|
VITAMINI I FITOHORMONI
Vitamini
su prirodni organski spojevi i imaju različitu hemijsku strukturu
i sastav. Ne mogu se predstaviti općom fomulom. To su spojevi koji
aktivno učestvuju u metabolizmu u živim organizimima. Neophodni su za normalan
razvoj i život živih organizama. Imaju jako fiziološko djelovanje i po tome
su slični hormonima. Dok hormone životinjski organizmi sami sintetiziraju
(žlijezde s unutrašnjim lučenjem), dotle vitamine moraju unositi s hranom
ili neke od njih sintetizirati od unesenih polaznih spojeva (prekurzori).
Vitamini katalitički djeluju u biohemijskim reakcijama, te ih mnogi autori
svrstavaju u enzime. Usljed nedostatka vitamina, dolazi do poremećaja biohemijskih
procesa, što se manifestira kao bolest organizma – avitaminoza. Biljni oragnizmi
sintetiziraju sve potrebne vitamine, tako da kod biljaka nisu zabilježeni
slučajevi avitaminoze. Međutim, po analogiji sa funkcijom u životinjskim
organizmima, i u biljkama vitamini imaju katalitičku funkciju u metabolizmu.
Uloga vitamina je mnogo detaljnije proučena s aspekta njihovog uticaja na
životinjske organizme.
Ime ovih spojeva je istorijskog porijekla i predložio ga je Kazimir
Funk, jer je prvi vitamin izoliran iz riže, sadržavao azot (NH2- grupu)
i smatralo se da su svi vitamini amino – spojevi, važni za život. Kasnija
identifikacija vitamina je pokazala da ta postavka nije tačna, jer u vitamine
ulaze različiti spojevi, ali je ime vitamin ostalo. Vitamini se iznačavaju
velikim slovima ili imaju trivijalna imena. U slučaju kompleksa vitamina,
pored slovne oznake se stavlja i numerički indeks, npr B6, D2, itd.
Za vitamine se može općenito reći:
1. Vitamini su uglavnom biljnog porijekla,
2. Potrebni su organizmima u malim dnevnim količinama (mg),
3. Poslije resorpcije u probavnom traktu, vitamini se deponiraju u različitim
organima životinja (jetra, mlijeko, jaja).
Vitamini se dijele na grupu vitamina topivih u vodi (B, C, H) i zovu se
hidrosolubilni vitamini, te grupu vitamina topivih u mastima (A, D, E, K)
i oni se zovu liposolubilni vitamini. Vitamin A nije nađen
u biljnim organizmima, ali je njegov provitamin raširen u biljkama. Provitmin
vitamina A je pigment karotin. Oksidacijskim cijepanjem β-karotina u životinjskim
oranizmima nastaju molekule vitamina A:
Vitamin A
Pošto nastaje u životinjskim organizmima, ima ga u jajetu, maslacu, ribljem
ulju. Nedostatak vitamina A dovodi do usporenog rasta, slabljenja vida,
itd.
Vitamina D nema takođe u biljkama. U biljkama je zastupljen
provitamin vitamina D i zove se ergosrerol, koji prelazi u vitamin D pod
djelovanjem UV svjetlosti. Po hemijskom sastavu spada u grupu sterola.
U grupu vitamina D ulazi više spojeva i najvažniji je vitamin D2
(kalciferol).
Nedostatak ovog vitamina uzrokuje bolest rahitis (omekšavanje kostiju
i nepravilan razvoj mladih oragnizama).
U kompleksu vitamina B ulazi grupa različitih spojeva. Vitamina B1 (tiamin)
ima najviše u rižinim ljuskama i žitnim klicama. Učestvuje u metabolizmu
ugljikohidrata. U njegovu građu ulaze heterociklički spojevi (primidin,
tiazol). Vitamin B2 (riboflavin) je faktor rasta za životinjske organizme.
Nalazi se u višim biljkama (kelj, grašak, karfiol). U njegovoj strukturi
učestvuje heterociklički spoj – pirazin. Vitamin B6 (piridoksin) učestvuje
u metabolizmu ugljeničnih hidrata. Ima ga u biljnim i životinjskim oragnizmima.
Sastavni dio njegove strukture je piridinski prsten. Vitamin B12 (cijankobalamin)
je važan u funkciji eritrocita. U njegov sastav ulazi kobalt.
Vitamin PP (niacin) je po hemijskom sastavu nikotin-amid.
Ulazi u sastav nekih enzima, koji kataliziraju biohemijske redoks-procese.
Njegov nedostatak dovodi do dermatitisa (oboljenje kože) i pelagre. Kao
lijek se daje i kod mentalne zaostalosti.
Vitamin C (askorbinska kiselina) je takođe aktivni sudionik
u biohemijskim redoks-procesima. Njegov nedostatak izaziva bolest skorbut
(ispadanje zuba, krvarenje desni). Široko je zastupljen u biljkama (limun,
paprika, spanać,itd).
Vitamin C
L-askorbinska kiselina oksidacijom lako prelazi u dehidroaskorbinsku
kiselinu. Redukcijom se ponovo formira askorbinska kiselina. Time je evidentno
njeno učešće u redoks-procesima.
Do danas je izolirano oko 20 vitamina i ovdje su prezentirani najvažniji,
s namjenom da se obuhvate i akcent dadne na vitamine biljnog porijekla.
Za sve otkrivene vitamine je određen hemijski sastav i sturktura, te identificirani
simpotomi avitaminoze kod životinjskih organizama.
Fitohormoni
Fitohormoni su spojevi jakog fiziološkog djelovanja
na biljke, prvenstveno na rast biljaka. Usljed nedostatka fitohormona,
rast biljaka se usporava i može biti potpuno zaustavljen. Prema mjestu
nastanka, dijele se na tkivne hormone (nastaju u tkivima) i citohormone
(nastaju i ostaju u ćeliji). U biljne hormone spadaju giberilini, citokinini
i auksini. Auksini se nalaze u klicama i mladicama biljaka.
U višim biljkama je zastupljen heteroauksin (β-indolilsirćetna kiselina).
Utiče na oživljavanje reznica, te se koristi u šumskim rasadnicama i postiže
se 100% oživljavanje reznica.
Proizvodi se sintetskim putem.
Giberilini ubrzavaju rast ćelija, naročito u stablu, Pod djelovanjem ovih
hormona, ćelije se izdužuju i ubrzano dijele. Imaju i klijanje sjemena.
Po hemijskoj strukturi pripadaju derivatima adenina.
Što bi trebali znati o vitaminima?
Vitamini su za život važni ili esencijalni kemijski spojevi koji u tijelu
sudjeluju u mnogobrojnim metaboličkim procesima.
Esencijalni su oni kemijski spojevi ili nutrijenti koje ljudski organizam
ne može sintetizirat i stoga se moraju unijeti hranom. Vitamini nastaju
u biljkama i/ili u bakterijama; a u nekim slučajevima mogu nastati u ljudskom
ili životinjskom organizmu. Uključivanjem u kemijske reakcije upravo se
vitamini kemijski mijenjaju i troše pa ih je potrebno stalno nadoknađivati.
Pomanjkanje vitamina dovodi do teških poremećaja metabolizma i funkcije
pojedinih organa.
Stoljećima je bilo poznato da neke bolesti nastaju zbog neprimjerene ili
neuravnotežene prehrane: skorbut je bilo moguće prevenirati unosom voća
i povrća; noćno sljepilo liječilo se konzumiranjem jetre. Beriberi je
povezivan s jednoličnom prehranom temeljenom na bijeloj ili poliranoj
riži. Upravo je otkriće Christiana Eijkmana o tvari iz neljuštene riže
topljivoj u vodi koja prevenira beriberi dovelo do uzleta istraživanja
spojeva koje danas nazivamo vitaminima.
Poljski biokemičar Kazimir Funk (1911.) prvi je upotrebio naziv
vitamin, otkrio je tiamin ili vitamin B1, koji je po kemijskoj strukturi
amin (vita= život; amin= kemijski oblik). Kasnije je
opisao još 3 vitamina – B2, C i D. Već tada je znanstvenim metodama potvrđeno
kako male količine vitamina koji su prirodno prisutni u hrani mogu spriječiti
nastanak različitih poremećaja ili bolesti. Time je u nutricionizmu započela
vitaminska era, koja obilježila dvadeseto stoljeće. Vitamini su redom
dobivali imena po prvim slovima abecede. Kad je otkriveno da vitamin B
nije jedinstveni spoj već skupina, dodjeljivani su i brojčani indeksi.
Za normalno funkcioniranje organizma potrebno je trinaest vitamina. S
obzirom na crijevnu apsorpciju vitamina koja ovisi o njihovoj topljivosti,
razlikujemo vitamine topljive u mastima (A, D, E, K) i vitamine topljive
u vodi tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3), pantotenska kiselina
(B5), piridoksin (B6),
biotin (B7), folna kiselina (B9), kobalamin (B12), askorbinska kiseina
(C).
Vitamini pokazuju niz kemijskih i funkcionalnih sličnosti, a djeluju kao
koenzimi, antioksidansi (vitamini E i C) ili imaju hormonsku aktivnost
(vitamini D i A).
O topljivosti vitamina ovise njihova apsorpcija, transport, pohranjivanje
i izlučivanje. Vitamini topljivi u vodi nakon apsorpcije prelaze u krv,
a vitamini topljivi u mastima, poput masti prelaze u krv iz limfe. Vitamini
topljivi u vodi u krvi se nalaze slobodni, a vitamini topljivi u mastima
trebaju proteinski nosač. Prije ulaska u kemijske procese u stanici, vitamini
topljivi u vodi slobodno cirkuliraju u tjelesnim tekućinama, a vitamini
topljivi u mastima u pričuvi su u masnom tkivu i jetri.
Vitamin A obuhvaća skupinu povezanih prirodnih i sintetskih tvari koje
pokazuju aktivnost sličnu djelovanju hormona, sudjeluje u stvaranju vidnog
pigmenta, rastu i reprodukciji. Vitamin E djeluje u organizmu kao antioksidans-»čistač«
slobodnih radikala nastalih u redoks reakcijama. Vitamin D u prirodi dolazi
kao nedjelotvoran provitamin 7-dehidrokolesterol u životinjskom tkivu
i ergosterol u biljkama koji ultravioletnim ozračivanjem prelaze u djelotvorni
kolekalciferol (vitamin D3), odnosno kalciferol (D2). Glavne funkcije
biološki aktivnog oblika vitamina D /1,25-(OH)2-D/ jesu održavanje normalnih
razina kalcija i fosfora u plazmi. Vitamina K1 u velikim količinama ima
u zelenom lišću, a K2 sintetiziraju bakterije u crijevu. Vitamin K važan
se čimbenik koagulacijske revnoteže. Vitamin B1 sastoji se od pirimidinskog
i tiazolskog prstena, a sintetiziraju ga mikroorganizmi i biljke. Manjak
tiamina nastaje zbog nedovoljnog unosa hranom uglavnom u slabije razvijenim
zemljama, a u naprednijima je povezan uglavnom s kroničnim alkoholizmom.
Uloga tiamina osobito je važna u metabolizmu ugljikohidrata. Riboflavin
ili vitamin B2 važan je koenzim u brojnim metaboličkim putevima. Folna
kiselina i vitamin B12 imaju značajnu ulogu u sintezi DNA.
Askorbinska kiselina ili vitamin C sudjeluje u različitim biosintetskim
putovima, a s obzirom na svojstvo reverzibilne oksidacije i redukcije,
u organizmu se nalaze u ravnoteži reducirani i oksidirani oblik. U antioksidantnoj
aktivnosti vitamin C djeluje sinergistički s vitaminom E- askorbinska
kiselina reciklira alfa-tokoferol poslije oksidacije kako bi pomogla održati
antioksidantnu aktivnost vitamina E.
Upravo antioksidansi ili antioksidantni sustavi koji su heterogena skupina
molekula imaju važno zajedničko svojstvo- sposobnost vezanja kisikovih
radikala. Danas su vitamini gotovo postali sinonim za antioksidanse molekule
koje djeluju kao »čistači« kisikovih radikala smanjujući oksidativni stres
u organizmu.
Slobodni radikali mogu nastati tijekom normalnih esencijalnih metaboličkih
procesa u organizmu ili iz izvora izvan organizma (dim cigareta, radijacija,
UV zračenje). Radikali se u organizmu uklanjaju na dva moguća načina:
ligandnim reakcijama s antioksidansima (vitamin E i C, karotenoidi) i
enzimskim reakcijama (glutation peroksidaza, superoksid-dismutaza i katalaza).
Otkako se od 1981. godine zna za štetno djelovanje slobodnih radikala
u organizmu, istraživačima je vrlo privlačna koncepcija o općoj zaštiti
organizma antioksidansima. Osobito se pokazala privlačnom koncepcija primjene
prirodnih antioksidansa, u prvom redu vitamina kako bi se samo pojačali
već prisutni fiziološki mehanizmi djelovanja antioksidantnih sustava.
Poremećaje prometa vitamina dijelimo u dvije glavne skupine. Poremećaje
uvjetovane manjkom vitamina u organizmu nazivamo hipovitaminozama,
a viškom hipervitaminozama.
Hipovitaminoze su učestalije nego što se klinički prepoznaju jer su često
dio sindroma nedostatka više hranjivih tvari nego izdvojeni poremećaji.
Uzroci hipovitaminoza su manjak vitamina u hrani, poremećaji funkcije
probavnog sustava, poremećaji transporta i upotrebe te povećan gubitak
vitamina iz organizma.
Povećani utrošak vitamina u organizmu zajedno s povećanim gubicima iz
organizma u odnosu na unos vitamina uzrokuje negativnu ravnotežu u organizmu.
Dovoljna količina vitamina i popunjene zalihe u organizmu omogućavaju
njegovu optimalnu funkciju. Inicijalni nedostatak vitamina potiče kompenzatorne
mehanizme poput pojačane apsorpcije iz crijeva i smanjene renalne ekskrecije.
Ako ti mehanizmi ne funkcioniraju ili nisu mogući, nedostatak ovih nutrijenata
dovodi do poremećenih biokemijskih funkcija stanice poput smanjene intracelularne
aktivnosti enzima i promjena u ekspresiji gena. Ovo stanje organizma u
kojem još nisu razvijeni klasični simptomi nedostatka vitamina naziva
se stanje supkliničke deficijencije.
Koliko je potrebno vremena da bi se pojavili klinički simptomi nedostatka
vitamina ovisi o zalihama vitamina u organizmu. Općenito, zalihe vitamina
topljivih u vodi mnogo su manje od zaliha vitamina topljivih u mastima,
stoga je pojava simptoma kod prvih značajno brža. Kao primjer zalihe folne
kiseline u organizmu iznose 5 -10 mg, od čega je polovica pohranjena u
jetri, a dovoljne su za 3- 6 mjeseci.
Kod vitamina A smatra se da osobe uz normalno uzimanje hrane imaju dovoljno
zaliha vitamina za uredno funkcioniranje organizma tijekom 6-12 mjeseci.
Zaliha vitamina K u organizmu nije velika pa se deficit uz značajnije
smanjenu apsorpciju pojavljuje nakon samo tri tjedna.
Različita topljivost vitamina u vodi i u mastima uvjetuje i različite
uvjete za nastanak hipervitaminoza. Vitamini topljivi u vodi brže se izlučuju
iz organizma pa se uglavnom ne nagomilavaju unatoč prevelikom unosu. Vitamini
topljivi u mastima sporo se izlučuju i tvore veće zalihe pa se prilikom
povećana unosa razvijaju hipervitaminoze.
Istraživanja uloge vitamina danas su osobito aktualna obzirom na visok
značaj koji se u prevenciji, ali i liječenju različitih bolesti pripisuje
nutritivnim intervencijama. Brojne animalne studije i in vitro eksperimenti
kojima su istraživani mehanizmi djelovanja vitamina i antioksidansa na
staničnom i molekularnom nivou te neka epidemiološka istraživanja u ljudi
pokazala pozitivnu korelaciju njihove primjene i prevencije nastanka pojedinih
poremećaja ili bolesti.
Učinkovitost multivitamina
Zašto uzimate multivitamine? Većina ljudi će na ovo pitanje odgovoriti
da se tako osjeća zdravije ili pak vjeruje da će na taj način spriječiti
razvoj kroničnih bolesti, običnu prehladu ili gripu.
Povijest i znanost pokazale su da vitamini i minerali igraju ključnu ulogu
u našem zdravlju. Interes za proučavanjem djelovanja vitamina posebno
se povećao nakon velikih otkrića o ulozi vitamina C u prevenciji skorbuta
ili primjerice tiamina (vitamina B skupine) i bolesti beri-beri. I posljednjih
godina sve je više studija koje nastoje rasvijetliti učinkovitost multivitaminskih
pripravaka.
Vitamini i minerali su prirodne supstance koje naše tijelo treba za rast,
razvoj te normalno funkcioniranje. Nalaze se u hrani i teorijski bi uravnotežena
prehrana trebala osigurati sve potrebne nutrijente. Međutim, postoje životna
razdoblja (trudnoća, rast djeteta) tijekom kojih naše tijelo treba više
vitamina nego što je uobičajeno. Isto tako, tijekom određenih bolesti
i stanja naše tijelo ili ne može uzeti ili ne može učinkovito iskoristiti
sve vitamine koje treba.
Multivitamini se preporučuju osobama kojima je potreban dodatni unos pojedinih
nutrijenata, onima koji ne mogu unijeti dovoljno hrane da osiguraju potrebne
vitamine te onima koji ne mogu dobiti punu korist od nutrijenata koji
se nalaze u hrani koju jedu.
Multivitaminski pripravci postoje u obliku tableta, šumećih tableta, tableta
za žvakanje, kapsula ili tekućina. Obično se uzimaju jednom dnevno, a
treba ih uzimati točno kako je propisano, uz savjetovanje s liječnikom,
ljekarnikom ili nutricionistom.
Nove smjernice o uzimanju multivitaminskih pripravaka okreću se učincima
multivitamina na prevenciju manjka pojedinih nutrijenata, održavanju dobrog
zdravlja te naglašavaju optimalni unos tih pripravaka u prevenciji bolesti
srca, poremećaja tijekom trudnoće, određenih oblika karcinoma te ostalih
bolesti.
Tako je primjerice poznata povezanost uzimanja folne kiseline tijekom
trudnoće i prevencije oštećenja živčanog sustava novorođenčeta, zatim
povezanost kalcija i vitamin D u prevenciji i liječenju osteoporoze ili
pak vitamina B skupine i sprečavanja bolesti srca.
Dokazano je i da multivitamini mogu smanjiti apetit u žena koje su na
redukcijskoj dijeti, dok kod muškaraca pomažu pri smanjenju tjelesne mase
i udjela masnog tkiva. Naime, rezultati studija su pokazali da muškarci
koji uzimaju vitaminske dodatke prehrani imaju nižu tjelesnu masu, niži
udio masnog tkiva i niži indeks tjelesne mase od onih koji to ne čine.
Slični su rezultati utvrđeni i među ženama, no žene koje su uzimale dodatke
prehrani su imale i slabiji apetit.
Znanstvene studije također ukazuju da mnogi ljudi ne konzumiraju adekvatne
količine cinka, željeza, magnezija, folne kiseline i kalcija te ostalih
vitamina i minerala putem prehrane. Žene su osobito ugrožena skupina jer
inače imaju niži prehrambeni unos od muškaraca.
Korištenje multivitamina može promovirati dobro zdravlje te pomoći u prevenciji
bolesti i imati pozitivni učinak, od jačanja imunološkog sustava osoba
koje se oporavljaju od bolesti ili operacija te starijih osoba, ali i
značajno smanjiti rizik od oštećenja ploda u trudnoći. Godine istraživanja
stoje iza činjenica o korisnim učincima multivitamina i ostalih dodataka
prehrani, uključujući antioksidanse (vitamin C i E, beta karoten i lutein),
kalcij, omega 3 masne kiseline, vitamin D, vitamine B6 i B12 , folnu kiselinu...
Mnogi multivitaminski pripravci dostupni su na tržištu, ali pri odabiru
valja biti na oprezu. Uputu o količini i vrsti vitamina koja se nalazi
u tom specifičnom proizvodu treba čitati pažljivo. Uzmite u obzir svoje
trenutno zdravstveno stanje i upitajte za savjet liječnika, ljekarnika
ili nutricionista.
Ukratko:
- multivitaminski pripravci nisu čudotvorna sredstva za liječenje bolesti
- uzimanje velikih količina vitamina može biti i štetno
- multivitaminski pripravci mogu pomoći u održavanju dobrog zdravlja i
sprečavanju bolesti, posebice ako je prehrana neadekvatna
- djeci nisu potrebne velike količine dodatnih vitamina i minerala. Mnoga
hrana je obogaćena važnim nutrijentima pa zato pratite preporučene doze.
- multivitaminski pripravci se preporučuju trudnicama i dojiljama, osobama
koje konzumiraju znatne količine alkohola, starijim osobama te kod bilo
kojih drugih stanja kada postoji sumnja na nedostatak nutrijenata u prehrani.
Zablude o vitaminima
Istraživanja o prehrambenim navikama u današnjem razvijenom svijetu pokazuju
da više od 60% osoba ne unosi dovoljne količine voća i povrća. Također,
mnogi ljudi vode stresan život, žive u zagađenim gradovima, puše i piju
znatne količine alkohola – a sve to povećava njihove potrebe za vitaminima.
Postoje mnoge zablude o vitaminima te učincima koje oni imaju. Suprotno
popularnom vjerovanju, vitamini nisu čudotvorni lijekovi. Vitamini su
spojevi koji su potrebni našem tijelu za normalan rast, razvoj i zdravlje.
Neophodni su jer se ili ne mogu sintetizirati u tijelu ili se ne stvaraju
u dovoljnim količina koje su tijelu potrebne.
Popularnost vitamina je u neprestanom porastu još od 1905. godine kad
je William Fletcher zaključio da ti „posebni čimbenici“ (koje je 1911.
godine poljski znanstvenik Casimir Funk nazvao vitamini) imaju veliki
utjecaj na zdravlje i bolest. Bez obzira što su nebrojeni radovi objavljeni
o njima i gotovo da nema osobe koja nije konzumirala neki vitaminski pripravak
tijekom nekog perioda svojeg života, još uvijek postoji barem nekoliko
zabluda o vitaminima, osobito o vitaminima u obliku pripravaka.
Upravo zbog toga, krenimo istražiti neke od mitova i istina o vitaminima
kako bi mogli donijeti što bolju odluku o našem zdravlju kad su vitamini
u pitanju.
Mit broj 1: „Što veće doze to jači učinak“
Uvjereni smo da su megadoze vitamina neophodne za naše zdravlje, no znanstvenici
su dokazali posve suprotno. Uzmimo primjer vitamina A kojeg prirodno nalazimo
u obliku retinola i beta-karotena. Hrana bogata karotenoidima koji se
u tijelu pretvaraju u vitamin A ne dovodi do nikakve toksičnosti. No s
druge strane prevelike doze vitamina A u obliku dodataka prehrani mogu
biti toksične ako se uzimaju tijekom dužeg vremenskog perioda.
Mnogi ljudi griješe vjerujući da ako su male količine vitamina dobre za
nas da su onda velike količine još bolje. U slučaju vitamina bolje se
držati pravila „manje je više“. Vitamini A, D, E i K topljivi su u mastima
što znači da se mogu skladištiti u našem tijelu.
Velike doze tih vitamina tijekom dužeg perioda, bez postojećeg kliničkog
nedostatka pojedinog vitamina mogu rezultirati štetnim razinama tih vitamina
u tijelu. Neki vitamini topljivi u vodi također mogu uzrokovati neželjene
učinke u visokim dozama. Npr. vitamin B6 povezuje se s živčanim oštećenjem
kad se uzima u velikim količinama.
Za zdrave osobe vrijedi pravilo, ukoliko se uzimaju pripravci vitamina,
dnevne doze trebaju biti u skladu s preporučenim dnevnim vrijednostima.
Visokodozirani pripravci vitamina ne bi se trebali uzimati, osim ako ih
ne savjetuje liječnik i ako se uzimaju pod liječničkim nadzorom.
Mit broj 2: „Vitamin C je različit od ostalih vitamina pa ga vjerojatno
i trebamo više“
Većina životinja treba vitamine i minerale u relativno malim količinama
– od nekoliko mikrograma do 50 mg, dok se vitamin C iz životinjske perspektive
ne čini tek običnim vitaminom.
Naime, većina životinja ima sposobnost proizvodnje vitamina C, i to u
velikim količinama. Primjerice, životinja teška 75 kg dnevno proizvede
4000 do 13000 mg vitamina C. Tek rijetke životinje i ljudi nemaju mogućnost
sinteze vitamina C, a znanstvenici smatraju da se prije 25 milijuna godina
dogodila genetička pogreška i stoga smo izgubili svojstvo sinteze ovoga
snažnog antioksidansa.
Mišljenje da je vitamin C drugačiji od ostalih vitamina i da ga trebamo
u velikim količinama potječe još od šezdesetih godina prošloga stoljeća.
Primjerice, naši biološki srodnici gorile dnevno unesu čak 4g vitamina
C.
Iako se tijekom proteklih nekoliko desetljeća polagalo puno nade u velike
moći visokih doza vitamina C, ipak još nije dokazana njegova učinkovitost
u prevenciji i terapiji bolesti u visokim dozama.
Poznato je da vitamin C smanjuje simptome i trajanje prahlade, ali ne
utječe na njenu učestalost. Manjak vitamina C povezan je sa skorbutom,
a povezanost je prvi puta zamijećena u prošlosti među mornarima na dugim
putovanjima kojima nije bilo dostupno svježe voće pa su tijekom vremena
počeli patiti od otečenih i krvarećih desni, ispadanja zubi te povećane
osjetljivosti na infekcije.
Budući da naše tijelo ne stvara i ne skladišti vitamin C, važno je unositi
dovoljne količine vitamina C prehranom. Malo je vjerojatno da će previše
vitamina C iz prehrane štetiti, no megadoze vitamina C u obliku dodataka
prehrani mogu uzrokovati mučninu, proljev, bubrežne kamence te gastritis.
Mit broj 3: „Vitamini su zamjena za uravnoteženu prehranu“
Mnogi ljudi smatraju da su vitamini zamjena za prehranu pa svaki dan
uzmu multivitamin i zaboravljaju na pravilnu prehranu. To je velika pogreška.
Vitamini ne mogu djelovati bez energije koju naše tijelo dobiva od složenih
ugljikohidrata, masti, proteina. Zato je neobično važno konzumirati raznoliku
hranu koja će opskrbiti naše tijelo energijom te prirodno vitaminima.
Ukoliko manjak pojedinog vitamina postoji, dodaci prehrani u pravilnom
obliku te u kombinacijama mogu kompenzirati taj nedostatak.
Jedete li 5 obroka voća i povrća dnevno, ili ste osoba koja preskoči salatu
ili voćku i radije uzme vitaminski pripravak? Jedete li većinom u fast
food restoranima, ali se trudite za sebe i svoje zdravlje tako što uzimate
dodatke vitamina?
Dodaci vitamina i minerala svakako imaju svoje mjesto no oni nisu i ne
mogu biti zamjena za uravnoteženu prehranu. Umjesto da se trudimo vitaminskim
pripravcima kompenzirati ono što radimo loše, trebamo što je više moguće
jesti pravilnije. Ako ste zabrinuti da vam je prehrana loša, obratite
se liječniku i nutricionistu i savjetujte se s njima da li bi pripravci
pojedinih vitamina bili dobra opcija za vas.
Mit broj 4: „Vitamini liječe bolesti“
Vitamini nisu čudotvorni lijekovi. Neki vitamini pomažu kod pojačanog
umora, psihičkih i tjelesnih napora, kod pretjerane izloženosti stresu,
za bolje pamćenje, pravilan rad probavnog sustava. Preporučuju se ženama
u reproduktivnoj dobi, pušačima, ljudima na restriktivnim dijetama, osobama
koje se oporavljaju nakon teških bolesti ili operacija.
Bez obzira u kojem ih obliku uzimali, vitamini neće sami spriječiti razvoj
bolesti ukoliko ne držite pod kontrolom ostale čimbenike rizika. Npr.
dodatno uzimanje vitamina C, E i D , koji se u nekim istraživanjima povezuju
sa smanjenjem rizika za razvoj bolesti srca, neće imati učinka ako se
i dalje nepravilno hranimo, ne krećemo se, pušimo, pijemo.
Mit broj 5: “Prirodni vitamini su bolji od sintetskih“
Nutrijenti porijeklom iz hrane najbolji su odabir jer su tada «upakirani»
u svoje prirodne komplekse koji se najbolje apsorbiraju i iskorištavaju
u našem organizmu. Kada govorimo o pripravcima - bilo da su vitamini sintetizirani
u laboratoriju ili u biljkama ili životinjama, vaše ih tijelo koristi
na isti način. Razliku osjeća jedino vaš novčanik.
Mit broj 6: „Od vitamina B kompleksa se debljamo“
Vitamini B skupine igraju važnu ulogu u izmjeni tvari, odnosno pridobivanju
energije iz hrane. Stoga se često razmatraju kao „pojačivači apetita“.
Činjenica je da u osoba koje su imale manjak vitamina B kompleksa može
doći do poticanja apetita, međutim, imamo li kontrolu nad količinom hrane
koju unesemo u organizam, nećemo se debljati samo zbog unosa vitamina
B kompleksa.
Centrum vitamini
Za pravilno funkcioniranje našeg organizma potrebno je preko 60 vitamina
i minerala. Nalazimo ih u kostima, zubima, mišića, živčanih stanica, hormona
i krvi. Ako želimo zadržati zdravlje moramo osigurati našem organizmu
dovoljne količine vitamina i minerala.
Većinu vitamina i minerala tijelo ne može samo sintetizirati, zato ih
moramo unositi s hranom. Osim redovne, uravnotežene i raznovrsne prehrane
dodatci prehrani su neizostavan dio modernog života, koji nadomještaju
manjak vitamina i minerala u tijelu.
Multivitaminski dodatak prehrani Centrum sadrži potpuni sastav vitamina
i minerala i elemenata u tragovima koje treba ljudski organizam.
- Centrum od A do Ž + lutein je dodatak prehrani koji zadovoljava dnevnu
potrebu za vitaminima i mineralima koje organizam s uobičajenim obrocima
radi suvremenih metoda proizvodnje, obrade i očuvanja hrane ne dobiva
u dovoljnoj mjeri. Centrum od A do Ž s luteinom osim vitamina i minerala
sadrži također antioksidans lutein koji sprječava slabljenje vida. Vitamini,
minerali i lutein čine pobjedničku kombinaciju za vaš organizam.
- Centrum Materna je dodatak prehrani za žene koje žele ostati trudne,
trudnice i dojilje. Folna kiselina, željezo i kalcij su nužno potrebni
za rast stanica, pravilno razvijanje ploda i razvoj kosti te povećane
potrebe stanica za kisikom. Vitamini i minerali u dodatku prehrani Centrum
Materna su u posebno izabranim količinama i uravnoteženi s obzirom na
to što tijelo žene tijekom trudnoće treba.
- Centrum Silver je jedinstveni multivitaminski pripravak, namijenjen
osobama starijima od 59 godina. Kod starijih osoba potreba za kalorijama
je manja, što nije slučaj za vitamine i minerale. Centrum Silver sadrži
27 vitamina, minerala i elemenata u tragovima. Njegov sastav je prilagođen
potrebama osobama u zreloj životnoj dobi. Lutein ima važnu ulogu u pravilnom
radu očne mrežnice i pomaže pri zaštiti katarakte i senilne degeneracije
makule.
- Centrum Junior je dodatak prehrani namijenjen za djecu od 4 do 14
godina. Kako se dječji organizam naglo razvija i raste, a djeca se ne
hrane uvijek na pravilan način, sastav Centrum Juniora je posebno prilagođen
da bi mogao pratiti zahtjeve organizma za ubrzanim rastom.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|