OKO I DIJABETES
Danjašnje liječenje dijabetesa
značajno je prionjelo duljenju životnom vijeku dijabetičara,ali se brojne
komplikacije ove bolesti sve učestalije susreću.Redovite oftalmološke
kontrole bolesnika s dijabetesom,mogu u velikom broju slučajeva usporiti,zaustaviti
pa i spriječiti gubitak vidne funkcije.
Razlikujemo dijabetes tip I (ovisan o inzulinu )
i tip II (neovisan o inzulinu).
Komplikacije koje nastaju na oku direktno su povezane sa dužinom trajanja
bolesti.Najbolja zaštita za očuvanje vida je održavanje glukoze u krvi
što bliže noirmalnim vrijednostima (od 4 do 8 mmol/L).
Patološke promjene na oku su brojne i mogu zahvatiti sve djelove oka .
Osobito značenje međutim imaju dijabetičke promjene na krvnim žilama mrežnice(retine).One
često uzrukuju teška oštečenja vida,pa tzv.dijabetička retinopatija predstavlja
vodeći uzrok sljepoće u svijetu.
Dijabetička retinopatija je najteža očna komplikacija dijabetesa. Komplikacije
na oku nisu specifične isključivo za dijabetes,viđaju se i u nekim drugim
bolestima,no kod dijabetičara su učestalije i imaju lošiju prognozu.Tako
su kod dijabetičara češći hordeolumi,halaciozai kronični blefaritisi i
češće se kompliciraju kao i sve ostale infekcije u dijabetesu.Rožnica
je u dijabetesu podložna mnogim patološkim promjenama.Smanjeno lučenje
suza također oštečuje rožnicu,a također usporava zarastanje oštečenja
rožnice.Česte su distrofije bazalne membrane rožnočnog epitela i promjene
mikrofibrila kojima se epitelne stanice pričvršćuju za membranu.Mitotička
aktivnost epitelnih stanica je smanjena.Svi navedeni čimbenici uzrokuju
povečanu podložnost nastajanju rekurentnih erozija,te ukusa rožnice koji
imaju teži tok i sporije zarastaju nego kod zdravih ljudi.Kod dijabetičara
je češći iridociklitis , pa se često govori o dijabetičkom iridociklitisu.Postoji
genska veza između gena koji uzrokuju primarni glaukom i oni koji uzrokuju
dijabetes, te stoga u dijbetičkih pacijenata glaukom ima 1,4 puta incidenciju
nego u općoj populaciji.Osim primarnog glaukoma kod dijabetičara se mogu
pojaviti i neke vrste sekundarnog glaukoma i to kao neposredna posljedica
dijabetičkih promjena oka. To je glaukom stanica –duhova uzrokovan ispražnjenim
eritrocitima iskrvarenja u staklovini,neovaskularni glaukom,te hemoragični
glaukom.
Naime, neovaskularizacijese ne javljaju samo na mrežnici već i na šarenici
i u komornom putu.Krhke su i sklone krvanjenju kao i mrežnične neovaskularizacije,mogu
se razviti i proliferativne membrane ,koje se tjekom sazrijevanja kontrahiraju.
Dijabetička katarakta se morolgijom ne razlikuje id obične senilne katarakte
,već se izdvaja zato što se katarakta u dijabetičara javlja 1,6 puta češće,
u ranijoj dobi te napreduje brže nego kod osoba koje nemaju dijabetes.Ekstrakcija
katarakte sa ili bez implantacije umjetne intraokularne leće je veoma
uspješna u 90 do95 % se vrati koristan vid.Ipak,postoperativne komplikacije
su češće nego u populaciji bez dijabetesa.
Promjene akomodaciskog odgovora i zjenečnih reakcija češće su nakon panretinalne
fotokoagulacije,zbog oštečenja parasimpatičkih vlakana za inervaciju cilijarnog
tijela i šarenice,a koja se pružaju kroz erikorioidni prostor.Zjenične
reakcije mogu biti poremečene i simpatičkom denervaciom dilatatora zjenice,obično
udruženom sa perifernom neuropatiom.
Dijabetička retinopatija je najčešča dijabetička bolest mrežnice.
No moguče su i druge vaskularne promjene oka koje teško oštečuju vid.Najčešće
su okluzije središnje mrežniče arterije ,središnje mrežnične vene ili
njihovih ogranaka.
Kako dolazi do promjena krvnih žila oka ?
Osnovnu odliku šečerne bolesti čini povišena razina glukoze u krvi.Dugotrajno
povišena koncentracija glukoze u krvi uvjetuje poremečaj cirkulacije u
malim krvnim žilama i dovodi do smanjene opskrbe tkiva kisikom (hipoksije).Dugotrajnija
hipoksija nadalje uzrokuje poremečenu prehranu i rezultira patološkim
promjenama u svim tkivima i organima.Oko kao izdanak mozga o organ sa
visoko razvijenom funkcijom osobito je osjetljivo na hipoksiju.Ona može
uzrokovati čitav niz patoloških promjena sa teškim oštečenjem ,pa i potpunim
gubitkom vida.Kao hipoksične činbenike treba spomenuti :
- promjene u zidu krvnih žila –krvne žile se sužuju,cirkulacija usporava(može
nastati i začepljenje krvne žilice)-hipoksija se pojačava
- promjene u krvnim elementima – eritrocoti(aglutinacija)i trombociti
ne mogu proći kroz sužene krvne žile
- preopterečenje sorbitolom – uzrokuje edem stanica što remeti difuziju
i dovodi do hipoksija,oslabljuje kapilare
- povečanje vezanosti kisika za HbA1c(glukoza se veže na Hb i blokira
otpuštanje kisika, što opet dovodi do hipoksije
- «vazogeni faktor» - mrežnica u hipoksičnim uvijetima producira «vazogeni
faktor» koji stimulira stvaranje malih proširenja,˝šantova" ,te pospješuje
neovasakularizaciju . Poremećaj cirkulacije malih krvnih žila s posljedicom
hipoksije , može uzrokovati brojne kliničke manifestacije . One se mogu
očitovati na prednjem segmentu , što može biti dostupno običnim pregledom
oka ,ili se mogu ustanoviti tek oftamološkim pregledom biomikroskopije
. retinopatija je napredujući proces , koji u početku ne oštečuje vidnu
oštrinu , ne upozorava na ugroženost vida pa bolesnik to i ne zamjećuje
. Tek kada krvarenja nastupe blizu vidne pjege , vid može biti oštečen
. Tada je to već u po odmakloj fazi , lječenje je teško te dolazi do djelomičnog
ili potpunog oštečenja vida .
Neke promjene na oku može uočiti lječnik opće prakse u početnoj fazi bolesti
čak kad još nije ni postavljena dijagnoza ( recidivirajuči jačmenci; češća
i spontana krvarenja u spojnicu ; dvoslike ). Treba obratiti pažnju da
se pri tome sumnja na dijabetes ne propusti. Oftalmoskopija je osnovna
dijagnostička metoda koja pokazuje stanje krvnih žila , jer najbolji uvid
u stanje bolesti daje pretraga očne pozadine . To je jedino mjesto u organizmu
gdje krvne žile možemo ¨ in vivo¨ promatrati i odrediti stupanj oštečenja
. Oftalmoskopija može pokazati vrlo široku sliku i veliki raspon patoloških
promjena . Oftalmoskopske preglede rutinski radi opći oftamolog sve dok
su u fazi da trebaju samo kontrolu . Ako su uznapredovale i zahtjevaju
liječenje nepohodno je bolesnika uputiti retinologu . Preporuča se napraviti
oftalmološki pregled najmanje 1-2x godišnje po potrebi i češće. Pregled
uključuje : -ispitivanje vidne oštrine( vid na daljinu) ,akomodacija (vid
na blizinu), -pregled prednjeg segmenta oka –SPALT (procjepna svjetiljka)
ev. Promjene na spojnici, rožnici, šarenici, leći, -pregled stražnjeg
segmenta oka- oftalmoskopija (očna pozadina)
.-pregled trozrcalnom lupom po Goldmannu-prema potrebi.
Lječenje dijabetičke retinopatije je kompleksno . U svrhu
lječenja tj. usporavanja progresije retinopatije , češće se primjenjuje
ARGON LASER fotokoagulacija . Argon laser fotokoagulacija terapiski postupsk
koji neće izlječiti retinopatiju , ali će je zaustaviti u napredovanj
tj. smanjiti simptome . Navedena terapija se provodi prema nalazu FAG-a
( fluoresceinske angiografije ) , FAG je pretraga koja nam govori i ukazuje
na problematična područja slabije prokrvljenosti na propuštanja koja se
oftalmoskopskim pregledom ne vide. Argo laser djeluje na pigmentni epitel
i u njemu se svjetlosna energija pretvara u toplinsku kojoj pripisujemo
koagulacijski učinak .
Pars plana vitrektomija – ima za cilj čišćenj vitrealnog krvarenja , ev.
rezanje , raslojavanje membrana , odvajanje i ljuštenje membrana . Kada
se oslobodi mrežnica od svih proliferacija injicira se silikonsko ulje
i učini endolaserska fotokoagulacija .
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|