koje se izriču maloljetnicima su:
• Ukor
• Lično izvinjenje oštećenom
• Naknada štete oštećenom
• Redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao
• Uključivanje u rad, bez naknade, u humanitarne organizacije ili poslove
socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja
• Prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja
• Smještaj u drugu porodicu, dom ili ustanovu
• Liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi (bolničko ili ambulantno)
• Uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman vaspitnih, obrazovnih,
psiholoških i drugih savjetovališta
• Nalaganje maloljetniku da se uzdržava od upotrebe alkoholnih pića i
opojnih droga
• Zabrana druženja sa licima koja imaju loš uticaj na maloljetnika i
• Policijska kontrola kretanja poslije određenog vremena.
Pri izboru vaspitnih preporuka tužilac ili sudija uzimaju u obzir mišljenje
i sveukupne interese maloljetnika, kao i interese oštećenog, vodeći računa
da se primjenom vaspitnih preporuka ne ometa redovno školovanje ili rad
maloljetnika. Evidencije o izrečenim vapitnim preporukama koje vode tužilaštva
i sudovi nemaju karakter kaznene evidencije o osuđivanosti maloljetnika
i ne mogu se upotijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.
Prevencija nasilja nad starijim osobama je važna iz razloga kako bi se
starijim ljudima mogli osigurati dostojna starost, pružanje materijalne
sigurnosti i uopšte unapređivanje kvaliteta života. Naglašavaju se prava
starijih osoba utemeljena na načelima iz 1991. godine od strane UN-a a
to su:
• Nezavisnost (dovoljno hrane, sklonište i zdravstvena njega,
život u sigurnom domu što je duže moguće)
• Uključivanje (da dijele svoje znanje, doprinose društvenoj
zajednici i kažu društvu šta žele)
• Njega (pristup kulturno odgovarajućoj njezi i zaštiti, službe
koje će im poboljšati zdravlje, respektiranje njihovih želja, dostojanstva
i uvjerenja)
• Samozadovoljstvo (mogućnost razvijanja vlastitih interesa i
sudjelovanje u obrazovnim, kulturnim, spiritualnim i društvenim aktivnostima)
i
• Dostojanstvo (da ne trpe niti mentalno niti fizičko zlostavljanje
niti diskriminaciju) (Rusac, 2006)
Posljednjih godina počeo se razvijati program prevencije na državnom
i na lokalnom nivou radi zaštite ove populacije stanovništva od zlostavljanja.
To se ogleda kroz organizovanje programa socijalne i zdravstvene pomoći,
informisanje putem medija i štampe o besplatnim telefonskim linijama putem
kojih starije osobe mogu potražiti pomoć ili prijaviti zlostavljanje,
organizovanje programa edukacije starijih o njihovim pravima kao i o prepoznavanju
i adekvatnom reagovanju na nasilje. Važno je poticati rad organizacija
civilnog društva koje promiču ljudska prava i zastupaju žrtve nasilja
u porodici (Ajduković, 2003).
U cilju zaštite porodice i njenih članova, te preventivnog djelovanja
na nasilje u porodici, donešen je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici.
U čl. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici jasno stoji da su radnje
nasilje u porodici:
1. svaka primjena fizičke sile ili psihičke prinude na fizički ili
psihički integritet člana porodice;
2. svako postupanje jednog člana porodice koje može prouzrokovati ili
izazvati opasnost da će uzrokovati fizičku ili psihičku bol ili ekonomsku
štetu;
3. prourokovanje straha ili lične ugroženosti ili povrede dostojanstva
člana porodice ucjenom ili drugom prinudom;
4. fizički napad člana porodice na drugog člana porodice, bez obzira da
li je nastupila fizička povreda ili nije;
5. verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te
drugi načini grubog uznemiravanja člana porodice od drugog člana porodice;
6. seksualno uznemiravanje i uznemiravanje drugog člana porodice u skladu
sa Zakonom o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini;
7. uhođenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja drugog člana porodice;
8. oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu ili
pokušaj da se to učini;
9. propuštanje dužne pažnje, nadzora prema drugom članu porodice ili ne
pružanje pomoći i zaštite tom članu porodice iako za to postoji obaveza
prema zakonu i moralu što može imati za posljedicu ili osjećaj fizičke,
psihičke ili ekonomsko-socijalne ugroženosti tog člana porodice.
POSTUPANJE POLICIJE U SLUČAJU PRIJAVE NASILJA U PORODICI
Nasilje u porodici se u policijsku stanicu može prijaviti usmeno, telefonom
i pismeno. U trenutku kada je zaprimljena prijava o nasilju u porodici
najmanje dva policijska službenika hitno i bez odgađanja se upućuju na
mjesto događaja. Policijski službenici uvidom u zatečeno stanje odmah
preduzimaju mjere i radnje u cilju trenutne zaštite i pružanja potrebne
zdravstvene i druge pomoći osobi oštećenoj nasiljem, te sprečavaju počinioca
u daljem nasilničkom ponašanju. Nakon ukazane intervencije pribavljaju
se podaci i obavještenja koja su potrebna za razrješenje i dokazivanje
prekršaja ili krivičnog djela Nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.
Uzimajući u obzir stresnu situaciju i moguće povrede koje je pretrpila
žrtva nasilja, policijski službenici će sa žrtvom nasilja obaviti razgovor
bez prisustva počinioca nasilja pri čemu će se voditi računa da se prikupe
sve informacije vezane za kontinuitet i način počinjenog nasilja. O svim
relevantim saznanjima do kojih su došli obavljajući razgovor sa žrtvom,
policijski službenici dostavljaju izvještaj u vidu službene zabilješke.
Nakon obavljenog razgovora sa žrtvom, obavlja se razgovor i sa počiniocem
nasilja sa namjerom da se istog upozna sa mjerama koje će se protiv njega
preduzeti a sa ciljem trenutnog prekida nasilja i pružanje pomoći počiniocu
u promjeni ponašanja. Ukoliko počinitelj legalno posjeduje vatreno oružje
ono se privremeno oduzima radi sprečavanja moguće zloupotrebe, a u slučaju
saznanja o ilegalnom posjedovanju oružja, preduzimaju se potrebne mjere
i radnje kako bi se isto pronašlo i oduzelo a protiv počinioca krivične
radnje podnosi se krivična prijava. Nakon utvrđivanja činjeničnog stanja,
počinilac krivičnog djela se privodi u prostorije policijske stanice radi
zadržavanja, nakon čega se podnosi Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka
zbog počinjenog prekršaja Nasilja u porodici ili podnosi krivična prijava
nadležnom tužilaštvu zbog počinjenog krivičnog djela Nasilje u porodici
ili porodičnoj zajednici.
U Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka traži se izricanje odgovarajućih
zaštitnih mjera uz prijedlog za određivanje zadržavanja. Policijski službenici
koji su priveli okrivljenog prekršajnom sudu, odnosno osumnjičenog tužiocu,
sa prijedlogom za određivanje zadržavanja, odnosno pritvora, dužni su
saznati odluku sudije za prekršaje odnosno tužioca, te u slučaju da sudija
za prekršaje nije odredio zadržavanje ili tužilac nije odredio mjeru pritvora,
dužni su o tome odmah obavijestiti žrtvu. Ukoliko je nasiljem oštećeno
dijete ili maloljetna osoba u rad se neposredno uključuju i preuzimaju
postupanje policijski službenici za maloljetničku delinkvenciju. Tokom
postupanja policijski službenici dužni su na primjeren i jasan način upoznati
žrtvu nasilja sa njenim zakonskim pravima, posebno zaštitnim mjerama i
uslovima njihovog izricanja i primjene, te mjerama i radnjama koje će
u daljnjem postupanju policija preduzeti protiv počinioca nasilja, a koje
su posebno važne za zaštitu njene sigurnosti. U slučaju da je nasilje
u porodici počinjeno od strane osobe liječene od alkoholizma ili drugih
ovisnosti i osobe s duševnim smetnjama, o tome se odmah obaviještava centar
za socijalni rad radi preduzimanja zakonom predviđenih ovlaštenja iz njihovog
djelokruga rada.
