CENTRALNI NERVNI SISTEM
NERVNI SISTEM
Nervni
sistem odlikuju tri osnovne sposobnosti
-sposobnost opažanja (senzorna funkcija)
-sposobnost integracije (asocijativna funkcija)
-sposobnost akcije (motorna funkcija)
Dio nervnog sistema koji vrsi funkcije usklađivanja tj. koordinacije,
a preko njih svrsihodnost iscjelovitost reagovanja tj. odnos sa spoljnim
svijetom, naziva se CENTRALNI NERVNI SISTEM. Poseban dio nervnogh sistema
određen za komunikaciju sa periferijom tijela je PERIFERNI NERVNI SISTEM
u sklopu kojeg funkcioniše I sistem sa donekle samostalnom funkcijom upravljanja
vegetativnim aktivnostima (disanje, varenje...) pa se naziva AUTONOMNI
NERVNI SISTEM.
CENTRALNI NERVNI SISTEM
Sastoji se iz:
1) Mozak (encephalon), smješten intrakranijalno;
2) Kičmena moždina (medulla spinalis), to je
dio koji leži ekstrakranijalno
Ako se presječe bilo koji dio CNS-a mogu se zapaziti sva masa→substanta
grisea I bijela masa→substantia alba.
Elementi gradje nervnog sistema
Nervno tkivo grade nervne ćelije I potporne ćelije. Nervna ćelija zajedno
sa svojim prdužetcima naziva se NEURON. Naziv potiče od Walderejera.
NEURON predstavlja osnovnu morfološku, funkcionalnu,
genetsku I toičku jedinicu nervnog sistema.Osnovni dio neurona je tijelo
(soma), jedro (nucleus), citoplazma (perykorion), iz tijela polazi jedan
dugački nastavak akson ili neurit I vise kratkih nastavaka dendrita.
Endoplazmatski reticulum nosilac je Nislove trigoidne supstancije, važne
za sintezu proteina koji izgrađuje simpatičku membranu.
Na osnovu dužine I mijesta završetka aksona, neuroni se mogu podjeliti
na:
-neurone sa aksonom (Golgi tip I), čiji se aksom proicira u udaljena
podrucja, pa su ih nazvali glavnim neuronima.
-neuronom sa kratkim aksonom (Golgi tip II) koji ostvaruje kontakte
u blizini, pa su nazvani Lokalnim neuronima ili interneuronima.
Dendriti polaze od tijela neurona u vidu kratkih izdanaka, mogu imati
preko 20 dendrita, ali mogu biti I bez njih. Prema broju dendrita neuroni
se mogu podijeliti na unipolarne, bipolarne I multipolarne.
Neurologija
U cijelom nervnom sistemu postoje tzv. potporni elementi obuhvaćeni zajedničkim
imenom neurologija. Stoje u vrlo prisnoj vezi sa neuronima.
Neurologija se dijeli na centralnu I perifernu. Centralna neurologija
(epemdimne ćelije, astrociti oligodendrociti) predstavljaju gliju u užem
smislu, a vode porijeklo iz neuralne cijevi. Epemdimne ćelije kao neka
vrsta epitela oblažu unutrašnjost moždanih komora I kičmeni kanal. Horioidne
ćelije oblažu horioidne spletove moždanih komora.
Perifernu gliju cine Schwannove ćelije perifernih nerava
I satelitske ćelje (amficiti) oko spinalnih ganglija. Periferna glija
razvija se iz neuranog grebena. Mikroglija ćelije nastaju iz mezoderma
I sekundarno migriraju u nervno tkivo, a imaju ulogu makrofaga CNS-a u
inflamatornim I degenerativnim procesima.
Uloga neurologije: mehanička-kao potporni skelet neurona; zaštitna-odbrambena
I reparatorna u svim patološkim procesima: uloga u regeneraciji neurna,
u metabolizmu neurona I dr.
Sinapsa
Sinapse ili sinaptički spojevi su morfološka I funkionalna mjesta kontakta
između neurona ili između neurona I efektornih organa. Prenos nervnog
implusa vrši se najčešće hamijskim putem, pa su takve sinapse hemijske.
Supstanca koja omogućava prenos implusa je hemijski transmiter. Zapažene
su I elektroničke sinapse među dendritima, ali one su rijetke.
Hemijska sinapsa sastoji se iz tri elementa:
1) presinaptički dio (element)
2) postsinaptički dio (element)
3) sinaptička pukotina
Hemijske sinapse prenose implus samo u jednom smjeru. Za prenos implusa
najvaznije su presinaptička I postsinaptička membrane I sinaptička pukotina
koje tvore sinaptički spoj u užem smislu. Zavisno od debljine sinaptičkih
membrana, sinapse se mogu dijeliti na asimetrične I simetrične.
Presinapticki dio predstavljen je završnim zadebljanjem
(button terminal) aksona I presinaptičnom membranom. Sadrži sinaptičke
vezikule (mjehuriće) I presinaptičku rešetku. Vezikule u sebi sadrze hemijski
transmiter. Najčešće je to acetylholin, ali su česti I kateholamini (noradrenalin,
dopamin, serotonin, histamine, I td. ) Prema efektu koji izazivaju na
postsinaptičkoj membrani, neurotransmiteri mogu biti ekscitatorni (acetylholin)
I inhibitorni (npr. gama-aminobuterna kiselina ili GABA ).
Postsinaptički dio (element) prestavlja specijalizovanu
membranu sa receptorima. To su proteini koji stupaju u interakciju sa
neurotransmiterom I mijenjaju membranski potencijal što dovodi do ekscitacije
ili inhibicje postsinaptičkog neurona.
Prema lokaciji, sinapse mogu biti akso-dendritske, akso-somatske, akso-aksonalne
ili dendro-dendritske. Strukturna podjela podrazumjeva asimetricne I simetricne
sinapse, a prema vrsti I dijelovanju neurotransmitera dijele se na ekscitatorne,
inhibitorne (akso-aksonske) I mjesovite. Prema izgledu I vrsti kontakta,
sinapse mogu biti paralelne-izmedju paralelnih aksona I demdrita; spinozne-izmedju
dendritickih spina; I sinapse u vidu glomerularnog kompleksa (u kicmenoj
mozdini, cerebellum I thalamusu).
CNS se sastoji, kako je ranije spomenuto iz dva osnovna dijela. Intrakarnjalni
dio naziva se mozak u sirem smislu (encephalon). On obuhvata:
-moždano stablo (truncus cerebri)
-mali mozak (cerebellum)
-prednji mozak (preosencephalon)
Početni dio moždanog stabla I mali mozak čine zadnji mozak (rohombencephalon).
Moždano stablo sastavljaju produžena mozdina (medulla oblongata), most
(pons) I srednji mozak (mesencephalon). Prednji mozak obuhvata međumozak
(diencephalon) I veliki mozak (telencephalon s. cerebrum) u užem smislu.
Unutar ove podjele najznačajniji razvoj kod čovijeka doživjela je moždana
kora (corex cerebri) u procesu telencefalizacija. U okviru razvoja regija
za proste I složene funkcije, mora se naglasiti jedna od principa organizacije
CNS-a a to je “projekcija” tijela u obe hemisphere, kao I integracija
izmadju hemisfera.
Podjela nervnih puteva
Nervne puteve u širem smislu grade različite vrste nervnih vlakana. S
obzirom na to da li aksonski omotač sdrži mijelinsku ovojnicu, vlakna
mogu biti mijelinska (bijela) I amijelniska.
Putevi se dijele na aferentne (ushodne, cenrtipetalne, dovodne I senzitivne)
I eferentne (s. nishodne, centrifugalne, odvodne I motorne).
1) Aferentni putevi satavljeni su od vlkana
koji mogu biti senziivna I senzoricka. Razlikuje se nekoliko vrasta senzilibiteta:
a) Eksteroceptivni- svjesni površni senzibilitet.prenose ga aferentna
vlakna, a odgovoran je za dodir, temparaturu I bol, pa se naziva taktlni
terma-glezički senzibilitet.
b) Proprioceptivni senzibilitet- duboki svjesni. Prenose ga aferentna
vlakna, a “odgovoran” je za taktilni I termički osjet iz strukura, osteo-muskularnog
sistema I unurtašnjih organa.
c) Interoceptivni- nesvjesni duboki senzibilitet. Prenosi se aferentnim
vlaknima iz unutrašnjih organa do autonomnih centara u centralnom nevrnom
sistemu.
Aferentni, tj. senzitivni putevi su sastavljeni od tri neurona:
1) Prvog (I) ili perifernog (primarnog)
2) Drugog (II) ili centralnog (sakundarnog) neurona
3) Trećeg (III) ili kortikalnog (tercijarnog)
2) Eferentni putevi izgrađeni su od vlaka koji
polaze iz cortexa cerebri ili iz drugih sivih masa nervnog sistema. Ovi
putevi obično imaju po dva neurona.
Aferentni i efernetni putevi zajedno se zovu projekcioni putevi. Postoje
u CNS-u I asocijativni putevi čiji aksoni poveziju udaljena podrucja na
istoj strani, tj. isilateralne regije. Komisuralni putevi povezuju istovrsne
strukturena suprotnim stranama mozga, odnosno kičmene moždine. Ovi putevi
se kraće zovu I komisure (npr. commissura anterior).
3) Autonomni putevi čine posebnu grupu I funkcionišu
u sastavu vegetativnog nervnog sistema.
PERIFERNI NERVNI SISTEM
Nervi koji povezuju CNS sa periferijom čine systema nervorum periphericum.
On obuhvata moždane živce (nn. capitales), spinalne živce (nn. spinales),
autonomne živce I njihove ganglije. Periferni nervi sadrže motorne, senzitivne
I vegetativne niti.
AUTONOMNI (vegetativni) NERVNI SISTEM
Pored ovog somatskog dijela, u sklopu perifernog nervnog sistema funkcionišu
I autonomni nervni sistem – systema nerovum automicium s. vegetativum.
On radi bez uticaja volje, a sastoji se od dva osnovna dijela koji su
međusobni antagonisti: simpatičkog I parasimpatičkog sistema.
1) Simpatički sistem posjeduje aferentna I eferentna
vlakna. Aferentna odlaze iz unutrašnjih organa pa se naivaju viscerosenzitivna
vlakna. Eferntna vlakna inerviraju glatke mišiće unutrašnjih organa –
visceromotorna vlakna I određene žlijezde – sektorna vlakna.
2) Parasimpatički sistem takođe grade aferentna I eferentna
vlakna.
MEDULLA SPINALIS
(kičmena moždina)
Smjestena
je u kičmenom kanalu, okruzena cerebro-spinalnom tečnošću I spinalnim
ovojnicama. Glavna funkcionalna karakteristika kičmene moždine je njena
segmentitarnost. Segment kičmene moždine omogućuje:
-sprovođenje senzibiliteta sa periferije prema mozgu,
-sprovođenje motornih implusa do mišića tijela i integraciju segmentalnih
refleksa.
MORFOLOGIJA KIČMENE MOŽDINE
Kičmena moždina se proteže od foramen occipital magnum do visine prvog
ili drugog lumbalnog kralješka (L1 ili L2). Kičmena moždina se dijeli
na: vratni dio (pars cervicalis), grudni dio (pars thoracica), slabinski
dio (pars lumbalis), krstačni dio (pars sacralis), zavrsni dio u vidu
kupe (conus medullaris) I terminalni končić (filum terminale). Kičmena
moždina pokazuje dva proširenja vetrenastog oblika. Vratno proširenje-
intumescentia cervicalis. Prouzrokovana je mnoštvom neurona koji formiraju
plexus brachialis. Slabinsko proširenje- intumescentia. Ovo proširenje
uzrokuju neuroni koji formiraju plexus lumbalis. Na prednjoj I stražnjoj
strani kičmene moždine vide se dvije dobro izražene brazede: sprijeda
fissure mediana anterior I straga nešto slabije izražen sulucus medianus
posterior, koji dijele kičmenu moždinu na simetrične polovine.
Sa svake strane fissurae mediana anterior sprijeda se takođe vide dvije
plitke brazde – sulcus lateralis anterior (s. vantrolateralis). Na stražnjoj
strani postoji sa svake strane sulcus lateralis posterior (s. dorsolateralis).
Između sulcus medianus post. I sulcus lateralis post., postoji I uzak
žlijeb sulcus intermedius posterior s. dorsalis. Između brazda ili žlijebova
nalaze se snopovi bijele supstance, I to: naprijed lociran funiculus anterior,
sa strane funiculus lateralis I pozadi funiculus posterior.
GRAĐA KIČMENE MOŽDINE
Kičmenu moždinu izgrađuju siva I bijela masa ili supstanca (substantia
grisea I substantia alba). Presjek pokazuje centralno smještenu sivu masu,
koja ima oblik leptira ili slova H. sivu masu čine tzv. prednji rogovi
(cornu anterius s. ventrale), stražnji rogovi (cornu posterius s. dorsale)
I središnji dio ili pars intermedia s. zona intermedia u čijem središnjem
sijelu se nalazi dijelimično obliterirani središnji otvor, canalis centralis.
Prednji I stražnji rogovi predstavljaju uzdužne stubove sive mase- columna
anterior s. vantralisi columna posterior s. dorsalis. Središnji dio (zona
intermedia ili substantia grisea centralis) nalazi se između prednjih
I zadnjih rogova, a na svojoj bočnoj strani pokazuje proširenje označeno
kao cornu laterale a predstavlja bočni stub sive mase columna lateralis.
Lijeva I desna polovina zonae intermediae međusobno su vezane dvijema
spojnicama- commissural grisea anterior et posterior.
Bijela masa je izgrađena od snopova aksona. Postoje tri osnovne grupe
neurona čiji aksoni grade bijelu supstancu: a) neuroni sive mase iz kičmene
moždine; b) neuroni iz spinalnih ganglija; c) neuroni koji pripadaju drugim
dijelovima CNS-a.
Bijela masa kičmene moždine okružuje sivu masu, sto je izuzetak u CNS-u
jer se u ostalim dijelovima bijela mas nalazi u unutrašnjosti, tj zauzima
centralnu poziciju. Funiculuse kičmene moždine obrazuju moždani putevi.
Stražnji funiculus grade senzibilni putevi. Lateralni funisculu sadrži
I motorne I senzibilne puteve. Prednji funisculus grade motorni putevi
koji silaze iz višljih dijelova CNS-a. lijevi i desni funisculus spojeni
su preko commisura alba.
OVOJNICE I KRVNI SUDOVI KIČMENE MOŽDINE
Kičmenu moždnu omotavaju tri moždine, tj. spinalne ovojnice :
1) Dura mater spinalis ili tvrda moždanica
2) Arachnoidea spinalis ili maucinasta moždanica
3) Pia mater spinalis ili meka moždanica
Vaskularizaciju kičmene moždine obezbjeđuju sledeče arterije:
1) Art. vertebralis
2) Art. cervicalis ascendens I art. cervicalis profunda
3) Aa. intercostales
4) Aa. lumbales I art. iliolumbalis
5) Aa. sacrales laterles
Vene kičmene moždine prate navedene arterije. Najbolje su izražene vena
spinalis anterior I venae spinalis posteriors.
NERVI SPINALES
Duž lateralnih brazda kičmene moždine izlazi 31 par spinalnih nerava,
koji su podeljeni prema dijelovima kičmene moždine od koje dolaze: osam
vratnih(cervikalnih), dvanaest grudnih (torakalnih), pet slabinskih (lumbalnih),
pet krstacnih (sakralnih) I jedan trtični (kokcigealni) par spinalnih
nerava. Iz svakog segmenta koji odgovara jednom paru spinalnih nerava
izlaze prednji ili ventrali korjenovi, a ulaze stražnji ili dorzalni korjenovi,
oni se u foramen intervertebrale udružuju u spinal nerv.
Svi spinalni nervi, osim prvog I zadnjeg, imaju dva korijena:
1) radix anterior s. ventralis-prednji. Njegovi snopovi korijena
izlaze iz kičmene moždine kroz sulcus ventrolateralis. Po Bell-Megendievom
zakonu ovi korijenovi su motorni.
2) radix posterior s. dorsalis-straznji. Njegov korijen ulazi
u kičmenu moždinu kroz sulcus dorsolateralis. Po Bell-Mefendievom zakonu
ovi korjenovi vode podražaje u CNS. Straznji korijen ima ijelinizirana
vlakna, I to:
- tip A (najdeblja, najbrze sprovode podražaj)
- tip B (tanja I manje mijelinizirana)
- tip C (najtanja I najsporije sprovodljivosti, uglavnom nemijelinizirana,
a sprovode osjet bola)
Neposredno po izlasku iz kicmenog kanala ktrako stablo spinalnog nerva
dijeli se na 4 grane:
1) ramus anterior
2) ramus posterior
3) ramus communicans
4) ramus meningeus
Ramus communicans moze biti dvojak:
a) ramus communicans albus (pregangliski)
b) ramus communicans griseus (postgangliski).
TRUNCUS CEREBRI (MOZDANO STABLO)
Moždano stablo je dio CNS-a, koji vezuje kičmenu moždinu diencefalonom
(međumozgom). Zauzima skoro potpuno uspravan položaj unutar lobnje prostirući
se od foramen occipital magnum do sellae turcicae. Moždano stablo je sastavlljeno
od nekoliko anatomski I funkcionalno srodnih dijelova: produžene moždine,
mosta I srednjeg mozga. Ovi dijelovi zajedno sa malim mozgom grade zadnji
mozak (rhomben-cephalon), karakteristicnog rombastog oblika.
MEDULLA OBLONGATA (PRODUŽENA MOŽDINA)
Leži između prednjeg luka atlasa I sredine livusa u stražnjoj lobanjskoj
jami. Pruža se od decussatio pyramidump ukrštanja motornih puteva do fossae
postpontinae, ventralno, a dorzalno ostralnim dijelom formira donji dio
fossae rhoniboideae sve do granice sa pontinskim dijelom koju prave striae
medullares s. acusticae.
GRADJA PRODUŽENE MOŽDINE:
Produžena moždina je građena od sive I bijele masa (supstancije).
SIVA MASA
Sivu masu čine jedra moždanih živaca (nuclei nervorum capitalium), retikularna
formacija I retikularna jedra (formation reticularis et nuclei reticulares)
I sive maese specifične za produženu moždinu.
Nervus hypoglossus
(XII moždani živac)
Jedro n. hypoglossusa (nuceus n. hypoglossusi) nalazi se u bulbarnom dijelurombaste
jame, ispod trouglastog izbočenja nazvanog trigonum n. hypoglossi
Nervus accessorius
(XI moždani živac)
Jedro nervus accessoriusa je motorno. Ima dva dijela: kranijalni dio (radix
cerebralis) I spinalni dio (radix spilais). Oba korijena se spajaju I
tvore nervus accessories, koji nakon izlaska iz lobanje daje ramus extrenus
I ramus internus.
Nervus vagus
(X moždani živac)
Nervus vagus pored podrucja glave I vrata, inervira I organe toraksa I
abdomena tvoreći nervne pleksuse oko tih organa. To je najduži moždani
živac.
Nervus glossopharyngeus
(IX moždani živac)
Izgarđen je iz više vrsta vlakana.
Nervus stato-acusicus s. vestibule-cochlearis
(VIII moždani živac)
VIII moždani živac posjeduje četiri vestibularna (staticka) I dva kustička
(kohlearna) jedra. Ove funkcionalne različite grupe jedara primaju senzacije
iz dva odvojena čula- ravnoteže I sluha, koja su oba smještena u unutrašnjem
uhu.
Retikularna formacija (RF) (formation reticularis)
Ima veliki funkcionalni značaj. U njoj se nalaze mnogi refleksni centri
(za disanje, gutanje, povraćanje, kihanje, kašalj I sisanje kod nororođenčadi).RF
ucestvuje u obnavljanju navedenih prostih I složenih refleksa.
Bijela masa I putevi produžene moždine
Bijela masa produžene moždine sistematizovana je u puteve. Putevi su morfološki
grupisani na one koji su smješteni dorzalno I one koji se nalaze u ventralnom
dijelu produžene moždine.
PONS (VAROLIUSOV MOST)
Pons je dio moždanog stabla između produžene moždine I srednjeg mozga.
Smešten je u zadnjoj lobanjskoj jami (fossa crania posterior), pokriven
malim mozgom.
Siva masa
Jedra moždanih živaca
Nervus facialis (VII moždani živac)
Izgrađuju ga eferentna I aferentna vlakna (branhiomotorna, sekretorna
parasimpatička, senzorička-specijalna aferentna viscelarna vlakna I somatosenzibilna
vlakna).
Nervus abducens (VI moždani živac)
Ovaj živac ima samo jedno jedro – nucleus n. abducentis, a izgrađen je
isključivo od motornih niti.
Nervus trigeminus (V moždani živac)
Sastoji se iz motornih I senzitivnih vlakana. Vlakna polaze iz jednog
motornog jedra, a završavaju na tri senzitivna jedra.
Retikularna formacija (RF) I retikularna jedra ponsa (formation
reticulares et nuclei reticulares pontis)
RF je u ponsu smešena u njegovom dorzalnom dijelu, a predstavlja rostalni
produžetak RF-e produžene moždine. Celije retikularne formacije ponsa
grupisu se u jedra (nuclei reticulares) lokalizovana ispod I iznad poprečnih
vlakana. Sva jedra su podjeljena prema morfoloskim I biohemijskim kriterijima.
Morfoloska je s obzirom na smještaj jedra u odnosu na poprečna vlakna
ponsa. Prema tome nalaze se jedra bazilarnog dijela.
U grupu bazilarnih jedara spadaju samo nuclei pontis. Po funkciji su relejna
jedra koja pripadaju kortiko-cereblarnom sistemu.
Bijela masa I putevi ponsa
Putevi ponsa sistematizovani su funkcionalno kao projekcioni, asocijativni
I komisuralni. Morfološki, putevi ponsa dijele se na puteve dorzalnog
I puteve bazilarnog dijela. Većina puteva se nalazi u dorzalnom dijelu
ponsa, a samo manji broj puteva prolazi kroz bazilarni dio ponsa.
MESENCEPHALON (SREDNJI MOZAK)
Mezencefalon
je dio moždanog stabla koji vezuje rombencefalon sa diencefalonom. Veoma
je širok I kratak. Građen je od tri glavna dijela:
-gornji dio ili krov (tectum s. lamina guadrigemina)
-sedrišnji dio (tegmentum)
-donji dio koga čine moždani kraci (crura cerebri s. pedunculi
crebri)
Mezencefalon predstvlja, kratko rečeno, sukortikalni optičko-akustički
reflksni centar, kao I centr za regulaciju statičkih refleksa (tonus misica,
polozaj tijela u prostoru).
U krovnoj pločici (lamina quadramina )su jedra gornjih I donjih kvržica
(colliculi superior et inferiores) gde su smješteni refleksni optički
I akustički centri.
Siva masa
Jedra moždanih živaca
Nervus trigeminus (V)
Nervus trochlearis (IV moždani živac)
Jedro IV moždanog živaca, nucleus n. trochlearis, leži u visini collicullus
inferior, u venrtalnom dijelu centrlne sive mase (stratum grsieum centrle).
Nervus oculomotorius (III moždani živac)
Nuclei nervi oculomotorii leže u ventrlnom dijelu stratum griseum central
u visini colliculus superior. Jedra n. oculomotoriusa formiraju dva niza:
spoljni i središnji. U spoljnem nizu razlikuju se, s`ozirom na veličinu
neurona, dva jedra, krupnoćelijsko-motorno I sitnoćelijsko-parasimpatičko.
Retikularna formacija I retikularna jedra (formation reticulares
et nuclei reticulare)
Retikularna formacija mezencefalona je nastavak retikularne formacije
iz ponsa I u potpunitosti ispunjava unutrašnjost tegmentuma. Retikularna
supstanca oko Sylviusovog kanala je bogata neuronima; zbog čega ima sivu
boju I zove se substantia grisea centralis. U ventralnom njenom dijelu
leži jedro n. trochlearisa (IV) I n. oculomotoriusa (III0, a u lateralnom
mezencefalično jedro n. trigeminusa.
Nucleus tegmenti doralis lezi u kaudalnom dijelu tegmentima.
Nucleus tegmenti ventralis lezi ventralno od jedra n. trochlearisa I n.
oculomotoriusa.
Nucleus interpedunuclearis lezi u substantia preforata posterior neposredno
iznad kaudalnog kraja Tarnijeve jame.
Nucleus ruber (crveno jedro) je smješten većim dijelom u mezencefalonu
(dvije trecine), a svojom rostramom trećinom je u diencefalonu.
Posebna jedra mezencefalona
Poseban jedra su: substantia nigr, stratum griseum colliculi superioris,
nucleus colliculi inferioris I nuclei praetactales.
Substantia nigra soemeringi
Crno jedro se nalazi ispod nucleus rubera, na granici tegmentatuma I moždanih
krakova. Izgrađena je od dvije zone: zona compacta I zona reticularis.
Stratum griseum colliculi superioris
To su tri sloja sive mase (stratum griseum superficial, madim et profundum),
odvojena međusobom sa četiri sloja bijele mase (stratum zonale, opticum,
lemniscale I stratum album profundum).
Nucleus colliculi inferioris
Ovo je primarni akustički refleksni centar.
Nuclei praetectales
Nuclei praecrales (pretektalna jedra) sastoje se iz dvoje male grupe neurona
smještenih rostrolateralno od gornjih kolikula.
Bijela masa I putevi
Bijelu masu mezencefalona igrađuju putevi koji prolze koz tegmenum I moždane
krake. Kroz tementum prolaze sledeci putevi:
1. Senzitivni putevi.
2. Tr. cerebellorubralis I tr. cerebellothalamicus
3. Kroz središnji dio tagmentuma prolaze ovi putevi:
a) Fasciculus longitudinalis doralis
b) Tractus longitudinalis medialis
c) Tractus tectospinalis
d) Tractus thalamorubroolivaris
e) Trctus rubrospinalis
Kroz crura cerebri silaze motorni putevi iz kore velikog mozga.
CEREBELLUM
(MALI MOZAK)
Mali
mozak (cerebellum) razvija se iz dorzalnog dijela rombencefaličnog mjehura.
Smešten je u stražnjoj lobanjskoj jami (fossa crania posterior), odvojen
od onje plostine velikog mozga duplikaturom moždanice (tentorium cerebelli)
mali mozak učestvuje u formiranju krova IV moždane komore. Ventralno od
njega su dijelovi moždanog stabla, medulla oblongata I ons koji formiraju
po IV komore.
Morfologija malog mozga
Mali mozak se satoji od dvije polutke (haemispheria cerebelli) spojenih
pomoću režnja zvanog vermis. Na malom mozgu se opisuju tri strane.Gornja
strana (facies superior ) je odvojena od donje starne (facies inferior)
dubokom horizontalnom brazdom (fissure horizontalis cerebelli). Na prednjoj
strani u središnjem dijelu je udubina, fossa transversa cerebella. Lateralno
od fastigiuma odlaze tri para krakova (pedunculi cerebellares superiors
medii et iferiores) koji morfološki povezuju mali mozak sa okolinim dijelovima.
PODJELA MALOG MOZGA
Lobus flocculonodularis
Flokulonodularni režanj je filogenetski najstariji dio mozga, te se za
njega upotrebaljava naziv archicerebellum. Ovaj režanj obuhvata nodulus,
pedunculi flocculii flocculus. Od lobus posterior odvojen je brazdom (fissure
pesterolateralis).
Lobus anterior
Filogenetski je mladi dio mozga, pa ima naziv peleocerebellum. Lobus anterior
od lobus posterior je odvojen sa fissure prima. Paleocerebellum obuhvata
lingulu, lobules centralis I culmen na vermisu.
Lobus posterior
Filogenetski je najmlađi dio malog mozga, naziv mu je neocerebellum. Ovaj
lobus obuhvata najveći dio malog mozga, od fissurae primae do fissurae
posteroleteralis.
GRAĐA MALOG MOZGA
Cerebelum je izgrađen od sive I bijele mase. Siva masa (substantia grisea)
raspoređena je najvećim dijelom na površini (cortex cerebelli), manji
dio su jedra (nuclei cerebri) smješteni u dubini bijele mase. Bijela masa
(corpus medullare) je izgađena od aksona Purkinjeovih ćelija I aksona
koji ulaze ili izlaze iz cerebeluma.
SIVA MASA
Kora malog mozga
Kora oblaže cijelu površinu malog mozga, izuzev poprečne jame (fossa cerebella
transversa). Površina vijuga (folia cerebelli) obložena je sivom masom,
a svakoj vijugi odgovara lamella bijele mase (lmina alba). Kora malog
mozga izgrađena je od tri sloja:
1) molekularni sloj (stratum moleculare),
2) ganglionarni sloj (stratum gangliosum) I
3) sloj zrnastih ćelija-grunularni sloj (stratum gronulosum).
Molekularni sloj je izgrađen od dvije vrste malobrojnih neurona, zvjezdasti
(steralni) neuroni I neuroni (basket cells) kosarasti.
Granularni sloj izgrđuju Purkinjeove celije.
Grnularni sloj izgrađuju dvije vrste neurona: mali zrnati neuroni I Golgi
II.
Jedra malog mozga
U bijeloj masi smještena su cetiri para jedera (nuclei cerebella). Najmedijalnije,
na krovu IV komore, leži nucleus fastigii. Lateralno je nucleus globosus,
a lateralno od njega je nucleus emboliformis. Nucleus dentatus je najveći,
ima oblik vreće sa otvorom.
FUNKCIJA MALOG MOZGA
Složena funkcija malog mozga koju on ima u regulaciji ravnoteže, održavanju
mišićnog tonusa, koordinaciji rada grupa mišića fleksora I ekstenzora,
kontrola automatske I svjesne motornog učenja ostvaruje se preko aferentnih
I eferentnih neurona povezane u neuronske lance.
VENTRICULUS QUARTUS (IV MOZDANA KOMORA)
Četvrta komora je centralna šupljina rombecefalona. Rostralno je pomocu
aqueductus cerebri (Sylvii) povezana sa trećom komorom (venticrulus tetrius),
a kaudalno se nastavlja u centralni kanal (canalis centralis) kičmene
moždine. Zidove četvrte komore formiraju pojedini dijelovi rombencefalona.
Na krovu četvrte komore nalaze se tri otvora preko kojih ona komunicira
sa rohaniidalnim prostorom. Parni otvori- apreraturae laterals ventriculi
quarti (foramina Luschkae). Neparni otvor, aperatura mediana ventriculi
quarti (foramen Magendie).
ANGULUS PONTOCEREBELLARIS (PONTOCEREBELARNI UGAO)
Bočne strane produžene moždine I mosta sa slobodnim dijelom prednje strane
maloga mozga zatvraju, prema naprijed I u polje, otvoren ugao nazvan “ponrocerebelarni
ugao”.
DIENCEPHALON (MEĐUMOZAK)
Diencephalon je ventralni nastavak moždanog stabla. Smješten je između
mezencefalona I telencefacelona. Neke unutrašnje strukture se iz mezencefalona
nastavljaju u diencefalon. Diencefalon se sastoji od sledećih dijelova:
a) thalamus
b) epithalamus
c) metathalamus
d) subthalamus
e) hypothalamus, a izmedju njih je centralna supljina,
ventriculus tertius.
VENTRICULUS TERTIUS (TREĆA KOMORA)
Treća komora se razvija od dva dijela. Nejveći njen dio razvija se od
centralne šupljine diencefalickog mjehura; to je pars diencephalica ventriculi
tertii. Manji, prednji dio treće kmore razvija se iz pars impar ventriculi
telencephali; to je pars telencephalica ventriculi tertii. Treća komora
predstavlja usku, sagitalno postavljenu šuplijnu čiji krov čini tijela
chorioidea I plexus chorioideus ventriculi.
THALAMUS
On je najvažniji subkortikalni senzitivni centar.
UNUTRAŠNJA GRAĐA
Siva masa talamusa je pomoću traka bijele mase (laminae medullares internae)
podijeljena na tri morfoloske skupine jedara. Osim ove morfološke podjele,
postoji I podjela prema Feneisu. Prema njemu siva masa se dijeli na pet
skupina jedara:
1) nuclei anteriores
2) nuclei laterals
3) nucleus medialis
4) nuclei interalaminares
5) nuclei reticulares.
Nuclei anteriores
(prednja skupina jedara)
U ovoj skupini su tri jedra, neucleus anteroventralis, nucleus anterodorsalis
I nucleus anteromedialis.
Nuclei laterals
(lateralna skupina jedara)
U ovoj skupini su sledeća jedra: nucleus vantralis anterolateralis, neucleus
vantralis intermdius, nucleus ventralis posteromedialis, nucleus lateralis
doralis I nucleus posterior (pluvinar thalami).
Nucleus medialis
Leži između laminae medullaris internae I ventrlais III. Na njemu se razlikuju
tri dijela, magnocelularn, parvocvelularni I paralaminarni.
Nuclei intralaminares
Ova jedra leže u lamini medularis interni. Najveće jedro iz ove grupe
je nucleus centromedianus.
Nuclei reticulares
Predstavljaju nastavak retikularne formacije mezencefalona I zone incerte
subtalamusa. Sa slojem bijele substance, lamina medullaris externa, odvojena
su od talamusa.
Na osnovu izloženog slijedi da se jedra talamusa funkcinalno dijele na:
a) Specifična relejna jedra-
b) Asocijativna jera
c) Limbička jedra
d) Jedra sa subkortikalnim projekcijama
EPITHALAMUS
MORFOLOGIJA EPITHALAMUSA
Epithalamus je dio diencefalona, smješten iza I između oba talamusa, poviše
stražnje komisure (commisurae posterior), sa kojom skupa formira kaudalni
zid treće moždane komore. Epitalamus čine sledeće strukture: habenulae,
commissural habenularum, epiphysis cerebri (corpus pineale-glandulla pinealis)
I početni dio striae medullaris.
Hebenule izgrađuju neuroni grupisani u dva jedra: nucleau habenularis
medialisi lateralis.
EPIPHYSIS CEREBRI
Ima izgled šišarice, leži u trigonum subpineale, rostdorzalno od colliculi
speriores mesencephali. Građena je iz ćelija (pinealocita) poredanih u
vidu tračaka između kojih su potporne ćelije (astrociti), vezivno tkivo
I krvni sudovi.
METATHALAMUS
MORFOLOGIJA I GRAĐA
Metatalamus je dio diencefalona ventralno od pluvinara, uz lateralni dio
tegmentum mesencephali I crus cerebri. Metatalamus formiraju dva koljenasta
izbočenja, corpus geniculatum mediale I corpus geniculatum laterale. Obe
ove srtruktur formiraju odgovarajuća jedra:
Nucleus geniculatus medialis-ima funkciju relejnog subkotikalnog jedra
u slušnom sistemu.
Nucleus geniculatus lateralis-ovo je važno subkortikalno relejno jedro
u vidnom sistemu.
SUBTHALAMUS
MORFOLOGIJA I GRAĐA
Subtalamus je rostralni produžetak u diencefalon sive mase I puteva iz
tegmentuma mezencefalona. Sive mase koje se iz tegementuma mezencefalona
produžju u subtalamus: nucleus ruber, nucleus niger I retikularna formacija
oblikovana u zona incerta.
Nucleus ruber-je veliko motorno jerdo vezno za prenos implusa iz mozdane
kore I malog mozga na motoneurone prednjih rogova kičmene moždine.
Nucleus niger-je motorno jedro čiji su neuroni dio ekstrapiramidnog sistema.
Zona incerta-je rostralni istanjeni produžetak retikularne formacije iz
moždanog stabla. Zona inerta je okružena sa tri sloja bijele substance,
Forelova polja (campus Foreli H, H1, H2) koja formiraju aferentni I eferentni
neuroni.
Nucleus subthalamicus (corpus Luysi). Jedro leži u subtalamusu dorzalno
od substantiae nigerae, ventralno od zone incertae, ventrolateralno od
nucleus rubera. Izgrađeno je od neurona sa razgranatim dendritima.
HYPOTHALAMUS
Hipotalamus predstavlja rostralni produžetak tegmentuma mezencefalona,
odnosno retikularne substancie oko aqueductus mesencephali.
GRADJA HIPOTALAMUSA
Hipitalamus izgradjuje veliki broj difuzno razbacanih neurona I nemijeliziranih
aksona, koji formiraju ulazne I silazne puteve sa pars tecta columnae
fornicis hipotalamus je podjeljen u dvije, sa neuralnom osovinom, paralelne
zone, periventrikularna ili medijalna hipotalamična zona I lateralna hipotalamička
zona.
Nucleus supraopticus-ovo jedro je u vidu bisaga obuhvata rostralni dio
tractus opticusa. U perikarionu ovih magnocelularnih neurona sintetizira
se hormon vazopresin (A.D.H.)
Nucleus paraventricularis-leži ispod ependima lateralnog zida treće moždane
komore. Magnocelularni neuroni paraventirkularnog jedra sintetiziraju
hormon oksitocin.
Nucleus suprachiasmais-smatra se da se I u ovom jedru sintetizira vazopresin.
Nucleus dorsomedialis-na zidu sinusoidnih kapilara nalaze se mali otvori
kroz koje aksonski terminali oslobađaju svoj secret, hormon opuštanja.
U nucleus arcuatus nalaze se I dopaminergički neuroni. Preko portalnog
krvotoka dopaminergički neuroni regulišu, tj. inhibirju sekreciju prolaktina.
Hipotalamusu je pridodata hipofiza (glandula pituitaria) sa kojom je
povezan preko tanke petljike penduculus infudibularis.
BIJELA MASA I PUTEVI DIENCEFALONA
Bijelu masu diencefalona izgrađuju putevi. U diencefalonu nema prolaznih
puteva, nego se svi putevi koji sacinjavaju bijelu masu rađaju ili završavaju
u sivoj masi diencefalona. Putevi diencefalona se dijele na:
1. Projekcione puteve-veze sive mase dinecefalona sa ostalim dijelovima
centrlanog nervnog sistema.
2. Asocijativne puteve-vezuju međusobno sive mase diencefalona na ipsilateralnoj
strani.
3. Komisuralne puteve vezuju međusobno sive mase dinecefalona kontralateralnih
strana. Oni se dijele na: dorzlne I ventrlane (supraoptičke).
TELENCPHALON S. CEREBRUM (VELIKI MOZAK)
Sastavljen je od dvije hemisfere, a one su sjedište mnogih “centara”
fizičkih I psihičkih funkcija.
MORFOLOGIJA
Veliki mozak leži u osteofibriznoj cerebralnoj lozi. Duboka uzdužna pukotina
fissure longitudinalis cerebri s. fissure interhemisphaerica neputpono
dijeli veliki mozak na dvije polutke ili hemisfere (hemisphaeria). Hemisfere
su međusobno spojene pomoću žuljevitog tijela (corpus callosum s. commissural
cerebri magna), koje lezi na dnu fissurae longitudinalis cerebri. Kod
definitivno razvijenog mozga na svakoj hemisferi razlikuje se: gornja
konveksna strana (facies convexa s. superolateralis), medijalna strana
(facies medialis) I donja strana (facies inferior s. basis cerebri). Strane
hemisfera su odvojene dobro izraženim rubovima: margo superior s. superiomedialis,
margo inferior s. inferolateralis I margo medialis s. inferomedialis.
Hemisfere izgrađuju pet režnjeva: lobus frontalis, lobus parietalis, lobus
occipitalis, lobus temporalis. Peti režanj insula se ne vidi. Smješten
je u unutrašnjosti hemisfere. Lobusi su međusobno odvojeni odgorarajućim
brazdama.
FACIES SUPEROLATERALIS S. COVEXA
Ova strana hemisfere slijedi konveksitet kalarije. Na njoj se vide sva
četitri režnja, a na dnu fossae cerebri lateralis I peti režanj (insula).
Ceoni režanj (lobus frontalis) obuhvata dio hemisfere od frontalnog pola
do Rolandove brazde (sulcus centralis).
Tjemeni režanj (lobus parientalis) prostire se od sulcus centralis do
sulcus parietooccipitalisI.
Sljepoocni režanj (lobus temporalis) odvojen je prema gore od ostalih
lobusa sa sulcus lateralis cerebri, a prema natrag od okcipitalnog lobusa
sa sulcus occipitalis transversus.
Potiljacni režanj (iskrivljeni lobus ocipitalis) zauzima stražnji dio
hemisfere.
Reilovo ostrvce (insula ) leži na dnu sulcus lateralis cerebri okružen
brazdom sulcus circularis.
FAICES MEIALIS
Unutražnja starana hemisfere je podjeljena u tri pojasa: preiferni, srednji
I sredižnji. Granica između perifernog I srednjeg pojasa je sulcus cinguli
I sulcus subparietalis.
Preifernom pojasu pripadaju unutrašnje strane frontalnog, parijetalnog
I okscipalnog režnja, odnosno gyrus prontalis superior, lobulus paracentralis
, praecuneus I cuneus.
Srednji pojas (pars fornicate pallii)
Ovaj pojas čine dvije koncentricne vijuge, potkovičastog oblika, gyrus
fornicates s. limbicus I gyrus intralimbicus, odvojene medjusobno sa sylcus
corporis callosi I sulcus parahippocampalis.
Središnji pojas unutrašnje strane hemisfere smejšten je u konkavitetu
srednjeg pojasa (pars fornicate pallii) I odgovara površini ograničenoj
međuhemisferičnim komisurama (corpus callosum i fornix).
FACIES INFERIOR S. BASALIS
Na bazi mozga vide se donje strane frontalnog, temporalnog I okcipitalnog
režnja ispred na donjoj strani frontalnog režnja lateralno su gyri orbitales,
a medijalno je gyrus rectus. Donje strane temporalnog I ocipitalnog režnja
formiraju najlateralnije gyrus occipitotemporalis lateralis, madijalnije
gyrus occipitotemporalis mediali, između kojih je sulcus occipitotemporalis.
Najmedijalnije leži gyrus parahippocampalis, pripada medijalnoj strani.
VENTRICULUS LATERALIS (BOČNA MOŽDANA KOMORA)
Bočne moždane komore su šupljine smještene u masi lijeve I desne hemisfere
telencefalona. Imaju oblik potkovice sa konkavitetom upravljenim naprijed
I dolje kojim obuhvataju nucleus caudatus I thalamus. Razlikuju se četiri
različita sastavna dijela moždane kore: prednji rog (cornu antius s. frontale),
središnji dio (pars centralis ), staržnji rog (cornu posterius s. occipitale)
I donji rog (cornu inferius s. temporale).
FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA (PODJELA) TELENCEFALONA
Svaka hemisfera telencefalona moze se podjeliti u tri područja:
a) Lateralno područje
b) Mediobazalno područje
c) Limbicko područje
Lateralno područje je najveće. Pripadajuju mu: frontalni, parijentalni,
okcipitalni I temporalni režanj, tj. njihov cortex I odgovrajuća bijela
supstanca, a od subkortikalnih sivih masa prpadaju mu corpus strijatum
(nucleus caudatus, putamen, globus pallidus) I claustrum.
MOŽDANA KORA (cortex cerebri)
Histološki
se pojedini dijelovi kore razlikuju po građi. Debljina kore je od 2,5
do 4,5 mm. smatra se da se u kori nalzi oko 14 milijardi neurona. Građe
je vrlo složene. Zapaženo je da kora ima horizontalnu (laminarnu ) I vertikalni
(kolmnarnu) organizaciju što predstavlja njenu morfološku karakteristiku.
FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA MODANE KORE
Pojam primarna zona moze se definisati kao oblast koja je odgovorna za
elementarne sojete, odnosno motorne funkcjije. Prema tome razlikuju se:
a) primarna, senzorna ili senzitivna polja u kojima završava, odnosno
projekutje se većina kortikalnih (III) neurona senzorijalnih ili senzitivnih
puteva I
b) primarna motorna polja koja kontroslišu osnovne motorne funkcije
Sekundarne zone nalaze se oko svake primarne zone, a
“odgovorne ” su za složeniju analizu osjetnih informacija ili složeniju
motornu aktivnost. U ove zone sinaptički određene informacije stižu preko
primarnih zona, tj. indirektnim putem .
Asocijatine zone ne mogu se stroogo odvojiti od sekundarnih
jer svaka sekundarna zona povezuje I vrši prostiju integraciju ili senzitivne
(senzoricke) informacije ili motornog pokreta. Ipak u asocijatinim zonama
vrsi se “završna”, vrlo složena obrada ranih vrsta informacija; dakle,
njihova integracija. Kao misljenje, govor, učenje, ponašanje I slično.
Pimarno motorno polje (area 4 po Brodmannu)
Zauzima gyrus praecntralisna lateralnoj strani hemisfere sužavajući se
odozdo prema dolje ka Sylviusovoj brazdi. Obuhvata prednji dio lobules
paracentralis na medijalnoj strani hemisfere, što odgovara rasporedu Betzovih
gigantskih neurona, čiji aksoni formiraju piramidni put (tr. corticospinalis
I tr. corticobulbaris). Svaka grupa Bedzovih ćelija odgovorna je za kontrakcije
određenih mišića.
Premotarno polje (area 6 po Brodmanu)I suplementarno (dodatno) motrono
polje nalaze se kod primarnog. Premotorno polje obuhvata područje gyrusfrontali
superior, medius I inferior. Njegova funkcija je kontrola složenih motornih
aktivnostispurotnih strana tijela (npr. lokomocija, govor, jedenje). Čija
je uloga u započinjenu voljni pokreta I programiranju sekvenci komplikovanih
naučenih pokreta.
Senzitivna polja
Primarno somatosenzitivno polje (area 3,1,2) zauzima pordučje gyrus postcentralis
I stražnji dio globules paracentralis. To je centar za prijem I indetifikaciju
opstih senzaicja (narocuito dodira), koje dolaze iz kože, mišića, zgobove
I tetiva suprotne strane tijela.
Sekundarni senzitivno polje (area5 I 7) smjesteno je iza primarnog somatosenzitivnog
polja, u parijatalnom operkulumu. Funkcja mu je da vrši sintezu somatosenzitivnih
informacija sa vizuelnim I slušnim informacijama. Može smatrati I asocijativnom
somatosenzitivnom zonom.
Senzorna polja
Primarno vidno polje ili primarni optički centar je area striata (area
17). To je rceptino polje gdje završavaju kortikalni neuroni opričkog
puta kiji dolaze iz corpus geniculatum lateralne (tr. geniculocoticlis
). Predstavlja centar za analizu elementarnih optičkih informacija iz
ipsilateralni polovina retine oba oka.
Sekundarna vidna polja nalzae se oko primarnog. Područje lateralne površine
okcipitanog lobusa je parastriatno područje (area 18). Uloga parastriatnog
je fina vizuelna analiza posmatranog objekta. Poviše aree18, na samom
vrhu lateralne površine okcipitalnog režnja, nalazi se preistriatno područje
(area19). Ima ulogu u procjeni veličine posmatranaog objekta u mirovanju
I kretanju te prepoznavanju I imenovanju boja.
Primarno slušno polje ili primarni akustički centar (area 14) nalaze se
u gyri teporales transversi ( Schlovevivlje ). Uloga ovog centra je projekcija
određenog dijela kohleje u određjeni dio kore (tonopicka organizacija),
tj. opažanje elemntarnih zvukova I šumova.
Sekundarno šlusno polje (area 42) I asocijativno šlusno polje (area 22)
smejštena su ispred odnosno iza primarnog polja. Vrši diferencijaciju
(razliku) preostalih slusnih informacija od složenih (npr. govor). Asocijativno
područje ima ulogu u razumjevanju izgovorenih riječi.
Primarno vestibularno polje. Smatra se da nalazi u gyrus tempolaris superior
ili u sulcus intraparietalis.
Primarno gustavno polje - pretpostavlja se da obuhvata ventralni dio gyrus
postcentralis I okolne dijelove operculum parietale I insulae.
Primarno mirisno polje ili primarni olifaktivni centar pripada rinencelalonu,
odnosno limbičkom sistemu.
Asocijativno polje
Među najznačajnija asocijativna polja u kori spada polje smejšteno na
tromeđi parijentalnog, okcipitalnog I temporalnog režnja, u području Sylviusovem
brazde. Vrši sintezu svih asocijatino obdarenih informacija, pa se moze
nazvati poljem tercijerne multisenzorne asocijatine memorije. Ovo područje
omogućva obavljanje njasloženijih moždanih funkcija, kao sto su pisanje,
čitanje, prepoznavanje objakata I lica, vizuelno-prostornu orijentaciju.
U većini slučajeva ovo polje je razvijejenije u lijevoj moždanoj hemisferi.
Za održavanje “viših” mentalnih aktivnosti najvažniju ulogu ima perfrontalno
područje. Prefrontalni korteks podjeljen je na tri dijela: dorzolateralni,
medijalni I ventralni dio, koji se još naziva I orbitofrontalno polje.
SUBKORTIKALNA JEDRA I BAZALNE GANGLIJE (siva masa)
Subkortikolarna jedra su skupine neurona smještenih u centralnim regijama
obje moždane hemisfere. Naziv “bazalne ganglije” da je onim subkortikalnim
jedrima koja učestvuju u motorickim funkijama. Njima pripada corpusstriatum,
claustratum, corpus amygdaloideum I nucleus acummbens septi. U funkcionlnom
smislu, bazalnim ganglijama pripadaju I nnucelus subthalamichus I substantia
nigra (shema 33).
Corpus striatum
Corpus striatum je glavna I najveca siva masa telencefalona. Sastoji se
od velikog repatog jedra- nucleus caudatus I ljuske- putamen. Nucleus
lentiformis (socivasto jedro) podijeljeno je na vanjski dio označen kao
putamen (ljuska) I na unutrašnji dio nazvan globus pallidus (bijelo jedro).
Clustrum
Claustrum (ograda) je siva masa u obliku ploče, debljine 1do2mm, smještena
između putamena medijalno, akore insulae lateralno.
Corpus amygdaloideum
Corpus amygodaoideum (amigdaloidni kompleks) zajedno sa jedrima spetalnog
područja I jedrima mediobazalnog telencefalona pripada limbičkom sistemu.
Ekstrapiramidni sistem (EPS)
EPS u širem smislu obuhvata sledece structure: motorni, premotorni I ekstrapiramidni
korteks, straitum, thalamus, subtalamus, substanciju nigru, nucleus ruber,
retikularnu formaciju, vestibularna jedra I sve “izlazne puteve” tih struktura
koji završavaju u kičmenoj moždini.
Capsula interna
Capsula interna predstavlja središnju bijelu masu hemisfere, koja se pruza
medijalno od bazalniih ganglija I talamusa.
Centrum semiovale
Centrum semiovale zauzima najveci dio bijele mase između bazalnih ganglija
I kore velikog mozga. Pored unutrašnje capsule, u sastavu bijele mase
koja ispunjava unutrašnjost moždanih hemisfera nalaze se još dvije capsule.
To su spoljna moždana kapsula – capsula externa I krajnja moždana kapsula
– capsula exterma.
Capsula externa
Capsula externa je tanak sloj bijele supstance. Smještena je između putamena
medijalno I claustruma lateralno.
Capsula exsterma
Capsula exterma je sagitalno postavljenaa ploča bijele mase hemisfere
koja se nalazi između claustruma medijalno I kore insulae laterlno.
KOMISURALNI PUTEVI
Corpus callosum
Glavna medjihemisferična komisura je corpus caloosum s. commissural cerebri
magna (zuljevito tijelo).
Commissural anterior
Commissural anterior (prednja komisura) smeštena je više bazalno I na
frontalnom presjeku ima izgled okruglog snopa.
LIMBIČKI SISTEM
Limbički sistem je dio CNS-a, odgovoran za složene mentalne funkcie (memorija,
učenje I sl.), afektivne I emotivne reakcije, ponašanje, seksualne, endokrine
I vegetativne funkcije, pa se naizva I “visceralni mozak”.
PIRAMIDNI SISTEM (kotikospinalni I kotikobularni putevi)
Tractus corticospinalis-je svjesni motorni put, koji
počinje u kori, a završava u kičmenoj moždini. Aksoni Betzovih gagantopiramidnih
neurona (area4) I aksoni iz premotornog I suplementarnog motornog polja
(area6) silazi kroz stražnji krak unutrašnje capsule I kroz moždane krake
kao jedan komplementarni snop do ponsa. U ponsu se razdijele na fascikuluse
(fascicule longitudinales pontis), a povo se spajuju u produženoj moždini
gradeći pyramis. Produžena moždana vlakna se dijelemično ukrštaju sa onim
suprotne strane (decussatio pyramidum). Ukrštena vlakna formiraju tr.
corticospinalis lateralis, a neukrstena vlakna tr. corticospinalis anterior.
Više od polovine aksona oba snopa završi na neuronima prednjih rogova
u crvikalnom dijelu kičmene moždine.
Tractus corticobularis s. corticonulearis- polazi iz
donjih dijelova frontalnog lobusa I iz premotornog I motornog polja, a
završava na motornim jedrima kapitalnih živaca. Aksoni kortikobularnog
puta završe na dva nacina: direktno, na motornim jedrima I indirektno
na neuronima retikularne formacije koji su u tom slučaju interneuroni.
EKSTRAPIRIMIDNI SISTEM (EPS)
To su svi motorni putevi van pirimidnih. Međutim, u fiziološkom smislu,
pirimidni I ekstrapirimidni putevi funkcionišu zajedno u okvirku slozenog
motoričkog ponašanja. Funkcija EPS-a je upravljanje svim automatskim pokretima.
Bazira se na dva tipa neuronske organizacije:
I tip- putevi koji povezuju koru, subkortikalna jedra, thalamus, subtalamus
I mali mozak.
II tip- putevi koji silaze do motornih neurona kičmene moždine.
SISTEM SENZITIVNIH PUTEVA
SPINOTALAMIČKI SISTEM
Ovaj sistem obuhvata neurone za prenos dvije grupe osjeta. Bol I temparatura
(termalgezični senzibilitet), dodir I pritisak (taktilni) I seksualne
senzacije prenose se preko tractus spinothalamus Edinger.
SISTEM MEDIJALNOG LEMINISKUSA
Sistem senzitinog leminiskusa prenosi proprioceptivne senzacije, fini
dodir I vibracije iz trupa I udova. Ovdije su uključeni fasciculus gracilis
I fasciculus cuneatus, koji formiraju “dorzalnu bijelu kolumnu”, tj. stražnji
funikulus kičmene moždine.
SISTEM SENZORICKIH PUTEVA
Ovim putevima prenose se informacije iz čula vida (opticki put), čula
sluha (akusticki put), čula ravnoteže (vestibularni put), čula okusa (gustativni
put) I čula mirisa (olfaktivni put).
VIDNI (OPTIČKI) SISTEM
Oko, kao produzetak mozga, predstavlja receptivni dio optičkog sistema.
Glavni dio ili put na relaciji retina- korteks. Njegova funkcija je analiza
informacija dobijenih gledanjem. Fotoreceptori retine, čunjići I štapići
primaju svjetlosne impulse, koji se onda transformišu I dospijevaju do
gangliskih ćelija. Aksoni ovih celija grade nervus opticus. Na bazi mozga,
vlakna nervus opticusa iz lateralnih polovina retine na istoj strani,
a medijalana vlakna se ukrštaju, čineći chiasoma opticum. Odatle se nastavlja
tractus opticus i prestavlja centralni neuron optičkog puta. Ovaj neuron
završava na nucleus geniculatis lateralis kao optička radijacija ide prema
zatiljnom režnju velikog mozga u primarni vidni centar.
SLUSNI (AKUSTIČKI, AUDITIVNI) SISTEM
Akustički sistem vrlo je kompleksan I pripada polisinaptičkim putevima.
Recepori sluha nalaze se u unutrašnjem uhu, preko slušnih jedara u moždanom
stablu I jedara donjih kolikula srednjeg mozga ide u unutrašnje koljenasto
tijelo I dalje kao slušna radijacija ide u sljepoočni režanj u primarno
slušno polje.
KRVNI SUDOVI MOZGA
ARTERIJE
Mozak se snadbijeva krvlju iz dva arterijska sistema:
1. sistem arterije vertebralis
2. sistem arterije carotis internae.
Prednji dio mozga vaskulariziran je od unutrašnje karotidne arterije (art.
carotis interna), a stražnji dio od vertebralne arterije (art. vertebralis).
Arterija vertebralis vaskulizira moždano stablo (medulla obolongata, pons
I mesencephalon), mali mozak (cerebellum), okscipitalni I dio temporalnog
režnja velikog mozga. Ostali dio snadbjeva se krvlju od arteriae carotis
internae. Oba arteriska sistema povezana su na bazi mozga preko komunikativnih
aretija u Willisov arteriski prsten. Sve arterije mozga daju kortikalne
I centralne ogranke. Kortikalni ogranci odvajaju se od art. cerebri anterior,
madia I posterior. Centralni ogranci odlaze od svih arterija koje formiraju
Willisov prsten. Vasularizuju corpus callocum I thalamus.
VASKULARIZACIJA MOZDANOG STABLA
Moždano stablo snabdijava se sa krvlju iz stabla vertibralne arterije
koja ekstrakarnijalno daje ogranke I za kičmenu moždinu.
VASKULARIZACIJA MALOG MOZGA
Cerebellum dobija krv od tri para artrija: art. cerebella superior I art.
cerebella inferior anterior (od art. basilaris) I art cerebelii inferior
posterior, koja je najjača grana art. vertebralis.
VASKULARIZACIJA DIENCEFALONA
Diencefalon dobiva krv od art. cerebri posterior I art. communicanis posterior,
dok samo prednji kraj vaskulizira art. cerebri anterior.
VASKULARIZACIJA TELECEFALONA
Valiki mozak vaskuliziran je od tri glavne arterije: art. cerebri anterior,
media I posterior. Prve dvije su grane art. carotis internae, a treća
je grana art. basilaris.
VENE MOZGA
Cerebralne vene dijele se u dvije grupe:
1. površne vene, koje se ulijevaju u sinuse durae matris,
2. duboke vene, koje donose krv iz unutrašnjosti, a ulijevaju se u Galenovu
venu (vena cerebri magna Galeni).
POVRŠNE VENE
Venae cerebri superiors su vecinom orijentisane prema gornjem sagitalnom
sinusu (sinus sagitalis superior).
Venae cerebri inferiors su male vene koje skupljaju krv sa baze hemisfera.
DUBOKE VENE
Vv. cerebri internae dovode krv iz unutrasnjosti hemisfera.
MOZDANE OVOJNICE (MENINGES)
Mozak je zasticen sa tri omotaca mezodermalnog porijekla. Spoljasnji
omotac je tvrda mozdanica (dura mater), koja se naziva pachymeninx, dok
srednji I unutrasnji omotac (arachonoidea I pia mater) zajedno sacinjavaju
menu mozdanicu ili leptomeninx.
DURA MATER ENCEPHALI (TVRDA MOŽDANICA)
Dura mater je sedefastobijela, fibrozna, neelastična ovojnica. Sastoji se
iz dva lista, spoljašnjeg I unutrašnjeg. Oni su međusobno spojeni. Falx
cerebri je duralna pregrada postavljena sagitalno između hemisfera telencefalona,
u fissura interhaemispherica. Ima oblik srpa. Falx cerebella je uska sagitalna
prgrada dure između hemisfera malog mozga. Tentorium cerebellija transverzalno
postavljena pregrada koja odvaja stranu okocipitalnog lobus velikog mozga
od gornje strane malog mozga.
ARACHNIDEA ENCEPHALI (PAUČINASTA MOŽDANICA)
Arachnidea je tanka opna koja predstavlja vanjski ili parijentalni list
meke moždanice (leptomeninx), dok pia mater formira unutrašnji ili visceralni
list. Arachnoidea nema krvnih sudova I nerava. Ona oblaže strukture CNS-a,
ali se ne uvlači u žlijebove I pukotine kao pia, vec prelazi preko njih
u vidu mosta. Archenoidea od pie mater odvaja cavum subarachnoidale, koga
ispunjava cerebrospinalni likvor. Tu su smješteni I veliki moždani krvni
sudovi.
PIA MATER ENCEPHALI (MEKA MOŽDANICA)
Ova tanka ovojnica direktno nalijeze na mozak. Ima mnogo krvnih sudova
I vrlo je nježne građe. Ona “presvlači” sve griuse I uvlači se u sve sulkose.
Celije horoidnih pleksusa stvraraju cerebrospinalni likvor.
LIQUOR CEREBROSPINALIS
Cerebrospinalana tačnost stavra se u moždanim komorama, I to u ćelijama
horioidnih pleksusa. Ona ispunjava cijeli vertikularni sistem mozga I
subarahnoidalni proctor. Ukupna količina likvora je oko 150ml.
LITERATURA
Anatomija covjeka, Zdenka Krivokuca I autori
Anatomija centralnog nervnog sistema, Drenka Secreov-Zecevic I Ivanka
Hizar
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|