KRIMINALITET

Kriminalitet je društvena pojava koja podrazumijeva ukupnost krivičnih djela na određenom prostoru za određeno vrijeme. Migracija podrazumijeva kretanje stanovništva iz jednog sociokulturnog ambijenta u drugi, iz jedne države u drugu.

Ova dva pojma su usko povezana, jer kretanje stanovništa iz jednog u drugo okruženje može da izazove pojavu kriminalnog ponašanja. To je izazvano kako kulturnim tako i običajnim normama i moralima, drugim riječima pojedinac odlazi iz svog okruženja gdje je moralne i kulturne standarde prihvatio, i dolazi u novu sredinu u kojoj se susreće sa novim načinom ponašanja.

Tema mog seminarskog rada je: „Migracija i kriminalitet“. Ovaj rad se sastoji iz tri dijela. U prvom djelo je detaljno opisan pojam kriminaliteta. Takođe su navedene definicije kriminaliteta sa pravnog i sociloškog stajališta.
Drugi dio se odnosi na uticaj socioloških faktora na kriminalitet. Ti faktori su: ekonomska kriza, siromaštvo, bogatstvo, nezaposlenost i migracija. Svaki od ovih faktora je važan na svoj način, i u određenoj mjeri utiče na pojavu kriminaliteta.
Treći dio se odnosi na povezanost migracije sa međunarodnim kriminalom. U ovom dijelu su posebno istaknuti ishodi migracije kao što su trgovanje ljudima, trgovanje ljudskim organima i drugi oblici.
U ovom kratkom izlaganju, koje je pred vama, nadam se da sam uspio barem malo da dotaknem temu mog seminarskog i na neki način iznesem pojam migracije kao problem.

1. Pojam i definisanje kriminaliteta

Kriminologija je jedna od rijetkih nauka gdje postoje suprostavljeni stavovi i različite koncepcije o samom pojmu. Naziv kriminologija preuzet je iz različitih jezika, a to su: crimen-zločin (latinska riječ), i logos-nauka (od grčke riječi).
Kriminologija spada u mlade naučne discipline jer se primjenjuje tek od 19. vijeka. Njen razvoj se iskazao sa razvojem ostalih nauka kao što su: socijologija, statistika, psihologija i slično.
Jedna od definicija kriminologije je da je ona samostalna nauka koja, koristeći saznanja i istraživačke postupke nauke o čovjeku i društvu, empirijski proučava kriminalni fenomen tj. zločin, njegovog izvršioca i žrtvu, kriminalitet i način na koji društvo reaguje na kriminalno ponašanje.

1.1. Pojam kriminaliteta

Kriminalitet je društvena pojava koja podrazumijeva ukupnost krivičnih djela ili zločina na određenom prostoru i u određeno vrijeme. Za razliku od zločina, on je masovna pojava i najčešće se dijeli na primarni i sekundarni kriminalitet.
Primarni kriminalitet je vršenje kažnjivog djela prvi put, koji je prouzrokovan djelovanjem različitih društvenih i psihičkih činilaca, a sekundarni kriminalitet je ponovno vršenje djela gdje uticaj ima i proces socijalne kontrole. Kriminalitet predstavlja negativnu društvenu pojava, koja nepovoljno utiče i na društvo i na čovjeka kao pojedinca.
Smatra se da kriminalitet ima dva lica i to: kao totalitet delinkvencije i kao pojedinačni akt, pri čemu je potrebno poznavati obje dimenzije da bi se razumio ovaj fenomen. Drugim riječima, da bi se razumio kriminalitet u cjelini potrebno je izučavati pojedinačne slučajeve kriminaliteta.
Ovaj dvodimenzijalan pristup zahtijeva saradnju mnogih nauka kao što su: kriminalna socijologija, opšta socijologija, biologija, psihologija, psihopatologija i mnoge druge.
Kriminalitet je pojava koja je određena pravom. Svaka država u svom zakonodavstvu ima određen broj zabranjenih ponašanja, kvantitativnu i kvalitativnu dimenziju kriminalizacije. U novije vrijeme države nisu u potpunosti krivičnopravno suverene u uređivanju svog krivičnog zakonodavstva.
Postoje određeni oblici kriminalnog ponašanja koji ne ugrožavaju samo jednu zemlju nego cijelu međunarodnu zajednicu. Primjeri za to su genocid, ratni zločini upotrijebljeni protiv civilnog stanovništa, ranjenika i zarobljenih lica itd.
Kriminalitet je pojava koja je prisutna i u našem društvu. U poslednje vrijeme javlja se u većoj i zabrinjavajućoj formi, i kao takav dovodi do povećanja stepena zabrinutosti kod građana, jer se smatraju ugroženim i osjećaju strah za sebe i svoju porodicu.

1.2. Definisanje kriminaliteta

U literaturama postoji veliki broj različitih definicija kriminaliteta, i upravo iz tog razloga ta definicija se sistematizuje u dvije osnovne grupe, a to su:
1. Zakonska ili pravna definicija i
2. Sociološka definicija.

Zakonska ili pravna definicija kriminaliteta podrazumijeva kršenje normi važećeg krivičnog zakonodavstva. Ova definicija se posmatra iz užeg i šireg shvatanja.
Prema užem shvatanju kriminalitet se tretira kao krivičnopravna kategorija, i kao takav ne treba se proširivati izvan krivičnog prava. Uže shvatanje ove definicije potiče od načela legaliteta klasične škole prema kojem svako krivično djelo mora biti jasno i precizno određeno.

Prema širem shvatanju kriminalitet podrazumijeva svaku kažnjivu radnju odnosno ponašanje koje je sankcionisano u određenom pravnom sistemu. To znači da se pod kriminalitetom podrazumijeva svako protivpravno ponašanje koje je zabranjeno u kaznenom pravu i za koje je predviđena kaznena sankcija u važećim propisima.

Pravno definisanje kriminaliteta je dosta preciznije i jasnije od drugih definisanja, ali uprkos tome postoje i brojne kritike koje su upućene ovoj definiciji.
Neke od tih kritika su da je prema ovoj definicije suština preuska i nedovoljna da se objasni kriminalitet, kao i to da se svodi samo na pravnu stranu tj. na altivnosti koje su inkriminisane u pozitivnom zakonu.

Sociološka definicija kriminaliteta proširuje ovaj pojam i na ponašanja koja ne potpadaju pod pojam kriminaliteta.
To znači da je kriminalitet širi i obuhvata sva devijanta i asocijalna ponašanja koja predstavljaju odstupanja od društveno prihvtljivih i postavljenih normi ponašanja. Primjeri za to su: prosjačenje, alkoholizam, prostitucija, narkomanija, skitnja itd.

Sociološko definisanje kriminaliteta nije jedinstveno, ono proizilazi iz različitih pristupa, koncepcija i teorija kriminaliteta.
Prema jednima, kriminalitet podrazumijeva odstupanje od kulturnih i moralnih normi koje važe u jednom društvu.
Prema drugima, to su ponašanja koja narušavjau fundamentalne interese jedne socijalne grupe, ponašanje koje znače napad na vrijednost grupe kojoj oni pripadaju.
Sociološkom definisanju kriminaliteta upućene su kritike. To se odnosi na činjenicu da je pojam kriminaliteta definisan posve neodređeno i konfuzno i time ga neprihvatljivo proširuju.

Na osvovu sociološkog definisanja kriminalitet podrazumijeva sva čovjekova ponašanja koja predstavljaju odstupanja od prihvatljivih kulturnih i običajnih normi ponašanja. I upravo iz tih razloga sociloškom definisanju kriminaliteta je upućeno dosta kritika.
Iako je definicija kriminaliteta podijeljena na pravnu i sociološku, postoji međusobna veza između ove dvije definicije, jer je kriminalitet istovremeno i pravna i sociološka kategorija koje se oslanjaju jedna na drugu.

2. Uticaj socioloških faktora na kriminalitet

Najznačajniji sociološki faktori koji utiču na kriminalite su:
• Ekonomska ili privredna kriza;
• Siromaštvao;
• Bogatstvo;
• Nezaposlenost;
• Migracija.

2.1. Ekonomska ili privredna kriza

Ekonomska kriza predstavlja oblik imovinskog kriminaliteta. Ona dovodi do promjena u cijelom društvo, to se ogleda kroz pad zaposlenosti na prvom mjestu, zatim smanjuje se platežna sposobnost građana, ograničavaju se mogućnosti investiranja, pojave slične bankrotstvu privrednih subjekata i slično.
Upravo ta situacija dovodi do rascjepljenja građana na siromašne i bogate, i iz te situacije proizilazi porast alkoholizma, prostitucije, razočarenje, krize morala tj. dovodi do pojave kriminaliteta.
Ova pojava nije nešto što nam je strano, jer upravo naša zemlja prolazi kroz tu situaciju. Ekonomska kriza uticala je na porast imovinskog kriminaliteta, ali i na porast organizovanog kriminaliteta i korupcijskih krivičnih djela.
Kao što je već naglašeno ekonomska kriza dovela je do podjele ljudi na bogate i siromašne, sredine nema. To se osjeti u svim oblicima njihovog života. Sve više je ljudi koji ostaju bez posla, zatim se plate konstantno smanjuju bez obzira da li to preduzeće u kojem je pojedinac zaposlen, dobro posluje ili ne.

