KARDIJALNI AREST

1. KARDIJALNI AREST – ZATAJIVANJE SRCA

1. 1. ZATAJIVANJE SRCA

Zatajivanje srca (kardijalni arest) možda je najvažnija bolest koju medicinsko osoblje mora liječiti. Ono može biti posljedica svakog stanja koje smanjuje srčanu sposobnost izlučivanja krvi. Obično je uzrok zatajivanja smanjena kontraktilnost žile, ali srce može zatajiti kao crpka i zbog oštećenja srčanih zalistaka, zbog tlaka koji izvana djeluje na srce, manjka vitamin B, primarne bolesti srčanog mišića ili bilo koje druge okolnosti koja ga čini slabije djelotvornim. Zatajivanje srca ili Kardijalni arest jednostavno znači da srce ne može izbacivati dovoljno krvi kako bi zadovoljilo potrebe organizma. Ono se može očitovati smanjenim srčanim minutnim volumenom i / ili nakupljanjem krvi u venama ispred lijeve ili desne polovice srca, čak i uz normalan, a katkada i uz povećani srčani minutni volumen. Iznenadni kardijalni arest je vodeći uzrok smrti u Europi, koji pogađa oko 700.000 osoba godišnje. Početni ritam kod 40% žrtava iznenadnog kardijalnog sresta je ventrikulska fibrilacija (VF) Vjerovatno u vrijeme kolapsa mnogo više žrtava ima VF ili brzu ventrikulsku tahikardiju (VT) ali do časa kada se snimi prvi EKG, njihov početni ritam već prelazi u asistoliju. Optimalni postupak kod kardijalnog aresta s VF-om je trenutni početak kardiopulmonalne reanimacije (vanjska masaža srca i umjetno disanje) te električna defibrilacija. Najčešći uzrok kardijalnog zastoja kod ozljeda, trovanja drogama, utopljenika te velikog broja djece je asfiksija; umjetno je disanje ključno za reanimaciju tih žrtava. Životi dobrog broja pacijenata koji dožive kardijalni arest mogu se spasiti brzim i korektnim tretmanom.

1. 2. DIJAGNOZA

Kardijalni arest može nastati naglo i neočekivano, iako kod infarkta miokarda to su dobro poznati znaci: stezanje u grudnom košu, retrosternalna bol koja može ići u ramena ili lijevu stranu ruke, poremećaj ritma, bljedilo, znojenje, hipo ili hipertenziju.
Prestanak rada srca, koji dovodi do prestanka cirkulacije, veoma brzo dovodi do određenih znakova među kojima dominiraju oni od strane CNS.
Gubitak svijesti, odsustvo pulsa (art.karotis ili femoris), prestanak disanja, promjene boje kože, odsustvo srčanih tonova, nemjerljiv krvni tlak, odsustvo ili prestanak krvarenja (iz rane ili povrede).

1.3. TERAPIJA

Žrtvama kardijalnog aresta potrebna je trenutna kardiopulmonalna reanimacija (KPR). To će potaknuti malen ali ključan protok krvi prema srcu i mozgu te povećati vjerojatnost prekida VF-a defibrilacijom i omogućiti da srce ponovo dobije djelotvorni ritam i pokrene djelotvornu sistemsku perfuziju. Vanjska masaža srca je osobito važna ukoliko defibrilacija nije moguća unutar 4 do 5 minuta nakon kolapsa. U prvim minutama nakon uspješne defibrilacije, srčani ritam može biti spor i nedjelotvoran, stoga vanjska masaža srca može biti potrebna do uspostave odgovarajuće srčane funkcije.
a. Imamo osnovno održavanje života odraslih i uporaba automatskih vanjskih defibrilatora (BLS)
b. Napredno održavanje života odraslih (ALS).

2. ALGORITAM POSUPAKA OSNOVNOG ODRŽAVANJA ŽIVOTA ODRASLIH ( BLS )

Prepoznavanje kardiorespiratornog aresta

Provjera karotidnog pulsa je neprecizna metoda potvrđivanja prisutnosti ili odsutnosti cirkulacije. Zdravstveni djelatnici kao i laici otežano ustanovljavaju prisutnost ili odsutnost adekvatnog, odnosno normalnog disanja kod unesrećenog bez svijesti. Mogući su razlog zatvoreni dišni putovi ili to što unesrećeni ima povremene (agonalne) udisaje. Agonalni udisaji su prisutni kod 40% unesrećenih s kardijalnim arestom. Laike treba učiti da započnu kardiopulmonalnu reanimaciju ako je unesrećeni bez svijesti (ne odgovara), odnosno ako ne diše normalno.
Tijekom edukacije treba naglasiti kako se agonalno disanje uobičajeno javlja u prvim minutama nakon iznenadnog kardijalnog aresta. To je indikacija za započinjanje kardiopulmonalne reanimacije i ne smije se zamijeniti s normalnim disanjem.

Početno umjetno disanje

Opće je priznato kako usvajanju i održavanju vještina pomaže pojednostavljenje slijeda postupaka osnovnog održavanja života. Također je poznato kako spašavatelji ne žele izvoditi umjetno disanje usta-na-usta iz mnogo razloga, uključujući strah od infekcije i gađenje prema izvođenju postupka. Radi toga , ali i zbog naglašavanja vanjske masaže srca kao prioriteta, kod odraslih se preporučuje početi kardiopulmonalnu reanimaciju s vanjskom masažom srca, a ne početnim udisajima.

Ventilacija

Tijekom kardiopulmonalne reanimacije svrha ventilacije je održavanje odgovarajuće oksigenacije. Optimalni volumen upuhanog zraka, frekvencija upuhivanja te koncentracija kisika u upuhnutom zraku kojima se postiže odgovarajuća oksigenacija nisu do kraja poznati. Temeljem dostupnih znanstvenih podataka, preporuka za spašavatelje je da udisaj traje oko 1 sekunde, s dovoljno volumena da se prsni koš unesrećenog odigne, te da treba izbjegavati brze i snažne udisaje. Ova se preporuka odnosi na sve metode umjetnog disanja tijekom kardiopumonalne reanimacije, uključujući usta-na-usta i masku sa samoširećim balonom sa ili bez dodatnog kisika.

Vanjska masaža srca

Vanjska masaža srca stvara malen ali ključan protok krvi prema mozgu i miokardu, te povećava vjerojatnost da defibrilacija bude uspješna. Osobito je važna ako je prva defibrilacija primijenjena nakon više od 5 minuta.

Zaključci s Konsenzus konferencije 2005. uključuju:

1. Svaki puta kad se započinje vanjska masaža srca, spašavatelj bez odlaganja smješta ruke „na sredinu prsnog koša“.
2. Prsni se koš pritiska frekvencijom od 100/min.
3. Treba paziti da se prsni koš utisne 4 – 5 cm (kod odraslih).
4. Prsnom košu treba dozvoliti da se vrati u početni položaj nakon svakog pritiska.
5. Jednako vrijeme treba utrošiti na pritisak i vraćanje prsnog koša u početni položaj.
6. Prekidi u izvođenju vanjske masaže srca trebaju biti minimalni.
7. Pipanje karotidnog ili femoralnog pulsa ne treba koristiti kao mjerilo učinkovitosti arterijskog protoka.

Prethodne su smjernice preporučile pronalaženje sredine donje polovice prsne kosti stavljanjem jednog prsta na donji kraj sternuma do kojeg klizi druga ruka. Pokazalo se za zdravstvene djelatnike da brže pronađu taj položaj ako su spašavatelji podučeni da „smjeste proksimalni dio dlana jedne ruke na sredinu prsnog koša i da je prekriju drugom“, uz uvjet da edukacija obuhvaća demonstraciju smještanja ruku na sredinu donje polovine prsne kosti. Razborito je to proširiti na laike.
„Frekvencija pritisaka“ odnosi se na brzinu kojom primjenjujemo pritiske, a ne na ukupan broj pritisaka svake minute. Broj pritisaka određuje frekvencija, ali i broj prekida radi otvaranja dišnih putova, umjetnog disanja te analize Automatskog vanjskog defibrilatora.
Omjer vanjske masaže srca i umjetnog disanja
Nedovoljni dokazi studija koje uključuju ljude podržavaju, zapravo, bilo koji omjer vanjske masaže srca i umjetnog disanja. Podaci dobiveni na životinjama i matematički model predlažu da bi omjer 30:2 trebao omogućiti najbolji kompromis između protoka krvi i opskrbe kisikom.
Omjer 30 pritisaka prema 2 udisaja je, stoga, preporučena kada reanimaciju provodi jedan spašavatelj, izvan bolnice, bili da je unesrećeni odrasli ili dijete.

Reanimacija djece i utopljenika

Umjetno disanje, kao i vanjska masaža srca, važni su kod unesrećenih kojima su rezerve kisika ispražnjene – otprilike 4 – 6 minuta nakon kolapsa zbog ventrikulske fibrilacije, odnosno odmah nakon kolapsa kod kardijalnog aresta zbog asfiksije. Prijašnje smjernice pokušale su uzeti u obzir razliku u patofiziologiji, te su preporučile da se kod unesrećenih s prepoznatljivom asfiksijom (utapanje, ozljede, trovanja) te djece, primjeni 1 minuta KPR-a prije odlaska spašavatelja po pomoć. Većina se slučajeva naglog kardijalnog aresta izvan bolnice ipak događa kod odraslih, te su kardijalnog porijekla i uzrokovane ventrikulskom fibrilacijom. Spomenute dodatne preporuke su tako pridonijele složenosti smjernica, odnoseći se tek na mali broj unesrećenih.
Također je važno da mnogo djece ne bude reanimirano iz straha od nanošenja ozljeda. Taj je strah neutemeljen; puno je bolje upotrijebiti slijed KPR-a za odrasle nego ne činiti ništa.
Radi lakšeg učenja i usvajanja, laike treba podučavati kako se slijed KPR-a za odrasle može također upotrijebiti i kod djece bez svijesti i bez spontanog disanja.

Slijedeće manje preinake slijeda KPR-a za odrasle, čine ga još pogodnijim za primjenu kod djece:

• Primijenite 5 početnih udisaja prije početka vanjske masaže srca( slijed postupaka za odrasle)
• Jedan spašavatelj radi KPR tijekom 1 minute prije odlaska po pomoć.
• Utisnite prsni koš za otprilike trećinu njegove dubine; koristeći dva prsta za djecu do 1 godine, te jednu ili dvije ruke za djecu do 8 godina, ovisno o osjećaju da se utiskuje dovoljno duboko.

Spomenuta modifikacija, s 5 inicijalnih udisaja te 1 minutom KPR-a prije odlaska samog spašavatelja po pomoć, može poboljšati ishod reanimacije utopljenika. Ovu modifikaciju trebaju naučiti samo oni koji se posebno brinu o utopljenicima (npr. spašavatelji na plažama).
Utapanje se lako prepoznaje. Laiku je, opet, teško utvrditi da li je kardiorespiratorni arest izravna posljedica ozljede ili trovanja. Takvi unesrećeni se stoga zbrinjavaju prema standardnom protokolu.

ZAKLJUČAK

Kardiopulmonalna reanimacija (KPR, srčano-plućno oživljavanje) u užem je smislu postupak koji se provodi nakon zastoja rada srca (arest) sa svrhom zaštite mozga od oštećenja zbog nedostatne ili prekinute cirkulacije krvi, uspostave srčano-plućne akcije i izbjegavanja komplikacija. Počinje je obično prvi koji zatekne osobu u arestu .
Kad je posrijedi vrijeme počinjanja KPR-a, tj. vremensko razdoblje koje moždana stanica može izdržati u slučaju potpunog prekida cirkulacije, a da ne dođe do nepopravljivih oštećenja, stručnjaci se slažu da maksimalno iznosi tri, četiri minute .Takav postupak ima svoje zakonitosti , medicinski i fiziološki uvjetovane, sažete u algoritam, a naziva se BSL.
Temeljni postupci održavanja života provode se po abecednom algoritmu gdje je svako slovo početna riječ sustava organa ili postupka: A Airway (uspostava dišnog puta) ./B Breathing (ventilacija) ,/C Circulation (uspostava cirkulacije) ;/D Defibrilation (procjena srčanog ritma i ako VF/VT defibrilacija)
U širem je smislu riječ o određenim postupcima čiji je cilj da ne dođe do aresta srca, znači pokušati uspostaviti normalnu cirkulaciju, rad srca i pluća te primjereno funkcioniranje mozga i ostalih organa. U tom se smislu provodi isključivo u medicinskoj ustanovi, pod nazivom ASL, a izvodi je liječnik uz pomoć ostaloga medicinskog osoblja po također strogo utvrđenom i praktičnom algoritmu.
Cilj je prve faze zaštititi mozak od oštećenja dopremanjem kisikom obogaćene krvi, što se postiže učinkovitom masažom srca i umjetnim disanjem. Moždane stanice najosjetljivije su na nedostatak kisika i zato najprije podložne manjku kisika, zbog čega nastaju trajne promjene i propadanje stanica. Za tu fazu odgovorne su prije svega srčana akcija i uspostava cirkulacije, tj. masaža srca i umjetno disanje. Postupke iz ovih faza provodi medicinsko osoblje (hitna medicinska pomoć ili u medicinskojustanovi).
Druga faza podrazumijeva uspostavu spontanog rada srca, najčešće medikamentima (kardiotonici, tj. lijekovi za poboljšanje srčanog rada) i elektroopremom (npr. aparat za defibrilaciju).
Treća, posljednja faza predstavlja brigu o pacijentu nakon uspostave srčanog rada radi zaštite mozga i prevencije trajnih oštećenja.

LITERATURA

1. Prof dr P. Lalević „ Uvod u anesteziologiju i kardiopulmonalna reanimacija „
Medicinska knjiga, Beograd, Zagreb 1979.

2. Prof dr P. Lalević „ Anesteziologija “
Medicinska knjiga, Beograd, Zagreb 1986.

3. Vjenceslav Kiseljak „ Anestezija i reanimacija za medicinske sestre
i tehničare
Medicinska naklada, Zagreb 1996.

4. Mladen Rakić „ Odabrana poglavlja iz reanimatologije za simpozij
medicinskih sestara „
Makarska 2002.

5. Prof dr sc I. Husedžinović i dr S. Barišin „ Urgentna medicina ( hitna stanja ) „
Skripta 2006.
6. V. Vnuk „Urgentna medicina „ Zagreb, Alfa, 1995.

7. http://www.crorc.org/materijali/smjerniceALS2005.php

8 http://depts.washington.edu/learncpr/

9. http://www.howstuffworks.com/

10 . http://www.anestezija.org/index.php/Kardiopulmonalna_reanimacija

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi