|
INFORMATIČKI KRIMINAL U EKONOMIJI
Kompjuterski kriminalitet predstavlja
oblik kriminalnog ponašanja, kod koga se korištenje kompjuterske tehnologije
i informacionih sistema ispoljava kao način izvršenja krivičnog djela,
ili se kompjuter upotrebljava kao sredstvo ili cilj izvršenja, čime se
ostvaruje neka u krivično-pravnom smislu relevantna posljedica. Kompjuterski
kriminalitet je takođe protivpravna povreda imovine kod koje se računarski
podaci s predumišljajem mjenjaju (manipulacija računara), razaraju (računarska
sabotaža), ili se koriste zajedno sa hardverom (krađa vremena).
Kompjuteri i kompjuterska tehnologija se mogu zloupotrebljavati na razne
načine, a sam kriminalitet koji se realizuje pomoću kompjutera može imati
oblik bilo kojeg od tradicionalnih vidova kriminaliteta, kao što su krađe,
utaje, pronevjere, dok se podaci koji se neovlašteno pribavljaju zloupotrebom
informacionih sistema mogu na razne načine koristiti za sticanje protivpravne
koristi. Pojavni oblici kompjuterskog kriminaliteta su: protivpravno korištenje
usluga i neovlašteno pribavljanje informacija, kompjuterske krađe, kompjuterske
prevare, kompjuterske sabotaže i kompjuterski terorizam i kriminal vezan
za kompjuterske mreže.
Protivpravno korištenje usluga se sastoji u neovlaštenoj upotrebi kompjutera
ili njegovoj ovlaštenoj upotrebi ali za ostvarivanje potreba nekog neovlaštenog
korisnika.
Primjer neovlaštene upotrebe kompjutera je kada se kompjuter koristi u
bilo koje druge svrhe, osim onih koje predstavljaju dio njegove namjene
u informatičkom sistemu. Primjeri ovlaštene upotrebae kompjutera, ali
za potrebe neovlaštenog korisnika, ili radi ostvarenja drugih nedopuštenih
ciljeva su npr., u slučaju kada zaposleni u jednoj firmi pribavi podatke
za budućeg poslodavca ili kad raspoloživo kompjutersko vrijeme koristi
za obavljanje nekih svojih poslova. Jedan od najčešćih oblika neovlaštene
upotrebe kompjutera sa kojim se susreću poslodavci širom svijeta jeste
zloupotreba Interneta od strane zaposlenih.
Neovlašteno pribavljanje informacija predstavlja svojevrsnu kradju podataka
sadržanih u kompjuterskim sistemima, najčešće u cilju ostvarivanja
protivpravne imovinske koristi. Tehničke i tehnološke mogućnosti za neovlašteno
pribavljanje informacija su sa pojavom Interneta postale mnogostruko veće
tako da mete mogu biti i vaš lični PC ali i bilo koji povezani ili izolovani
kompjuterski sistem.
2. PROBLEM U FOKUSU
Usljed velike količine podataka još se čini da je "filmska piraterija"
na internetu nerealna. Ta oblast je ipak žestoko napadnuta, počev od 1999.
godine kada je mnoštvo hackera krekovalo CSS-zaštite DVD-filmova. Da bi
digitalizovana filmska traka mogla da se odmotava ne samo na Apple-sistemu
i PC-sistemu, nego i na Open-Source Linux-u, samosvojna industrijska zaštita
od kopiranja stavljena je izvan snage. Od tada besni ogorčena borba -
između ostalog o tome, u kojoj meri se ovde radi o (u mnogim državama
dozvoljenom) reverzibilnom inženjeringu (Reverse Engeering), a u kojoj
o prostoj povredi autorskih prava. Borba protiv "softverske piraterije"
ima nešto dužu tradiciju. Bussines Software Alliance (BSA) na svojoj austrijskoj
web stranici navodi 1996. godinu kao početak borbe protiv pirata, njemačka
BSA uprkos svoje kampanje-straha ("Svi imate razloga da budete nervozni"),
2001. godine konstatuje boom internet-piraterije i obijelodanjuje 533
mirujuća sajta. Warez-scene (ilegalno kopiranje software-a, termin nastao
u USA poznatih sedamsedetih godina - prim.prev.) koje na duge staze nisu
podsticane komercijalom već strašću, ukazuju na onu oblast u kojoj su
internet-pirati načinjeni medijskim zvijezdama, oblast prema kojoj filmska
i software-ska piraterija djeluju kao bagatela: muzičke fanove na internetu.
Sa početkom osamdesetih godina, muzička industrija je u akciji velikih
razmjera prebacivala posao za konzumente u digitalnu formu. CD (kompakt
disk), kao sljedbenik LP (longplej ploče) još uvek je bio shvaćen kao
fizički nosilac podataka i isto tako malo je čuvan od kopiranja kao i
analogna vinilska ploča. Naučnici na Fridrih-Aleksander univerzitetu u
Erlangenu su u isto vrijeme, od 1987. godine na tamnošnjem Fraunhofer-Institutu
za integrisane ploče (IIS-A) razvili komprimovanje digitalizovanih zvukova.
Erlangenški tim je unutar Moving Pictures Expert Group (MPEG) postao vodeće
pero u razvoju "MPEG Audio Layer-3", ukratko: MP3, u internacionalnim
standardizovanim oznakama. Izvorni encoder bio je mali i komplikovan za
korisničku upotrebu - a širio se eksplozivno. Naredni programi koji su
vrlo brzo kursirali Shareware, bili su
CD-Ripper koji je audio podatke sa nosača zvuka kopirao na hardisk. Sa
jeftinom raspoloživošću CD-rezačima i CD-romovima na kojima se mogao unositi
zapis, otpala je i posljednja barijera koja je sprečavala identično umnožavanje
digitalnih nosača zvuka bez gubitka kvaliteta, što je postao raširen fenomen.
Ali prije svega, to je omogućilo internetu da tako nastale kolekcije fajlova
svih vrsta i bez fizičkog transporta podataka objedini u respektivne nosače
zvuka. Postoji sve više programa koji muzičkim fanovima omogućavaju da
preko interneta dođu do muzike. Gigantska zajednica koja više nije bila
upućena na školsko dvorište da bi razmenjivala kasete, započela je na
internetu živu diskusiju u vezi sa muzikom. Uskoro su se lokalne piratske
stanice sa ultrakratkih talasa prebacile na Real Audio Stream. Od 1996.
godine, postojala je Internet Chat Groups (IRC) koja je sebi pripisala
širenje MP3 fajlova. Muzika je brzo našla put od korisnične mreže do WWW,
od tekstualne naredbe do grafičke korisničke površine, od specijalnog
znanja do masovnog fenomena. Sve više su programi nalik browser-ima nudili
pristup muzici; inspirisan IRC-om i MP3-mašinama za pretragu, mladi student
Šon Fening (Shawn Fenning) je u januaru 1999. godine u igru uveo istinsku
"Killer Application". Kada je startovala beta-verzija njegovog
software-a, Napster na download. com, odmah je u maju 1999. godine osnovao
Napster.com i tako dao podsticaj strmoglavoj karijeri Peer-to-Peer (P2P)
menjanju file-ova. Muzičkoj industriji su bili potrebni mjeseci da bi
samo primjetila novinu. Slušaoci su utoliko brže reagovali: prema studiji
firme PC Pitstop (koja nije iznosila neodmjerene podatke) u jesen 2000.
godine software je već bio instaliran na gotovo svakom trećem personalnom
računaru priključenom na internet. Prema podacima firme, na Napster je
istovremeno pristupalo do milion korisnika. Poređenja radi: kao najveći
servis provajder na svijetu AOL (America On Line) u vrijeme najveće posjete
na mreži, istovremeno gotovo da i nema više do 1,5 miliona korisnika.
