ZDRAVSTEVNA NEGA

Proces zdravstvene njege je važan kako bi se mogla uspostaviti komunikacija između pacijenta i medicinske sestre.
Jednu od svjetski priznatih i najpoznatijih definicija procesa zdravstvene njege dala je medicinska sestra, teoretičar i predavač, Virginia Henderson. Njezina teorija govori kako se svakom pojedincu treba pristupiti individualno, uz puno strpljenja, ali rad medicinske sestre trebao bi biti timski. Važno je procijeniti bolesnikove potrebe, planirati njihovo zadovoljavanje, zadovoljiti ih i na kraju uspješno ocijeniti. Edukacija je također neizostavni dio sestrinske prakse. Svaki čovjek se razlikuje s obzirom na životne navike, dob, spol, vjeru, društveni i imovinski status, stupanj obrazovanja i vrstu bolesti zbog koje je u bolnici pa se tako i potrebe zadovoljavaju na beskonačno različite načine. Komunikacija, kao vrlo složen proces, predstavlja stručnu kompetenciju kojom medicinska sestra raspolaže tijekom pružanja sestrinske skrbi. U radu su prikazani čimbenici koji pospješuju kvalitetu komunikacije, kao i oni koji je otežavaju. Prikazani su rezultati istraživanja na području komunikacije s ciljem dodatne razrade svih potrebnih promjena za poboljšanje kvalitete komunikacije. Naglašava se razvoj odnosa povjerenja i poštovanja, uvažavajući bolesnika kao osobu u društveno - profesionalnom odnosu, što čini suštinu sestrinstva i sestrinske prakse. Predmet ovoga seminarskog rada je tema načela i osobine procesa zdravstvene njege. Svrha i cilj seminarskog rada je objasniti načela procesa zdravstvene njege.

1. NAČELA PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE

Načela procesa zdravstvene njege kao teorijski koncept zahtjeva objašnjenja koja se odnose na:

• Usmjerenost na pacijenta
• Uvažavanje pacijenta kao subjekta
• Cjelovitost zbrinjavanja pacijenta

1.1. Usmjerenost na pacijenta

1.2. Uvažavanje pacijenta kao subjekta

Uloga medicinske sestre i pacijenta u zdravstvenoj njezi se međusobno nadopunjuju. Medicinska sestra je uvijek aktivni član dijade iako njezina uloga obuhvaća različite angažiranosti od potpore do potpune pomoći bolesniku. Pacijent postaje pasivan kada postaje potpuni objekt zdravstvene njege odnosno kada se nalazi u komi. Ukoliko se pacijenta prihvati kao aktivnog sudionika tokom zdravstvene njege, podrazumijeva se da to bude u skladu sa njegovim sposobnostima i mogućnostima. Također treba naglasiti da uključivanja pacijenta u zdravstvenu njegu čine individualistička orijentacija u zdravstvenoj politici. Postoje tri javno – zdravstvene orijentacije, a to su paternalistička, profesionalna i individualistička. Prema paternalističkoj za zdravlje bolesnika odgovorna je država, prema profesionalnoj za zdravlje pacijenata odgovorni su zdravstveni djelatnici, a prema individualističkoj orijentaciji osposobljeni i prosvijećeni pacijent je jedino sposoban, a prema tome i odgovoran za unaprjeđenje svoga zdravlja. V. Henderson ističe da medicinska sestra doprinosi pacijentovu što bržem osamostaljenju u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, dok se značaj te ideje u teoriji D. Orem odražava u samom nazivu. Obje autorice ističu da uloga medicinske sestre obuhvaća podučavanje pacijenta pozitivnom zdravstvenom ponašanju. Iz konteksta uvažavanje pacijenta kao subjekta trebalo bi se istaći egzistencijalni aspekt humanističkih teorija prema kojima je čovjek odgovoran za samog sebe, sposoban upravljati vlastitim razvojem i donositi vlastite odluke. Istraživanja K. M. Ziemanna provedena 1989. godine potvrđuju kako je moguće pacijente intenzivne njege sa akutnim infarktom miokarda aktivno uključiti u planiranje zdravstvene njege. Razlozi za aktivno sudjelovanje pacijenta u zdravstvenoj njezi ne znače uključivanje pod svaku cijenu nego u skladu s pacijentovim potrebama i sposobnostima.

