Poremećaji
prehrane predstavljaju područje prehrane koje u novije vrijeme privlači
sve veću pažnju.
Poremećaj hranjenja se definira kao kronično samoinicijativno izgladnjivanje
ili prejedanje.
Pravilna i zdrava ishrana postala je jedan od najvažnijih problema savremenog
čovjeka. Čovjekovo zdravlje, kreativnost, efikasnost i raspoloženje
direktno su uslovljeni načinom ishrane koji svakodnevno primjenjuje.
Pravilna i zdrava ishrana pomaže pojedincu da se lakše suoči sa životnim
teškoćama i da se zaštiti od mnogobrojnih fizičkih i psihičkih bolesti.
Zdrava ishrana u porodici omogućava mnogo pravilniji fizički i duhovni
razvoj djece i više radosti i ljubavi u medjusobnoj komunikaciji i zajedničkom
životu.Da bi čovjek ostao zdrav, potrebno mu je oko 40 različitih tvari.
U to su uključeni vitamini, minerali, bjelančevine, ugljikohidrati,
masnoće i voda.
Sve su te tvari u hrani koju jedete. Niti jedan tip hrane, međutim,
ne sadrži sve osnovne važne tvari koje su potrebne vašemu tijelu. Stoga
treba jesti raznoliku hranu kako bi se osigurala odgovarajuća ishrana.
2. Dosadasnja istrazivanja Anoreksije
Žene koje boluju od anoreksije češće neplanirano zatrudne i češće se
odlučuju na pobačaj nego žene koje nemaju anoreksiju. Pokazalo je to
istraživanje koje su znanstvenici s američkoga Sveučilišta u Sjevernoj
Karolini proveli u suradnji s norveškim kolegama, analizirajući podatke
o 62.000 žena koje su sudjelovale u velikoj norveškoj studiji o zdravlju
majki i djece.
Analiza je pokazala da anoreksičarke zatrudne u znatno mlađoj dobi nego
žene koje nemaju anorexiu nervosu. U čak 30 posto više slučajeva anoreksičarke
imaju neplaniranu trudnoću, a gotovo dvostruko više njih odlučuje se
na pobačaj nego žene koje nemaju anoreksiju.
Dio problema svakako je u pogrešnom vjerovanju da žene koje boluju od
anoreksije ne mogu zatrudnjeti zato što imaju neredovitu mjesečnicu
ili je uopće nemaju, objasnila je voditeljica studije dr. Cynthia M.
Bulik u časopisu Obstetrics & Gynecology.
Anoreksija nije dobra kontracepcija, pa u liječenju pacijentica treba
voditi računa o tome, upozorava američka znanstvenica.
Naucna istrazivanja o anoreksiji (nervoza ili poremecaj u ishrani)
pokazuju: moze da izazove ostecenje oka (tezeg oblika i do potpunog
slepila).
Inace, od ovog poremecaja pati tri posto zena (u razvijenim zemljama)
mada je u porastu i medju muskarcima, dok je ucestala (treci hronicni
poremecaj) medju tinejdzerkama (svaka deseta umre).
Prilikom istrazivanja vrsena je analiza zute mrlje (tj. makule - nalazi
se u malom arealu mreznice, blizu pozadine oka) i kod zdravih i anoreksicnih
(od 28 god. zene). Rezultati su: makula je tanja i aktivnost oka smanjena
kod anoreksicnih u odnosu na zdrave.
Nije jos sasvim poznato: da li je manja aktivnost neurotransmitera pocetna
faza progresivne slepoce i da li se sve normalizuje kada se anoreksicne
osobe izlece
3. O Anoreksiji
3.1 Nastanak Anoreksije
Anoreksija je težak gubitak apetita čiji su razlozi
emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja u središtu
kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja.
Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv
gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja
koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je
ugrožen život bolesnika/ce. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija
je bolest uma.
Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma.
No budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji
se nalaze u pozadini, bez njih uskoro nemogući unos hrane se postupno
svodi na najmanju moguću mjeru čime gube od 15 do 60% normalne tjelesne
težine sve dok se jelo posve ne ukine.
Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava
sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave
i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksičara u nekom
trenutku počne patiti od bulimije.
Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede
njihovih dostignuća i često traže savršenstvo, služeći se prisilom u
mnogim vidovima života, osobito školi.
Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu
mršavi; anoreksičari u pravilu neće htjeti priznati da nešto nije u
redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.
Donedavno je anoreksija bila rezervirana samo za žene no danas je sve
češća kod grupe muškaraca koji sebe nazivaju metroseksualcima.
Anoreksija zapazena kod mladica se naziva MANOREKSIJA.
Neka istraživanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju,
većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici.
Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima
ljubavi.
U adolestenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormonalne promjene, kulturološke
poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili napetost unutar obitelji.
Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati
svojim životom - ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući
sazrijevanje i svoj spolni razvoj.
• Javlja se između 12. i 25. godine
• 0,3 - 0,5% mladih žena, oko 1% adolescenata
• 90-95% žene – socijalizacija
• češće se javlja u zapadnoj kulturi
• češće u svijetu mode i baleta
• često ih se opisuje kao dobre djevojke, koje se pristojno vladaju,
savjesne su, tihe, perfekcionistice.
3.2 Karakteristike Anoreksije
Osnovni psihopatološki simptom je “Strah od debljine”
-toliko je jak da prožima cjelokupno psihičko stanje i ne može se ublažiti
stvarnim gubitkom na težini
-opsjednutost strahom od debljanja toliko je jaka da se bolesnici gotovo
boje svake hrane koju doživljavaju lošom i opasnom
Klinička slika Anoreksije nervose
Mnoge osobe koje razvijaju bolest su pretjerano precizne, kompulzivne,
inteligentne i ambiciozne. Prve indikacije nadolazeće bolesti su zabrinutost
u pogledu tjelesne težine (čak među mršavim osobama, a takvih je većina)
i smanjenje unosa hrane. Zaokupljenost i tjeskoba obzirom na tjelesnu
težinu se povećavaju, čak i kada se mršavi.
Poricanje bolesti je istaknuto. Bolesnici se ne tuže na anoreksiju ili
gubitak tjelesne težine, redovito odbijaju terapiju, a liječniku ih
dovodi njihova obitelj zbog interkurentne bolesti ili žaljenja na druge
simptome (nadimanje, bol i mučnina u trbuhu, opstipacija).
Kliničkom slikom dominira pothranjenost, tj. gubitak tjelesne težine
koji je posljedica smanjenja ukupnog unosa hrane u organizam. Dodatne
metode za gubitak tjelesne težine uključuju "čišćenje" (odnosno
samoinducirano povraćanje ili zloporabu laksativa ili diuretika) i intenzivno
ili prekomjerno tjelesno vježbanje.
Prisutan je veliki strah od dobivanja na tjelesnoj težini ili od toga
da će postati gojazni. Gubitak težine se doživljava kao impresivno dostignuće
i znak izuzetne samodiscipline, dok se dobitak težine doživljava kao
neprihvatljivi gubitak samokontrole.
Nadalje, prisutan je poremećaj u percepciji oblika vlastitog tijela
i težine; neke osobe se osjećaju općenito predebele, dok druge smatraju
da su mršave, ali su ipak zaokupljene određenim dijelovima tijela za
koje misle da su "predebeli".
U kliničkoj slici izraženi su različiti sekundarni endokrini i metabolički
poremećaji, kao i smetnje tjelesnih funkcija, npr. izostanak menstruacije
u žena generativne dobi, što je ujedno i indikator fiziološke disfunkcije,
različiti biokemijski i hematološki poremećaji, promjene u EKG-u i EEG-u.
Gladovanje i "čišćenje" organizma kod anoreksije nervoze može
rezultirati poremećajima općeg zdravstvenog stanja koji uključuju: razvoj
anemije, oštećenje bubrežne funkcije (praćeno kroničnom dehidracijom
i hipokalijemijom), kardiovaskularne probleme (teška hipotenzija i aritmija),
dentalne probleme i osteoporozu (koja je rezultat smanjenog uzimanja
i apsorpcije kalcija, smanjene sekrecije estrogena i povećanje sekrecije
kortizola).
Prema DSM-IV postoje dva podtipa anoreksije nervoze pomoću kojih se
određuje postojanje ili odsutnost uobičajenog prejedanja ili pražnjenja
za vrijeme tekuće epizode bolesti:
1. Restriktivni tip karakterizira postojanje gubitka
tjelesne težine prvenstveno zbog dijete, posta ili prekomjernog tjelesnog
vježbanja, ali bez redovitih prejedanja ili pražnjenja u vrijeme tekuće
epizode bolesti.
2. Prežderavajući/purgativni tip karakterističan
je za osobe koje se redovito prejedaju ili prazne (ili oboje) za vrijeme
tekuće epizode bolesti. Mnoge osobe s anoreksijom nervozom koje
se prejedaju obično se prazne putem samoinduciranog povraćanja ili zloporabe
laksativa, diuretika ili enemetika. Neke osobe ubrojene u ovaj podtip
ne prejedaju se, ali se redovito prazne nakon konzumacije vrlo malih
količina hrane.
Klinicka slika pocinje željom da se malo smršavi kako bi se dostigla
«željena» tjelesna težina i kako bi se određeni djelovi tjela «dotjerali»
dijetom .
3.2.1 DIJETA
Dijeta počinje izbjegavanjem hrane koja deblja (slatko, kruh , tjestenina...)
Dijeta se nastavlja smanjivanjem obroka, redukcijomo broka i biranjem
hrane.
Dijeta dovodi do:
• značajnog gubitka tjelesne težine
• ekstremne mršavosti koja ugrožava život
• izgleda koji nema veze sa ljepotom
• nije dovoljna da bi oboljeli bili zadovoljni
Dijeta je obično praćena:
-pretjeranim tjelesnim iscrpljivanjem vježbanjem (aerobik, fitness,
jogging, hodanje) -često se namjerno izaziva povraćanje -upotrebljavaju
sredstva za pospješenje probave te sredstva za izlučivanje vode iz tijela
Pridruženi simptomi anoreksije su:
-razdražljivost -depresivno raspoloženje -povlačenje od društva -nesanica
- zaokupljenost mislima koje im se nameću naizgled protiv njihove volje
ili prisilnim radnjama,najčešće vezanim za hranu, jelo, izgled tijela
ili tjelesnu težinu -osobe pate od osjećaja neadekvatnosti i jake potrebe
da nadziru okolinu -nedostaje im spontanosti, inicijative i teško izražavaju
osjećaje
Tjelesni poremećaji:
- kosa i nokti postaju lomljivi
- kosa pojačano opada
- koža je suha, prekrivena nježnim dlačicama
- reducira se mišićna masa
- kosti postaju lomljive i sklone prelomima
- zglobovi otečeni
- anemija.....
- nepravilan rad srca
- nizak krvni tlak
- nesvjestice
- gubitak menstruacije
- snižena tjelesna temperatura
- nesposobnost da se podnese hladnoća
Uzroci nastanka anoreksije
U nastajanju anoreksije sudjeluje više faktora:
- biološki (predisponirajući)
- psiholoških ( stres, traume, zlostavljanje ...)
- socijalni (okolina)
- kulturni (modni trendovi)
Pod povećanim rizikom od razvoja ove bolesti su osobe koje su:
Doživjele težu traumu ili emocionalni stres za vrijeme puberteta ili
predpuberteta
Koje su bile izložene seksualnom zlostavljanju
Koje su pod pritiskom okoline koja previše ističe važnost vitke linije
i tjelesnog izgleda kao jedinu vrijednost suvremene žene.
3.2.2 Pro Ana
Pro Ana je zajednica koja govori da je anoreksija
stil života a ne bolesti. Znači, »pokret« koji podržava anoreksiju,
poremećaj u prehrani, glavna karakteristika kojeg je odbijanje hrane.
Uobičajeno je da riječ »Ana« označava presonifikaciju anorexie za prijateljicu.
»Moja prijateljica Ana« izraz je koji se koristi za anorexiu, dok je
»Moja prijateljica Mia« izraz koji se koristi za bulimiju.
Tako anoreksičari mogu pred roditeljima, prijateljima bez straha otkrivanja
sa svojim Pro Ana prijateljima pričati o tome.
Pro Ana na Internetu
Pro Ana (skraćenica od Pro Anorexia) predstavlja jedan od oblika poremećaja
u prehrani, koji se najviše pojavio na Internetu između 2001. i 2003.
godine.
Na takvim Internet stranicama se najčešće nalaze "thinspiration"
slike, odnosno slike ekstremno mršavih žena koje bi treble poslužiti
kao inspiracija i motivacija za skidanje kila. Također se na takvim
stranicama mogu pronaći savjeti o masnoj i lošoj prehrani, izgladnjivanju,
tabletama te naravno savjeti kako roditeljima i prijateljima sakriti
svoj poremećaj.
Iako broj takvih stranica u posljednje vrijeme opada, došlo je do novog
internetskog trenda; članovi internetskih zajednica sada mogu stavljati
svoje slike i tako ih drugi članovi mogu ocjenjivati od 1 - 10, te time
odlučivati da li je netko "dovoljno anoreksičan".
4 Terapija anoreksije
4.1 Lečenje anoreksije
Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali
bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije
će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj
spremnosti na suradnju.
Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25%
svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno
individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i
teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti.
Obiteljska terapija je također vrlo važna , ako pacijent živi sa obitelji,
a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne navike. Osim
toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno određenog raspona težine,
a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje.
Osim cinkovog sulfata često se propisuju i dodatne količine ostalih
hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao
i sredstva protiv tjeskobe.
• Bez tretmana – smrtnost 20%
• S tretmanom – smrtnost 2-3%; 60% potpuni oporavak, 20% pokazuju fluktuirajući
oblik gubljenja težine praćen relapsom, a čak 20% razviju kroničan oblik
s pogoršanjem nakon godina
• Smrt - rezultat gladovanja, samoubojstva (čak 50%) ili neravnoteže
elektrolita.
• prosječna smrtnost je oko 3 %,što je šest puta više nego smrtnost
u normalnoj populaciji
• ako tjelesna težina padne ispod 35 kg rizik od smrtnosti je petnaest
puta veći
• lošiji ishod se može očekivati ako bolest kasnije nastupi i što su
više poremećeni odnosi u obitelji
• oni u kojih anoreksija nastupa kasnije i duže traje imaju veću šansu
da im se stanje pogorša i razvije u bulimiju
Za uspješnu borbu protiv anoreksije potrebno je:
- potrebno je utvrditi stvarni uzrok mršavosti
- potrebno je imati dovoljno informacija o ovom poremećaju
- važno je prepoznati poremećaj i razumjeti problem
- neophodno je zatražiti specijaliziranu pomoć
Zakljucak
Poremećaji hranjenja mogu izgledati samo kao opsjednutost hranom i težinom,
ali oni zapravo predstavljaju ozbiljne emocionalne probleme koji ako
se ne riješe mogu dovesti do smrti
Važno je shvatiti da adolescenti koji pate od anoreksije ili bulimije
ne moraju izgledati vidno pothranjeni.
Tjelesna je težina samo fizički pokazatelj poremećaja, dok u biti adolescent
pati od dubljeg emocionalnog konflikta kojeg treba riješiti.
Opsjednutost hranom samo je simptom dubljeg problema, kao što je nisko
samopoštovanje, depresija, loša slika o sebi i mržnja usmjerena na sebe.
LITERATURA
1. www.wikipedia.com
2. www.anorexia.com
3. www.24sata.hr
4. www.vasezdravlje.com
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|