SEMINARSKI RAD IZ MEDICINE
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
SPOLNO PRENOSIVE BOLESTISpolno
prenosive bolesti su zarazne bolesti, koje se prenose izravnim
spolnim kontaktom sa zaražene na zdravu osobu. Obuhvaćaju pedesetak
bolesti i sindroma, uzrokuju ih mikroorganizmi, bakterije
i virusi, a prenose se uglavnom razmjenom tjelesnih tekućina (sjemenom,
vaginalnom tekućinom i krvlju). Neke od spolnih bolesti prenose se i poljupcem
poput herpesa, humanog papiloma virusa (HPV), a ni pravilno
korištenje kondoma tijekom vaginalnog ili analnog odnosa ne smanjuje opasnost
od tih bolesti. Također i kod oralnog seksa postoji mogućnost od prijenosa
spolnih infekcija. 2. Spolno prenosive bolestiKapavac ili gonoreja je isključivo spolno prenosiva
bolest koja se ispoljava gustim gnojnim iscjetkom iz mokraćovoda. Sifilis
se ispoljava najčešće ranicom na mjestu prodora uzročnika u kožu ili sluznicu
koja nakon nekog vremena sama cijeli, a potom slijedi zahvaćanje cijelog
organizma. Limfogranuloma venerum zahvaća limfne čvorove obično
u području prepona koji se povećavaju te se isprazne na površini kože.
Na sreću navedene bolesti su dosta rijetke kod nas. Sida se osim
spolnog puta prenosi najčešće krvlju. Šansa da dobijete sidu ukoliko imate
1 odnos sa zaraženom osobom je 1:1000. 2.1. Bakterijske spolno prenosive bolestiU bakterijske spolno prenosive bolesti spadaju: 2.1.1. KlamidijaUzročnik je bakterija Chlamydia trachomatis. Neizliječena bolest
može uzrokovati adneksitis ili upalu jajovoda te, kao posljedicu toga,
neplodnost. Bolest se, naime, može proširiti na maternicu i jajnike. Klamidijska
infekcija vrata maternice u trudnice može izazvati teški oblik konjunktivitisa
ili upalu pluća u novorođenčeta. 2.1.2. Gardnerella VaginalisGardnerella vaginalis je anaerobna bakterija koja uzrokuje bakterijsku vaginalnu infekciju -vulvovaginitis. Ona se može nalaziti kao sastavni dio normalne vaginalne flore, kod nekih žena i da nikada ne prouzrokuje infekciju. Vrlo često prolazi asimptomatski, tako da muškarac obično i ne zna da je zaražen a prenosi bakteriju svojoj partnerici. Ukoliko se jave simptomi, onda su to osip, peckanje i svrab penisa. Simptomi se javljaju 5-10 dana nakon infekcije, a najčešći simptomi su pojačan vaginalni sekret uz pojavu peckanja i svraba. Sekret ima neugodan miris - po ribi. 2.1.3. GonorejaOvo je vrlo česta spolna bolest. Uzrokuje je gonokok, mikroorganizam
koji živi u spolnim organima, a prenosi se spolnim odnosom. Nepravilno
liječenje ili izostanak liječenja u muškaraca i žena ima slične posljedice:
u muškaraca začepljenje sjemenovoda, a u žena začepljenje jajovoda. Kao
posljedica može se javiti neplodnost. Oboljela majka može pri porođaju
zaraziti novorođenče, što za posljedicu može imati gonokoknu upalu vjeđa
i očnih spojnica u novorođenčeta. 2.1.4. SifilisSifilis je zarazna spolna bolest koju izaziva bakterija spiroheta, koju je otkrio Schaudinn 1905. godine. Sifilis se može dobiti seksualnim putem ili putem dodira s nekim tko je inficiran. Širi se preko otvorenih rana i osipa koje sadrže bakterije koje mogu proći kroz mukozne membrane genitalija, usta ili anusa kao i drugih dijelova tijela na kojima je koža povrijeđena. Za razliku od drugih zaraznih bolesti, sifilis ne stvara trajni imunitet pa je moguće zaraziti se njime ponovo. Treba imati u vidu da korištenje kondoma smanjuje rizik od zaraze, ali ne štiti od njega u potpunosti. 2.1.5. Granuloma venereumGranuloma venereum je hronična granulomatozna infekcija genitalnog područja.Uzročnik oboljenja je Calymmatobacterium granulomatosis. Nije sa sigurnošću utvrđen način prenosa ove bolesti, a isključivo se pojavljuje u tropima. Nakon inkubacije koja traje 8-12 sedmica, na mjestu primarnog afekta javljaju se jedna ili više pustula koje egzulceriraju, šire se periferno i sjedinjuju. Dno je prekriveno granulacijskim tkivom. Širenje traje tjednima i mjesecima. Lokalizirana je na genitalijama, a može se prenijeti autoinokulacijom na bedra, trbuh i druga područja. 2.1.6. Lymphogi anuloma ingvinaleTu spadaju: Lymphogranuloma venereum LGV, Chlamydia trachomatis
