|
Staračka degeneracija mrežnice
STARAČKA DEGENERACIJA MREŽNICE
Starenje je nepovratno mijenjanje ili postepeni gubitak funkcija organa
i organskih sustava u ljudskom organizmu pa je starenju tako podložno
i oko. Oko je osobito pogodan organ za proučavanje starosnih pojava,možemo
ga direktno inspekcijom, bez invazivnih metoda, promatrati. Jedna od takvih
pojava je staračka mrena za koju se ne zna je li fiziološki fenomen starenja
ili posljedica patološkog procesa. Isto bi mogli reći i za jednostavni
glaukom tj. povećanje očnog tlaka u kasnim tridesetim i početkom četrdesetih
godina života čije vrijeme nastanka nedvojbeno upućuje da je barem djelomično
posljedica senilnih promjena u komornom kutu oka. Najimpresivnija je bolest
makularna senilna degeneracija koja se manifestira propadanjem nervnih
elemenata mrežnice na mjestu tzv. žute pjege. To je mjesto najjasnijeg
vida. Niti jedan drugi dio mrežnice nema sposobnost registriranja tako
oštre slike kao žuta pjega. U staračkoj degeneraciji makule na mjesto
odumrlih stanica štapića i čunjića dolazi nefunkcionalno vezivno tkivo
i talože se organske soli. Time taj dio mrežnice postaje afunkcionalan,
a pacijent zamjećuje kako je fiksirana slika u centru nejasna. Bolest
je progresivna i napreduje različitom brzinom, dovodeći do znatnog gubitka
oštrine vida ali nikada do sljepoće. Liječenje je vrlo teško. Makularna
degeneracija je porastom udjela starijeg stanovništva postala osobito
aktualan problem. Prema nekim istraživanjima, od nje boluje 20% osoba
starijih od 65 godina, te čak 37% osoba u dobnoj skupini nakon 75 godina.
Kao posljedica starenja pojavljuju se i katarakta i glaukom koju ću opisati
kao zasebne cjeline.
KATARAKTA
Katarakta ili siva mrena je svako zamućenje očne leće. Prema vremenu
nastanka dijeli se na prirođenu,mladenačku i staračku,a prema uzroku još
može biti i traumatska, električna, tetanička, dijabetička i komplicirana.
Katarkta povezana sa starenjem naziva se još staračka mrena ili cataracta
senilis. To je najčešća vrsta mrene, čini oko 90% svih mrena. Obično se
javlja iza 60 godine života. Uzrok joj se još zasigurno nezna. Smatra
se kako nastaje zbog poremećaja metabolizma leće. Stupnjevi razvoja staračke
mrene su: početna mrena, nezrela, zrela i prezrela. Kod prezrele mrene
se kora leće razvodni poput mlijeka, a njena jezgra padne na dno. Mliječni
dio može izaći van pa se kapsula smežura.
Simptomi uključuju zamagljen vid, probleme prikazivanja svjetla, blijede
boje, lošiji vid noću, dvostruk ili višestruki vid te učestalu potrebu
za promjenom naočala ili leća. U ranom stadiju bolesti jače osvjetljenje
i naočale mogu uspješno nadvladati problem. U kasnijim fazama potrebno
je pristupiti kirurškom zahvatu. Kirurgija oka je danas iznimno razvijena
te su ti zahvati uspješni.
Liječenje
Ne postoji medikamentozno liječenje.
Liječenje početnih stadija je, ponovimo, jače osvjetljenje i naočale ili
leće.
Kasnije je potreban kirurški zahvat. Koriste se tri tipa zahvata:
- intrakapsularna kirurgija
- fakoemulzifikacija
- ekstrakapsularna kirurgija
U ovim se zahvatima odstranjuje zamućena leća i u većini slučajeva ugrađuje
druga. Nakon intrakapsularne kirurgije se umjetna leća ne može ugraditi
jer nema oslonca za nju.
Ukoliko dio bolesnikove leće ostane nakon operacije u oku, može se kasnije
zamutiti i to stanje se može liječiti laserom, tehnikom zvanom YAG laser
kapsulotomija.
Kirurške metode odstranjenja očne mrene
Dva su glavna načina za odstranjenje mrene kirurškim zahvatom:
- Fakoemulzifikacija - operater napravi mali
rez sa strane rožnice, umetne tanku sondu kroz koju se emitiraju ultrazvučni
valovi koji omekšavaju i lome zamagljeni centar leće koja se kasnije sondom
usisava i odstranjuje. Fakoemulzifikacija je u prednosti nad ekstrakapsularnom
kirurgijom jer omogućuje brži oporavak - pacijent je za par dana sposoban
za rad. Vid nakon ove operacije je također bolji.
- Ekstrakapsularna kirurgija - napravi se duži
rez sa strane rožnice i odstranjuje tvrdi dio leće. Ostatak leće se odstrani
usisavanjem.
Kod većine kirurških zahvata leće odstranjena zamućena leća se zamjeni
umjetnom lećom. Umjetna leća je prozirna, ne zahtijeva nikakvu brigu i
postaje trajni dio oka. Nova leća dopušta dolazak svjetlosti na mrežnicu
i stvaranje slike. Umjetna leća se ne osjeća niti vidi. Neke osobe ne
mogu imati umjetnu leću zbog problema tijekom operacije ili nekih drugih
bolesti oka. Za njih opcija nošenje mekih kontaktnih leća ili naočala
s velikim povećanjem.
Fakoemulzifikacija (ultrazvučna operacija) je
vrlo učinkovita, uspješna u većini slučajeva i daje dobre rezultate.
Problemi nakon kirurškog zahvata se rijetko javljaju, ali su mogući. Uključuju
infekciju, krvarenje, gubitak vida ili svjetlosne bljeskove. Brzom reakcijom
od strane medicinskog osoblja ovi se problemi brzo riješe.
GLAUKOM
Glaukom predstavlja skup bolesti oka kod kojih dolazi
do oštećenja očnog živca i može, ukoliko se ne liječi, rezultirati potpunim
gubitkom vida. Ovo je vrlo česta bolest i predstavlja jedan od vodećih
uzroka sljepoće. Bolest je karakterizirana povremenim ili trajnim povišenjem
očnog tlaka, oštećenjem vidne oštrine i vidnog polja, te oštećenjem optičkog
živca.
Kod normalnog, zdravog oka, stanice cilijarnog tijela neprestano izlučuju
tekućinu koja vlaži očnu leću, šarenicu i rožnicu , a ima i metaboličku
ulogu.Ona se zove očna vodica i otječe iz oka kroz komorični kut.To je
složena mreža tkiva na spoju šarenice i rožnice. Smatra se kako u mnogim
slučajevima oštećenje očnog živca nastaje zbog povećanog tlaka u oku,
koji je rezultat nakupljanja spomenute tekućine u oku i nemogućnosti normalne
drenaže oka. Međutim, oštećenje živca ponekad se javlja i kod osoba koje
nemaju povećan očni tlak, pa liječnici vjeruju kako je glaukom bolje definirati
kao neurodegenerativnu bolest, a ne samo kao bolest visokog očnog tlaka.
Postoji nekoliko osnovnih oblika glaukoma.
Kronični glaukom ili glaukom otvorenog kuta predstavlja najčešći oblik
ove bolesti te čini više od 90 posto svih slučajeva glaukoma. Najčešće
se javlja u srednjoj životnoj dobi, a postoji vjerojatnost da je djelomice
i genetski uvjetovan. Kod kroničnog glaukoma oštećenje očnog živca odvija
se vrlo sporo i postupno, prvo pogađa periferni vid, no s vremenom može
dovesti i do sljepoće. Obično se javlja u oba oka istovremeno, no često
je u jednom oku izraženiji nego u drugome. Opasnost je tim veća zbog toga
što centralni vid, kojim se služimo kod čitanja i uočavanja detalja, biva
zahvaćen tek na kraju, pa tako bolest može uznapredovati prije nego što
oboljele osobe primijete bilo kakve znakove oboljenja. Točan uzrok nastanka
oštećenja očnog živca nije u potpunosti poznat. Očna vodica ne može normalno
otjecati iz oka, pa se nakuplja u oku i uzrokuje povišen tlak unutar oka.
Glaukom zatvorenog kuta predstavlja manje zastupljen oblik glaukoma. Glaukom
zatvorenog kuta čini manje od 10 posto registriranih slučajeva glaukoma,
no pojavljuje se iznenada i s vrlo intenzivnom boli. Pojavljuje se uglavnom
u jednom oku, no kod otprilike 50 posto oboljelih bolest se razvije i
u drugom oku unutar pet godina. Ovaj oblik glaukoma nastaje uslijed iznenadne
blokade drenažnog kanala, najčešće korijenom šarenice. Akutni glaukom
je oblik glaukoma zatvorenog kuta te zahtijeva hitnu liječničku pomoć.
Ukoliko se ne liječi, u samo nekoliko dana može uzrokovati nepopravljiva
oštećenja očnog živca.
Sekundarni glaukom javlja se uglavnom zajedno s nekim drugim poremećajima
ili bolestima oka, kao što su siva mrena, upala srednje očne ovojnice,
tumor ili pak fizičke ozljede oka. Može se pojaviti nakon kirurškog zahvata
na oku ili pak kao komplikacija uzrokovana dijabetesom. Čak i pojedini
lijekovi, poput kortikosteroida, mogu uzrokovati glaukom kada se koriste
dovoljno dugo u liječenju upale oka ili drugih bolesti organizma. Urođeni
glaukom predstavlja rijedak oblik glaukoma koji se javlja kod novorođene
djece odmah nakon rođenja ili pak u prvih nekoliko godina života. Djeca
koja boluju od glaukoma imaju velik promjer rožnice (megalocornea) zamagljeni
vid i preosjetljivost na svjetlost, a pojačano je i suzenje očiju. Simptomi
ovog oblika glaukoma ne moraju se pojaviti do 6 mjeseci ili godinu dana
nakon rođenja. Ukoliko se poremećaj ne uoči na vrijeme, kod djeteta se
može javiti znatan gubitak vida ili pak sljepilo.
Dijagnoza i simptomi glaukoma
Pregled za dijagnosticiranje glaukoma vrlo je kratak i bezbolan. Liječnik
će izmjeriti očni tlak uz pomoć nekontaktne tonometrije, prilikom koje
instrumentom ispuhuje zrak prema očnoj jabučici. Očni tlak mjeri se u
milimetrima žive (mmHg), a normalan očni tlak je između 12 i 20 mm Hg.
Ukoliko imate povišen očni tlak, to ne mora značiti da ste oboljeli od
glaukoma. Vaš liječnik neće dijagnosticirati glaukom ukoliko ne postoji
oštećenje očnog živca. Blago povišen očni tlak naziva se očna hipertenzija
i može se regulirati i kontrolirati redovitim liječničkim pregledima.
Liječnik također može obaviti testiranje širine vidnog polja, što je i
najbolji način ranog otkrivanja znakova gubitka perifernog vida.
Iako i kronični i akutni glaukom uzrokuju sljepilo, simptomi su im vrlo
različiti. Kod glaukoma otvorenog kuta ili kroničnog glaukoma, gubitak
vida nastaje vrlo sporo i potpuno bezbolno tako da mnogi ljudi uopće ne
primijete bilo kakav problem dok bolest već nije uznapredovala. Kod ovog
oblika glaukoma prvo dolazi do gubitka perifernog vida, a uznapredovala
bolest može dovesti do toga da vidite samo ono što je pred vama, kao da
gledate kroz tunel. Ukoliko se ne liječi, s vremenom i takav suženi vid
postupno nestaje i dolazi do potpunog sljepila. Jednom kad se vidno polje
izgubi, nemoguće ga je povratiti. Najčešći simptomi kroničnog glaukoma
su povremene glavobolje, zamagljen vid te postupni gubitak perifernog
vida i pojava slijepih točaka, mjesta u vidnom polju u kojima uopće ne
vidite. Simptomi akutnog glaukoma glaukoma zatvorenog kuta znatno su intenzivniji
i pojavljuju se iznenada. Uključuju iznenadnu pojavu snažne, pulsirajuće
boli u samom oku ili neposrednoj blizini oka. Također se javlja zamagljenje
vida, pojava duginih boja oko izvora svjetlosti, crvenilo i nadraženost
očiju, a ponekad i mučnina i povraćanje.
Prevencija i liječenje glaukoma
Budući da je većina faktora rizika za pojavu glaukoma izvan vaše kontrole,
prava prevencija protiv ove bolesti ne postoji. Ukoliko ste stariji od
20 godina, preporučljivo je svakih tri do pet godina obaviti pregled oka
koji obuhvaća testove na glaukom. Ukoliko postoji povijest ove bolesti
u vašoj obitelji ili ukoliko postoje čimbenici rizika od pojave glaukoma,
posavjetujte se s liječnikom o češćim pregledima oka. Ukoliko spadate
u skupinu ljudi s povećanim rizikom od pojave bolesti svakako biste trebali
obavljati redovne preglede očiju kod oftalmologa. Liječenje glaukoma obuhvaća
različite postupke kontroliranja produkcije i odvođenja očne vodice iz
oka, čime se očni tlak spušta na normalnu razinu i sprječava se daljnje
oštećenje očnog živca. Iako oštećenje očnog živca može nastupiti pri bilo
kojoj vrijednosti očnog tlaka, snižavanje tlaka može pomoći u zaštiti
očnog živca od daljnjeg oštećenja. Način liječenja glaukoma uvelike ovisi
o ozbiljnosti situacije te koliko je bolest uznapredovala. Kronični glaukom
se vrlo teško dijagnosticira u ranoj fazi, no jednom kad se otkrije, može
se uspješno kontrolirati. Liječenje u pravilu počinje lijekovima, no u
slučaju da lijekovi ne uspiju sniziti očni tlak, pristupa se liječenju
laserom ili kirurškim zahvatom. Kod kroničnog glaukoma liječenje uglavnom
započinje prepisivanjem kapi za oči. Budući da kapi za oči mogu uzrokovati
određene nuspojave ili međudjelovanje s drugim lijekovima, liječnik mora
biti upoznat s mogućim drugim lijekovima koje u tom trenutku uzimate.
Ukoliko liječenje kapima ne pokaže rezultate, liječnik može preporučiti
terapiju laserom, odnosno tzv. trabekuloplastiku. Prilikom tog zahvata
laserom se napravi 50-100 malih rezova u tkivu drenažnog sustava čime
se omogućuje bolje odvođenje tekućine iz unutrašnjosti oka. Također, moguće
je obaviti i kirurški zahvat pod nazivom trabekulektomija, kojim se umjetnim
putem stvara kanal za odvođenje tekućine iz unutrašnjosti oka.
U rijetkim slučajevima u kojima ni kirurški zahvat ne poluči željene rezultate,
postoje metode liječenja koje se fokusiraju na uništavanje stanica koje
su odgovorne za prekomjerno lučenje tekućine u oku. To se može provesti
ultrazvučnim liječenjem (uništavanjem stanica visokofrekventnim zvučnim
valovima), dijatermijom (uništavanjem stanica visokom temperaturom) ili
pak kriokirurgijom.
Kod urođenog glaukoma je gotovo uvijek potreban kirurški zahvat. Ponekad
se mogu koristiti lijekovi, no obično ne mogu pomoći na dulji vremenski
period. Glaukom se ne može izliječiti, no tlak unutar oka može biti kontroliran
lijekovima, kirurškim zahvatom ili u kombinaciji te dvije metode. Kod
odraslih, vid ili dio vidnog polja izgubljen kao posljedica glaukoma ne
može se vratiti, ali se liječenjem može spriječiti daljnje oštećenje očnog
živca i spasiti ostatak vida oboljele osobe. Kod neke djece koja pate
od urođenog glaukoma, dio štete na očnom živcu može se popraviti kirurškim
liječenjem.
Lijekovi se, nakon postavljanja dijagnoze glaukoma, moraju u većini slučajeva
uzimati do kraja života. Iako svakodnevno kapanje očiju nekim ljudima
vjerojatno neće biti praktično ili može izazvati neugodu, izuzetno je
važno pratiti upute liječnika o pravilnom kapanju očiju u pravilnim vremenskim
razmacima, kako bi se liječenje provodilo na ispravan način.
Literatura:
1. Cerovski B.,Oftalmologija,Zagreb,1995.
2. Bradamante Ž. i autori, Oftalmologija, Zagreb, 1994.
3. Stanković, Blagojević, Oftalmologija, Zagreb-Beograd, 1975.
4. http://www.medicina.hr/clanci/ocna_mrena_katarakta.htm
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|