Interdisciplinarnost, multidisciplinarnost i transdisciplinarnost
u pedagogiji

Pedagogija je usustavljena kao znanstveno polje u sklopu područja društvenih znanosti s odgovarajućim granama, podgranama, disciplinama i subdisciplinama. Pedagogija kao znanost o odgoju i obrazovanju je zbog svoje kompleksnosti upućena na suradnju sa drugim znanostima. Odnos pedagogije i drugih znanosti objašnjava se multidisciplinarnošću, interdisciplinarnošću i transdisciplinarnosšću.
Interdisciplinarnost je interakcija raznih disciplina, odnosno prožimanje spoznaja iz jedne znanosti u drugu radi rješavanja određenih problema i zadataka. U odgoju i obrazovanju neophodan je interdisciplinaran pristup. Postoje snažne veze pedagogije sa psihologijom, sociologijom, ekonomikom i filozofijom. Interdisciplinarnost se vrlo dobro može uočiti kada proučavamo karakteristike razvojnih istraživanja. Ekonomska istraživanja, kojima su istraživanja razvoja započela, proširena su istraživanjima socioloških vidova razvoja, a danas su sve brojnija socijalno psihološka istraživanja razvoja i razvijenosti.
Transdisciplinarnost se može definirati kao “nešto što istovremeno utječe na znanstvene discipline, povezuje znanstvene discipline i nadilazi znanstvene discipline”. Transdisciplinarnost je kombinacija disciplinarnog i nedisciplinarnog i omogućuje interakciju između znanosti i društva.
Multidisciplinarnost se odnosi na situaciju kad se određenim problemom bave dvije ili više različitih znanosti, ali ne sa istog stajališta, nego svaka istražuje za sebe.
Multidisciplinarnost je okupljanje svih znanosti relevantih za određeno područje, interdisciplinarnost je poticanje dijaloga i suradnja disciplina, a transdisciplinarnsot nadilaženje međusobnih razlika, odnosno objedinjavanje različitosti u jedinstveno gledište.
Dok multidisciplinarnost potiče kontakt, interdisciplinarnost dijalog među disciplinama, transdisciplinarnost predstavlja kombinaciju multidisciplinarnosti terdisciplinarnosti.

2. PEDAGOGIJA I PSIHOLOGIJA

Psihologiju možemo definirati kao znanost o ponašanju i psihičkim procesima. Unutar psihologije kao samostalne znanosti postoji nekoliko grana psihologije koje su povezane sa pedagogijom. Razgraničenje pedagogije i pojedinih grana psihologije je u većini slučajeva problem, no uspješno se može razgraničiti ako se u obzir uzmu gledišta obiju znanosti, pedagogije i psihologije. Sudjelovanje pedagogije sa psihologijom, ali i s drugim znanostima je potrebno da bi se mogli sagledati svi aspekti nekog problema, te kako bi u što kraćem roku došlo do rješenja problema i što uspješnije prilagodbe uvjetima i prilikama djetetove životne i društvene okoline. Nadalje ćemo pokušati opisati i objasniti neke od grana psihologije koje su povezane sa pedagogijom.

2.1. EDUKACIJSKA PSIHOLOGIJA

Edukacijska psihologija je samostalna grana psihologije koja istražuje i proučava psihološku stranu odgoja i obrazovanja, odnosno zakonitosti koje djeluju pri učenju i poučavanju. Temeljnu problematiku edukacijske psihologije čini učenje, kao i sve ono što je u vezi s tim procesom. Shvaćeno u najširem smislu, učenje se javlja kao temeljan proces svakog obrazovanja i odgajanja odnosno edukacije, kao i socijalizacije i humanizacije čovjeka. U sklopu vanjskih prilika i učenja, školska poduka ima nedvojbeno istaknuto mjesto i ulogu. Ona u edukaciju uključenim polaznicima omogućava ne samo primanje informacija i sudjelovanje u različitim oblicima vježbanja nego i dobivanje stručnih naputaka i savjeta za samostalno učenje kao i za prikladno korištenje različitih edukacijskih naprava, udžbenika, stručne literature te odgojnih pomagala u učenju. Njezina kvaliteta najvećim dijelom ovisi o što potpunijoj utemeljenosti na psihologijskim spoznajama iz problematike učenja i pamćenja, zatim o mogućnostima učenja učenika na različitim stupnjevima njihovog razvoja kao i o njihovoj motiviranosti u podučavanju i samostalnom učenju.

2.2. PSIHOLOGIJA OBRAZOVANJA I ODGOJA

„Psihologija obrazovanja i odgoja istražuje kako organizirano učenje djeluje na kognitivne i motitativne osobine, ali i kako sposobnosti, predznanje i motivacija djeluju na organizaciju i metode poučavanja odnosno učenja.“ (Pastuović, 1999., str. 104.)
Dakle, možemo reći da psihologija obrazovanja istražuje psihološke zakonitosti ostvarivanja unutarnjeg cilja edukacije te psihološke čimbenike učenja. Unutarnji cilj obrazovanja i odgoja zapravo jesu željene kognitivne, pishomotorne i afektivne promjene osobe osnosno psihološki razvoj pojedinca koje su rezultat organiziranog učenja. Tu također možemo spomenuti i još jednu granu psihologije koja je vezana uz pedagogiju a to je pishologija učenja.
„Psihologija učenja istražuje kakve su promjene u ponašanju određenog subjekta u određenoj situaciji nakon određenih iskustava u istoj situaciji, što ih je izazvalo i koji su čimbenici pri tome bili najutjecajniji.“ (Mijatović, 2000., str. 235.)

2.3. PSIHOLOŠKA PEDAGOGIJA (PSIHOPEDAGOGIJA)

Prema Johannu Friedrichu Herbartu, utemeljitelju akademske pedagogije zadaća je praktične pedagogije usvajanje etičkih vrijednosti primjenom znanstvenih psiholoških spoznaja. Stoga je on znanstvenu pedagogiju nazvao „psihološkom pedagogijom“. Prema tome vidimo da se od samih početaka pedagogija i psihologija bile povezane. Dakle, vidimo legitimiranje psihologije kao temeljne obrazovno – odgojne znanosti i prihvačanje istraživačkih metoda znanstvene psihologije u istraživanjima obrazovanja i odgoja.

2.4. PSIHOANALITIČKA PEDAGOGIJA

Dvadesetih godina ovog stoljeća pojavio se termin tzv. „psihoanalitičke pedagogije“, koji je u to vrijeme označavao teoretska i praktična nastojanja. Cilj je bio doći do novog značenja razvojnih promašaja u djetinjstvu i mladosti, te stvoriti odgojni koncept na osnovi antropologije i razvojne teorije sadržanih u Freudovskoj psihoanalizi. Suvremena psihoanalitička pedagogija kreće se u smjeru obj0edinjavanja teorijskih osnova pedagogije i psihoanalize, u pravcu izučavanja pedagoške i psihoanalitičke prakse, te nastojanja psihoanalize da shvati pedagošku situaciju i odgojni pedagoški odnos.

2.5. EKSPERIMENTALNA PEDAGOGIJA

Razlog nastanka eksperimentalne pedagogije treba tražiti u razvoju i stanju prirodnih i društvenih nauka u drugoj polovici 19.st.
Prvi eksperimenti su se odnosili na proučavanje osjeta, a poslije su se proširili na složenije psihičke procese. Uvođenje eksperimenta u psihologiju dovelo je do proučavanja problema koji su bili povezani s problemima kojima se bavila pedagogija. Za eksperimentalnu pedagogiju važna su i istraživanja koja su vršena u dječjoj psihologiji (razlike kod djece, ispitivanja inteligencije, ispitivanje dječjeg jezika i sl.)
Pedagozi su isticali da se pedagoški eksperiment odvoji od psihološkog. No eksperimentalna pedagogija se sporo oslobađala svojih početničkih karakteristika tj. veze sa psihologijom i teško se osamostaljivala. Ona se okreće prema djetetu, stavlja djete u središte svojih interesa. No kod proučavanja djeteta, veoma joj je važna psihologija i psihičko poznavanje života djeteta. Potrebna joj je psihologija koja proučava osobnost psihičkog života pojedinog djeteta. Eksperimentalna pedagogija razmatra pitanja koja se tiču djeteta da se steknu potrebna znanja o njemu, da bi se pobliže spoznali, shvatili i priskrbili uvjeti za njegov razvoj.
Osnovni problem eksperimentalne pedagogije jest ispitivanje psihičkog razvoja djece. Zbog toga se ona ne može na zadovoljavajući način odvojiti od psihologije. Eksperiment koji je u pedagogiju ušao preko psihologije zadržao je mnoge karakteristike psiholoških ispitivanja. No neka razgraničenja ipak postoje. Za psihološki eksperiment karakteristično je utvrđivanje općih uvjeta, dok su u pedagoškom eksperimentu pretežno je značajni individualni rezultati. Psiholog tako eksperimentira kako bi došao do određenih spoznaja o psihičkim procesima, da bi doprinio da se oni utvrde i shvate, dok pedagog koristeći se rezultatima psiholoških eksperimenata postavlja posebne ciljeve.

3. PEDAGOGIJA I SOCIOLOGIJA

Sociologija je znanost koja izučava ponašanje društva ili nekog njegovog dijela. Kao takva njezin je cilj kao društvene znanosti je dati pojavama društveni smisao, značenje i tumačenje vlastitog ponašanja i ostalih članova zajednice i to sve pomoću sociološke metode, kojom se može ustanoviti zašto se neki članovi neke zajednice u konkretnom slučaju ponašaju na određeni način.
Sve do nedavno suvremeni su pedagozi odgoj i obrazovanje smatrali nečim izrazito individualnim te su pedagogiju temeljili na psihologiji. „Za Kanta, Herbarta i Spencera svrha odgoja i obrazovanja je da u svakome pojedincu razvije do najviše moguće razine savršenosti bitna svojstva ljudske vrste kao takve. Pritom su uzimali kao očilednu istinu da samo i isključivo jedan, i nikakav drugi tip odgoja i obrazovanja odgovara svim ljudima podjednako, bez obzira na povijesne i društvene uvjete o kojima ovise.“ (Durkheim, 1996., str. 97)
Takav tip odgoja i obrazovanja koji je jednak prema svim ljudima daleko je od onog „pravog“. Ne samo da ne postoji tip odgoja i obrazovanja koji bi vrijedio podjednako za sav ljudski rod, nego čak nema gotovo nijednog društva u kojemu ne postoji i ne djeluje nekoliko pedagoških sustava istovremeno. Danas tu razliku moćemo vidjeti u ovisnosti o društvenoj klasi, pa čak i o tipu naselja. Primjerice, odgoj i obrazovanje u gradu nisu isto što i odgoj i obrazovanje na selu. Potpuno je jasno da odgoj i obrazovanje djece ne bi smjeli ovisiti o tome što su pukim slučajem rošena na jednome, a ne na nekome drugome mjestu, a isto tako i o tome što su im roditelji ovo, a ne ono. No čak i kad bi moralna svjest našeg doba u tome pogledu i bila zadovoljena, odgoj i obrazovanje ne bi mogli biti za sve jednaki. Potpuno istovrsan, za sve podjednako dostupan odgoj možemo naći samo u prvobitnim zajednicama, u kojima nema nikakve raslojenosti.
Jasno je da ciljevi koje odgoj i obraovanje nastoje ostvariti svakim danom sve više nadilaze lokalne ili etničke okvire koji su ih nekada ograničavali, te da postaju daleko općenitiji i apstraktniji. No, zbog toga u svojoj biti ne ostaju ništa manje zajednički. Zar nam ih ne nameće upravo zajednica? Zajednica, zapravo, vrši pritisak da odgajamo i obrazujemo u tome smislu, nego do toga drži toliko da se i sama prihvaća te zadaće. Samim time sociologija i pedagogija postaju nerazdvojne.
Dakle, daleko od toga da bi im glavna i jedina svrha bili pojedinac i njegovi interesi, odgoj i obrazovanje su u prvome redu sredstvo putem kojega društvo stalno osigurava uvjete vlastita opstanka. Društvo ne može opstati ukoliko između članova ne postoji složnost, a tu složnost održavaju i učvršćuju odgoj i obrazovanje, tako što već od ranog djetinjstva usađuju u djetetov duh temeljni osjećaj pripadnosti što ga zahtijeva život u zajednici.
Dok psihologija proučava sve one čimbenike koji utječu na odgoj i obrazovanje a koji su nam prirođeni, sociologija proučava na koji način društvo i okolina utječu na odgoj i obrazovanje. No ona nije dovoljan temelj za pedagogiju, zato postoji sociologija, jer nam jedino sociologija može pomoći da shvatimo ciljeve odgoja i obrazovanja povezujući ih s društvenim okolnostima o kojima ovise i koje se kroz njjih ogledaju, odnosno da ih utvrdimo kada zbunjena i nesigurna društvena svijest više ne zna što bi ti ciljevi zapravo trebali biti.
Sociologija ima odlučujuću ulogu što se tiče utvrđivanja ciljeva odgoja i obrazovanja. No kad se radi o izboru odgojno-obrazovnih sredstava tu veliku prednost ima psihologija. Pedagoški ideal u prvom redu odražava društvene potrebe i ne može se ostvariti drugačije nego kroz pojedinca.
„Zbog toga što odgoj i obrazovanje imaju društvene ciljeve, sredstva kojima se ti ciljevi mogu postići moraju imati društvena obilježja.“ (Durkheim, 1996., str. 109.) Dakle, možem zaključiti da što bolje poznajemo društvo, to bolje možemo razumijeti sve što se događa u takvu društvenom mikrokozmu kakav je škola.

3.1. SOCIOLOGIJA OBRAZOVANJA I ODGOJA

„Sociologija obrazovanja i odgoja istražuje djelovanje društva na ciljeve, sadržaje obrazovanja odnosno odgoja, organizaciju obrazovnog odnosno odgojnog sustava itd., te kako obrazovanje/odgoj djeluje na socijalnu stratifikaciju, položaj žena u društvu, itd.“ ( Pastuović, 1999., str. 105.)
Sociologija također ima odlučujuću ulogu što se tiče utvrđivanja ciljeva odgoja i obrazovanja. Pedagoški ideal u prvom redu odražava društvene potrebe i ne može se ostvariti drugačije nego kroz pojedinca. Zbog toga što odgoj i obrazovanje imaju društvene ciljeve, sredstva kojima se ti ciljevi mogu postići moraju imati društvena obilježja.
Uz sociologiju obrazovanja i odgoja također postoji i sociologija edukacije se bavi socijalnim i političkim posljedicama odgoja i obrazovanja, te sociologijska pedagogija.

4. PEDAGOGIJA I EKONOMIKA

Ekonomske znanosti proučavaju odnose među ljudima u procesu proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje materijalnih dobara, tj. u procesu privređivanja.
Budući da ciljevi edukacije mogu biti vanjski i unutarnji, vrednovanje može također biti vanjsko i unutarnje. Vanjski su ciljevi edukacije gospodarski, politički, kulturni i ekološki, pa se vanjsko vrednovanje sastoji u utvrđivanju gospodarske isplativosti novčanih ulaganja u obrazovanje te utvrđivanju društvenih kulturnih i ekoloških učinaka obrazovanja i odgoja.

4.1. EKONOMIKA OBRAZOVANJA I ODGOJA

Ekonomika obrazovanja je područje koje obuhvaća istraživanje i raščlanjivanje raznovrsnih ekonomskih, financijskih i gospodarskih aspekata obrazovanja.
„Zakonitosti i ekonomska pravila razvoja obrazovanja u konkretnim socijalnim uvjetima, standardima, vrstama troškova u obrazovanju, stvarna i optimalna cijena obrazovanja samo su dio brojnih pitanja koja su područje interesa ekonomike obrazovanja.“ (Mijatović, 2000., str. 90.)
„Ekonomika obrazovanja i odgoja ispituje politiku i načine financiranja pojedinih vrsta i stupnjeva obrazovanja ali i gospodarsku isplativost ulaganja u obrazovanje i odgoj.“ (Pastuović, 1999., str. 105.) Ekonomika obrazovanja istražuje međuzavisnost gospodarskog i obrazovnog razvoja, ekonomsku isplativost obrazovnih ulaganja ali i neekonomske učinke obrazovanja.
Ekonomika obrazovanja, tretira ekonomske aspekte odgoja i obrazovanja. U užem smislu, predmet njenog istraživanja su materijalni, ljudski i financijski resursi, koji se javljaju kao nužna pretpostavka ( «input» ) za rad odgojnih i obrazovnih institucija. U širem smislu, predmet istraživanja ekonomike obrazovanja je specifična «proizvodna funkcija» djelatnosti odgoja i obrazovanja u njenom društvenom i ekonomskom određenju.
Utvrđivanje «outputa» obrazovnog sustava koji će po svojim karakteristikama udovoljiti potrebama gospodarstva i društva koje se stalno mijenjaju, drugo je bitno područje društvenog utjecaja u «proizvodnoj funkciji» odgoja i obrazovanja. Output obrazovnog sustava je po mnogočemu specifičan. On je nedjeljiv od čovjeka kao generičkog bića. U procesu obrazovanja čovjek se istovremeno javlja u ulozi objekta i subjekta. Kvaliteta outputa obrazovnog sustava nije jednoznačno određena. On se jednim dijelom izražava kroz stečenu kvalifikaciju, koja čini temeljnu pretpostavku za doprinos pojedinca povećanju produktivnosti rada te brojnim drugim specifičnostima obrazovanog pojedinca koje ga primjereno pozicioniraju na vrijednosnoj ljestvici. Zbog svega rečenog posebno značenje u ekonomici obrazovanja imaju napori za pronalaženje optimalnog modela financiranja obrazovanja.
Ekonomika i obrazovanje su međusobno uvjetovani, zato obrazovanje možemo shvatiti i kao ekonomski činitelj, ali i ekonomiku kao obrazovni činitelj. „Povećani obrazovni nivo pojedinaca i društva omogućava izravan utjecaj na povećanje stvaranja upotrebnih vrijednosti, a to se odražava povećanjem nacionalnog dohotka, povećanjem kupovne moći naroda, povećanjem moći potrošnje i drugim uvjetovanostima proste i proširene reprodukcije.“ ( Polić, 1983. str. 21.)
Budući da je obrazovanje dugotrajan proce, neophodno je njegovo usklađivanje s dugoroćnim društveno-ekonomskim razvitkom jer ono što karakterizira mešusobne utjecaje obrazovanja na proizvodnju i potrošnju je relativno dugo trajanje obrazovanja, koje treba promatrati kao dugoročnu investiciju.
Prvi značajniji radovi iz područja ekonomike obrazovanja u Hrvatskoj javljaju se sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća kroz analizu veze ekonomskog razvoja i obrazovanja Poseban poticaj znanstvenom i obrazovnom rastu ekonomike obrazovanja dao je Z.Jašić čiji radovi se fokusiraju na istraživanje međuzavisnosti obrazovanja i strukturnih promjena u gospodarstvu. U uvjetima rastuće nezaposlenosti i inflacije sve više se sužava vremenski horizont u kojem je moguće na odgovarajući način planirati obrazovnu strukturu zaposlenih. Zbog toga se više naglašava značenje tzv. sveobuhvatnog i dugoročnog planiranja obrazovanja. Također se istražuje novi koncept financiranja obrazovanja u Hrvatskoj pri čemu ukazuje na potrebu izrade indikatora nacionalnog obrazovnog sustava Hrvatske kao osnove relevantne obrazovne politike. I konačno, se istražuju odrednice stope povrata na ulaganja u obrazovanje.
Po učincima i zahtjevima ekonomika obrazovanja je također vezana i s društvenom skupinom industrijskih znanosti, kao industrijska sociologija, industrijska psihologija i ergološke discipline (znanstvena organizacija rada, tehnologija, itd.). Osim navedenog ona je vezana i s čitavim nizom drugih znanosti kao što su medicina, fiziologija itd. što je čini interdisciplinarnom znanošću.

5. PEDAGOGIJA I OSTALE ZNANOSTI

Pedagogija kao interdisciplinarna znanost povezana je s mnogim drugim znanostima. Neke od njih smo obradili malo detaljnije u prethodnom djelu seminara. Nadalje ćemo ukratko navesti još neke znanosti koje su povezane sa pedagogijom.
Pedagogija kao znanost se počela razvijati u okviru filozofije, tako je i ostala s njom u vezi. Samim time postoji neki djelovi filozofije koji se bave odgojem i obrazovanjem, a to su filozofija obrazovanja i filozofija odgoja. Filozofija obrazovanja se bavi općim pitanjima znanja, vrijednosti znanja, strukture i konfiguracije kao i kvalitete znanja sa stajališta intelektualnog razvoja pojedinca, nastavnih sadržaja, kurikuluma kao i općih pitanja obrazovnog procesa i intelektualnoga kapitala uopće. „Filozofija odgoja je dio filozofsko- odgojnih pitanja koja problematiziraju etičke, estetske, vrijednosne kao i druge probleme današnjeg odgajanja mladeži.“ (Mijatović, 2000., str. 106.) Također postoji i pedagogijska filozofija, grana pedagogije koja unutar sebe sistematizira discipline što se bave filozofsko-pedagogijskim pitanjima (pedagogijska epistemologija, pedagogijska aksiologija, pedagogijska teleologija itd.). Smisao i iznimna vrijednost pedagogijske filouofije i njezinih discipplina je u stalno ispitivanju i novim pomacima u shvaćanju biti cjelokupnog odgoja i obrazovanja, ciljeva prema kojima ono stremi, pojavi novih i nestanku starih postavki i paradigni koje su tijekom vremena izgubile svoj smisao, ali i novih koje su u tom procesu nastale. Obično se navodi da je „pedagogija bez filozofije slijepa, a filozofija bez pedagogije besmislena“.
Uz filozofiju, znanost koja je također povezana sa pedagogijom je i antropologija, pa tako postoji i disciplina koja se zove pedagogijska antropologija. Ta disciplina istražuje temeljnu strukturu i funkcije čovjeka kao prirodnog bića koje svoje razvojne mogućnosti stalno ostvaruje učenjem tj. odgojem i obrazovanjem
„Ušinski je među antropologijske nauke uvrstio niz nauka koje proučavaju čovjeka i uvjete u kojima on živi i radi, npr.: anatomiju, fiziolofiju, psihologiju, geografiju, političku ekonomiju i dru. Antropologijska pedagogija treba polaziti od rezultata svih ovih nauka jer one s različitih strana proučavaju čovjeka.“ (Franković, Pregrad, Šimleša, 1963. str. 54.) To možemo vidjeti na primjer, na osnovi poznavanja anatomije i fiziologije organizira se sistem fizičkog odgoja, a na osnovi poznavanja psihologije gradi se obrazovni sistem, razvitak umnih sposobnosti, razvijanje interesa , volje i emocija.

ZAKLJUČAK

Pedagogija se mora otvarati prema drugim znanstvenim disciplinama jer je to pretpostavka njezina daljeg razvoja. Otvorenost prema drugim disciplinama i njihovim znanjima i gledištima, te zajednička suradnja su poticaj slobodi razmišljanja i istraživačkoj kreativnosti koja je i preduvjet razvoja znanosti.
Interdisciplinarnost i transdisciplinarnost u proučavanju odgoja može se ostvariti samo pod uvjetom da znanstvenici i stručnjaci koji se bave tom problematikom posjeduju pozitivne stavove o potrebi takvog pristupa te da se tokom školovanja osposobljavaju za rad u kojem se zahtijeva stvaranje sinteza i uspostavljanje suradničkih odnosa.
U ovom seminarskom radu pokušale smo pokazati povezanost pedagogije i nekih važnijih znanstvenih disciplina. Uz te znanstvene dicipline zasigurno postoje i još neke s kojima je pedagogija povezana. Samim time ukazale smo na izrazito interdicisplinaran karakter pedagogije.

LITERATURA

1. Durkheim, E. (1996), Obrazovanje i sociologija, Zagreb: Societas, Zavod za sociologiju
2. Franković, D. , Pregrad, Z., Šimleša P. (1963.), Enciklopedijski rječnik pedagogije, Zagreb: Matica Hrvatska
3. Grgin, T. (2004.) Edukacijska psihologija, Jastrebarska: Naklada slap
4. Mijatović, A. (2000.) Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova, Zagreb: Edip
5. Pastuović, N. (1999), Edukologija, Zagreb: Znamen
6. Polić, V. (1983), Ekonomika i planiranje obrazovanja, Zagreb: Školska knjiga

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD