GOJAZNOST
Gojaznost
(ili još debljina ) (latinski: obesites) je
hronična bolest koja nastaje prekomjernim nakupljanjem masti
u organizmu i povećanjem tjelesne težine. Svako povećanje 10% više od
idealne težine smatra se gojaznošću.
Gojaznost je poremećaj metabolizma koji odlikuje pretjeran
razvoj masnog tkiva. Normalna težina i odstupanja od prosjeka, variraju
ovisno o starosnoj dobi i konstitucije osobe. Za određivanje normalne
težine koriste se razne formule.
Gojaznost se dobro podnosi čak i duže vrijeme, ako se radi o mlađoj osobi.
Dolaskom srednjih godina, počinju komplikacije kao što su dijabetes, arteroskleroza
i hipertenzija.
Epidemija ove bolesti u porastu je, te se ubraja u vodeće bolesti suvremene
civilizacije. Ova bolest djeluje na mnoge organe i organske sustave, a
povećava rizik oboljenja kardiovaskularnog sustava. Smanjuje i kvalitetu
života.
Česta je u svakoj dobi. U pubertetu je podjednaka među spolovima, a poslije
njega češća kod žena nego kod muškaraca.
Gojaznost predstavlja faktor rizika za razvoj drugih patoloških stanja
ili bolesti kao što su: metabolički sindrom, šećerna bolest, hiperlipidemija,
hipertenzija, ateroskleroza,
respiratorne bolesti, osteoartritis, bolesti žučovoda, maligne bolesti.
Etiologija
Gojaznost može nastati kao rezultat međusobnog djelovanja niza čimbenika
koji uključuju brojne biološke, psihološke i socijalne uzroke kao i odnos
kulture prema prehrani i hranjenju. Način na koji se hranimo podložan
je utjecaju obiteljskog naslijeđa, strukture ličnosti, psihodinamskih
čimbenika, okoline i kulture u kojom živimo. Hrana ima psihološku važnost
u brojnim običajima i ritualima vezanima za kulturu. Mnogi se hranom koriste
kao nagradom ili kaznom. Nekima je hrana lijek za stres, nekima nadomjestak
za samopouzdanje i sigurnost, a neki od nas svoje negativno raspoloženje
utapaju u slatkišima umjesto da se prošeću, vježbaju ili skuhaju čaj i
naprave limunadu. Otprilike 80% pretilih ljudi ima pozitivan hereditet,
tj. postojanje Gojaznosti u obitelji. Takva Gojaznost nije rezultat samo
genetike već i naučenih obrazaca ponašanja od roditelja i identifikacije
s roditeljima koji anksioznost
liječe prejedanjem.
Psihološki su čimbenici su važni za razvoj Gojaznosti, no još u potpunosti
nisu razjašnjeni. Naime mnogi pretili ljudi kažu da pretjerano jedu kada
su uznemireni; iako to kažu i mnogi ljudi koji nisu pretili, što znači
da je veza između emocionalnih čimbenika i debljine vrlo specifična i
kompleksna. Klasične psihološke
teorije proučavaju adiktivno ponašanje i debljinu prema modelu tumačenja
ličnosti. Gojaznost se tako dovodi u vezu s crtama ličnosti kao što su
introverzija - neuroticizam ili s afektivnim stanjima kao što su anksioznost
i depresija pa i
agresivnost. Praktičnu
vrijednost više imaju teorije koje povezuju poremećaj s individualnim
ponašanjem u vezi s hranjenjem (što uzrokuje povećanu potrebu za hranom
i proždrljivost). Jedan od čimbenika odgovornih za porast Gojaznosti u
društvu u kojem živimo svakako je i fizička neaktivnost, odnosno životni
stil. Gojaznost, naravno, mogu izazvati i ozljede hipotalamusa te različite
metaboličke bolesti kao npr. bolesti štitne žlijezde, neuroendokrine bolesti.
Klinička slika
Pretile (gojazne) ljude moglo bi se okarakterizirati kao
osobe s emocionalnim smetnjama koje su naučile rješavati psihološke
probleme i zadovoljavati emocionalne potrebe tako što će pojačano jesti.
Tek definiramo kao želju za hranom i može se pojaviti i kada je čovjek
sit, a može porasti zbog psiholoških čimbenika, što rezultira povećanim
uzimanjem hrane.
Gojaznost obilježavaju neke psihološke karakteristike koje se pojavljuju
i kod drugih poremećaja hranjenja uključujući impulzivnost, nisko samopoštovanje,
nezadovoljstvo tijelom, perfekcionizam, dezinhibiciju. Pretili ljudi podložni
su utjecaju okoline kao i vlastitoj nesposobnosti da prestanu jesti onda
kada im je hrana dostupna i teško se suzdržavaju od svih vrsta vanjskih
stimulansa kada je riječ o hrani. Neki nisu sposobni razlikovati glad
od drugih vrsta disforije.
Ljutnja i agresivnost imaju važnu ulogu u nastanku zdravstvenih smetnji
kao što su povišen krvni tlak, infarkt,
nastanak abdominalnoga masnog tkiva, kardiovaskularnih promjena tijekom
interpersonalnih konflikata, što upućuje na zaključak da se u liječenju
Gojaznosti svakako treba usmjeriti na kontrolu ljutnje te poticati ekspresiju
neugodnih emocija kako bi se reducirali simptomi (kao npr. kod kompulzivnog
jedenja).
Psihogena Gojaznost pojavljuje se u različitim oblicima. Pod tim nazivom
obuhvaćamo prekomjerno konzumiranje hrane koje je uslijedilo kao reakcija
na emocionalno stresne događaje (gubitak, razdvajanje, nesreće, kirurške
operacije i sl.), što dovodi do tzv. reaktivne Gojaznosti.
Moždana regulacija metabolizma i ponašanja
Težinu određuju živčani putovi u mozgu i probavnom traktu.
Centri za jedenje i sitost koji se nalaze u hipotalamusu i hipofizi reagiraju
na signale koji ukazuju na velike zalihe masnoća i glad. Tvari od presudnog
značaja u ovom procesu su glukoza (šećer), inzulin (hormon odgovoran za
ulaz glukoze u stanice) i leptin (enzim koji signalizira mozgu da su zalihe
masnoća velike). Leptin vrši mnoge funkcije koje su od
velikog interesa u ispitivanjima gojaznosti i, vjerojatno, dijabetesa.
Ovaj se hormon oslobađa iz masnih stanica; njegove koncentracije rastu
što je više pohranjenih masnoća u stanicama. Povišenje razina signalizira
hipotalamusu potrebu smanjenja apetita, dok sniženje koncentracija stimulira
apetit. Leptin može djelovati i na otpornost organizma prema učincima
inzulina, hormona bitnog za metabolizam šećera u krvi. Nedavno istraživanje
na životinjama pokazalo je da leptin ne izlučuju samo masne stanice, nego
i želučane stanice. Kolecistokinin, hormon tankog crijeva koji stimulira
lučenje probavnih sokova, može djelovati zajedno s leptinom i stimulirati
ili suprimirati apetit. Još uvijek nisu poznati mehanizmi kojima leptin
sudjeluje u debljanju.
Genetski faktori
Genetski faktori utječu na metabolizam masti i reguliraju hormone
koji utječu na apetit i vjerojatno imaju neku ulogu u 70% slučajeva gojaznosti.
Veliki broj genetskih varijacija utječe na podložnost gojaznosti. Nasljedni
faktori mogu uključivati način distribucije masnoće, brzinu metabolizma,
energetske reakcije na pretjerano jedenje, omiljenu hranu itd. Oni su
direktno odgovorni za neke slučajeve vrlo velike gojaznosti. Premda genetske
abnormalnosti utječu na lakše ili teže mršavljenje, dominantnost gojaznosti
zadnjih 20 godina u dramatičnom je porastu, dok se geni tako brzo nisu
mogli promijeniti.
Gojaznost kod odraslih
Svatko tko se malo kreće i ima loše prehrambene navike pripada rizičnoj
skupini. Nedovoljno kretanje i gojaznost čine začarani krug. Premalo kretanja
doprinosi dobitku na težini, a gojaznost otežava kretanje. Svjetska zdravstvena
organizacija tretira gojaznost kao globalnu epidemiju i zdravstveni problem,
jer sve više zemalja prihvaća zapadnjačke navike. Važno je napomenuti
da unatoč činjenici da je gojaznost (BMI preko 30) nesumnjivo opasna,
još uvijek nije izvjesno je li samo višak kilograma (BMI 25-28) vrlo opasan
za one koji su inače zdravi i nisu rizična skupina za razvoj dijabetesa,
srčanog oboljenja ili karcinoma. Kod muškaraca BMI ima tendenciju povećanja
sve do 50. godine života, nakon čega opada. U žena se težina povećava
sve do dobi od 70 godina, a zatim se ujednačuje. Dobivanje na težini neminovno
je sa starenjem, a postupno dobivanje oko 5 kilograma na normalnu težinu
nije štetno. Ovo stanje pogoršava činjenica da se mišićna i koštana masa
starenjem smanjuju, čime je stvarno povećanje mase sala oko 0,75 kg.
Gojaznost kod djece
Masne se stanice množe tijekom dva perioda rasta i razvoja: rane mladosti
i adolescencije. Prekomjerno jedenje u tim razdobljima povećava njihov
broj, koji je i genetski određen. Neki su već rođeni s viškom tih stanica.
Svakako da izvjesnu ulogu igra i utjecaj roditelja: ako je roditelj trogodišnjeg
djeteta gojazan, i dijete (premda mršavo) ima 30%-tnu šansu postati jednog
dana istim. Nakon adolescencije povećava se masa masnih stanica, a ne
njihov broj pa stoga gubitak težine u odrasloj dobi smanjuje veličinu
masnih stanica, a ne njihov broj, tako da je mršavljenje puno teže odraslima
koji su u djetinjstvu, kada su se stanice množile, bili debeli.
Dijagnosticiranje gojaznosti
Gojaznost se dijagnosticira mjerenjem masnog tkiva a ne samo tjelesne
težine Osoba može u odnosu na normalne standarde biti izvan težinskih
granica, ali ako je vrlo mišićava s malo tjelesnoga sala, nije gojazna.
Drugi mogu biti normalne ili premale tjelesne težine, a da ipak imaju
previše sala. Tri su osnovne mjere za dijagnosticiranje gojaznosti: indeks
tjelesne mase (BMI od engl. Body Mass Index)
kao mjera tjelesne masnoće, obujam struka i rizične faktore oboljenja
i stanja vezanih uz gojaznost.
BMI (Body Mass Index)
Najbolja
mjera tjelesne mase je mjera koja se zove indeks tjelesne mase (BMI).
BMI je omjer tjelesne težine u kilogramima i visine u metrima na kvadrat.
Rezultat se nanosi na skalu koja pokazuje razine tjelesne mase. Obim abdominalnog
sala vrlo je važan za procjenu rizika obolijevanja. Salo na abdomenu i
kukovima moglo bi biti dodatni pokazatelj rizika. Raspored sala procjenjuje
se podjelom mjere struka s mjerom kukova. Na primjer, žena s promjerom
struka 75 cm i kukova 100 cm ima odnos od 0,75; kod struka od 16,5 i kukova
od 15,6 odnos će biti 1,05. Što je niži odnos, to je bolje. Rizik srčanog
oboljenja naglo se povećava u žena s odnosom iznad 0,8 i muškaraca s odnosom
iznad 1,0.
TJELESNA AKTIVNOST I GOJAZNOST
Debljina se definira kao prekomjerno nakupljanje tjelesne masti, a ne
kao prekomjerna tjelesna težina. Najčešće to dovodi do prekomjerne tjelesne
težine, ali ne nužno.
Tjelesna težina je manje bitna, nego što je postotak tjelesne masti! To
je iz razloga što je mišićni sustav aktivni dio lokomotornog sustava,
što su vam mišići jači i razvijeniji vama je lakše i lakše se krećete.
Tjelesna aktivnost kao prirodna potreba predstavlja vrlo važan segment
ljudskoga života. Postoji veliki broj pozitivnih utjecaja tjelesne aktivnosti
na zdravlje. Vrlo važan faktor u sprječavanju prekomjerne težine i Gojaznosti
ima tjelesna aktivnost.
Tjelesna aktivnost je kretnja koštano – mišićnog sustava koja rezultira
potrošnjom energije iznad one razine koju organizam potroši u mirovanju.
Tjelesna aktivnost ima veliki utjecaj na smanjenje prekomjerne tjelesne
težine i Gojaznosti, te ju smatramo najprirodnijim načinom trošenja energije
i regulatorom tjelesne mase. Fizička aktivnost održava energetsku ravnotežu
u organizmu, te tako sprječava pojavu suvišnih kilograma. Svojim djelovanjem
tjelesna aktivnost utječe na smanjenje potkožnog masnog tkiva, te ubrzanje
metabolizma, a značajno utječe i na hormonski sustav koji opet svojim
djelovanjem sprječava pojavu suvišnih kilograma.
Primjerena, redovita i kontrolirana tjelesna aktivnost, dokazi potvrđuju,
uz ostale faktore može pozitivno utjecati na prevenciju velikog broja
bolesti i stanja današnjice. Dobra je vijest da je na Gojaznost, jednog
od najvećih problema, moguće efikasno djelovati primjenom različitih oblika
tjelesne aktivnosti.
Cilj tjelesnih aktivnosti i vježbanja u prevenciji i redukciji potkožnog
masnog tkiva je sagorijevanje viška masnoća uz razvoj srčano-žilnog, dišnog
i mišićno-koštanog sustava, a time i povećanje zdravlja i razine kvalitete
svakodnevnog života. Najefikasniji oblici u rješavanju ovog problema su
cikličkog karaktera. To su najčešće jednostavnije kretne strukture koje
se kontinuirano ponavljaju u vremenu. Aktivnosti koje su primjerene ovom
problemu su hodanja i trčanja, biciklizam, plivanje, rolanje i skijaško
trčanje te aerobika kao složenija aktivnost. Vježbanje ovog tipa može
se odvijati i u zatvorenom prostoru na trenažerima kao što su trake za
trčanje, sobni bicikli i steperi i slično.
Primarni zadatak vježbanja je postizanje kontinuirane aerobne aktivnosti
u trajanju od 30 minuta i intenziteta između 50 i 70% od maksimalne frekvencije
srca (od broja 220 oduzmemo svoju kronološku dob). Efikasnost vježbanja
povećava se aktivacijom što većeg broj mišića u tijelu s naglaskom na
one najveće koji troše i najviše energije.
Osim aerobnih važne su i vježbe snage koje učvršćuju rizična područja.
Prednost ovih vježbi je što ne zahtijevaju puno prostora te ih je moguće
primijeniti u različitim uvjetima i u velikom broju različitih oblika.
Najbolji učinci u prevenciji i redukciji Gojaznosti pokazuju se kombinacijom
aerobnih vježbi i vježbi snage.
Redovitim vježbanjem, strpljenjem i pridržavanjem savjeta stručnjaka cilj
je zagarantiran, a time život kvalitetniji i sretniji
LIJEČENJE GOJAZNOSTI
Postoji nekoliko različitih vrsta učinkovitog liječenja i kontrole tjelesne
težine, među kojima su liječenje dijetom, fizička aktivnost, bihevioralno
liječenje, liječenje lijekovima, kombinirano liječenje i kirurški zahvati.
Smanjenje tjelesne težine za oko 5-10% pokazalo se dobrim za zdravlje
u smislu smanjenja brojnih faktora rizika vezanih uz Gojaznost. Preporuke
za liječenje sada se usredotočuju na smanjenje težine od 5-10% uz dugoročno
održavanje postignute težine.
Liječenje dijetom
• Liječenje dijetom podrazumjeva prilagodbu načina prehrane radi smanjenja
unosa kalorija.
• Umjereno smanjenje unosa kalorija presudno je za postupan, ali stalan
gubitak težine, što je važno i za održavanje smanjene težine.
• Strategije liječenja dijetom obuhvaćaju upoznavanje s kalorijskom vrijednošću
pojedinih namirnica, sastavom hrane (masti, ugljikohidrati i bjelančevine),
čitanjem nutricionističkih preporuka, kupnjom određenih vrsta namirnica
i načinima pripreme hrane.
• Pojedine dijete oslanjaju se na mali unos kalorija, vrlo mali unos kalorija
ili mali unos masti.
Fizička aktivnost
• Vjeruje se da smanjene dnevne aktivnosti vezane uz rad, prijevoz i
kućne poslove pridonose velikom postotku osoba s prekomjernom težinom
i pretilošću.
• U svrhu gubitka težine preporučuje se umjerena tjelesna aktivnost koja
će se razviti do razine od 30 ili više minuta dnevno, po mogućnosti svaki
dan u tjednu.
• Tjelesna se aktivnost navodi kao ključni dio održavanja smanjene težine.
• Abdominalne masne naslage, a u pojedinim slučajevima i opseg struka,
mogu se umjereno smanjiti tjelesnom aktivnošću.
• Strategija tjelesne aktivnosti obuhvaća primjenu aerobnih vježbi (poput
aerobnog plesa, brzog hodanja, trčanja, vožnje bicikla i plivanja), koje
počinju polako i čiji se intenzitet postupno povećava, te odabir ugodnih
aktivnosti koje se mogu uklopiti u svakodnevnu rutinu
Liječenje lijekovima
• Liječenje lijekovima preporučuje se u osoba s indeksom tjelesne mase
(ITM) > 30 ili ITM-om > 27 s dva ili više zdravstvena poremećaja
vezana uz Gojaznost.
• Liječenje lijekovima treba kombinirati s odgovarajućim promjenama životnih
navika
• Liječenje lijekovima može se primjenjivati i radi smanjenja težine i
radi njezina održavanja.
• Potrebna je redovita medicinska kontrola bolesnika kako bi se utvrdila
učinkovitost i sigurnost primjene lijeka.
• Postoje dva lijeka za smanjenje težine koje je odobrila američka agencija
Food and Drug Administration (FDA): orlistat (Xenical) i sibutramin (Reductil).
• Orlistat smanjuje apsorpciju masti iz hrane za 30%
• Sibutramin djeluje putem centralnog živčanog sustava izazivajući osjećaj
sitosti
Kombinirano liječenje
• Smatra se da kombinacija dijete (sa smanjenim unosom kalorija) i povećane
tjelesne aktivnosti dovodi do većeg smanjenja težine nego sama dijeta
ili sama tjelesna aktivnost.
• Kombinacija bihevioralnog liječenja i liječenja lijekovima također je
učinkovita u liječenju Gojaznosti.
• Postoje naznake da liječenje lijekovima potpomaže pridržavanje posebnih
načina prehrane (s malim unosom masti i kalorija) te da može olakšati
održavanje smanjene težine.
Psihoterapija
Obvezni dio standardnog programa liječenja je primjena nekog oblika terapije
kognitivnim restrukturiranjem i svrha joj je korekcija iskrivljenih kognitivnih
sudova prema hrani ili eventualnoga neurotskog stanja. Recimo, može se
primijeniti trening podizanja razine samoefikasnosti koji se sastoji u
predočavanju pozitivnih zdravstvenih, estetskih i socijalnih učinaka koje
dobivamo nakon skidanja prekomjerne tjelesne težine. Promjena modela ponašanja,
tj. prehrambenih navika najuspješnija je metoda koja se preporučuje i
kao metoda izbora. Pacijenti se uče prepoznati vanjske uzroke povezane
s jedenjem i pridržavati se dnevnika konzumiranja hrane u određenim okolnostima
(kada su u kinu, uz TV, u određenim emocionalnim stanjima kao što su anksioznost
i depresija). Uče
se također novim prehrambenim navikama: jesti polako, dobro žvakati hranu
i ne jesti između obroka.
Analitička psihoterapija može polučiti neke rezultate kod ljudi koji pretjerano
jedu u stresnim situacijama tako što im stvara uvid u njihovo ponašanje.
Grupna terapija može pomoći održavanju motivacije, promoviranjem identifikacije
i edukacijom o prehrani. Mogu se primijeniti i tzv. terapijski ugovori.
S obzirom na to da su psihološki problemi pretilih ljudi različiti, potreban
je individualni terapijski pristup te, ako je u osnovi poremećaja prisutna
anksioznost ili depresija, svakako je potrebno primijeniti i psihofarmakoterapiju.
Cilj svakoga medicinskog tretmana je procjena somatskoga i psihičkog statusa
te potom individualan pristup u rješavanju eventualnih uzroka i postojećih
simptoma, a s krajnjim ciljem povećanja kvalitete života pojedinca.
ZAKLJUČAK
Iz svega navedenog možemo zaključiti da je gojaznost, hronično oboljenje
koje nastaje zbog prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu i
povečanja tjelesne težine.
Česta je u svakoj dobi. U pubertetu je podjednaka među spolovima, a poslije
njega češća kod žena nego kod muškaraca.
Pretile ljude moglo bi se okarakterizirati kao osobe s emocionalnim smetnjama
koje su naučile rješavati psihološke probleme i zadovoljavati emocionalne
potrebe tako što će pojačano jesti. Tek definiramo kao želju za hranom
i može se pojaviti i kada je čovjek sit, a može porasti zbog psiholoških
čimbenika, što rezultira povećanim uzimanjem hrane.
Gojaznost se dijagnosticira mjerenjem masnog tkiva a ne samo tjelesne
težine Osoba može u odnosu na normalne standarde biti izvan težinskih
granica, ali ako je vrlo mišićava s malo tjelesnoga sala, nije gojazna.
Drugi mogu biti normalne ili premale tjelesne težine, a da ipak imaju
previše sala. Tri su osnovne mjere za dijagnosticiranje gojaznosti: indeks
tjelesne mase (BMI od engl. Body Mass Index) kao mjera tjelesne
masnoće, obujam struka i rizične faktore oboljenja i stanja vezanih uz
gojaznost.
Tjelesna aktivnost kao prirodna potreba predstavlja vrlo važan segment
ljudskoga života. Postoji veliki broj pozitivnih utjecaja tjelesne aktivnosti
na zdravlje. Vrlo važan čimbenik u sprječavanju prekomjerne težine i Gojaznosti
ima tjelesna aktivnost.
Primarni zadatak vježbanja je postizanje kontinuirane aerobne aktivnosti
u trajanju od 30 minuta i intenziteta između 50 i 70% od maksimalne frekvencije
srca (od broja 220 oduzmemo svoju kronološku dob). Efikasnost vježbanja
povećava se aktivacijom što većeg broj mišića u tijelu s naglaskom na
one najveće koji troše i najviše energije.
Osim aerobnih važne su i vježbe snage koje učvršćuju rizična područja.
Prednost ovih vježbi je što ne zahtijevaju puno prostora te ih je moguće
primijeniti u različitim uvjetima i u velikom broju različitih oblika.
Postoji nekoliko različitih vrsta učinkovitog liječenja i kontrole tjelesne
težine, među kojima su liječenje dijetom, fizička aktivnost, bihevioralno
liječenje, liječenje lijekovima, kombinirano liječenje i kirurški zahvati.
Smanjenje tjelesne težine za oko 5-10% pokazalo se dobrim za zdravlje
u smislu smanjenja brojnih faktora rizika vezanih uz Gojaznost. Preporuke
za liječenje sada se usredotočuju na smanjenje težine od 5-10% uz dugoročno
održavanje postignute težine.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|