2.2. Siromaštvo

Siromaštvo je pojava koja je zastupljena u svim zemljama, ali ne jednako. To podrazumijeva nedostatak ekonomskih, socijalnih i kulturnih uslova za zadovoljene osnovnih bioloških i drugih ljudskih potreba.

Podjeljena su mišljena autora o siromaštvu kao faktoru koji utiče na kriminalitet. Prema jednom shvatanju siromaštvo utiče na kriminalitet, a prema drugima ne.

Realna činjenica je da siromaštvo utiče na kriminalitet, to se ogleda u sledećim primjerima: krađe koje se dešavaju čak i od maloljetnika, jer su ugroženi materijalno i nemaju osnovnih uslova za školovanje i obrazovanje, zatim prevare razne od sitnih stvari pa do najkažnjivijih, razbojništva koja su sve teža, falsifikati dokumenata iz raznih razloga i mnoge slične stvari.

Ali siromaštvo može dovesti i do moralnog propadanja i krize u smisli: alkoholizam kojim mogu da se odaju ljudi starije dobi koji ostaju bez posla, koji nemaju da prehrane svoju porodicu, koji se osjećaju bezvrijedno i bespomoćno i upravo iz tih ili sličnih razloga odaju se ovom poroku. Zatim tjelesne povrede, ubistva i slične stvari.

2.3. Bogatstvo

Bogatstvo predstavlja izazov za još veće bogaćenje, to se ogleda u tome da pripadnici većih društvenih slojeva teže uvjek ka još većem bogatstvu, drugim riječima postaju pohlepni za novcem. Taj izazov se često apsorbuje i kroz nezakonite radnje u smislu sticanja kapitala čak i kroz najteže oblike privrednog i organizovanog kriminala.
Bitno je napomenuti da se kriminalitet prouzrokovan od strane faktora bogatstva bitno razlikuje od prethodnog faktora siromaštva.
To se može objasnit na način da kriminalitet izazvan od strane siromaštva tj. od nižih društvenih slojeva vezuje za individualna krivična djela, dok se kriminalitet koji je izazvan od strane faktora bogatstva vezuje za različite oblike organizovanog kriminaliteta i korupcije koji ugrožavaju cijeli društveni sistem.
Mogu slobodno reći da sobe koje su bogate i koje nikad nisu osjetile šta znači boriti se za život u smisu školovanja, obrazovanja, izdržavanja porodice na legalan i pošten način, nikad nemaju osjećaj za siromašne i njihove probleme, oni samo teže još većoj raskoši i još većem kapitalu, ne osvrćući se na to da li će time učinite neke nezakonite radnje kao što je već napomenuto, pa čak dovesti i do organizovanog kriminala.

2.4. Nezaposlenost

Nezaposlenost je pojava koja podrazumijeva nemogućnost zaposlenja radno sposobnog stanovništva.

Nezaposlenost najviše utiče na pojedinca i njegovu porodicu, to može izazvati negativne reakcije u smislu krađe kako bi se zadovoljile određene potrebe, zatim dovodi do pogoršanja psihičkog stanja pojedinca koje se odlikuje nesigurnošću, razočarenjem, konfuzijom, što može dovesti do alkoholizma, prosjačenja, prostitucije...

Nezaposlenost izaziva razne reakcije naravno negativne, koje se samo povezuju jedna za drugu. Osoba koja je radno sposobna a nemože a dobije posao, osjeća se ugoženo i odbačeno, prestaje da vjeruje u zakon i time može da izazove kriminal.
Nezaposlenost kod nas je iskazana u velikoj mjeri, to se može vidjeti u svakom Zavodu za zaposlenje, gdje su ljudi u velikom broju prijavljeni i već godinama čekaju na bilo kakav posao. Čak i sa diplomama sa raznih fakulteta čeka se dosta dugo, i upravo iz tih razloga dolazi do pojave kriminaliteta, jer sve su to razlozi koji su povezani jedan sa drugim.
Istraživanja koja su vršena polovinom prošlog vijeka, a koja su sprovela Glaser i Rice, utvrdilo se da učestalost delikata koje izvrše maloljetnici imaju obrnut tok od procenta njihove zaposlenosti, a učestalost imovinskih delikata izvršenih od strane punoljetnih lica varira neposredno u zavisnosti od procenta njihove zaposlenosti, na osnovu čega je utvrđeno da između nezaposlenosti i kriminaliteta postoji veza.
Kriminolog D. Szabo je istakao da nezaposlenost predstavlja „pritisak prstom na oroz koji otvara put u zločinačku karijeru“. To se najviše ogleda kod maloljetnika koji nisu uspjeli da zavše školu, a žele da imaju sve uslove za život, pa se često upuštaju u razne kriminlne radnje kao što su krađa.

2.5. Migracija

Migracija iz siromašnih, manje razvijenih zemalja i nemirima pogođenih regija svijeta u stabilnije i bogatije zemlje je globalni, vijekovima star fenomen.
Migracija podrazumijeva kretanje stanovništa iz jednog socijalnokulturnog okruženja sa moralnim i običajnim normama u novo okruženje , gdje se susreće sa novim moralnim i kulturnim standardima.
Upravo iz tog razloga smatra se da migracija može dovesti do pojave krize ličnosti, jer dolazi do sukoba starog i novog sistema vrijednosti. Ti problemi su adaptacija, loši stambeni uslovi, nezaposlenost, što dovodi do kriminalnog ponašanja.

3. Povezanost migracije sa međunarodnim kriminalom

Do sredine ovog vijeka svjetska populacija će, prema očekivanjima, dostići devet milijardi ljudi, tj. tri milijarde više nego danas. Zemlje u razvoju poput Indije, Pakistana, Indonezije i Nigerije će zabilježiti više od polovine tog povećanja.
Demografi predviđaju da će pritisak tako velikog broja stanovnika uzrokovati veću migraciju iz zemalja u razvoju u industrijalizovane zemlje Sjeverne Amerike, Evrope, Australije kao i iz ruralnih i urbanih sredina.
Mnogi analitičari smatraju da je migracija povezana sa kriminalitetom. Jedan od tih analitičara je Italijanski socijalni ekonomsita Loreta Napoleoni koji ističe da prema izvještajima iz prošle godine, došlo do povećanja stope kriminala u Italiji, što smatra da je povezano sa velikim prilivom legalnih i ilegalnih migranata.
Ovaj analitičar navodi da su neki pripadnici kineske, albanske i drugih dijaspora u Italiji umiješani u veliki broj kriminalnih aktivnosti, uključujući trgovinu ljudima, krijumčarenje drogom i oružjem, prostituciju, pranje novca i izdavanje lažnih dokumenata.
Ona ističe da je zapadno-evropski kriminal vezan za migrantske zajednice u porastu od pada sovjetskog bloka. Mnogi migranti ne mogu da putuju na zapad bez onih koji nude pomoć za prevoz, pograničnu kontrolu i dokumentaciju. Njihove žrtve su često primorane u ropstvo.
Neki analitičari navode da se praktično cjelokupna međunarodna kriminalna mreža oslanja na dijasporu kao bazu za svoje aktivnosti.

Migracijsko kretanje stanovnika, prema mnogim autorima može imati uticaja na kretanje, obim i strukturu kriminaliteta jednog područja ili cijele zemlje.
Tako da ljudi koji češće migriraju više su izloženi djelovanju kriminalnog faktora. Razlog tome leži u činjenici da migranti dolaze u novu društvenu sredinu koja se često razlikuje od sredine iz koje dolaze, ne samo po stepenu ekonomske razvijenosti, već i po običajnim i moralnim normama koje su vladajuće.
Migracija može da se vrši iz dva razloga i to: zbog kriminogenog značenja ili zbog ekonomskih razloga. Zbog kriminogenog značenja migrira najčešće stanovništvo koje je i na tom području pripadalo skupinama kao što su delikventi, i upravo iz tog razloga ta skupina i napušta tu teritoriju. S druge strane nalazi se stanovništvo koje napušta određenu sredinu iz ekonomskih razloga.

Mnogi Amerikanci i Evropljani su zabrinuti zbog priliva migranata koje smatraju odgovornim za brojne društvene nevolje, od sitnog kriminala do terorizma. S druge strane, mnogi analitičari iznose da migranti ne počine više krivičnih dijela nego domaća populacija.
Kao što sam već napomenuo razlog za migraciju može da bude ekonomske prirode, a to je kada migranti dođu na zapad i tragaju za legalnim poslovima, i taj kriminalitet se razlikuje od organizovanog kriminala, jer je to kriminal motivisan očajanjem pojedinca.
Kako bi se riješio taj problem, rješenje leži u stvaranju ekonomskih prilika za siromašne u njihovim matičnim zemljama, kako bi imali veću motivaciju da ostanu i materijalno se obezbijede.
Po pitanju kriminaliteta koji je povezan sa migracijom provedena su brojna istraživanja, kako bi se utvrdilo da li migranti izazivaju kriminalitet više nego domaći stanovnici. Tako je u Švedskoj utvrđeno da je kriminalitet mnogo izražajniji među migrantima nego Šveđanima.

Tabela 1: Kriminalitet migranata i domaćih stanovnika

Zemlje	Krivična djela na 1000 stanovnika
Šveđani	6
Mađari	10
Poljaci	7
Danci	6
Italijani	4

Smatra se da migracija, zbog brojnih problema sa kojima se migranti susreću mogu imati manji ili veći uticaj na kriminalitet. Jedan od najvećih problema koji može da izazove je trgovanje ljudima.
Trgovanje ljudima predstavlja vrbovanje, kupovinu, prodaju, predaju, prijevoz, poticanje ili posredovanje u kupovini, prodaji ili predaji, upotreba sile, otmica, prevare, prisilan rad ili usluge, trgovanje organima i slično.
Trgovanje ljudima jedan je od najvećih međunarodnih problema. Poslednjih je godina trgovanje ljudima, naročiti ženama i djecom zbog seksualnog iskorištavanja dostiglo alarmantne razmjere.
Nekoliko stotita hiljada žena, žrtava trgovanja ljudima, godišnje stiže u Zapadnu Evropu. Procjenjuje se da je godišnja dobit od trgovanja ženama zbog seksualnog iskorištavanja viša od 12 milijardi američkih dolara. Međutim početkom ovog vijeka ljude koriste kao robove za rad u preduzećima, hotelima, restoranima, barovima, domaćinstvima i na taj način ih iskorištavaju i zarađuju ogromne sume na njima.

Neki od razloga zašto se trguje ljudima su:
- Prisilna prostitucija;
- Pornografija;
- Seksualni turizam i zabava;
- Nezakonitog zaposlenja;
- Robovskog rada;
- Prosjačenja;
- Nezakonitog usvajanja;
- Lažnog i prisilnog braka;
- Trgovine ljudskim organima.

Trgovanje ljudima jedan je od najgorih zločina našeg doba, jer se trguje ljudskim bićima, čime se čini neprocjenjiva povreda ljudskih prava.
Muškarci su najčešće žrtve zbog prisilnog rada, žene zbog prostitucije, a djeca zbog prosjačenja i prodaje porodicama bez djece. I muškarci i žene mogu biti žrtve zbog trgovanja ljudskim organima.

Kada posumnjati u trgovanje ljudima:
• Nejasne informacije o poslu;
• Posao bez referenci;
• Dobro plaćen posao bez prethodnog razgovora sa poslodavcima;
• Brzina- hitno tražim;
• Velika obećanja.

Do žrtava se dolazi na različite načine. Kada u oglasu stoji, da je to dobro plaćen posao koji se obezbjeđuje preko agencije, iza toga se u stvari krije organizovani kriminal. Žrtve se prevarom odvode iz mjesta prebivališta u inostranstvo, oduzimaju im se dokumenta i prisiljava ih se na razne poslove. Od trenutka oduzimanja dokumenata, žrtve, iako još možda toga nisu svjesne, postaju žrtve trgovanja ljudima.

Kako bi detaljnije prikazao koliko je zastupljeno trgovanje ljudima, u narednoj tabeli sam prikazao statističke podatke od 2002-2008 godine u 12 država. U tabeli je prikazan ukupan broj žrtava po državljanstu.

Tabela 2: Ukupan broj žrtava po državljanstvu

Uočeno je da su počinitelji ove vrste kaznenog djela uspostavili nad žrtvama potpuni mehanizam kontrole, odnosno jezično i socijalno su ih izolirali, oduzimali lične dokumente, koristili se brutalnošću, nasiljem, fizičkim i psihičkim zlostavljanjem i drogiranjem, kako bi ih doveli u stanje potpune nemoći.
Otkriveno je i da su se žrtve u procesu trgovanja ljudima našle uglavnom zbog obećanja o zaposlenju u inostranstvu ili čuvanju djece. Trgovci su žrtve vrbovali putem oglasa ili čak preko poznatih ljudi.
Kako bi se suzbijo ovaj oblik organizovanog kriminala sa međunarodnim obilježjem, Ministarstvo unutrašnjih poslova je u okviru međunarodne policijske saradnje od 2002. godine uspostavilo aktivnost sa Interpolom, Europolom i sa SECI- regionalnim centrom za borbu protiv prekoograničenog kriminala.
Saradnja se u provođenju međunarodnih operativnih akcija i u okviru realizacije ciljanih projekata o suzbijanju trgovanja ljudima.
Jedna od važnijih operativnih akcija u poslednje vrijeme koja je realizovana na međunarodnom planu suzbijanja trgovanja ljudima je akcija „MIRAGE 2004.“
Ova akcija je provedena u saradnji sa SECI- regionalnim centrom, zemljama članicama SECI- inicijative, međunarodnim organizacijama, misijama, institucijama i nevladinim organizacijama i na taj način omogućila da se identifikuju četiri žrtve trgovanja ljudima, koje su odmah ušle u program pružanja pomoći i zaštite žrtvama trgovanja ljudima.
Osnovni cilj ove akcije bio je suzbijanje ovog pojavnog oblika organizovanog kriminala sa regionalnim i međunarodnim obilježjem.

Takođe u okviru realizacije ciljanih operativnih projekata te osnažiavanja razmjene saznanja i iskustva koje se odnose na problematiku kriminaliteta trgovanja ljudima te pružanja pomoći i zaštite žrtvama ovih kaznenih djela, a aktivno se sudjelovalo u Radnoj skupini „Mirage“ oformljenoj u cilju osnaživanja regionalne suradnje na području suzbijanja trgovanja ljudima.
Službenici Ministarstva unutrašnjih poslova prilikom neposrednog identificiranja žrtava prduzimaju sve kako bi pronašli počinitelje kaznenog djela trgovanja ljudima, kao i osobe nad kojima je to kazneno djelo izvršeno, bilo da su zatečene u ilegalnoj migraciji, prisilnoj prostituciji ili drugim oblicima seksualnog ili nekog drugog iskorištavanja, i tretiraju ih isključivo kao žrtve i odmah im nastoje osigurati pružanje pomoći i zaštite.

ZAKLJUČAK

Migracija, kao jedan od sociloških faktora, koji utiču na kriminalitet, je problematika koja je zastupljena u više zemalja svijeta. Kao dokaz toga navedena su brojna istraživanja, koja potrđuju problematiku ove teme. To se odnosi na činjenicu da migranti dolaze iz raznih krajeva širom svijeta, koji su uglavnom sumnjivog porijekla.

Razni su razlozi njihovog odlaska iz svoje zemlje. Neki od njih su ekonomske prirode. Pojedinci odlaze u drugu zemlju, najčešće inostranstvo u nadi da će se materijalno obezbijediti i time riješiti svoje probleme.

Međutim rijetki to uspijevaju, jer je sve više „zamki“ u koju upadaju mnogi migranti, na osnovu oglasa za posao ili nekih poznanika. I nakon kraćeg vremena onio postaju žrtve na razne načine.

Takođe razlog za njihov odlazak u drugu zemlju može biti i kriminalitet. Mnogi odlaze iz svoje zemlje, jer nemaju više načina da se bave tim poslom, pa u nadi da ga mogu proširit tj. razvit u drugoj zemlji odlaze i sa sobom nose probleme.

Dolaskom u novu zemlju, tj. državu nastavljaju da proširuju svoj kriminal i to sve može da dovede do organizovanog kriminala. Naravno, nesporna je činjenica da i domaći stanovnici mogu da se bave kriminalitetom, ali ipak veći je procenat migranata nego domaćeg stanovništa koji to obavljaju.

Kao zaključak ovog mog rada navodim, da se ovom faktoru treba posvetiti posebna pažnja. Migracija je veliki problem i u našoj zemlji. Smatram da Zakon treba da vrši rigoriznije provjera dokumenata tj. državljanstva svih stanovnika. Takođe mislim da državljanstvo treba da se dobija na teži način nego što je to sad. Primjer za to mogu da budu države na Zapadu.

LITERATURA

Dr. Ivanka Marković, Osnovi kriminologije, Banja Luka,2007.godine
Dr. Đorđe Ignjatović, Kriminologija, Beograd,2007. godine
www.ljudskaprava-vladarh.hr
www.iom.hr
www.google.com

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD