USTAŠKA PROPAGANDA U BIH I ANTISEMITIZAM

Antisemitizam je uporni pratilac Jevreja od pradubina njihove duge historije pa sve do danas, bez obzira što Jevreji nisu ni jedini niti najbrojniji semitski narod.
Strogo uopćeno govoreći mogla bi se sa dosta sigurnosti iznijeti tvrdnja da se zla kob antisemitizma obrušava pretežno na jevrejski narod zbog njegovog društveno isturenog položaja i to gotovo u svim mješovitim sredinama u kojim Jevreji obitavaju.
U svom dugom vrenenskom hodu antisemitizam je stekao izvanrednu sposobnost prilagodavanja tako da se javlja iz heterogenih izvora uz obavezno raznolik zamah, intezitet i "kvalitet" i to sve ovisno od konkrentnih ciljeva, koji se žele realizirati antisemitskom presijom. Zbog toga je i registar antisemitskih zahvata široko razvučen od otvorenih ili prikrivenih potiskivanja Jevreja iz javnog života pa do užasa biološkog istrebljena.
Antisemitizam u različitim ali ideološki već razrađenim oblicima pojavljuje se u pojedinim evropskim državama, pa i na cjelovitom tlu bivše Jugoslavije, u dvadesetgodišnjem periodu između dva velika svjetska rata, dakle u periodu najtežih nacionalno-političkih previranja, potresa i golemih ekonomskih kriza.
U svome primordijalnom obliku antisemitizam je u prvom redu fiksiran kao ekonomska kategorija, koja izvlači svoje porijeklo iz privrednih i - u određenim domenima - intelektualnih prednosti Jevreja, čiju prodornost pripadnici drugih društvenih skupina u Bosni i Hercegovini su bili nemoćni da zaustave na adekvatan način, što ih je nužno usmjerilo - kao i u drugim nacionalnim sredinama izvan Bosne i Hercegovine - da svoje nevolje prezentiraju kao nevolje čitave nacije, kojo pripadaju, te da njihove neposredne uzroke - prema vanjskim uzorima - primjenom političko -ideoloških metoda smjeste u jevrejsku društvenu sredinu.
Iako je rasizam, kao pogled na svijet, obrađivan u Evropi još u XIX stoljeću (Gobineau i dr.), njegova nacistička verzija je proizvod jedne međunarodno - pravne manipulacije sa ciljem da se Jevreji pojednostavljeno optuže kao "rasa" za sve posrtaje "arijskih" društava. Naime, normama međuratnog međunarodnog prava predviđena je zaštita nacionalnih i vjerskih manjina, dok su rasne manjine izgleda izostavljene zbog preosjetljivosti velikih kolonijalnih sila - pobjednica. Nacizam je ovaj pravni vakuum vješto iskoristio proglašavajući Jevreje posebnom "rasom" i tako lišio jedan čitav narod svake međunarodno - pravne zaštite. Očito je bilo mnogo jednostavnije i prihvatljivije okvalificirati Jevreje kao destruktivnu rasu, nego tražiti u njihovoj uspješnosti uzroke posrtaja i padova vlastite nacionalne sredine.
Logični zagovornici otvorenog antisemitizma među Hrvatima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj bili su u početku relativno malobrojni, ali vrlo agresivni ekstremni nacionalisti, koji se oslanjaju na svoje prirodne saveznike fašističku Italiju i Hortijevu Madžarsku, a zatim na nacističku Njemačku, budući da nisu ni mogli, niti umjeli iskoristiti izraženo nezadovoljstvo širokih slojeva hrvatskog naroda sa Mačekovom suradnjom i pomaganjem beogradskog režima (koji je bio prinuđen zbog primicanja rata da pruža i dalje koncesije Banovini Hrvatskoj uz sporazum o podjeli Bosne i Hercegovine iz 1939).
Očekivani slom i okupacija najvećeg dijela Jugoslavije 1941. predstavlja istovremeno i završnicu prerastanja antisemitizma hrvatskih ekstremističkih krugova (koji su uspostavom tzv. NDH preuzeli i formalno vlast u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini) u otvoreno prihvatanja - po izričitom diktatu Njemačke! - dobro razrađene njemačke rasističke ideologije kao i njezino neljudsko provođenje u život.
Predratni antisemitizam u Hrvatskoj i Srbiji, kao odraz ekonomskih teškoća i nezadovoljstva određenih narodnih slojeva, pretočen je pod presijom njemačkog okupatora u rasizam sa strahovitim posljedicama za jevrejski narod. Gotovo isti proces čak i bez dubljih analiza možemo zapaziti u svim narodnosnim krugovima Bosne i Hercegovine, pa naravno i među Muslimanima, koji u globalu nikada nisu mogli prihvatiti - kao uostalom i srpski i hrvatski narod - njemački koncept rasističkog satiranja za vrijeme prošlog rata. Muslimani su čak u jesen 1941. g. javno osudili u petnaestak rezolucija, objavljenih u različitijm gradovima Bosne i Hercegovine, krvave inzulte na pojedine bosanskohercegovačke narode, pa i na Jevreje, što naravno ni najmanje nije uzdrmalo njemačkog okupatorai hrvatske ekstremističke slojeve osim što su u posljednji trenutak odustali od namjere da u koncetracione logore pošalju sve potpisnike rezolucija strahujući da bi engleska propaganda takav postupak mogla odlično iskoristiti u islamskom svijetu.
Inače u analizi predratnog antisemitizma među Muslimanima Bosne i Hercegovine zapažamo i nekoliko specifičnosti. U prvom redu antisemitizam se pojavljuje među malim i srednjim muslimanima privrednicima i rjetkim intelektualcima, koji su bez kritičnosti prihvatali importirane teze da su domaći Jevreji odgovorni za njihove primarno privredne posrtaje, odnosno za neuspjehe u javnom životu. Muslimanski veliki privrednici, inače po prirodi posla usko povezani sa istim slojem jevrejskog društva, otvoreno su nastupali protiv svih infiltrata antisemitizma u javnom životu, a posebno među muslimanskom inteligencijom, što se sve može po logičnom redoslijedu pratiti iz njihovog glasila "Naša budućnost" (period izlaženja 1937/38.g.). Sasvim iz drugog ugla bili su protiv pokušaja prodora antisemitske ideologije među Muslimanima komunistički orjentirani muslimanski intelektualci, posebno okupljeni oko časopisa "Putokaz" (1937.)
Pokušaji hrvatskih ekstremista u ovo vrijeme da opravdaju svoje rasističke zahvate prema Jevrejima učenjem ideologa hrvatskog nacionalizma iz XIX stoljeća dr. Ante Starčevića završen je potpunim neuspjehom, budući daje još u međuratnom periodu Starčevićeva ideologija bila dobro proučena ne samo u Hrvatskoj, nego i u Srbiji (Skerlić), te prema dotičnim analizama Starčević prihvaćen kao zagovornik širokih narodnosnih koncepcija.
Prva jasno osmišljena programska inicijativa za štampu, te sistemska propagandna aktivnost u NDH jest propaganda protiv Židova. Najjače novinsko propagandno protužidovsko razdoblje tokom egzistiranja NDH događa se od aprila do prvih dana jula 1941. godine. Naknadno se ni u jednom dužem razdoblju novinsko obrušavanje na Židove nije pokazalo tako žustro, sistemnoi kompaktno, iako je protužidovska propaganda sve do propasti NDH bivala kontinuirano i konzistentno prisutna.

Propagandni “eksplozivni udar” na Židove u ova prva tri “mirnodopska” mjeseca u NDH poslužio je da se domaća javnost koja nije bila naklonjena zamišljenoj ustaškoj politici prema Židovima učini amorfnom i anestetičnom. Propagandna idejna konstrukcija sastojala se od provedbe tri faze protužidovske novinske kampanje: faza difamacije, faza demonizacije i faza “totalnog rješenja”. Funkcije protužidovskih novinskih sadržaja, koje su sinkronizirano bile u službi ustaških protužidovskih zakonskih odredbi i naredbi.

Neposredno nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, uslijedilo je preustrojstvo novinarstva u novom duhu prema usmjerenjima koja je zahtijevala ustaška vlast. Što brža uspostava potpune kontrole nad novinskim i cjelokupnim medijskim prostorom značila je učvršćivanje i efikasnije predstavljanje nove vlasti u samom nastajanju. U prvim danima koji su donijeli novu stvarnost - novu državu potpuno naklonjenu i lojalnu fašističkoj Italiji i nacističkoj Njemačkoj, otvoreno se pristupilo i stvaranju svih potrebnih preduvjeta za uređenje i funkcioniranje nove propagandne stvarnosti.

2. USTAŠKI MODEL PROTUŽIDOVSKE PROPAGANDE

U aprilu 1941. godine bez ikakvih teškoća ili otpora, odmah je uspostavljen totalni nadzor nad novinarstvom i cjelokupnim propagandnim prostorom u NDH. Prema kriteriju stroge političke selekcije novinarskog kadra, na površinu su izbili ljudi koji su po ideološkoj orijentaciji odgovarali ustaškom režimu. Prva i najvažnija zadaća ustaških novinara postaje propagiranje i svekoliko uzdizanje ustaške ideologije, poglavnika i države.

Ustaške vlasti su bile svjesne negativne reakcije stanovništva na posljedice koje će donijeti svakojake učestale represalije i radikalno provođenje gotovo svakodnevnih mjera protiv svojih židovskih sugrađana. Stoga, organiziranjem snažne svakodnevne protužidovske propagande namjeravalo se stvoriti učinak “eksplozivnog udara”, koji će svojom
snagom učiniti potpuno slabim i anemičnim odnos javnosti prema politici “rješenja” židovskog pitanja. S druge strane, ustaška diktatura i početni teror nisu ostavili puno prostora organiziranom građanskom neposluhu prema odlukama vlasti.

Osmišljen protužidovski model ustaške novinske propagande, proveden je u tri faze: od prve faze koju oblikuje iznošenje raznoraznih protužidovskih optužbi i invektiva s krajnjom intencijom difamacije; zatim druge faze u vidu sistemnog dehumaniziranja i anatemiziranja koje utire put demonizaciji; do treće faze neskrivenog zagovaranja progona i genocida nad Židovima u NDH. Ove tri faze protužidovske novinske kampanje u praksi karakterizira sistemska isprepletenost tj. sinkronizacija, kako bi se postigao što jači sinergijski učinak. Ovakva shema protužidovske propagandne prakticirana je u razdoblju od aprila do kraja juna i početka jula 1941. godine, odnosno od početka protužidovskih optužbi i mjera, do početka sistemnih masovnih deportacija i sistemnog provođenja istrijebljenja židovske zajednice u NDH. U ovom kratkom razdoblju, od svega tri mjeseca, sve tri faze protužidovske propagande će se unakrsno nadopunjavati, koncentrirati i kombinirano provoditi. Ovo razdoblje propagandnih napada ujedno predstavlja najsnažnije novinsko obrušavanje na Židove u sklopu ustaške propagande uopće. Svrha početnoga tromjesečnog razdoblja sastojala se u jednostavnoj formuli: trebalo je propagandnim djelovanjem utrti put za provedbu protužidovske politike. Pošto protužidovska propaganda započinje odmah u aprilu 1941. godine, može se reći da za takvu ustašku politiku postoje dva ključna razloga. Prvo, Pavelić je zasigurno shvatio da opstojnost i snaga njegove države umnogome ovisi o što bržem političkom približavanju vojno zastrašujuće snažnoj nacističkoj Njemačkoj, dok je drugi razlog bio i više nego očit: Hitler je otvoreno i patološki mrzio Židove.

Iako je na stotine i stotine Židova odvođeno niz gradske ulice naočigled čitave javnosti posvuda u NDH, kako “konačna” tragična sudbina koja je snašla Židove ne bi postala sasvim očigledna, od otvorenog praćenja “čišćenja” ili “obračuna” sa Židovima u novinskoj propagandi se potpuno odustalo.

Novinska ustaška propaganda je imala zadaću “objasniti” neobjašnjivo, trebalo se “opravdati” masovno deportiranje cjelokupnoga židovskog stanovništva, a brutalna stvarnost odlaska željezničkih kompozicija nije više trebala pisanu riječ. Funkcija koja je bila namijenjena planskom i sistemskom ostvarenju ciljane protužidovske novinske propagande, od prvih novinskih napada do masovnih deportacija, bila je realizirana kako je i zamišljena.

Tekstovi i obavijesti su cijelim nizom protužidovskih realiziranih funkcija, u propagandnom aspektu zadovoljile dvije temeljne zadaće: otvorili su kompleksnost “židovskog pitanja” i kontinuirano održavali aktualnim iskonstruiran konglomerat “židovske problematike”, usmjeravajući javno mnijenje prema zahtjevima ustaške politike - politike planiranog i sustavnog istrijebljenja Židova.
Protužidovske naredbe uz pomoć kojih se provodila ekskomunikacija i dehumanizacija Židova, ponajprije su imale zadaću da Židove psihološki uništavaju, a adekvatni novinski sadržaji su služili ostvarenju efekta poniženosti i stigmatizaciji cjelokupne židovske zajednice. U maju se novinskom propagandom sistemno zaoštrava psihološko uništenje Židova s upozorenjima na donošenje još strožih mjera.

Raznovrsne optužbe koje će se pojavljivati u štampi, javljat će se usporedno s protužidovskim zakonskim odredbama i mjerama, te zapravo biti izravno u funkciji protužidovske politike ustaškog režima.

Brojne su protužidovske propagandne poruke plasirane javnosti direktnim djelovanjem njemačke propagande u NDH, čiji su propagandni proizvodi jezično i sadržajno prilagođavani stanju u pojedinim europskim zemljama. Ipak je njihov sadržaj bio uporediv, a temeljne su poruke bile istovjetne.

To dokazuje naslovnica i sadržaj brošure na srpskom jeziku (Slika 1), i naslovnica i sadržaj slične brošure na hrvatskom jeziku (Slika 2).

Slika 1                                                                                       Slika 2

U početku su mediji u NDH uglavnom prenosili vijesti o protužidovskim mjerama novog režima, no ubrzo su od pukih prenositelja vijesti postali važan propagandni izvor antisemitskih poruka.

Optužbe protiv Židova bile su raznovrsne pa su tako optuživani i zbog svoje navodne uloge pomagača jugoslavenskog protuhrvatskog režima.

Židovi su optuživani kao začetnici i podupiratelji komunizma. On je predstavljan kao "glavni neprijatelj čovječanstva”, ali i opstanka hrvatskog naroda.
Njemački napad na SSSR prikazivan je kao svojevrsni “križarski rat” protiv “žido-boljševizma. U to je javnost krajem 1941. trebala uvjeriti izložba “Borba udružene Europe Istoku”. (Slika 3)

Slika 3 “Borba udružene Europe Istoku”

Također, mediji su pisali o navodnoj židovskoj i slobodnomasonskoj pozadini marksizma i boljševizma. Partizani su prikazivani kao zločinačka skupina sastavljena uglavnom od Srba i Židova, čiji je jedini cilj uništenje hrvatske države i cijelog hrvatskog naroda.

Slika 4

Na Slici 4 je plakat na kojem je partizanski pokret prikazan kao prijenosnik opasne zaraze. Uši na glavi/licu partizana je tipični propagandni prikaz "židovskog značaja" partizanskog pokreta.

Na Slici 5 vidimo kako su Zapadni saveznici i SSSR često prikazivani kao marionete u rukama židovskih interesa.

Slika 5

Masonstvo prikazivano kao zloćudna pojava, čiji je navodno židovski karakter direktno uperen protiv opstanka Evropskih naroda. Prikazivani su kao mračna sila u čijoj slubi SAD, Velika Britanija i SSSR rade na uništenju Evrope i njene civilizacije. Slika 6

Slika 6

3. USTAŠKA PROPAGANDA U BiH

U skladu sa svojom politikom potpune kroatizacije Bosne i Hercegovine i njenog stanovništva, ustaše polovinom 1941. godine prenose na Bosnu težište svog propagandnog djelovanja. U Zagrebu je razrađen plan propagandnih aktivnosti kako bi se ovjekovječila okupacija BiH i izmijenila svijest prvenstveno Bošnjaka. Tako je u Sarajevu osnovan Državni izvještajni i promidžbeni ured – podrunica Sarajevo. Podružnica je preuzela sve aktivnosti na kroatizaciji BiH i promociji fašističkog poretka i antisemitizma u Bosni.

Umjesto naziva Bošnjak i musliman – listovi su bili dužni navoditi termin Hrvat islamske vjeroispovjesti. Instrument Hrvatskog izvještajnog i promidžbenog ureda – podružnica Sarajevo, bio je "Sarajevski novi list" koji 1943. godine mijenja naziv u "Novi list". Ovaj list je bio i jedini printani medij okupacijske ustaške vlasti, koji je kontinuirano izlazio u Sarajevu od aprila 1941. do aprila 1945.

"Sarajevski novi list" odnosno kasnije "Novi list" bio je glavni propagandni medij velikohrvatske ideje u BiH. Preko ovog lista, ustaški režim je realizirao pisanu propagandu protiv NOP-a, BiH i Židova. Prema instrukcijama Državnog promidžbenog )propagandnog) ureda, ovaj list na svojim stranicama maksimalno propagira tezu o Bosni kao "srdcu Hrvatske", koje je "u sred srede NDH", a Bošnjaci su "rasno najčistiji Hrvati"

U BiH je izlazilo još nekoliko listova ustaškog pokreta. Na primjer u Sarajevu su izlazili još "Osvit", "Vojničke novine", "Naš put", "Hrvatsko ognjište", "Hrvatska misao" i drugi.

U nastojanju da svoju propagandnu aktivnost učini što djelotvornijom vlasti NDH prišle su osnivanju radio-stanica (krugovalnih postaja) u BiH. Pod nadzorom Državnog izvještajno –promidžbenog ureda, o funkcionisanju radio difuznog sistema, od početka 1942. godine brinuo je Državni zavod za krugovalnu službu "Hrvatski krugoval". U okviru ovog zavoda već krajem 1941. godine, počinju aktivnosti na pokretanju jedne radio stanice u Sarajevu, kako bi se povećale mogućnosti ustaške propagande u glavnom gradu BiH. Ova radio stanica sa programom je startovala u aprilu 1942. Bila je to prva radio stanica na području BiH. Par mjeseci kasnije oglasila se i "Krugovalna postaja Banja Luka"

Uočljiv je bio nesklad riječi i djela. Ustaše su u svojim medijima govorile o demokratiji, a u praksi su primjenjivali najgori teror nad ljudima druge vjere i nacije. Iako su bile klasične sluge njemačkih i italijanskih imperijalista, ustaše su u svojim medijima beskrajno pričale o slobodi.

No, već krajem 1942. godine, ustaše priznaju poraz u propagandnom ratu protiv NOP-a. Odlazak sve više ljudi u partizanske redove i masovno dezertiranje iz domobranskih postrojbi, pripisuje se vještoj komunističkoj propagandi.

ZAKLJUČAK

Poput svih totalitarnih režima koji “nastoje osvojiti informativni prostor i‘očistiti’ ga od drugačijeg mišljenja, kako bi se onemogućilo dobivanje alter-nativnih informacija, te omogućilo modeliranje javnosti po mjeri nosioca vlasti”, ustaške vlasti su već prvih dana nakon dolaska na vlast otvorenom represijom zatvorile ‘svoj’ komunikacijski prostor. To je značilo uvođenje ustaškoga potpunog nadzora u cjelokupnom propagandnom sistemu. Zbog što boljeg ustrojstva i efikasnosti dirigiranog novinstva u NDH, prihvaćen je nacistički model svakodnevnih uputa za tisak, kao i organiziranje gotovo svakodnevnih konferencija za novinare, na kojima su bili i glavni urednici novina.

U početnom tromjesečnom razdoblju ustrojstva i funkcioniranja ustaškog novinstva, dnevne novine nisu nijednom riječju oponirale ustaškoj politici protiv Židova. Naprotiv, protužidovski novinski sadržaji pisani su u eruptivnom duhu poticanja i rasplamsavanja prezira i mržnje.

LITERATURA

- Partizanski mediji i propaganda u Bosni i Hercegovini; prof. Šemso Tucaković
- Sociološki presjek pojave antisemitizma u BiH , Dr. Halid Čaušević
- Antisemitizam u medijima i promidžbi NDH, Mario Jareb
- Funkcija protužidovske propagande zagrebačkih novina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od travnja do srpnja 1941. godine, Boško Zuckerman Itković

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD