Etički aspekti abortusa
Pobačaj ili abortus (lat. abruptio graviditatis)
je spontani ili izazvani prekid trudnoće odstranjenjem
ili izbačajem embrija ili fetusa iz maternice prije sposobnosti ljudskog
ploda za samostalni život. Nastaje zbog smrti fetusa ili rezultira
njegovom smrću. Pobačaj može nastati spontano, zbog komplikacija tokom
trudnoće ili se pobačaj može izazvati.
Pobačaj ima dugu povijest i bio je izazivan mnogim različitim metodama,
uključujući biljne abortifikante, upotrebom oštrih predmeta, fizičkom
traumom i drugim tradicionalnim metodama. Moderna medicina koristi lijekove
i kirurške tehnike za izazivanje pobačaja. Legalnost, učestalost i kulturni
pogledi prema pobačaju su različiti širom svijeta. U mnogim dijelovima
svijeta vode se rasprave između protivnika i pobornika pobačaja o etičkim
i pravnim aspektima. Približan broj namjernih pobačaja izvedenih u 2003.
godini u svijetu iznosio je oko 42 milijuna, što je pad prema gotovo 46
milijuna pobačaja izvedenih 1995. godine.
1. POSLJEDICE ABORTUSA
Raspravljati
o nekim moralnim normama se ne može ako se prije toga ne utvrde i posljedice.
Abortus kao ubistvo ima svoje žrtve i negativne posljedice.
Na prvom mjestu to su djeca koja ne ugledaju svetlost dana. Američki ginekolog
Bernard Natanson, snimio je ultrazvukom ponašanje ploda koji je bio star
12 nedjelja, za vrijeme izvođenja abortusa. Na tom filmu se vide panični
pokreti djeteta koje pokušava da umakne, ali ne uspijeva. Na kraju se
njegova usta razvlače kao kod najmučnijeg krika. Ovaj film je iz tog razloga
nazvan "Nijemi krik". Ostaje da lebdi u vazduhu jedno pitanje
na koje svi mi vrlo dobro znamo odgovor. Da li je to dijete željelo
da živi? Ko ima prava da oduzme njegov život?
Žena je takođe žrtva abortusa. Na nju se sručuju i fizičke i psihičke
posljedice, neprijatnosti i opasnosti. Najčešće abortus samo prividno
prolazi bez posljedica po zdravstveno stanje žene.
Fizičke posljedice se dijele na rane i kasne. Žene uglavnom primjećuju
rane posljedice.Najčešće su u pitanju povrede materice i drugih susjednih
organa kao što su crijeva, mokraćni kanali, bešika, veliki krvni sudovi,
zatim tu su velika krvarenja iz proširenih i povrijeđenih krvnih sudova
materice, ali i okolnih organa.Kasne posljedice nisu odmah jasno vidljive,
ali boljim poznavanjem bolesti i razvojem medicine je utvrđeno da kasne
posljedice imaju veliku ulogu u zdravlju žene.Posljedice po ženu mogu
da budu i psihičke prirode. Posebno nakon više abortusa javljaju se znakovi
depresije i razdražljivosti.
Nadalje, žrtva je brak, tj. supružnici. Dolazi do razočaranja i nesigurnosti
u polnom životu, nesklada, seksualnih neuroza, frigidnosti, straha od
trudnoće ili neplodnosti.Sledeće žrtve su djeca koja su rođena između,
prije ili poslije abortusa njihovih majki. Kada saznaju za abortuse koji
su ih okruživali, shvataju da su pukom srećom i slučajem preživjeli i
ugledali svjetlost dana.
Posljedice su mnogo vece i sireg obima nego sto se obicno misli. Žrtva
je cijelo društvo jer je njegova budućnost sa svakim abortusom sve neizvesnija.
2. ETIČKA PITANJA
U povijesti pobačaja, inducirani pobačaj bio je izvor velikih etičkih
rasprava, kontroverza i aktivizma. Rasprave o pobačaju, posebno one koje
se odnose na zakone o pobačaju često su predvođene zagovaračkim grupama
koje pripadaju jednoj od dviju strana. U današnje vrijeme te su rasprave
posebno intenzivne u SAD-u.S jedne strane su protivnici pobačaja, koji
se uglavnom zalažu za veće zakonske restrikcije ili čak za potpunu zabranu
pobačaja. Glavni argument im je stav, da je dijete u majčinoj utrobi ljudsko
biće koje ima potpuno pravo na život koje je iznad svih ostalih prava
(kao što je npr. pravo majke, da bira želi li dijete) te oni zato pobačaj
smatraju ubojstvom. Opisuju se zagovornici prava na život (eng. pro-life).