1.3. Cjelovitost zbrinjavanja pacijenta

Cjelovitost zbrinjavanja pacijenata definira se kao shvaćanje čovjeka u skladu s njegovom prirodom. Cjelokupna aktivnost čovjeka usmjerena je zadovoljavanju vlastitih potreba za koje Maslow kaže da su svojevrsne cijelom organizmu, te navodi:

„U dobroj teoriji ne postoji takav entitet kao što je potreba želuca ili ustiju ili potreba genitalnih organa. Postoji samo potreba inividue. John Smith je onaj koji je želi hranu, a ne želudac Johna Smitha. Nadalje, zadovoljenje osjeća cijeli pojedinac, a ne neki njegov dio. Hrana zadovoljava glad Johna Smitha, a ne glad njegova želuca…kad je John Smith gladan, čitav je gladan.“(Maslow1970, prema Fulgosi 1983).
Zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba je pod utjecajem fizioloških, razvojnih, psiholoških, socijalnih i kulturalnih činitelja. Holistički pristup se može prikazati analizom potrebe za konzumiranjem hrane. Konzumiranje hrane spada u fiziološke potrebe, a osim toga hrana je izvor energije i osigurava elemente za izgradnju stanice. Ukoliko medicinska sestra osigura pacijentu konzumiranje hrane odgovarajućeg kalorijskog i biološkog sastava, omogućila mu je s fiziološkog aspekta zadovoljavanje potrebe za hranom. Psihološki aspekt uključuje utjecaj tjeskobe i drugih emocionalnih stanja na količinu konzumirane hrane, s razvojnog aspekta potrebno je uvažavati da se količina i sastav hrane način njenog konzumiranja i stupanj samostalnosti pojedinca mijenjaju u funkciji dobi. Za zadovoljavanjem potrebe za hranom hospitaliziranih osoba medicinska sestra treba:
- osigurati hranu bez masti i svinjetine ako je to vjerom zabranjeno
- omogućiti bolesniku dragoj osobi da zajedno s njim ruča ili večera u bolnici
- osigurati hranu po želji prigodom za bolesnika značajnih događaja
- osigurati adekvatne higijenske i estetske uvjete u vrijeme konzumiranja hrane
- omogućiti majci da doji dijete tijekom njegove hospitalizacije
- dozvoliti bolesniku dragim osobama da mu omiljenu hranu donesu od kuće
- usklađivanje specijalnih dijeta s bolesnikovim navikama i potrebama.

Proces zdravstvene njege treba shvatiti kao sustavno i logičko prepoznavanje i rješavanje pacijentovih problema uz uvažavanje opisanih načela usmjerenosti na pacijenta, njegove aktivne uloge te cjelovitosti.

2. OSOBINE PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE

2.1. Sustavnost procesa zdravstvene njege

Inicijativa medicinske sestre, sadržana u procesu zdravstvene njege, smatra se značajnim pokazateljem kakvoće zdravstvene njege, što se razabire iz objašnjenja različitih stupnjeva kakvoće.
• Stupanj 3: medicinska sestra pruža pacijentu usmjerenu pomoć u njegovom prilagođavanju na izmijenjene uvjete. Medicinska sestra samoinicijativno upoznaje bolesnikove navike i potrebe. Zdravstvenu njegu planira i procjenjuje zajedno s bolesnikom i obitelji.
• Stupanj 2: bolesnik je zbrinjavan s obzirom na potrebe i navike koje sam navodi. Medicinske sestre zadovoljavaju njegove izražene potrebe i želje ako to njegovim stanjem nije kontraindicirano. Zdravstvenu njegu planiraju same sestre.
• Stupanj 1: zbrinjavanje bolesnika odvija se po rutinskoj shemi, dobiva najnužnije i nije ugrožen.

Sustavnost procesa zdravstvene njege prepoznaje se već iz opisa njegovih faza. Treba dodati još jednu dimenziju koja se odnosi na organizirano i ciljano prikupljanje podataka u namjeri da se otkrije problem. Kakvoća zdravstvene njege je uspoređivana u odnosu zadovoljenja potrebe za hranom. Prva skupina bila je zbrinjavana po procesu zdravstvene njege, a druga na uobičajen način. Medicinske sestre prve skupine su 100% slučajeva bile obaviještene o navikama bolesnika u ishrani i uvijek su samoinicijativno tražile potrebne podatke, u drugoj skupini su medicinske sestre bile upućene u navike u ishrani samo 37,5% bolesnika i uvijek su ih bolesnici upozoravali. Utvrđeno je da bolesnici prve skupine lakše ostvaruju navike u vezi s prehranom u bolnici, a privikavanje na nove običaje smatraju manje tegobnima.

2.2. Dinamičnost procesa zdravstvene njege

Dinamičnost u procesu zdravstvene njege očituje se u mogućnosti i nužnosti istodobne primjene u međusobnom prožimanju pojedinih faza, a uvjetovana je dvjema osobinama problema iz područja zdravstvene njege
• Zdravi pojedinci i oni koji boluju od samo jedne bolesti mogu imati više problema iz područja zdravstvene njege
• Dok je medicinska dijagnoza relativno stabilna broj, vrsta i intezitet problema iz područja zdravstvene njege često se mijenjaju.
U cijelom trajanju hospitalizacije rješavat će se isti medicinski problem. Tjelesno i psihičko stanje bolesnika će se mijenjati i utjecati na broj, vrstu, i intenzitet problema u svezi sa zadovoljavanjem osnovnih ljudskih potreba. Složenost i promjenjivost pacijentovih problema čine zdravstvenu njegu dinamičnom i zahtijevaju trajno i fleksibilno izmjenjivanje pojedinih faza.

2.3. Fleksibilnost procesa zdravstvene njege

Postoje tri načina na koja se očituje fleksibilnost zdravstvene njege
• Primjenjiv je na svim razinama zdravstvene zaštite, u radu pojedincem, grupom ili zajednicom te u radu sa svim kategorijama populacije bez obzira na dob, zdravstveno stanje i druga obilježja
• Primjenjiv je na svim modelima zdravstvene njege
• Moguća je sukcesivna simultana primjena pojedinih faza
Iz tvrdnje da je proces zdravstvene njege primjenjiv na svim razinama zdravstvene zaštite, proizlazi da ga mogu primjenjivati više medicinske sestre na svim radnim mjestima. Zaključak je točan uz uvjet da se medicinska sestra bavi samo njegom. Anomalija koja se javlja u organizaciji zdravstvene zaštite je neracionalna raspodjela posla. Osnovna ideja sadržana u procesu zdravstvene njege univerzalna primjena izvan okvira zdravstvene njege ali i na različite modele zdravstvene njege. Prema H. Yura i M. Walsh proces je usmjeren ispunjavanju svrhe zdravstvene njege. Proces će se u praksi uvijek odvijati kroz iste faze ovisno o prihvaćenoj definiciji zdravstvene njege. Fleksibilnost zdravstvene njege odnosi se i na mogućnost i nužnost uzsatopne i istodobne primjene pojedinih faza procesa zdravstvene njege.

ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu tema se temeljila na načelima i osobinama procesa zdravstvene njege. Pokušala sam koliko je to bilo moguće da opišem i objasnim načela i osobine procesa zdravstvene njege. Napredak tehnologije sve više potiskuje kvalitetnu komunikaciju. Bez obzira na činjenicu što bi većina sestara željela imati više vremena za razgovor s bolesnikom, sestre ističu kako više vremena provode u zdravstvenoj njezi i medicinskim postupcima vezanih za liječenje bolesnika, zbog čega nisu uvijek motivirane za razgovor. To ima za posljedicu preopterećenost sestara u velikom postotku. Bolja organizacija rada, veći broj sestara omogućio bi veću usmjerenost sestre prema bolesniku i njegovim osnovnim ljudskim potrebama.
Nedvojbeno je, da je uz sve navedeno, holističkim pristupom, te razvojem odnosa povjerenja i poštovanja kroz kvalitetniju komunikaciju, moguće poboljšati kvalitetu zdravstvene njege i omogućiti njezin pozitivan ishod.

LITERATURA

1. Fučkar G, Proces zdravstvene njege, Medicinski fakultet, Zagreb, 1995

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi