Analiza Urina | SEMINARSKI RAD IZ MEDICINE

Urin ili mokraća svjetložuta je tekućina putem koje se iz organizma izlučuje većina štetnih tvari uz istovremeno rješavanje suvišne tekućine. Tvari koje su unesene u organizam i ne uspiju se apsorbirati izlučuju se, kruti otpad putem crijeva, tekući preko bubrega i mokraćovoda, jedan dio tekućine iz organizma izađe putem perspiracije.
Uz analizu krvi, pri dijagnostici najčešća je analiza urina (sedimentacija) i stolice, jer se na taj način mogu otkriti bilo poremećaji metabolizma ili prehrane. Urin zdravog čovjeka svjetložute je boje, tamna boja ili krv u urinu već vizualno govori o postojanju poremećaja.

1.1. Tvari koje se mogu naći u mokraći

• Neorganske tvari u mokraći: bikarbonati, kloridi, fosfor, sumpor, brom, fluor, jodidi, kalijum, kalcijum, magnezijum, željezo, bakar, cink, kobalt, selen, arsen, olovo, živa.
• Azotne tvari u mokraći: azot, urea, kreatin, kreatinin, guanidin, holin, karnitin, piperidin, spermidin, dopamin, epinefrin, norepinefrin, serotonin, triptamin, bilirubin, i dr.
• Aminokiseline u mokraći: alanin, karnozin, glicin, histidin, leucin, lizin, metionin, fenilalanin, serin, tirozin, valin, i dr.
• Proteini u mokraći: albumini, haptoglobini, transferin, imunoglobulini IgG, IgA, IgM, i dr.
• Enzimi u mokraći: laktadehidrogenaza, gama-glutamil trasferaza, alfa amilaza, uropepsinogen, lizozim, urokinaza, proteaza, i dr.
• Ugljikohidrati u mokraći: arabinoza, fukoze, ramoza, ketopentoza, glukoza, galaktoza, manoza, fruktoza, laktoza, sukroza, rafinoza, i dr.
• Vitamini u mokraći: vitamin B1, vitamin B2, vitamin B6, nikotinska kiselina, vitamin B12, biopterin, vitamin C i dr.
• Hormoni u mokraći: gonadotropin, kortikotropin, prolaktin, oksitocin, vazopresin, tiroksin, epinefrin, norepinefrin, dopamin, inzulin, eritropoetin, aldosteron, kortikosteron, cortizon, testosteron, progesteron, estrogen i dr.
• Aglutinini i precipitini
• Allantoin, DHEA, glukuronska kiselina, H-11, HUD, interleukin, prostaglandin, proteoglobulini...
• Bakterije: Zdrava mokraća je normalno sterilna.
• Boja: Normalna boja mokraće je svijetlo žuta zbog prisustva pigmenta urohroma, ali i od bilirubina i urobilina. Patološke boje mogu biti providna, bijela, crvena, zelena, siva, crna.
• PH: pH urina se kreće oko 6, ali može varirati između 4.5 i 8.2.
• Gustina: Gustina mokraće je oko 1.003-1.035 (g.cm-3)

2. Analiza mokraće

Analiza mokraće, urina: preporučljivo je uzimati prvi jutarnji urin na način da se nakon higijene uhvati srednji mlaz i to u za to odgovarajuću posudu ili postupak sakupljanja uzorka obaviti u laboratoriju. Ako se radi o jačim akutnim problemima svaki uzorak se može analizirati.

Urinske pretrage

Urinske pretrage

Test traka

Napomena: askorbinska kiselina u urinu interferira sa rezultatima glukoze i krvi/eritrocita.

2. 1. SAKUPLJANJE 24 - SATNOG URINA

Osoba čija se mokraća sakuplja ujutro potpuno isprazni mjehur i taj se urin baci. Od tog trenutka mokraća se sakuplja tijekom cijelog dana i noći do drugog dana ujutro, uključujući i jutarnji urin drugog dana. Da bi se spriječilo djelovanje mikroorganizama i promjene do kojih na taj način dolazi kada mokraća stoji, treba mokraću, dok se sakuplja držati na hladnom mjestu. Npr. pacijent isprazni mjehur u 7 sati ujutro i taj se urin baci. Sav urin tijekom dana i eventualno noći sakupi se u bocu i tome doda još prvi jutarnji urin u 7 sati drugog jutra.