Većina tradicionalnih religijskih organizacija (kao npr. Katolička Crkva)
strogo zastupa ovaj stav, pa se mnoge javne i privatne rasprave o pobačaju
svedu na religijske rasprave vjernika i ateista. Pobačaj zabranjuje i
Hipokratova zakletva, koju polažu
svi liječnici (u modernoj verziji: "Apsolutno ću poštovati ljudski
život od samog začetka.", ili u tradicionalnoj grčkoj verziji: "Isto
tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda.").
Osnovna načela medicinske etike jesu:borba protiv bolesti,borba za očuvanje
života od njegovog začeća,a ne pogoršati postojeće stanje.Pozivajući se
na ta načela,protivnici liberalizacije vještačkog prekida trudnoće ukazuju
da se,širokom primjenom abortusa,ova načela na određen način krše.U našoj
zemlji stav prema vještačkom prekidu trudnoće je vrlo jasan i pred zdravstvenim
radnicima se ne postavljaju etičke dileme.U Ustavu je rečeno da svaka
žena ima neotuđivo pravo da odlučuje samostalno o redoslijedu i broju
rađanja djece.Novi propisi uključuju i odredbe o kontracepciji,sterilizaciji
i vještačkom osjemenjavanju.Implikacije oko svih oblika kontracepcije
daju za pravo ženi,punoljetnoj i mentalno sposobnoj,da prema propisima,do
10 nedjelja trudnoće slobodno odlučuje o arteficijalnom abortusu.Tek posle
isteka od 10 nedjelja trudnoće,ako žena i dalje želi vještački prekid,dužna
je da se obrati komisiji.Maloljetnicama mlađim od 16 godina treba,uz zahtjev
za prekid trudnoće,i pismeni pristanak roditelja ili staratelja.Indikacije
za vještački prekid trudnoće starije do 10 nedjelja trudnoće su: etičke,
eugenične i medicinske, ranije su postojale i socijalne
indikacije.
-Medicinske indikacije podrazumijevaju oboljenje žene koje bi trudnoćom
i prođajem moglo ugroziti njeno zdravlje.
-Etičke indikacije su trudnoće ostvarene silovanjem,
zatim obljubom nad maloljetnom osobom,obljubom zloupotrebom položaja,
zavođenjem ili rodoskrvnjenjem ( incest).
-Eugenične indikacije su biološko-genetski faktori oštećenja fetusa,oboljenjem
majke u prva tri mjeseca trudnoće( u organogenezi), može očekivati da
će se dijete roditi sa teškim tjelesnim
ili duševnim nedostacima.
-Socijalne indikacije u najnovijem zakonu su isključene i zato su bile
uzrok brojnih protesta, jer su se one najviše upotrebljavale.U njih su
se uključivali: loše materijalno stanje supružnika, veći broj djece, veliki
starosni razmak između djece, vanbračne trudnoće i sl.
3. PRO-LIFE POKRET
Pro-life pokret (lat. pro=za, eng. life=život) društveni
je i politički pokret, koji se zauzima za poštivanje i zaštitu vrijednosti
ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Glavno djelovanje je protivljenje
pobačaju, te protivljenje eutanaziji, kloniranju, smrtnoj kazni, manipulaciji
nad ljudskim embrijima i sl. Pro-life pokret promiče vrijednosti obitelji,
braka, majčinstva i poštivanje starijih i hendikepiranih osoba.
Zagovornici pro-life pokreta smatraju, da ljudski život počinje začećem.
Zalažu se, da ljudsko biće dobije pravni status osobe od trenutka začeća.
Također, zalažu se, za pravnu zaštitu od začeća do prirodne smrti i za
poništenje zakona, koji omogućuju pobačaj i eutanaziju.
Pro-life pokret uglavnom podupiru kršćani (katolici, pravoslavni i konzervativni
protestanti) te manje grupe Židova i hindusa. Katolička Crkva i sve Pravoslavne
Crkve protive se pobačaju u svim okolnostima
4. PRO-CHOICE POKRET
S druge strane, oni koji su protiv bilo kojih zakonskih zabrana, uglavnom
se pozivaju na pravo žene na izbor hoće li imati dijete. Zato se opisuju
kao zagovaratelji prava na izbor (eng. pro-choice). Većinom ne ulazeći
u rasprave kada počinje život, smatraju da ljudsko biće dobija prava rođenjem.
Argumentiraju svoj stav mnogim kompliciranim životne situacijama u kojima
pobačaj ima smisla te neželjenim posljedicama zabrane. Nisu nužno zagovaratelji
pobačaja, i često pobačaj smatraju negativnom pojavom u društvu koju treba
suzbijati prevencijom, ali ne i zabranama.Rasprava se isto tako fokusira
na pitanje, da li bi trudna žena trebala obavijestiti i/ili imati dopuštenje
ostalih u posebnim slučajevima: kod maloljetnica njezinih roditelja; kod
zakonski udatih žena ili žena udatih običajnim pravom, njezina muža; ili
trudna žena biološkog oca djeteta. U 2003. godini ispitivanjem javnog
mišljenja u SAD-u 79% muškaraca i 67% žena smatralo je, da treba obavijestiti
supružnika; sveukupno 72% bilo je za, a 26% protiv toga da se obavijesti
supružnik.