Na pozadini snažno centralizovane muzičke branše orijenstisane prema objektima
i još uvek nadasve masovne legalne ponude muzike na mreži, naredne P2P
platforme su rasle kao pečurke poslije kiše - Gnutella, Scour, Mojo Nation
& Co.
3. SOLUCIJA
Brojne firme čekaju, spremne da zarade mnogo novca posredstvom zahtjeva
za sigurnost, zaštitu od kopiranja i nadziranja. "Tehničke mjere"
i "Informacije za razumevanje prava" koje su opraštajuće EU-Pravne
smjernice 2001. godine u međuvremenu decidirano stavile pod pravnu zaštitu,
postaviće na nove osnove nosačima zvuka, videom koji su zaštićeni autorskim
pravima. Digital Records Menagement (DRM) nudi mogućnost, da internet
od strane "Copyright Industries" prikazan u najužasnijim bojama
piratskog raja, postane medijum totalne kontrole. Američki ekspert za
ustavno pravo i za prava na internetu Lorens Lesig (Lawrence Lessig) upozorava
na, među apologetama interneta, rasprostranjeno verovanje u "prirodu
informacija ili informacionih tehnologija". Statički optimizam legendarnih
stavova poput "informacija želi da bude slobodna" ili "Mreža
interpretira cenzuru kao štetu i odbacuje je", on klasifikuje kao
naivni "jeizam" (Is-Ism). Riskantno je poći od toga, da internet
"jeste, kakav jeste" - jer internet konačno nije šaka puna protokola,
kod stvoren od strane čoveka - koji je s vremenom iskusio drastične promjene.
I zakonodavci su sasvim sigurno svjesni da se svijet ne sastoji samo od
vlasnika prava. Takođe ne zvuči ni naročito vjerovatno da će korisnici
industrije zabave masovno biti spremni da radi slušanja muzike pokažu
dozvolu za posedovanje digitalnog oružja ili Dongle (mali hardware koji
se konektuje na kompjuter da bi identifikovao neke dijelove software-a
- prim. prev.). Koliko dalekosežno bi mogla da ode izgradnja digitalnog
svijeta u toku "borbe protiv pirata" tumačila su 2001. godine
prodorna razmišljanja Intela, IBM-a, Tošibe (Toshiba) i Matsušite (Matsushita),
da naprave zaštitu od kopiranja u okviru generičkog hardvera. Da biste
kopirali hard disk C na hard disk D, molimo Vas pokažite nam Vašu legitimaciju.
Još pre nego što su se zadimili topovi usmereni ka navodnim piratima,
svijet je postao kovčeg sa blagom konkvistadora. Uostalom, jedan pogled
ka muzici može ponuditi podsticaje za originalne izlaze iz konfuzne situacije
kako za "konzumente", tako i za Copyright-industriju. Na primjer,
historija uspjeha benda "Grateful Dead" započinje kada su muzičari
prestali svojim fanovima da uskraćuju autorskim pravima "zabranjene"
delove koncerata. Njihov tekstopisac Džon Peri Barlou (John Perry Barlow)
uostalom zna da barem u oblasti umjetničkog stvaranja bez daljnjeg nije
moguće ne biti "pirat": "Koliko muzičara može iskreno reći
da nikada nisu iskoristili nešto čega je bilo i ranije?". I profesionalni
protivnici kopiranja počinju da osećaju da je to pitanje prikladno; ponuđač
DRM-a Inter Trust je početkom 2001. godine optužio kolege iz Microsoft-a
zbog povrede patenta od strane tehnike zaštite od kopiranja ugrađene u
Windows Media Player. Iz piratske perspektive posmatrano, to je jedan
mnogo obećavajući feedback - ali ipak,
naočigled sve češće igre među firmama koje razvijaju hardver i softver
u vezi sa optužbama za patente, bilo bi prenagljeno očekivati da će različiti
naraštaji zaštite autorskih prava jedni druge kočiti u tolikoj mjeri,
da između njih još uvijek ostane prostora za sasvim normalan napredak.
U svakom slučaju, čini se da bi osnovnim mislima zaštite autorskih prava
- nagrađivanju i podsticanju kreativnosti -fundamentalno protivriječilo,
da razvoj i napredak kao zadatak svih, budu prepušteni samo piratima.
Poslednji pogled u prošlost - povezan sa nadom, da će nezgrapna anti-piratska
propaganda ponovo ustupiti mjesto začuđujućoj višeslojnosti, koja je u
Evropi prije milenijuma bila dovodena u vezu sa "piraterijom".
Ključna reč pripada grčkom rječniku: "peirates: morski razbojnici;
od pieraomai: pokušati, prioniti na posao, truditi se, težiti, preduzeti,
odvažiti se; nešto pokušati ili isprobati, proveriti, istraživati; okušati
sebe ili svoju sreću u nečemu; odvažiti se na napad, zapodenuti borbu
sa nekim; dovesti u iskušenje; truditi se oko nečije naklonosti; udvarati
se ljubljenoj, učiti iz iskustva".
ZAKLJUČAK
Elektroničko poslovanje se naglo razvija i danas je u širokoj upotrebi,
kako javnosti tako i mnogih tvrtki. Ono pruža bezbroj pogodnosti kao što
su brzina, veća i kvalitetnija informiranost o proizvodima, dostupnost
svima i bezbroj drugih prednosti.
Elektroničko poslovanje, koje se predstavlja kao najperspektivniji oblik
poslovanja u budućnosti, ima kao i sve ostalo neke propuste, među kojima
je prvo informacijska sigurnost. Problemi se javljaju zbog brzog razvoja
takvog načina poslovanja te se nemogu provjeriti svi sigurnosni aspekti
njihove primjene. Sve češća je pojava informatičkog kriminala koji se
služi informacijskom tehnologijom kao sredstvom napada.
Postoje razne vrste kriminalnih aktivnosti koje su mogu svrstati u četiri
osnovne skupine:
Napadi na resurse tvrtke - to je neovlašteno pristupanje informacijskim
reursima tvrtke, tj. njenom hardveru i softveru da bi ostvario neku korist
na koju nema pravo ili prouzročio neku štetu u tvrtci.
Napadi na privatnost i krađe identiteta - to je lažno predstavljanje,
neovlašteno čitanje ili kopiranje tuđih podataka pomoću kojih se može
ostvariti neka nepripadajuća korist, uzrokovanje štete u tvrtci ili ugrožavanje
privatnosti identiteta čiji je otuđio.
Ugrožavanje identiteta (vjerodostojnosti) podataka - do ovih
problema dolazi kad informacije koje tvrtka koristi i poruke koje dostavlja
nekom drugom gube na pouzdanosti i vrijednosti i zbog toga postaju beskorisni.
Ometanje normalnog rada i poslovanja - to je problem u kojem
dolazi do smanjenja kvalitete usluge koju bi tvrtka trebala pružiti klijentima,
jer nemože obavljati posao na normalan kvalitetan način. Glavni primjer
toga je "zasipanje" poslužiteljskog računala (servera) te tvrtke
s puno beskorisnih poruka koje uzrokuju njegov slom, pa on nije u mogućnosti
obavljanja svoje primarne zadaće.
LITERATURA
1. IFPI, "What is piracy?", http://www.ifpi.org/antipiracy/what_is_piracy.html,
2000
2. Brad King, "Despite 'Piracy,' CD sales up", Wired News,
24.4.2000, http://wired.com/news/business/0,1367,35848,00.html
3. Varga M., Ćurko K., Panian Z., Cerić V., Bosilj Vukuši V., Srića
V., Požgaj Z., Strugar I., Spremić M., Pejić Bach M., Vlahović N., Jaković
B., Informatika u poslovanju, Senat Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2007.
4. Ćurčić B., Dražić R., ''Pirati na mreži: kultura elektronskog kriminala'',
Daniel Print, Novi Sad, 2008
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|
|