LABORATORIJSKI NALAZ

Biokemijske analize u 24h urinu

Uzorkovanje urina obavlja se na različite načine ovisno o vrsti pretraga.
Kvalitativne analize ne zahtijevaju podatak količine prikupljenog urina ni vrijeme u kojem je urin prikupljen. Kod kvalitativnih biokemijskih pretraga uzima se prvi jutarnji urin. Taj uzorak za rutinske pretrage stabilan je bez dodatka konzervansa oko 2 sata. Ako uzorak nije prvi jutarnji urin, onda se mora približno znati vrijeme kada je urin dat.
Kod mikrobioloških pretraga u urinu treba uzeti tzv. spontani srednji mlaz kako bi se na što je moguće manju mjeru smanjila kontaminacija uzorka.
Kvantitativna analiza nekog sastojka u urinu zahtijeva propise o načinu prikupljanja. Za ovu analizu prikuplja se 24-satni urin uz dodatak konzervansa, naročito ako se zahtijevaju biokemijske i hormonske pretrage. To je obično 10% otopina timola u izopropilnom alkoholu.
Ako se 24-satni urin prikuplja za analizu nivoa kateholamina, uzorak se zakiseli kloridnom kiselinom do pH 2-3.
Ako se u takvom uzorku želi zaustaviti bakterijski rast, dodaje se 1-2%-tna borna kiselina.
Uzorak 24-satnog urina prikuplja se tako da se prvi jutarnji urin odbaci i da se sve slijedeće porcije urina u toku dana, noći i prvi jutarnji urin drugoga dana prikupi u porciju. Za mjerenja separatne funkcije bubrega, kinetskih pokusa eliminacije lijekova iz organizma na poseban način se prikuplja 24-satni urin i u tom smislu daju se posebna uputstva.
Kod uzorka urina veliki je problem kontaminacija bakterijama zbog načina uzimanja uzorka. Zbog toga je važnije da transport bude obavljen kroz što kraće vrijeme i da se uzorak odmah obrađuje ili se zamrzava pri pohranjivanju.

Zaključak

Analiza mokraće je sastavni dio rutinske biokemijske analize nužan u isključivanju i otkrivanju bolesti bubrega i urinarnog trakta. Rutinska analiza mokraće uključuje:
a) makroskopsku analizu (boja, izgled);
b) kemijsku analizu koja se izvodi pomoću test traka kojima se kvantitativno (poz./neg.) i u slučaju pozitivnog nalaza polukvalitativno određuje koncentracija određivanih analita i broja stanica (glukoze, proteina, nitrita, bilirubina, urobilinogena, ketona, pH, broj leukocita i eritrocita). Mikroskopskim pregledom
(c) sedimenta mokraće završava svako rutinsko ispitivanje mokraće. Ono podrazumijeva gledanje nativnog preparata sedimenta urina (dobivenog standardiziranim postupkom centrifugiranja uzorka urina) pod mikroskopom. Pregledom mokraćnog sedimenta potvrđuje se pozitivan rezultat dobiven test trakom. Najveći dijagnostički značaj mikroskopskog ispitivanja sedimenta mokraće je kod praćenja bolesnika s kroničnom bolešću bubrega i urinarnog trakta. Pod mikroskopom omogućeno precizno morfološko i kvantitativno opisivanje (broj nađenih elemenata u sedimentu / vidnom polju) ne samo staničnih elemenata (leukociti, eritrociti, epitelne stanice) već i ostaloga (cilindri, bakterije, gljivice, kristali, soli i dr.).

Literatura:

1. L. Stryer, Biokemija (prijevod), Školska knjiga, Zagreb, 1991.
2. Karlson: Biokemija; Školska knjiga, Zagreb 1993.
3. V. Tralić-Kulenović, B. Karaman, L. Fišer-Jakić, Uvod u organsku kemiju, TTF, Zagreb, 2004.

preuzmi seminarski rad u wordu » » »