U bivšoj Jugoslaviji pobačaj je legaliziran 1978. godine. Tada je usvojen
"Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje
o rađanju djece", koji je u Hrvatskoj i BiH još uvijek na snazi.
Prema tom zakonu, prekid trudnoće se može izvršiti do isteka deset sedmica
od dana začeća. Nakon toga isteka, pobačaj se može izvršiti samo po odobrenju
komisije, a pod uvjetima i po postupku utvrđenom ovim zakonom. Obavlja
se samo u ovlaštenim stacionarnim zdravstvenim ustanovama. Prema članku
97. Kaznenog zakona, tko protivno propisima o prekidu trudnoće, trudnoj
ženi s njezinim pristankom započne vršiti, izvrši ili joj pomogne izvršiti
prekid trudnoće, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.
Liječnici imaju pravo na prigovor savjesti, što čini oko 70% liječnika.
5. STAV RELIGIJA
Stav Katoličke Crkve od 1869. godine je, da ljudski život počinje začećem
te ga treba poštivati i najbrižnije štititi od začeća do prirodne smrti.
Tko svojevoljno i svjesno sudjeluje u pobačaju, automatski je izopćen
iz Katoličke Crkve i ako želi ponovno postati član Crkve mora tražiti
ponovno primanje.Prema crkvenom kanonskom pravu, svećenik ima pravo uskratiti
primanje pričesti onima koji aktivno sudjeluju u pobačajima. Na Drugom
vatikanskom saboru pobačaj i ubojstvo djece prozvani su "nečuvenim
zločinima". Papa Ivan Pavao II. mnogo je puta izrazio protivljenje
pobačaju. O njemu je pisao i u enciklici "Evangelium Vitae",
gdje ga naziva smrtnim grijehom. Majka Tereza na govoru prilikom dodjele
Nobelove nagrade za mir1979. godine izjavila je, da "najveći uništavač
mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta. Kad jedna majka može u
svom krilu ubiti svoje vlastito dijete, koji onda gori zločin još postoji
od onoga da mi počnemo sami jedni druge ubijati?" U julu 2006. Kongregacija
za nauk vjere usprotivila se korištenju stanica iz tkiva pobačene djece
za proizvodnju cjepiva, što su činile pojedine farmaceutske tvrtke. Ostale
kršćanske vjerske zajednice uglavnom se protive pobačaju.
Muslimani pobačaj smatraju zabranjenim u većini slučajeva. Ako je ženin
život ugrožen dozvoljavaju ga kao manje zlo od dva zla. Ne postoji zajedničko
mišljenje, oko toga kada počinje ljudski život, ali se slažu da nakon
4. mjeseca fetus dobiva živu dušu i od tada pobačaj nije prihvatljiv,
osim u slučaju opasnosti ženina života i silovanja.
Dio Židova protivi se
pobačaju, a dio podržavaju. Jedna struja u židovstvu smatra, da je osnova
zabrane pobačaja "to što osoba koja ubija plod u ženinoj utrobi
oskvrnjuje ono što je stvorio Sveti, pa to obečašćuje Njegovo umijeće".
Tradicionalna hinduistička učenja osuđuju pobačaj, jer hinduizam propovijeda
ne-nasilje. Izuzetak je situacija, kada je majčin život u smrtnoj opasnosti.
Hinduisti se zalažu, da se u svakoj situaciji izabere opcija s najmanje
loših posljedica.
Budizam nema službeni stav o pobačaju.
Dio budista smatra, da je pobačaj pogrešan i da život počinje začećem,
a dio odobrava pobačaje
ZAKLJUČAK
Abortus je uništavanje života u nastajanju i zato sam po sebi neprihvatljiv.
Međutim, ocjenu abortusa možemo dati samo u kontekstu u kojem se događa,
a tu postoje i drugi faktori osim prava na život: Samoodređivanje žene,
te posljedice za dijete i majku.Mislim da ćemo se bez daljnjeg složiti
da je medicinska indikacija za abortus ispravna. Oko socijalne indikacije
se može diskutovati, a tu bi se trebalo uzeti u obzir ne samo interes
dotične žene, već i društva: Treba li društvo, ako već zabranom abortusa
prisiljava ženu na majčinstvo, preuzeti i odgovornost za dijete? Smatram
da jedno bez drugog nije dosljedno, i ulogu države vidim prije svega u
pomaganju neželjene djece i njihovih majki, ali zadnju odluku bi ipak
ostavila majci.
LITERATURA
1. „Legalizovani masakr“ – Branko Erceg
2. „Abortus“ – Prof.dr.sc.Velimir Šimunić
3. www.wikipedia.org
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|