serotipovi L1, L2 i L3. LGV je bolest koju uzrokuje bakterija Chlamydia
trachomatic. Ta bakterija napada limfne čvorove, Bolest je jako rijetka,
ali je češća među homoseksualnim i biseksualnim muškarcima. 2.1.7. Meki čankirUzročnik bolesti je gram-negativna
štapićasta bakterija Haemophylus ducrey. Bolest se uglavnom
veže uz prostituciju u lučkim gradovima. Prilikom seksualnog čina (penetracije)
bakterijski uzročnici bolesti sa zaražene osobe prodiru kroz sluznicu
genitalnih organa zdrave osobe gdje izazivaju imunološki odgovor. Rezultat
upalne reakcije je ulkusna tvorba, tzv. meki čankir. 2.1.8. MikoplazmeTu spadaju bolesti koje uzrokuju bakterije: Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma hominis. Ureaplazma i mikoplazma sićušne su parazitske bakterije malog genoma, bez stanične stijenke, pa mogu poprimiti različite oblike. Pripadaju u razred Mollicutes (latinski: mollis-mekan, cutis -koža). Iako istraživanja pokazuju da se već novorođenčad oba spola može njima zaraziti tijekom prolaza kroz zaraženi porođajni kanal rodilje, ta je zaraza prolazna, a naseljavanje genitalnog sustava mikoplazmama u ljudi počinje nakon puberteta i ovisno je uglavnom o seksualnoj aktivnosti. Kliconoštvo, dakle postojanje infekcije urogenitalnog sustava kod inače zdravih osoba oba spola, nalazi se Mycoplasmom hominis u oko 15%, dok s Ureaplasmom urealiticum i do čak 75% spolno aktivnih osoba. Urogenitalne mikoplazme (m. genitalium i m. hominis) te ureaplazma (u. urealyticum) sve se češće dijagnosticiraju kao uzročnici urogenitalnih infekcija u oba spola, ali i sistemskih bolesti osobito u trudnica, rodilja, djece i imunološki oslabljenih osoba. Osim urogenitalnih bolesti koje uzrokuju, među kojima su česte tzv. nespecifične upale mokraćne cijevi u muškaraca, te upale vrata maternice i upalne bolesti male zdjelice u žena, sve je evidentnija njihova povezanost s nastankom neplodnosti, patoloških trudnoća, upala plodovih ovoja, prijevremenih porođaja i pobačaja, u žena i muškaraca koji imaju problema s neplodnosti ali u u neonatalnim infekcijama budući su prepoznate kao uzročnici sepse, upala pluća i moždanih opni u novorođenčadi. Također postoji povezanost sa zarazom ovim bakterijama i kasnijim nastankom nekih autoimunuh boelsti, hemolitičkih anemija pa i upalnih bolesti zglobova, mišića i vezivnog tkiva. Ove sićušne i tek zadnjih desetak godina više poznate bakterije specifične su i po građi i metabolizmu te često rezistentne na antibiotsku terapiju. Zahtijevaju posebne laboratorijske uvjete za uzgoj i dokaz (specifične transportne medije, uvjete uzgoja, izolacije i testiranja u specijaliziranim dijagnostičkim laboratorijima). Iz navedenih razloga za njih je dijagnostička metoda izbora PCR molekularna dijagnostika. Liječiti treba sve partnere, a preporuča se nakon provedene terapije i urednog kontrolnog nalaza obrisaka i urina i drugih sekreta, nalaz još ponoviti nakon 2-4 mjeseca, radi čestih recidiva infekcije. Dijagnostika infekcija uzrokovanih mikoplazmama (Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma hominis) provodi se ili manje osjetljivom metodom kultivacije pomoću specijalnih podloga što traje 1-2 tjedna ili molekularnom dijagnostikom (PCR) koja se odlikuje većom osjetljivošću i brzinom, pa se rezultati ovih pretraga dobiju već za 2-4 dana. Genitalne mikoplazme često se dokažu uz druge bakterijske vrste i rijetko mogu same izazvati upalu rodnice. Najčešće se radi o pratećoj infekciji koja ne zahtjeva posebno liječenje, već izlječenjem primarne infekcije iščezavaju i mikoplazme. Prođu li dublje, u maternicu ili jajovode mogu uzrokovati upalnu bolest male zdjelice u žena, s razvojem priraslica, apscesa ili neprohodnost jajovoda. Lijekovi kojima se liječe su doksiciklin, azitromicin ili ertritomicin. Često, u slabokrvnih osoba, osobito žena, infekcija nakon terapije ne prolazi nego se vraća, pa treba uzeti u obzir moguću slabokrvnost (sideropeničnu anemiju i sideropeniju) kao osnovno stanje koje smanjuje mogućnost izlječenja i nastanka ponovne pojave bolesti, a time i stalnog ping-pong efekta među partnerima, prijenosa zaraze s jednog na drugo i tako u krug. Ove bakterije mogu se naći na vlažnim površinama (ručnicima), u bazenima, saunama, salonima za masažu, ali i drugim nečistim predmetima za intimnu uporabu, te se zaraza može steći osim spolnim i kontaktnim putem. 2.2. Virusne spolno prenosive bolesti2.2.1. AIDSSindrom stečene imunodeficijencije (franc. - Syndrome d'ImmunoDeficience Acquise -SIDA) (eng. - Acquired Immunodeficiency Syndrome - AIDS) (hrv. kopnica) je bolest ljudskog imunološkog sustava. Osnovna osobina te bolesti je teško oštećenje imunološkog sustava, tj. nemogućnost da se taj sustav brani od štetnog djelovanja različitih bolesti. Tada se smanjuje broj leukocita u krvi, smanjen je broj limfocita u limfnim čvorovima i slezeni, smanjen je broj zrelih T limfocita te se smanjuje količina protutijela. Pojam «imunodeficijencija» podrazumijeva smanjenu ili neučinkovitu sposobnost imunološkog sustava u bolesnika. HIV se najčešće prenosi seksualnim činom, miješanjem nekih od tjelesnih izlučevina oboljelog s onima zdravog čovjeka (sjemena tekućina, krv), sa majke na dijete (u trudnoći) ili drugim dijelovima organizma u kojima je koncentracija ovog virusa velika. Može se zaraziti i korištenjem iste igle kao i prethodno zaraženi, zatim transfuzijom a kroz posteljicu zaražena majka prenosi bolest i na dijete. Zaražena majka može dijete zaraziti i dojenjem. AIDS se na organizmu ne očituje neposredno kao neke druge bolesti, već pojavom tzv. oportunističkih bolesti/infekcija. HIV virus znatno oslabi imuni sustav čovjeka, a to iskorištavaju kako mikroorganizmi koji redovno žive na i u čovjeku, tako i organizmi koji dolaze izvana. Ostatak imunološkog sustava nije dovoljno jak da se odupre HIV virusu pa je bolesnik dobra podloga za razne oportunističke infekcije (proljevi,rakovi,upale). Često se za sve HIV oboljele greškom smatra da svi imaju AIDS, no postoje slučajevi da HIV-pozitivne osobe požive i preko deset godina bez ikakvog znaka bolesti.Osoba na kraju umire od raznih infekcija pluća, tumora, i drugo. 2.2.2. Hepatitis BOva se virusna bolest prenosi krvlju, zaraženim iglama injekcija i spolnim
odnosom. Akutni oblik hepatitisa B razvija
se u kronični oblik, a iz ovoga lako nastane ciroza
jetre i rak jetre. Virus se tijekom porođaja prenosi s majke na dijete.
Pretraga na hepatitis B obvezna je za
sve trudnice tijekom prva tri mjeseca trudnoće. Ako je majka nosilac virusa,
dijete se cijepi odmah nakon porođaja. 2.2.3. Humani papiloma virusHumani papilloma virus (engl.
human papilloma viruses - HPV) uzročnik je najčešće spolno prenosive
bolesti koja pogađa i žene i muškarce. Procjenjuje se da će se oko 50%
seksualno aktivnih ljudi zaraziti nekom vrstom ovog virusa tijekom svog
života. Znanstvenici su utvrdili više od 100 tipova HPV-a od čega je većina
bezopasna za zdravlje. HPV se najčešće prenosi spolnim odnosom, no i direktnim
kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicom. Postoje slučajevi u kojima je
zabilježena infekcija sluznice dišnog sustava i očiju, no najveće i najčešće
zaraženo područje je upravo genitalno područje. 2.2.4. Genitalni herpesHerpes je virusna bolest koju uzrokuje jedan od
šest vrsta virusa herpesa. Najčešće se radi o običnom virusu herpesa
ili HSV2. Prenosi se spolnim kontaktom sa zaraženom osobom. Danas je tijek
ove bolesti dobro poznat. Sve počinje prvom infekcijom, tj. prvim kontaktom
s virusom. Prva infekcija vrlo često prođe neprimijećena, ali zaražena
osoba postaje nosilac virusa koji kreće kroz osjetilni živac i smješta
se u gangliju. Tijekom više mjeseci ili čak godina virus može ostati pritajen.
Bolest najčešće izbija potaknuta jakim uzbuđenjem, fizičkim naporom, menstruacijom
ili jakim umorom. Vrlo često dolazi do recidiva, a bolest može izbiti
i na više mjesta. Zaražena majka može pri porođaju zaraziti novorođenče,
što može biti jako opasno za dijete jer još nema razvijeni obrambeni sustav
protiv virusa. 2.3. Paraziti2.3.1. Stidne ušiStidne uši su maleni svijetlo smeđi plosnati insekti
koji se prihvate za korijen dlake i piju krv da bi se prehranile te pričvršćuju
svoja jajašca (gnjide) za stidne dlake. Na mjestima gdje se uš napila
krvi mogu ostati malene crvene ili plavkaste rane koje svrbe. Stidne uši
se gotovo uvijek šire bliskim fizičkim kontaktom, zadržavaju se pretežno
na područjima obraslim stidnim dlakama i ne napuštaju tijelo dobrovoljno.
Jak svrbež je obično prvi znak, a grebanjem ranica dolazi do dodatne zaraze
i crvenila. Pomnim promatranjem genitalija mogu se golim okom vidjeti
stidne uši jer su veličine od 1 do 2 milimetra. Ponekad se mogu naći i
na prsima, pod pazuhom, a vrlo rijetko i u obrvama te na trepavicama ili
u bradi. 2.3.2. SvrabSvrab ili scabies je infekcija kože koju uzrokuje grinja Sarcoptes scabiei var. hominis, maleni i oku često nevidljivi parazit ljudi koji se ukopava ispod površine kože pacijenta te na taj način dovodi do razvoja simptoma. Lako se prenosi izravnim fizičkim kontaktom, spolnim odnosom ili korištenjem odjevnih predmeta, posteljina i ručnika zaražene osobe. Ipak, da bi došlo do prijenosa infekcije kontakt mora biti dugotrajan, pa se tako rukovanjem ili zagrljajem ona neće prenijeti. Glavni su simptomi infekcije intenzivan svrbež (posebice noću) te pojava crvenog osipa na mjestima koja se grebu. Smatra se da do tih simptoma dovodi imunološki potaknuta reakcija tijela domaćina na bjelančevine grinja. Gravidne ženke ulaze u vanjski sloj epidermisa kože, tzv. rožnati sloj, gdje stvaraju kanaliće u koje liježu jajašca. Jajašca se u idućih nekoliko dana razvijaju u larve, a nakon toga nastaju odrasli oblici koji mogu živjeti 3 do 4 tjedna u koži domaćina. Nepravodobnim liječenjem ženke grinja nastavljaju s lijeganjem jajašaca, pa se cijeli razvojni ciklus (uz pojavu karakterističnih simptoma) može ponavljati. 2.4. Gljivice2.4.1. KandidijazeNajčešći uzročnik ove infekcije je Candida albicans, gljivica
koja prirodno živi u rodnici. Pod različitim utjecajima, primjerice pri
liječenju antibioticima ili u osoba oslabljene imunosti, pod utjecajem
sunca, hormonskih promjena ili u trudnoći, dolazi do neprirodnog razmnožavanja
gljivice uzročnika. 2.5. Protozoe2.5.1. TrihomonijazaTo je infekcija rodnice i stidnice ili mokraćne cijevi koju uzrokuje
mikroorganizam Trichomonas vaginalis. Taj mikroorganizam može
pritajeno živjeti u rodnici tijekom više godina. Simptomi se vrlo često
očituju nakon menstruacijskog krvarenja, kada su uvjeti za razmnožavanje
ovog parazita posebno povoljni. 3. Liječenje spolno prenosivih bolestiBakterijske infekcije se uspješno liječe antibioticima
(gonoreja, sifilis, uretritis, trihomonas),
dok se gljivične infekcije liječe s tzv. anti mikoticama.
ZaključakSpolno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje se prenose izravnim
spolnim kontaktom sa zaražene na zdravu osobu. Uzrocnici spolno prenosivih
bolesti su mikroorganizmi, bakterije, virusi,
gljivice, paraziti. Svatko se može zaraziti prilikom vaginalnog, oralnog
ili analnog spolnog odnosa sa zaraženom osobom. Načini prijenosaSpolno prenosive bolesti se prenose nezaštićenim spolnim odnosom (bez
prezervativa) sa zaražene osobe na zdravu, i to vaginalnim, analnim i
oralnim spolnim odnosom te do neke mjere drugim spolnim kontaktima. HIV/AIDS
i hepatitis B prenose se također spolnim odnosom, ali i krvlju zaražene
osobe na zdravu, ulaskom uzročnika zaraze u krvotok te uporabom zaraženih
igala i štrcaljki. Literatura
preuzmi seminarski rad u wordu » » » |