Postupak zaštite od nasilja u porodici ostvaruje se prema odredbama Zakona
o prekršajima, a prekršajne sankcije koje se izriču za zaštitu od nasilja
u porodici su zaštitne mjere. Svrha zaštitnih mjera određena je čl. 10.
Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, a to je sprečavanje i suzbijanje
nasilja u porodici, otklanjanje posljedica učinjenog nasilja i preduzimanje
efikasnih mjera prevaspitanja nasilnika i otklanjanje okolnosti koje pogoduju
ili podstiču izvršavanje novih prekršaja nasilja u porodici. Sud može
nasilniku u porodici izreći zaštitne mjere:
• Udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i
zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor,
• Zabrana približavanja žrtvi nasilja,
• Osiguranje zaštite osobe izložene nasilju,
• Zabrana uznemiravanja ili uhoženja osobe izložene nasilju,
• Obaveza psihosocijalnog tretmana,
• Obavezno liječenje od zavisnosti.
Udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana
vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor, može se izreći
osobi koja je učinila nasilje prema članu porodice sa kojim živi u stanu,
kući ili nekom drugom stambenom prostoru, ako sud za prekršaje ocijeni
da postoji opasnost da bi bez provođenja ove mjere učinilac mogao ponovo
učiniti nasilje. Osoba kojoj je izrečena ova zaštitna mjera dužna je odmah
napustiti stan, kuću ili drugi stambeni prostor, po potrebi, uz prisustvo
policije.
Zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici može se
izreći osobi koja je učinila nasilje u porodici ako postoji opasnost da
bi ponovo mogla učiniti nasilje u porodici. U rješenju kojim sud izriče
mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici, sud će odrediti
mjesta ili područja, te udaljenost ispod koje se učinilac ne smije približiti
žrtvi nasilja u porodici.
Osiguranje zaštite osobe izložene nasilju kojoj je život u opasnosti može
se izreći za osobu koja je izložena nasilju radi njene fizičke zaštite
i osiguranja da može ostvariti svoja prava ili interese bez straha i opasnosti
po ugrožavanje svog života. Osobi izloženoj nasilju osigurava se privremeni
smještaj i zbrinjavanje u socijalnim i drugim centrima (kućama spasa)
ili kod drugih porodica, odnosno na drugim pogodnim mjestima, i pravo
na privremeno izdržavanje iz alimentacijskog fonda.
Zaštitna mjera zabrane uznemiravaja ili uhođenja žrtve nasilja može se
izreći osobi koja nasilje čini uznemiravanjem ili uhođenjem, a postoji
opasnost da bi ponovo mogla uznemiravati ili uhoditi bračnog ili vanbračnog
parnera.
Zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana može se izreći učiniocu
nasilja u porodici radi otklanjanja njegovog nasilničkog ponašanja ili
ako postoji opasnost da se ono ponovi.
Obavezno liječenje od zavisnosti sud za prekršaje izreći će nasilnoj osobi
koja je nasilje učinila pod uticajem ovisnosti od alkohola, opojnih droga
ili drugih psihotropnih supstanci, ako postoji opasnost da se nasilje
ponovi.
Članom 21. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici određeno je da je nasilna
osoba u porodici dužna postupiti u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom.
Novčanom kaznom u iznosu od 2 000 KM do 10 000 KM kaznit će se za prekršaj
osoba koja ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri.
Nasilje koje počinje verbalnim, a može se završiti fizičkim obračunom,
prerasta u krivično djelo tek kada traje neko vrijeme ili kada izazove
posljedice i povrede koje su uočljive i dokazive. Pored određenih zaštitnih
mjera u Zakonu o prekršajima, prema počiniocu nasilja u porodici preduzimaju
se odgovarajuće mjere iz Krivičnog zakona zbog počinjenog krivičnog djela
Nasilje u porodici.
U definiciji krivičnog djela Nasilje u porodici stoji:
1. Ko primjenom nasilja ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava spokojstvo,
tjelesni integritet ili duševno zdravlje člana svoje porodice ili porodične
zajednice, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.
2. Ako je pri izvršenju djela iz stava 1. ovog člana korišteno oružje,
opasno oruđe ili drugo sredstvo podobno da tijelo teško povrijedi ili
zdravlje naruši, učinilac će se kazniti zatvorom od tri mjeseca do tri
godine.
3. Ako je usljed djela iz stava 1. i 2. ovog člana nastupila teška tjelesna
povreda ili teško narušenje zdravlja ili su ona činjena prema maloljetnom
licu, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do pet godina.
4. Ako je usljed djela iz prethodnih stavova nastupila smrt člana porodice
ili porodične zajednice, učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do dvanaest
godina.
5. Ko liši života člana porodice ili porodične zajednice kojeg je prethodno
zlostavljao, kazniće se zatvorom najmanje deset godina.
ZAKLJUČAK
Nasilje u porodici je sastavni dio gotovo svakog savremenog društva.
Suzbijanje porodičnog nasilja nije jednostavan niti kratkoročan zadatak
već proces kojim se trebaju postaviti određeni standardi koje je potrebno
stalno nadzirati i unapređivati (Vukadin, 2006). Nesumnjivo je da u procesuiranju
djela nasilja u porodici policija ima izuzetno značajnu ulogu jer od njenog
rada zavisi kvantitet i kvalitet prikupljenih podataka o izvršenom djelu
nasilja, žrtvi i učiniocu. Izuzetno je važno da policijska intervencija
pri prijavi nasilja u porodici bude profesionalno i stručno pružena, s
obzirom da je policijski službenik prva službena osoba koja ima saznanja
o nasilničkom ponašanju. To predstavlja dodatnu odgovornost policijskim
službenicima da svojim profesionalnim pristupom ispune zadaću prekidanja
nasilničkog ponašanja počinitelja i zaštite žrtve, ali i da povećaju žrtvino
povjerenje u društvene institucije, te da usmjere žrtvu na druge sustave
koji su nadležni i osposobljeni za pomoć žrtvama (Odeljan, 2010). Sprečavanje
nasilja u porodici je dužnost organa vlasti, kao i da pruže zaštitu žrtvama
i da krivično gone počinioce.
Bitno je istaći da se javnost problematikom nasilja u porodici bavi 10-15-tak
godina i pitanja porodičnog nasilja nikad nisu smatrana prioritetom, ni
političkim, ni strategijskim. Međutim, posljednjih godina iskazana je
politička volja da se pitanja porodičnog nasilja smatraju jednako važnim
kao i ostali društveni problemi, kako na najvišem nivou tako i na nivou
lokalne zajednice i da svaka od ustanova subjekata zaštite, sama po sebi,
donosi promjene u praktičnom djelovanju. Stalno osvještavanje, stručnost,
koordiniranost i dosljednost u društvenoj reakciji čine se dobrim elementima
procesa smanjenja nasilja u obitelji. Adekvatno policijsko postupanje
u tom lancu čini važnu kariku.
LITERATURA
- M. Ajduković, G. Pavleković, Nasilje nad ženom u obitelji,
- Gender centar, Sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici u Republici
Srpskoj,
- N. Petrušić, Problem nasilja u porodici i nasilje nad ženama,
- S. Rusac, Nasilje nad starijim osobama,
- J. Vuković, M. Živković, S. Katić: Institucija bez nasilja – preventivni
programi,
- S. Konstantinović-Vilić, N. Petrušić, Reagovanje policije na nasilje
u porodici,
- R. Odeljan, A. Matijević, Postupanje policije u slučaju nasilja u
obitelji,
- I. Kovčo-Vukadin, I. Nađ, Nasilje u obitelji-uloga policije,
- Krivični Zakon Federacije Bosne i Hercegovine,
- Krivični Zakon Republike Srpske,
- Zakon o prekršajima FBiH,
- Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|
|